MajorTom
Domaćin
- Poruka
- 4.737
Nisam nista rekao, samo treba odati priznanje onima koji su stali u kraj takvoj bijedi,a ne porediti Tita sa zlocincem Staljinom.Немој тако, морало се тако живети, такво је било време, није било боље ни у Америци.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Nisam nista rekao, samo treba odati priznanje onima koji su stali u kraj takvoj bijedi,a ne porediti Tita sa zlocincem Staljinom.Немој тако, морало се тако живети, такво је било време, није било боље ни у Америци.
svedoci i preziveli agrarne reforme koji su to osetili NA SVOJIM LEDJIMA su neznalice?Porediti Broza sa Staljinom, iako se zna da ga je Broz odhebao 1948 i spasio Jugoslaviju tuzne sudbine zemalja " VArsavskog pakta" moze samo neznalica.
Tada je otprilike i došlo do razvoja masovnog i relativno brzog transporta. Sve do tada ( ili hajde malo prije toga ) distanca od 50 km je bila velika. Da ne pričamo o 200 ili 300 km i više. Zamisli da sad neko iz Leskovca zapuca 500 km u jednom pravcu do mora. @38imak seljaci ni tada ni tada nisu išli niti sada idu ljeti na odmor. Ljeto je udarna sezona. Naravno govorim o ljudima koji žive od poljoprivede.Летовање на мору је постало мејнстрим пре можда 40-50 година, раније људи нису често одлазили на море, нити је туризам био тако значајан као данас.Сматрало се да је корисно да деца оду на море ради искорењивања неких тада актуелних болести и деформитета(рахитис и слично) а одрасли нису много марили за море.Одрасли су више волели да иду по кафанама.
Možda kao krunski dokaz da su pojačane represije prema selu i seljacima bileprvenstveno u cilju dodvoravanja razgnevljenom „drugu“ Staljinu, govori i sledećipodatak: Staljin je umro 4. marta 1953., a samo osam dana posle njegove smrti, 12.marta, Savezno izvršno veće je usvojilo predlog Zakona o amnestiji „privrednihsabotera“. Taj zakon je Skupština Jugoslavije usvojila već 21. marta. Amnestirani susvi „kulaci“ od daljeg izdržavanja kazne, ali im nije vraćena konfiskovana imovina.Državne vlasti ni tada nisu htele da priznaju da su ljudi u 99 posto slučajeva nevinorobijali, nego je ispalo da im je velikodušno oprošten deo kazne. Samo su dvaposlanika, Radovan Mijušković i Miloš Moskovljević, bili za to da se amnestiranimavrati konfiskovana zemlja. Kolika je to, tada, u to vreme, bila poslanička hrabrostneka ukaže podatak da je tek sada, posle 37 godina, to pitanje došlo na dnevni red.„Argument“ za nevraćanje zemlje je bio, da su „kulaci“ bili krivi i da bi to bila štetaza seljačke radne zadruge, koje su dobile tu oduzetu zemlju.Porediti Broza sa Staljinom, iako se zna da ga je Broz odhebao 1948 i spasio Jugoslaviju tuzne sudbine zemalja " VArsavskog pakta" moze samo neznalica.
Nije bas tako , nikad i nigde nije moglo niti ce moci da se zivi na selu sa manje zemlje nego tada...Agrarna reforma, komasacije, zadruge i milion raznih nedaća je snašlo Srpskog seljaka za vreme SFRJ da je najmanje vremena imao da misli o moru a mislilo se samo na golo preživljavanje stoga ta sprdnja o seljacima je glupa na kub. Svako selo u Srbiji je osakaćeno komunističkim politikama i strategijama kojima je seljak bio ograničen. Iako de fakto privatnik seljak nije bio na slobodnom tržištu već po strogim diktatom države koja je bila jedini kupac. Svako selo u Srbiji imalo je podosta ljudi koji su zatvarani od strane komunista po zatvorima. Broj robija koje su fasovali seljaci u odnosu na malodgradjane iz gradova je daleko veći po broju stanovnika. Seljak je uslovljen tada a i sada da radi za državu koja mu diktira i obara cenu stalno. Poljoprivreda je mnogo teži zahtevniji i komplikovaniji posao nego da se bude nekakav kancelarijski moljac i žbir. Ti isti seljaci u vreme SFRJ su najviše odlazili u inostranstvo na privremeni rad koji je u većini slučajeva postao trajni. Eto moja baba i deda su prvi put videli more kad su se odselili za Australiju. Nije im trebala partijska knjižica i parazitski posao u neprofitabilnim firmama koje su postajale zbog stranih kredita i komunjarskoe podele plena. Seljaci iz Srbije nikada nisu mogli da dođu na red za neki bolji posao, stan ili to more jer su komunjare i dodjoši morali prvi da se zbrinu kao najveći slepci, ali zato srpski seljaci danas oni koji su preživeli ta vremena imaju više imovine i stanova od ovih malogradjana sa deset partijskih knjižica i taj srpski seljak ima više familijarnih i prijateljski veza po belom svetu od ovih što im je vrhunac postojanja bio da dzabalebare kao nekakvi žbirovi. Evo pun je Beč, Trst, Frankfurt, Minhen i mnoga druga mesta srpskih seljaka koje su svi svuda u svetu cenili kao dobre radnike i svi ih pošteno plaćali osim ovdašnjih ********* i njihovih naslednika. Ko gde u svetu ceni nekog žbira koji je radni vek proveo sedeći na poslu i tupeći o socijalizmu?
