Zašto se više ne igra lastiš?

Poruka
63.430
Primetio sam da u današnjim čudnovatim igrama za decu kod oba pola nedostaju sportski duh i istrajnost.

Dečaci igraju fudbal samo ako im je "ekipa jača" od protivničke, na basketu najjači sve vreme stoji ispod koša i dernja se da mu svi dobace loptu... Čak i takav fudbal i takvu košarku napuste samo ako ToBreNole pobedi u finalu - svi izadju sa jednim reketom a da se ne bi znalo ko je bolji to dva para dece glume Vimbldon, dva para glume Australia Open ali nilad "najbolji sa svog turnira" ne igra protiv pobednika "sa drugog" a na istom poljančetu...

Duh kilavosti prisutan i kod drugog pola - uopšte se ne igra lastiš (lastike)?
Pa pobogu!

Sećam se da su se naše drugarice uvek ljutile kad bi posle žešćih finala u raznoraznim sportovima svi zajedno posedali oko njih i navijali za svaku koja može viš da podigne noge. Obavezno smo dobacivali da će im to trebati kod budućeg muža pa su nas onda one jurile da nas biju...

Današnji kilavci piju vijagru "za prvi put" a o drugoj strani da ne pričamo - svaka naučena da je dovoljno udati se za pare...

Kud se dede lastiš?
 
Primetio sam da u današnjim čudnovatim igrama za decu kod oba pola nedostaju sportski duh i istrajnost.

Dečaci igraju fudbal samo ako im je "ekipa jača" od protivničke, na basketu najjači sve vreme stoji ispod koša i dernja se da mu svi dobace loptu... Čak i takav fudbal i takvu košarku napuste samo ako ToBreNole pobedi u finalu - svi izadju sa jednim reketom a da se ne bi znalo ko je bolji to dva para dece glume Vimbldon, dva para glume Australia Open ali nilad "najbolji sa svog turnira" ne igra protiv pobednika "sa drugog" a na istom poljančetu...

Duh kilavosti prisutan i kod drugog pola - uopšte se ne igra lastiš (lastike)?
Pa pobogu!

Sećam se da su se naše drugarice uvek ljutile kad bi posle žešćih finala u raznoraznim sportovima svi zajedno posedali oko njih i navijali za svaku koja može viš da podigne noge. Obavezno smo dobacivali da će im to trebati kod budućeg muža pa su nas onda one jurile da nas biju...

Današnji kilavci piju vijagru "za prvi put" a o drugoj strani da ne pričamo - svaka naučena da je dovoljno udati se za pare...

Kud se dede lastiš?
I ja ne da retko vidjam, nego uopste vise ne vidjam da deca tj. devojcice igraju lastes, kao ni decaci recimo, klikere.

Gde to nestade i zasto, zivo se pitam.
 
Moja generacija je među prvima jako udarena ekspanzijom i popularizacijom španskih serija, od ''Rosa Salvahe'' koju nisam kontala sve i da sam htela, ali sam gledala redovno, nešto kasno, recimo 22:30, pa tako dalje. Mislim da bih mogla da nabrajam po redu... Gledaš aktivno tamo neke životne tragedije, porodične intrige, ljubavne jade, sve oko neke lepotom najobdarenije ženske osobe koja mora da propati sito i rešeto do kraja...
''O, pobrecita!''
''Una muerta de hambre!''
''Mi amor, quedate con migo, porfavor!
''Escucha me, no me dejes!''

Neko je smislio da prodaje sličice deci iz nižih razeda osnovne škole, a nama (Devojčicama, dok su nam se dečaci podsmevali, a i plašili nas se kad se kao poplava izlijemo u dvoriše sa istim ciljem! ) se to toliko svidelo, da smo umesto da se igramo lastiša i školica, i velike i male odmore provodile u njihovoj kupovini i razmeni potpuno omamljene: ''Imam, imam, imam... imam, imam... nemam!''
Posle ona gleda moje duplikate, naiđe na neimanu, i tako se trampimo.
Niko nikad nije imao sve sličice jer su se neke razlikovale samo u milisekundi istog kadra. :zcepanje:

Ipak, taj talas je bio prolaznog karaktera i samo zagrevanje za ovo što se manifestuje danas na omladincima.
 
To danas što se dešava je proizvod blejanja u TV isprva, kasnije u komp, pa u telefon, a sve jer roditelj ima sve manje i manje vremena da mu se posveti onda kad je to najvažnije;
To su ti ''individualci'', deca koja su otkrila samostalnost, samodovoljnost.
Neće svako ko tako odrasta biti neaktivan, ali imaće poteškoće da angažuje drugo biće u igru.
Dakle, svako za sebe.
Nije sve tako crno, viđam i decu koja se sastaju redovno, smucaju po komšiluku, igraju... mada, treba ih propratiti jer nemaju pojma da nešto što izgleda zabavno nije i dobro.
Sjajno kod njih je to su možda već i genetikom dobro opremljeni: Sad ovo su već naša deca, te prve generacije koju su malo po malo ubacivali u dresuru.
Ne mogu da se oduprem utisku da su ta deca često usavršena verzija nas i da... možda neće vratiti lastiš nazad, ali će malo drugačije reagovati na sistematski osmišljene programe za...
Auh...
Dojadih sama sebi, a kako li je tek vama! :zcepanje:
 
Moja generacija je među prvima jako udarena ekspanzijom i popularizacijom španskih serija, od ''Rosa Salvahe'' koju nisam kontala sve i da sam htela, ali sam gledala redovno, nešto kasno, recimo 22:30, pa tako dalje. Mislim da bih mogla da nabrajam po redu... Gledaš aktivno tamo neke životne tragedije, porodične intrige, ljubavne jade, sve oko neke lepotom najobdarenije ženske osobe koja mora da propati sito i rešeto do kraja...
''O, pobrecita!''
''Una muerta de hambre!''
''Mi amor, quedate con migo, porfavor!
''Escucha me, no me dejes!''

