Jelo sa ukusom detinjstva...

То царе...

Ти имаш ресторан, ?!? да дођем са друштвом на доручак, ручак и вечеру...па да сва јела из детињства детаљно испробамо...
Nemam.
Imam želju i plan da napravim u dvorištu jednu prostoriju za okupljanje i uživanje.
Ako se doživi, to jest.
 
Mene na detinjstvo asocira nedeljni rucak, klasicni sremacki nedeljni rucak. To je jedini dan kada je porodica bila u kompletu na rucku, ujutro otac ode na pijacu, donese ono sa spiska, ponekad sam i ja isao sa njim tamo pa odemo na kej, sednemo u Veneciju, ja "cevcim" sok a on kafu i cakula sa poznanicima koji navracaju u lokal. Onda se to nosi kuci i sprema, ponekad je to bila dunavska riba ali cesce, mnogo cesce sremacki rucak.

Pileca supa sa domacim rezancima secenim rucno, rinflajs iz supe sa sosom od visanja ili paradajza, pohovano pilece ili svinjsko meso sa pire krompirom i sosom od belog luka, salata kupus slatki ili zelenis a zimi tursija. Uz to ide i klasicna bela panja iz pekare Petrovic iz Bezanijske. Na kraju slatko budu domaci rezanci sa makom, krofne sa dzemom ili lenja pita. Odrasli su pili domace vino uz rucak, mi klinci sokove ili domace ili kasnije kupovne. I gle, sad se setih, nikad nisam dogurao do toga da za nedeljni rucak sa mojima pijem ravnopravno vino, posle povratka iz vojske sam retko, bas retko sa njima i dalje rucao nedeljom. Jbg, nedostaje mi sve to. A pogotovo oni koji su sedeli uz taj sto a danas nisu zivi...
 
Poslednja izmena:
Kao klinci (brat i ja) smo odrasli u gornjem gradu u Zemunu, bilo je tamo dosta praznih placeva gde smo se igrali celo leto a neretko smo se upustali da odemo i van naselja, ka Bataji. Tamo iza Slovina (danasnja Coca Cola) i Dahlie su bile kukuruzista skroz do Batajnice a dole je tekao Dunav. Odlutamo mi tako 4-5 kilometra od kraja u kom smo ziveli, i igramo se ceo dan, meni je zapao i mladji brat da ga pazim (nesmem da se vratim kuci ako mu se nesto desi). I niko od roditelja se nije brinuo za nas, aposlutno niko - puste decu i znaju da ce se vrariti kuci kad ogladne, saobracaj jeste bio gust u cara Dusana i dalje starim novosadskim drumom (novi se tek gradio, mislim da su ga zavrsili 1976) ali mi nismo isli na tu stranu pa nije bilo neke oasnosti sem da se strmeknes niz breg ka Dunavu.

Pojavis se kuci i iz dvorista trazis od babe ili keve da ti namaze parce hleba necim ( masti i aleve, masti i secera, ej bre pastete kada ima, maslaca a cesce margarina i dzema. Pa trk nazad u drustvo. Tako do kraja raspusta.
 
Похован леб, неко то зове прженице и како већ не све.
Nikad nije u mojoj porodici pohovan hleb kad je taz. Pitam povremeno ove moje STR radnje za hleb od juče:kad imaju-cela porodica ima prženice za doručak,ništa se ne baca ni za ručak. Kakva jedostavna stvar-ali ipak se uvek čini da je trebalo za par ljudi više! :zaljubljena:
 
Nikad nije u mojoj porodici pohovan hleb kad je taz. Pitam povremeno ove moje STR radnje za hleb od juče:kad imaju-cela porodica ima prženice za doručak,ništa se ne baca ni za ručak. Kakva jedostavna stvar-ali ipak se uvek čini da je trebalo za par ljudi više! :zaljubljena:
Mi smo to zvali моча (za razliku od gedzovana kod kojih je to bila mast iz pecenja). A tako su svi iz Srema koje znam tako to zvali. Neko je zvao i pofezne.
 