Ове слике из Краљевине Југославије су илустрација друштвеног уређења у тој држави.У Русији је било много горе пре 1917 године, него у Краљевини Југославији између два светска рата.Земља је буквално била феудална, племићи су продавали руске сељаке на пијаци као стоку, имао је ценовник колико кошта дете, жена, мушкарац.Nisam nista rekao, samo treba odati priznanje onima koji su stali u kraj takvoj bijedi,a ne porediti Tita sa zlocincem Staljinom.
Био је приоритет да се ресурси троше на изградњу школа, домова здравља, путева, фабрика, станова, а не да се троше средства да би се неко сунчао.Tada je otprilike i došlo do razvoja masovnog i relativno brzog transporta. Sve do tada ( ili hajde malo prije toga ) distanca od 50 km je bila velika. Da ne pričamo o 200 ili 300 km i više. Zamisli da sad neko iz Leskovca zapuca 500 km u jednom pravcu do mora. @38imak seljaci ni tada ni tada nisu išli niti sada idu ljeti na odmor. Ljeto je udarna sezona. Naravno govorim o ljudima koji žive od poljoprivede.
SFRJ je bila socijalisticka drzava, zasto se ner bi oduzimala zemlja za opste dobro?Možda kao krunski dokaz da su pojačane represije prema selu i seljacima bileprvenstveno u cilju dodvoravanja razgnevljenom „drugu“ Staljinu, govori i sledećipodatak: Staljin je umro 4. marta 1953., a samo osam dana posle njegove smrti, 12.marta, Savezno izvršno veće je usvojilo predlog Zakona o amnestiji „privrednihsabotera“. Taj zakon je Skupština Jugoslavije usvojila već 21. marta. Amnestirani susvi „kulaci“ od daljeg izdržavanja kazne, ali im nije vraćena konfiskovana imovina.Državne vlasti ni tada nisu htele da priznaju da su ljudi u 99 posto slučajeva nevinorobijali, nego je ispalo da im je velikodušno oprošten deo kazne. Samo su dvaposlanika, Radovan Mijušković i Miloš Moskovljević, bili za to da se amnestiranimavrati konfiskovana zemlja. Kolika je to, tada, u to vreme, bila poslanička hrabrostneka ukaže podatak da je tek sada, posle 37 godina, to pitanje došlo na dnevni red.„Argument“ za nevraćanje zemlje je bio, da su „kulaci“ bili krivi i da bi to bila štetaza seljačke radne zadruge, koje su dobile tu oduzetu zemlju.
Ne mogu ni 7,...to je plafon!Znao sam jednog Bogdana koji bi kad bi se našao u teškoj situaciji umeo da kaže "Izdržao je Bogdan deset dana na moru,izdržaće i ovo ".
Ko je bre živo od zemlje kad svaka kuća u selu u celom Braničevskom okrugu živela od svojih koji slali novac preko grane. Svaka kuća ali svaka je za vreme SFRJ u mom kraju imala nekog preko koji dotirao. Ko nije pobegao preko doselio se u grad i robijao na najgorim poslovima po firmama. O kakvom životu od sela pričaš? Seljak je bio ograničen na 10 hektara i sa tim nije bio konkurentan nikome u tom vremenu. Sela koja su imala po 2-3000 duša su za vreme tog bajnog komunizma spala na po 300-400. Ta Jugoslavija je do 1968 primala pomoć u hrani sa zapada konkretno iz Amerike. Preko 4 miliona ljudi je napustilo Jugoslaviju da radi preko i to u većini slučajeva sa sela. Ko.unisti su svojim politikama bukvalno napravili depopulaciju a ovi nastavljaju. Sela na po par kilometra od grada ni dan danas nemaju vodovod nego moraš da imaš svoj bunar i da vodiš sam računa kakva ti je voda. Znaš li koliko košta bušenje bunara za vodu i pravljenje hidrofora i da to nije dzabe i da ta pumpa pojede više struje nego što ti platiš vodu u gradu. Pumpa kvalitetna košta 500 evra i ne daje ti je država i moraš da imaš barem jednu u rezervi da zameniš ako crkne.Nije bas tako , nikad i nigde nije moglo niti ce moci da se zivi na selu sa manje zemlje nego tada...