Neko je smislio da prodaje sličice deci iz nižih razeda osnovne škole, a nama (Devojčicama, dok su nam se dečaci podsmevali, a i plašili nas se kad se kao poplava izlijemo u dvoriše sa istim ciljem! ) se to toliko svidelo, da smo umesto da se igramo lastiša i školica, i velike i male odmore provodile u njihovoj kupovini i razmeni potpuno omamljene: ''Imam, imam, imam... imam, imam... nemam!''
Posle ona gleda moje duplikate, naiđe na neimanu, i tako se trampimo.
Niko nikad nije imao sve sličice jer su se neke razlikovale samo u milisekundi istog kadra. :zcepanje:

Ipak, taj talas je bio prolaznog karaktera i samo zagrevanje za ovo što se manifestuje danas na omladincima.
Sta nisi ukljucila titlove :mrgreen:

Ontopic
Danasnja djeca su šatro pametna, a neke koja sam imao prilike vidjet ne znaju zavezat vezice i mama im brise guzicu sa 6 godina, bitno da se na mobitel zna tipkat.

Kad sam bio mali radili smo puhalice, lukove i strijele, kucice po sumi, igrali granicara.....
 
Primetio sam da u današnjim čudnovatim igrama za decu kod oba pola nedostaju sportski duh i istrajnost.

Dečaci igraju fudbal samo ako im je "ekipa jača" od protivničke, na basketu najjači sve vreme stoji ispod koša i dernja se da mu svi dobace loptu... Čak i takav fudbal i takvu košarku napuste samo ako ToBreNole pobedi u finalu - svi izadju sa jednim reketom a da se ne bi znalo ko je bolji to dva para dece glume Vimbldon, dva para glume Australia Open ali nilad "najbolji sa svog turnira" ne igra protiv pobednika "sa drugog" a na istom poljančetu...

Duh kilavosti prisutan i kod drugog pola - uopšte se ne igra lastiš (lastike)?
Pa pobogu!

Sećam se da su se naše drugarice uvek ljutile kad bi posle žešćih finala u raznoraznim sportovima svi zajedno posedali oko njih i navijali za svaku koja može viš da podigne noge. Obavezno smo dobacivali da će im to trebati kod budućeg muža pa su nas onda one jurile da nas biju...

Današnji kilavci piju vijagru "za prvi put" a o drugoj strani da ne pričamo - svaka naučena da je dovoljno udati se za pare...

Kud se dede lastiš?
Ajd sto se ne igraju lastisa...ali ne igraju se ni "Olimpijade,Titove parade".😀
A kad malo bolje razmislim,to je bas bila igra koja je dovodila do razgibanosti tijela.
Za one malo mladje i neupucene da objasnim kako se igrala.Dvije osobe bi drzale lastis i zapetljale ga sto vise mogu.Treca osoba treba da se provuce ispod,a da ne dodirne lastis.
To je kao sto rekoh,razvijalo spretnost i gipkost.
Jos jedna igra koja je razvijala spretnost i kondiciju je bila igra "štrika".Narocito je bilo izazovno "uskočiti" kad se štrik okreće.
Te igre su bile nezaobilazne na svakom odmoru u nizim razredima osnovne skole.
Ako bi se prekinulo,nastavljalo bi se na sledecem,tacno se znalo gdje se "stalo".
U vrijeme mog djetinjstva,djeca su se igrala napolju,a nije bio ni veliki broj igracaka na raspolaganju.Ipak,mislim da je bilo ljepse,mada znam da zvucim kao moji djedovi i babe kad pricaju kako je njihovo djetinjstvo bilo ljepse.🙂
 
1-1-1_11zon.jpg
 
Primetio sam da u današnjim čudnovatim igrama za decu kod oba pola nedostaju sportski duh i istrajnost.

Dečaci igraju fudbal samo ako im je "ekipa jača" od protivničke, na basketu najjači sve vreme stoji ispod koša i dernja se da mu svi dobace loptu... Čak i takav fudbal i takvu košarku napuste samo ako ToBreNole pobedi u finalu - svi izadju sa jednim reketom a da se ne bi znalo ko je bolji to dva para dece glume Vimbldon, dva para glume Australia Open ali nilad "najbolji sa svog turnira" ne igra protiv pobednika "sa drugog" a na istom poljančetu...

Duh kilavosti prisutan i kod drugog pola - uopšte se ne igra lastiš (lastike)?
Pa pobogu!

Sećam se da su se naše drugarice uvek ljutile kad bi posle žešćih finala u raznoraznim sportovima svi zajedno posedali oko njih i navijali za svaku koja može viš da podigne noge. Obavezno smo dobacivali da će im to trebati kod budućeg muža pa su nas onda one jurile da nas biju...

Današnji kilavci piju vijagru "za prvi put" a o drugoj strani da ne pričamo - svaka naučena da je dovoljno udati se za pare...

Kud se dede lastiš?

da drzi gace :D

salu na stranu ne sunjas se po pravim parkicima i igralistima da vidis kako se deca i danas igraju
"zace i lopova" , lastis, vije, ledenog cikice (koga nekako drugacije zovu) ... malci cak i "care care gospodare" ...
sve je do roditelja koliko decu pokusavamo da animiramo da nije ceo svet mobilni i da se lepo zivelo
i bilo jako interesantno i dok smo se igrali "izmedju dve vatre"

Omatorio si gundjas ali dobro gundjas sve je manje dece koju ne mozes da dozoves kuci na nedeljni rucak
jer bas sad se "viktorije" lome i ko ce biti sampion kvarta
 

Back
Top