Zašto volimo žene?

Pa dobro, bre!
Čitam, čitam, sve čekajući nešto da mi dušu ogreje, kad sve najlepše odgovore napisaše ŽENE :shock: I nečiji tata, zaboravila sam čiji...;)
Dragi savremeni muškarci, ja bih vam uputila pitanje :KAKO, na koji način, vi to volite žene u RL, kad ni ovde, anonimno i virtuelno, ne možete o tome dve rečenice da sastavite? :D
 
otkacena slavonka:
ajde posto svi vidim kenjaju pa sto ne bih i ja...nisam muskarac ali pretpostavljam da nas vole iz istog razloga iz koga i mi volimo njih. :-( ..znaci ako kazem da ga volim zato sto vidim u njemu najboljeg prijatelja..nekoga tko me nadopunjuje..moju sliku u ogledalu..vjerojatno i on to tada tako vidi...ako kazem da ga volim zato sto me ispunjava i usrecuje pomisao da ostarimo zajedno i da umotani u deku kao dvoje starih i naboranih ljepim uspomenama gledamo zalazak sunca na terasi u kasno ljeto..valjda i on to tako vidi..kada kazem da sam sretna sto uspije da me nasmije onda kada mi je najteze i da je redovno tu kada mi treba rame za plakanje..ali me zbog toga ne smatra slabom..nego u tome vidi svoj njezniji, covjecniji i onaj bolji dio sebe..valjda i on to tada tako vidi...volim ga kada mi kaze da sam od njega napravila boljeg covjeka samo time sto postojim..volim ga sto mi ne govori na dan po 100 puta koliko me voli...ali to kaze uvijek u pravom trenutku kada to zelim da cujem..kada mi kaze da je od prvoga dana i od prvoga pogleda zelio da ja budem bas ja majka njegove djece..kada mogu da budem u njegovoj blizini i svetica i ***** a da zadrzim dostojanstvo...kada se osjecam ponosnom u njegovoj blizini..kada me vidi kao oslonac..kao svoju desnu ruku..kao nekoga koga pita za savjet a da ne ispadne sonjo..kada popije pa melje gluposti bez veze..a ja ga gurnem nogom ispod stola...i on mi u tom momentu cita misli...nasmijesi se..ali melje gluposti i dalje...volim kada vidim u njemu covjeka koji ima mane i nije perfektan..nego je jednostavno samo moj...volim ga kada me po noci pokriva i onako ovlas pomiluje po kosi..a ja se pravim da spavam..volim ga sto me ne vidi kao nesto sto mu jednostavno pripada i sto mu je tek tako palo s neba...volim ga zato sto nasu ljubav vidi kao stjenu u pozadini koju nista ne moze da uzdrma...i kada se zakacimo..i kada se ne razumijemo..i kada smo tuzni..i kada vjetrovi briju i kisa pljusti...uvijek je stijena tu da nas stiti i nikada se njena velicina ne stavlja u znak pitanja..pogotovo ne zbog prljavih carapa ispod kreveta ili krivo istisnute paste za zube..volim ga zato sto sve to i on isto tako vidi...

Slazem se...... :D Otkacena zna sta je ljubav.... :p ;)

P.s. nesto cutljivi forumaski muskarci...ne napisase nista lepo... :-( :? :shock:
 
sevilja:
Pitah se zašto volim muškarce.
Volim muškarca jer se samo s njim osećam cela. Samo on može da dopuni neke moje nedostatke, a da to bude potpuno prirodno. Pored njega se osećam zaštićeno. Pored njega se osećam sigurno. Sve su to neke iskonske potrebe čoveka, instinktivne.
E sad, ti , po analogiji zaključi šta bih rekla da sam muškarac.
A zašto ti voliš žene?
Nažalost,ovde nijedan muškarac nema m*da,da napiše nešto lepo.I,nisam postavio temu da bu vi pisale zašto volite nas. :sad: Evo malo stihova:
PESMA ŽENI - Jovan Dučić

Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden, -

A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.
 
Karlito Brigante:
Nažalost,ovde nijedan muškarac nema m*da,da napiše nešto lepo.I,nisam postavio temu da bu vi pisale zašto volite nas. :sad: Evo malo stihova:
PESMA ŽENI - Jovan Dučić

Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden, -

A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.


stariji kazu..da su uvijek najljepse neuzvracene i nesrecne ljubavi... :confused:
 
ISKRENA PESMA
iskrena.jpg









O, sklopi usne, ne govori, ćuti!
Ostavi misli, nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.


Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje,
Pred veličanstvom prirode; a potom,


Kad prođe sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo,
Nečujno tiho potone u tamu -


Ja ću ti, draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako......


A ti ćeš bedna ženo, kao vazda,
Slušati rado ove reči lažne;
I zahvalićeš bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.


I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati što u meni biva, -
Da ja u tebi volim sebe sama,


I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima!


Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja!
Al' ne volim te, ne volim te draga!


I zato ću ti uvek reći; Ćuti!
Ostavi dušu, nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drveću žuti,
I tama pada vrh zaspalih njiva.
 

Back
Top