A da se zivi i da se skoluju deca...
Sad, mozes da se ebes ako imas toliko zemlje...sta rade bezemljasi na selu , ubiju se ko siroce, ne moze nista....nedao ti bog da moras nekom da ides na dnevnicu na selu...to bi te ebao i po mraku , pa ti i od sna ukrao sto moze vise..
Jos naravno da te zaebava...
Koliko god ne volio komuniste ovo naprosto nije tačno.Ko je bre živo od zemlje kad svaka kuća u selu u celom Braničevskom okrugu živela od svojih koji slali novac preko grane. Svaka kuća ali svaka je za vreme SFRJ u mom kraju imala nekog preko koji dotirao. Ko nije pobegao preko doselio se u grad i robijao na najgorim poslovima po firmama. O kakvom životu od sela pričaš? Seljak je bio ograničen na 10 hektara i sa tim nije bio konkurentan nikome u tom vremenu. Sela koja su imala po 2-3000 duša su za vreme tog bajnog komunizma spala na po 300-400. Ta Jugoslavija je do 1968 primala pomoć u hrani sa zapada konkretno iz Amerike. Preko 4 miliona ljudi je napustilo Jugoslaviju da radi preko i to u većini slučajeva sa sela. Ko.unisti su svojim politikama bukvalno napravili depopulaciju a ovi nastavljaju. Sela na po par kilometra od grada ni dan danas nemaju vodovod nego moraš da imaš svoj bunar i da vodiš sam računa kakva ti je voda. Znaš li koliko košta bušenje bunara za vodu i pravljenje hidrofora i da to nije dzabe i da ta pumpa pojede više struje nego što ti platiš vodu u gradu. Pumpa kvalitetna košta 500 evra i ne daje ti je država i moraš da imaš barem jednu u rezervi da zameniš ako crkne.
Jedna moja dalja rođaka i njezin muž (inače Šumadinac) dok su bili podstanari, školovali djecu i bili u dugovima su svake godine uzimali kredit za u Grčku na more.Hajde da razbijamo neke SFRJ mitove o drzavi gde su svi isli na more svake godine.
Znaci vecina srpskih SFRJ seljaka nije videla more, posle zavrsene skole i skolskih ekskurzija.
Na poslu im nisu davali odmor na leto, samo zato sto grajdani uplate aranzman na moru, a seljaci ne idu na more; pa su uvek morali da prilogodjavaju odmor u odnosu na SFRJ gradjane.
Naici na srpskog SFRJ seljaka u to vreme koji zna da pliva je bilo teze naci nego Vulinovu tetku iz Kanade danas.
Sa druge strane, u danasnjoj Srbiji, srpski seljaci ne mogu da zamisle zivot a da ne odu na more, to im je bitnije od svega- posla, zene, dece, svalerke i kockarnice.
Zli kapitalizam![]()
Sve je tačno. Obidji sela u Braničevskom okrugu pa kad vidiš lepe i velike kućerine pitaj ih odakle. Svi donosili pare od preko. Od rada ovde se jedva prezivljavalo. Danas da budeš samo poljoprivrednik bez barem 30 hektara zemlje je nemoguće a tada sa do 10 hektara tek nije bilo moguće. Tek su smejurije poljoprivredne penzije. Od njih nema seljak u penziji ni lekove da kupi a uplaćivao po ceo staž. Ni tada nije bilo moguće na selu ziveti iole pristojan zivot samo od poljoprivrede. Nadji mi neki podatak koji me demantuje.Koliko god ne volio komuniste ovo naprosto nije tačno.
Moras ti da dodjes nekad ta u moravska sela, i da pitas te seljake 'koji zive od poljoprivrede', koliko idu na more danas.Tada je otprilike i došlo do razvoja masovnog i relativno brzog transporta. Sve do tada ( ili hajde malo prije toga ) distanca od 50 km je bila velika. Da ne pričamo o 200 ili 300 km i više. Zamisli da sad neko iz Leskovca zapuca 500 km u jednom pravcu do mora. @38imak seljaci ni tada ni tada nisu išli niti sada idu ljeti na odmor. Ljeto je udarna sezona. Naravno govorim o ljudima koji žive od poljoprivede.
