ako se sporimo oko razuma, onda prvo treba znati šta je razum.
Kako ti definišeš razum?
(moje naučeno: razum barata uzrocima i posledicama, odnosima među objektima koji su smešteni u vremenu i prostoru, i razvija se prema logici i formalnom mišljenju. Razum je jedna od alatki intelekta)
dakle, najpre mi definiši razum - jer bez te definicije, nemam pojma o čemu pričaš kad pričaš o "otvorenom razumu".
Da bi se moglo definisati razum, prvo moramo definisati UM.
Da bi se moglo znati šta je to Um prvo moramo zanti šta je to Svijest (to sam objasnio), te apsolut (Biće-koje-jesmo)... i to sam objasnio.
Dakle, ako znamo da je Svijest = Znanje-o-Sebi-apsolutu (postojanju), onda možemo reći i kako se individualna Znanja-o-Sebi koja su apsolutna u Svijesti (dakle takođe su Svijest) projektuju u kretanje, u iskustva. Odatle možemo početi pričati o UMU. Um je dakle svako jedno JA iz JASTVA (Znanje-o-Sebi iz Svijesti) kroz koje se Jastvo (kao duplikat Sebe iz Svijesti) emituje u projekciju naizgled odvojenu od apsoluta, kao i od same Svijesti iz koej se duplicira, klonira. Pošto je svako jedno Ja u Jastvu Svijesti simultano sadržilac Jastva u Sebi kao i sadržano, svako Ja u Svijesti jeste apsolutno Znanje-o-Sebi. Međutim, kada se njegova kopija, klon, projektuje, naizgled odvojeno od apsoluta onda se dešava nešto sasvim suprotno od apsolutnosti postojanja svih Znanja u toj projekciji; samo jedno Znanje-o-Sebi biva apsolutno povezano sa ostatkom Jastva te stoga izgleda kao da ih sadrži u Sebi dok svako drugo Ja koje je UZ njega projektovano u iskustva više nije sadržilac Jastva u Sebi. U ovom, sada stvorenom stanju, to jedno Ja postaje medijum koji povezuje sva ostala Ja iz projektovanog Jastva, jedno sa drugim. Ono im dakle postaje UM.
Zašto ga zovem UM i šta je funkcija Uma?
Um je dio mehanizma UM-RAZ-UM, što znači sintetičko-analitički mehanizam projekcije životnih iskustava. UM, kao dio tog mehanizma, je sintetički dio mehanizma kojim se svako Ja iz Jastva veže (povezuje, spaja) sa bilo kojim drugim Ja iz istog Jastva. Jednom kada se to desi, automatski se stvorio Raz-UM (razum). Razum je:
JA + UM (medialno JA) + JA.
Pri tome se dva JA u ovom odnosu automatski doživljavau Subjektima, a simultano su i jedno drugom objekti njihove spoznaje. Spoznaja se ostvaruje posredstvom... te sada možemo grafički vidjeti o kakvom se to posredstvu radi. Dakle, UM je uvijek posrednik pri spoznaji bilo kojeg iskustva. Razum nastaje prisvajanjem tog istog UMA. Ko ga to prisvaja? Prisvaja ga Biće koje Sebe doživljava Subjektom. Svaki subjekat, vezujući se sa Umom gubi svjesnost o postojanju UMA smatrajući da on posjeduje svoj razum. Razum je dakle taj izdvojeni (raz-dvojeni) dio cjeline kroz koji Biće doživljava svoja specifična iskustva. Jedino univerzum nema RAZ-UM već Sebe doživljava u domenu čistog UMA. Dakle univerzum je jedini koji čisti doživljaj UMA te stoga i jeste jasno zašto univerzum ZNA svaku misao svakog svog Subjekta, svakog svog činioca. To je zato jer univerzalni UM je jedan i kao takav postoji UZ (vezan za) svaki subjekat odjednom.
Sada, kada smo vidjeli stvaranje prvog, najelementarnijeg raz-UMA, onda se možemo pozabaviti i čovjekovim raz-UMOM. 'Čovjek', kao kompleksan izraz Bića-koje-jesmo, u svom razumu ima sledeće elementarne komponenete kroz koje se onda sva njegova isksutva projektuju u predstave:
1. prostor
2. vrijeme
3. intelekt (logika)
4. pet čula (čulo vida, sluha, ukusa, mirisa i dodira).
5. memorija
Kroz ovih 5 elementarnih komponenti projektuje se 'čovjek' kao 'biće' Treće Dimenzije. Zašto kažem ‘kroz’ ? Zato što je čovjek product projekcije duše (namjere za iskustvom) kroz ove elemente pri čemu se na drugom kraju tog procesa stvara Svjesnost-o-postajućem-Sebi-čovjeku.
Naravno, da bi čovjek postao 'čovjek' neophodno je tijelo. Tijelo je projekcija već učvršćenih sklopova određenih Znanja-o-Sebi, koja u zajednici čine bazu kroz koju Biće doživljava kretanje u prostoru. Tijelo čovjeka više nije ona jednostavna elementarna jednačina JA + UM + JA već je tijelo složena jednačina koja usitinu predstavlja SISTEM ćelija, koje i same već jesu jednostavni sistemi unutar tog sistema kao cjeline.
Razum je u pravom smislu riječi DIMENZIJA.
Dakle, razum je konstanta u iskustvu Bića kao jedinke. Zakone dimenzije čovjek ne može promijeniti ali Biće može da izađe izvan projekcije ‘čovjeka’ i da se oslobodi njenih zakona. San je primjer tog djelimičnog oslobađenja.