Мекике и уштипци уз кајмак који су Мађари правили тзв. милерам. Густ, масан, млечан.
Домаћа паштета.
Мађарица.
Кромпир тесто са зеленом салатом.
Перкет са домаћум резанцима.
Пита са вишњама. Коре наравно домаће и ако је на ћошку Горанац правио и продавао.
Ринфлајш са сосом од парадајза, белог лука или вишања.
Резанци с маком.
Од меса се свашта правило само ми то не изазива успомене јер га спремам и сама.
Домаћи резанци су ми најјаче сећање на детињство, дефинитивно. Посебно широки, за рибљи паприкаш или перкет.
 
Izvinjavam se kome sam obrisala poruke, vratila sam sve, slučajno je bilo, telefon mi pobrljaveo. :rumenko:

Nego, jel neko jeo one kolače što su se pravili tako što se na mašinu za mlevenje mesa, stave oni plehčići za oblik, pa izlaze recimo kao oni čupavi valjci?
Oo, daa
Bilo je i da se kupi, Goran keks.
U našoj kućnoj varijanti je bio sa lešnikom u testu.
 
Koje jelo vas svaki put iznova podseti na detinjstvo?
Mene mekike, ali okrugle, pa valjane u kristal šećer. Ili iste takve, ali punjene džemom od šljiva i tako pržene.

38022-tanke-i-hrskave-mekike_zoom.jpg
Mene spanać i krmenadle, pošto mi je bilo omiljeno, al tome slično pravim i sama danas. Ali kolači kasato i salamica su neponovljivi. I pohovani škembići kao ekskluziva.
 
уз кајмак који су Мађари правили тзв. милерам.
Mileram se pravi od neprokuvanog, svezeg fermentisanog mleka. Kajmak se pravi od prokuvanog nefermentisanog mleka. To je razlika koja ih cini razlicitim proizvodima. Mileram prave svi narodi u Vojvodini, prave ga i Nemci a ime je dobio po proizvodjacu Müller rahm pa se pretpostavlja da su ga u Panonsku niziju doneli oni.

Домаћи резанци су ми најјаче сећање на детињство, дефинитивно. Посебно широки, за рибљи паприкаш или перкет.
Te domace siroke rezance su bake u moje vreme pravile tako sto su nozem sekle trake testa koje su se prethodno osusile na prekrivacima rasprostrim preko kauca. Cak su u seckanju isle toliko daleko da su pravili rezance za supu, nisu je propustale kroz masinicu za seckanje reazanaca. Obozavao sam da jedem to testo presno, stalno su me vijali po kuci kad se testo susilo.

Inace umesto rezanaca u dobar riblji paprikas su znali da stave i kutlacu kacamaka od grubo mlevenog kukuruznog brasna. Takve parikase sam vidjao u Banatu, uz selima uz Tamis i Begej, bio sam iznenadjen jer se tako riblji paprikas nije spremao u kraju gde sam odrastao ali su mi govorili da su njihovi stari nekad tako spremali. Nije uvek bilo rezanaca pri ruci, pogotovo ako si bio na salasu ili cuvao stoku uz reku, izlovis ribe, skuvas je i dodas ono sto imas, kacamaka. Zadnji put sam takav parikas jeo na Zekinom salasu u sremskom Krcedinu, na zalost pokojnom salasu.
 
Sine buudalo, pa ti si pravi balakanoidni covek, zena ti pravi ovo ili ono, kuva, sprema... pece ti przenice i jaja na oko, zar si toliko nesposoban u kujni?
Čika buudalo....;)
Kod nas u Srbiji se još uvek zna ko vozi traktor ko otvara kapiju.
Vi tamo ste kanda skroz otišli u trans curacpalac.
Kvočke vam kukuriču, petlovi vam kvocaju
 
Čika buudalo....;)
Kod nas u Srbiji se još uvek zna ko vozi traktor ko otvara kapiju.
Vi tamo ste kanda skroz otišli u trans curacpalac.
Kvočke vam kukuriču, petlovi vam kvocaju
Pa to bi bilo OK ako ti stvartno radis na njivi a zena sedi kao domacica u kuci te je to vasa podela posla. A ti se nisi havalio da si zemljoradnik. No, kad razmislim ja bas nijednu takvu porodicu ne znam, zapravo sve zene su zaposlene i privredjuju kao i muskarci pa je logicno da imaju i podelu posla u kuci. Pusti me tih partijarhalnih deviza "zna se ko je musko u kuci", pravo musko voli svoje zensko i gleda ds joj olaksa u svakodnevnom zivotu.
 

Back
Top