Ne zna se ko je gori. Nekritički obožavaoci komunizma ili ovi što kažu da ama baš ništa u to doba nije valjalo. Jer ni jedni ni drugi nisu realni.Srbija u SFRJ je bila vukojebina bez osnovne infrastrukture, ruralni delovi i sela nisu imali struju i vodu, na more su išli partijski drugovi dok ostali ni dan danas ne znaju kolika su sirotinja bila. Odliv radne snage je bio veći nego danas. Kad neko priča kako mu je bilo dobro u SFRJ, to je garantovano neki ondašnji ćaci.
Danas je sve dosta bolje. I za razliku od potkapacitiranih teletabisa koji to ne razumeju, to nikako nije zasluga političara i vlasti, već stvar otvorenosti prema najrazvijenijem svetu. Zapravo političari su razlog zašto nije bolje (koliko je moguće, to je već diskutabilno).
И онда само погледаш демографске податке, који те демантују у потпуностиKo je bre živo od zemlje kad svaka kuća u selu u celom Braničevskom okrugu živela od svojih koji slali novac preko grane. Svaka kuća ali svaka je za vreme SFRJ u mom kraju imala nekog preko koji dotirao. Ko nije pobegao preko doselio se u grad i robijao na najgorim poslovima po firmama. O kakvom životu od sela pričaš? Seljak je bio ograničen na 10 hektara i sa tim nije bio konkurentan nikome u tom vremenu. Sela koja su imala po 2-3000 duša su za vreme tog bajnog komunizma spala na po 300-400. Ta Jugoslavija je do 1968 primala pomoć u hrani sa zapada konkretno iz Amerike. Preko 4 miliona ljudi je napustilo Jugoslaviju da radi preko i to u većini slučajeva sa sela. Ko.unisti su svojim politikama bukvalno napravili depopulaciju a ovi nastavljaju. Sela na po par kilometra od grada ni dan danas nemaju vodovod nego moraš da imaš svoj bunar i da vodiš sam računa kakva ti je voda. Znaš li koliko košta bušenje bunara za vodu i pravljenje hidrofora i da to nije dzabe i da ta pumpa pojede više struje nego što ti platiš vodu u gradu. Pumpa kvalitetna košta 500 evra i ne daje ti je država i moraš da imaš barem jednu u rezervi da zameniš ako crkne.
Ja ovdekar u Sremu znadem neke koji imaju dosta zemlje, mehanizaciju, krave, svinje itd, i velike su gazde. Ali zato rade od jutra do mraka u toplijem djelu godine. Zimi imaju nešto više slobodnog vremena.Sve je tačno. Obidji sela u Braničevskom okrugu pa kad vidiš lepe i velike kućerine pitaj ih odakle. Svi donosili pare od preko. Od rada ovde se jedva prezivljavalo. Danas da budeš samo poljoprivrednik bez barem 30 hektara zemlje je nemoguće. Ni tada nije bilo moguće na selu ziveti iole pristojan zivot samo od poljoprivrede. Nadji mi neki podatak koji me demantuje.
Ne bih rekla.
Vecina ljudi sa sela i dan danas ne haje mnogo za more.Iako imaju novac vise vole da ga uloze u nesto drugo.Stvar mentaliteta i navike.
Mladje generacije to mijenjaju donekle,ali vecina naseg naroda niti voli da ide na more,niti generalno voli da putuje turisticki.
Radije kupuju auta i stanove nego sto ulazu novac u putovanja.
zato sto seljaci nisu bili u ck kpj.Hajde da razbijamo neke SFRJ mitove o drzavi gde su svi isli na more svake godine.
Znaci vecina srpskih SFRJ seljaka nije videla more, posle zavrsene skole i skolskih ekskurzija.
Na poslu im nisu davali odmor na leto, samo zato sto grajdani uplate aranzman na moru, a seljaci ne idu na more; pa su uvek morali da prilogodjavaju odmor u odnosu na SFRJ gradjane.
Naici na srpskog SFRJ seljaka u to vreme koji zna da pliva je bilo teze naci nego Vulinovu tetku iz Kanade danas.
Sa druge strane, u danasnjoj Srbiji, srpski seljaci ne mogu da zamisle zivot a da ne odu na more, to im je bitnije od svega- posla, zene, dece, svalerke i kockarnice.
Zli kapitalizam![]()
Da, to su onda pravi Srbi.Jedna moja dalja rođaka i njezin muž (inače Šumadinac) dok su bili podstanari, školovali djecu i bili u dugovima su svake godine uzimali kredit za u Grčku na more.