Mnogi smaraju ali ne baš svi. Moja majka od kada je postala vegan (10+godina) nikad to nikome nije spomenula, ponaša se skromno, to pitanje posmatra kao svoj lični izbor. Ona čak za goste sprema meso.
Stric malo smara, mada i oni spremaju gostima meso. Da ne pričam o odnosu prema mačkama, mislim da li je realno da iko primorava mačku da bude vegan, taj nije normalan.
Ipak ponašanje zavisi od ljudskog karaktera. Ako je neko nesmarač, ne može veganstvo da napravi od njega smarača.
U suštini nije smaraštvo samo veganska karakteristika, svi smaraju manje ili više. I vole da nameću svoje, samo što to ne primećuju ili se druže sličnima sebi pa ogovaraju one druge i njihove izbore.
Znači u ljudskoj prirodi je da zabada nos u tuđ život, komentariše, sudi i savetuje. Onda to treba osvestiti i kontrolisati radoznali malograđanski nos i brbljiva usta.