Prvo treba znati šta je Svjesnost. Svjesnost je duh Bića (Znanje-o-postajućem-sebi) kojim Biće obuhvata sve ono što jedinki pripada od začeća jedinke to trenutka u kojemu je.
To što djeca osjećaju da je 'sve ja' ne predstavlja širinu svjesnosti već kao što sam rekao otvoreni razum. Otvorenim razumom Biće ne može da ogradi Sebe (svoje Ja) od ostatka postojanja. To je zato što pri otvorenom razumu ne postoje kalupi, filteri, ubjeđenja kojima se Biće u razumu jedinke odvaja od ostatka opaženog 'svijeta'.
Širina Svjesnosti, kao što i sama riječ nagovještava ukazuje na svjesnosni krug, dakle na količinu spoznatog. Količina spoznatog je ekvivalentna sa širinom, obimom kruga, jer se svakom spoznajom (linearno) dodaje jedna spoznaja radiusu kojim se taj spoznajni krug ocrtava. Stoga djeca imaju veoma uzan obim ili širinu Svjesnosti ali zato imaju širok otvor u svom razumu. Otvoreni razum vidi i ono što je 'unutra' kao i ono što je 'spolja' kao jedno. Uistinu, unutra i spolja u otvorenom razumu ne postoje. Kao što se prostor u zatvorenoj sobi doima odvojenim od ostatka prostora samo zhvaljujući zodovima koji ga okružuju ali ako u tim zidovima otvorimo vrata i prozore postat' će nam jasno da je prostor unutar zidova jedno sa prostorom izvan.
Nivo Svjesnosti se takođe može predstaviti linearno ali ta imaginarna linija hijerarhije nivoa Svjesnosti je vertiklana dok je linija radiusa kojim se opisuje svjesnosni krug horizontalna.
___
Razvijen razum???
Razum se ne razvija, intelekt se razvija. Razum je konstanta. Intelekt se razvija vježbom logičnikog zaključivanja.
Očito je da ti pričaš o nečemu naučenom... što nema veze sa istinom.
'Psiha djeteta' se razvija od začeća. Prvo, sve podatke o svijetu u koji se sprema da u njega uđe, dobija kroz majku. Dakle, majčina osjećanja koja ono upija su njegove prve 'spoznaje svijeta'. Kada se beba rodi, ona prvo uči da uzima dah, da plače, a tek onda počinje da uči da vidi svijet koji gleda svojim očima. Te oči, iako gledaju ne vide, već tek uče da povezuju ono što gledaju sa onim što misle da jeste. Kada nauči šta gleda, dakle kada stvori ubjeđenje da zna šta gleda, onda to i vidi svaki put kada svojim razumom opazi tu vribraciju. Taj prvi plač, roditeljima znači da je beba živa, a bebi predstvalja izraz prvog proživljenog straha. Strah mu dolazi iz memorije njegovog dreveta života, jer u svakoj ćeliji njegovog tijela postoji drvo života njegovih roditelja, u kojemu je zapis o 'zadnjem dahu' svih predaka. Prvi dah je potsjetnik na zadnji dah te je to i začetak onog istinskog razloga za strahovanje; straha od smrti, i stoga i razlog njegovog prvog plača. Dakle, beba u svojim prvim mjesecima odvojenosti od majke tek uči osnovna pravila bivstvovanja u 'izolaciji'. U tim prvim mjesecima ona razvija svoje čulne sposobnosti. Do druge godine savladava jezik, do pete godine već je formirana ličnost sa već razvijenim intelektom. Šta to znači 'formirana ličnost'? To znači da je za sebe stvorila skup ubjeđenja kojima sebe ubjeđuje u istinitost svega što gleda i vidi (čuje, okuša i dr.). Sve ono što je stvoreno do pete godine života biva osnova ostatku čovjekovog iskustva.