Zasto su debeli veseliji?

wjvk9kqTURBXy8zOTk4OWRmN2ZhNTQxNjkwNDM3ZWJjYzlmOTRmOGM3Ny5qcGVnkpUDAAzNArbNAYaTBc0HgM0EON4AAqEwBaExAA
Zaista je namrgođena na drugoj fotografiji.....
 
Pa, nešto ne verujem da su ljudi sa velikim viškom kilograma veseliji od ovih koji su negde u standardno najpoželjnijim veličinama, S, M, L;
Teško je pronaći garderobu za sebe, svuda te neko popreko gleda i procenjuje kao neku nezasitu alu, zdravstveno si u povećanom riziku konstantno, a i fizički kapaciteti gojaznih ljudi su ograničeni.
Čim krenem da povećavam telesnu masu, sve manje dobro izgledam u svojoj garderobi i premda nekako stajem, što bi rekla jedna moja rođaka "kao miš u flašu", nešto tu pišti od neukusa i vulgarnosti, a alarm osetim kad steknem osećaj "da se guram sama sa sobom" svuda.
Neko vreme sam sebi uskratila svakodnevnu i uobičajenu večernju šetnju brzim hodom i kroz nekoliko meseci sam uvidela da sam se "nagrdila" dobrih 10kg. Laganije mi je prošlo dobijanje na masi, naravno, nego skidanje tog viška.
Nisam bila veselija kad sam postala svesna svog problema. Jesam se smejuljila, bila srdačna, jer to je deo mog karaktera, i nisam izgubila na kondiciji, ali osećaj neprijatnosti i nekakvog stida je sve vreme bio prisutan.

Mnoge stvari u životu nisu i ne mogu biti pod našom kontrolom, ali naša tela su definitivno pod našom kontrolom sve vreme.
 
Zato što pod strogom disciplinom izlaze iz depresije koju su lečili uživanjem u hrani. Većina debeljuca su teško depresivne osobe koje se dave u hrani kao što se neko davi u drogama, alkoholu, samopovredjivanju... a i preterana ishrana tj. prejedanje, i alkoholisanje, i opijati, i rezanje žiletom - sve je to forma samopovredjivanja, nekad svesna, nekad nesvesna.

Da bi čovek smršao kao ovi ekstremni slučajevi iz uvodnog posta on mora stalno da drži pod kontrolom svoju oštećenu prirodu. A to iscrpljuje radost jbg, jer čovek ostaje depresivan negde duboko unutra, a bori se, tj. korača kroz blato da bi se domogao svetla. Muči sebe. Kako da ne budu nesrećni, pa i narkoman je nesrećan kad krizira bez heroina i leči se.

Ne treba nikog osudjivati pa ni ove oštećene individue, mnogi medju nama su oštećeni, samo neko uzima gudru i alkohol, neko hranu, neko se leči serijama, filmovima... ja sam inače uvek za umerenost u ishrani, tj. da svi budu vegani, ali budimo realni živimo u užasnom svetu, u ruševinama.
 

Back
Top