Zašto se Srbi van Srbije ponašaju srpskije od Srba u Srbiji?

Ja dolazim samo ako ću mukte piti i jesti.

🐈
Deal.

Big Cat Lol GIF
 
Eto pre neki dan u Astoria,NY ,sretnem neke Crnogorce, sede u bašti lokala ko Sopranosi neki....pridjem pitam kako ide itd...i lik kaze

" Crnogorci,Hrvati,Srbi.... Svi smo ovde isti,nema podela..... Ex Yugići nemaju vremena za etničke podele barem u NY...

sve ostalo su kompleksi i traume,individualne ili familijarne ( svesne,nesvesne) .... Što je legitimno lečiti svakako ,vidimo ovde na forumu ,idealnom mestu za lecenje kompleksa iz daleka....

Svagde napolju je tako.
Prolazim ja sa poznanicom u Wuppertalu trgom i dva tipa nešto majstorišu oko bandere, jedan gore drugi u podnožju.

Kaže ona meni:
- ovi su sa Kosova, ne znaju naški.
Dignem ja pogled gore i nasmejem se:
- ma znaju, znaju nego se prave
Kad ti ovaj na banderi poče da se smeje :D
Rekoh:
- vidiš da sve razume, ćao, ćao drugari

Nešto kasnije prolaze pored kafića gde smo mi sedele i taj s bandere pozdravlja:
- ćao, ćao drugari...
Kad će ova moja:
- kad pre ih nauči srpski,
ustvari oni napolju govore " našim jezikom", retko će neko naglašavati: srpski, hrvatski, bosanski, posebno, valjda da se ne zameraju međusobno.
Sem kad su utakmice :malav:
 
Ja ovde vidim vecu prisutnost Hrvata,narocito onih koji podrzavaju ustasluk,pa nisi otvorio temu da se tome iscudjavas.
Inace,znamo da ti je cilj da zavadjas Srbe i vrsis podjele medju njima kroz toboznje iscudjavanje i "brigu".
Ali dzaba,isti su ti Srbi,samo su okolnosti drugacije.Da su Srbi iz Srbije ratovali sa vama cetiri godine,vidio bi da nema razlike.
Procitaj ovo kad te odbanuju.😂
Tako je sejo moja mila.Zlonamjerni loze Srbe da se gloze.
 
Imperativ pravaške politike, a onda i kompletne hrvatske politike jeste da Srbija ne prelazi Drinu. Ni na koji način, ni na način državnog proširenja, ni širenjem uticaja. A ni održavanjem veza sa srpskom etničkom zajednicom u BiH i Hrvatskoj.

Traženje i podsticanje razlika i političko, kulturno, i sentimentalno razdvajanje jedan je od načina sporovođenja te pravaške politike. U smisli podsticanja razlika, načinjena je i ova tema.

Inače, u vekovima pre pravaštva, došlo je do mešanja i približavanja srpskog i katoličkog stanovništva istog jezika na prostorima AU gde su živeli izmešano. Pre svega katolička hrvatska elita se zabrinula oko toga u strahu od gubitka uticaja, pa je pisala caru Leopoldu da katolički narod poprima usled mešanja poprima istočnjačke običaje, da to treba nekako da se reši. Posebna meta im je bila Karlovačka mitropolija. No, car zadovoljan srpskom ulogom u borbama na strani Habzburške Monarhije, nije se osvrtao na te katoličke gluposti.
Onda su se dosetili da izmisle paravaštvo i Starčevića, da okleveta maksimalno Srbe, i da maksimalno generiše mržnju prema srpskom faktoru u AU. I uspeo je u velikoj meri. Sve sa jednim ciljem, da se spreči nekatolički uticaj preko Drine, a to se samo radi kad se od katoličkih Slovena srpkog jezika, napravi antisrpski narod.
 
Sadašnji jezik kojim mi pričamo je nama Srbijancima to jest PRAVIM Srbima nametnut jezičkom reformom Vuk Karadžića, a on je to u Srbiju doneo sa područja Hercegovine; tim jezikom se nije pričalo na području Srbije. Mi Srbijanci smo pre jezičke reforme pričali timočko-prizrenskim dijalektom, poznatom i kao torlački. To je dijalekt kojim se čak i danas govori u južnoj i istočnoj Srbiji, a tu je stanovništvo autohtono srpsko jer tu praktično nije bilo doseljavanja Hercegovaca i Crnogoraca. Torlačkim se takođe govori u delovima današnje Severne Makedonije i na Kosovu sve do Prizrena (znači kompletna "Stara Srbija"), kao i u delu Bugarske poznatom kao Šopluk. Torlački ima svoje specifične karakteristike i zvuči ovako:


Znači, pripadnici SRBIJANSKIH dinastija Nemanjića, Lazarevića, Brankovića i kasnije Obrenovića nisu pričali ijekavicom, nego starim ekavskim izgovorom, otprilike kao što čuješ u videu.
Sta ti nadrobi neistine, ali dobro od Bugara smo vas uspjeli otrgnuti, uvescemo i ijekavicu. Dace Bog da Srbi u Srbiji progovore srpski jezik.
 
Odlično si ovo napisao. Skoro sve ,,stoji,,!
Ali...ne slažem se stobom da ljudi koji su Srbograndne retorike oni koji su doživjeli traumu u ratu, bilo koju ili sve oblike koje si nabrojao. Naprotiv, takvi ljudi najmanje srbuju i vrbuju. Radi se o sasvim drugačijoj sorti ljudi. Istoj onoj koji su jedva dočekali rat i slavili sve što je upitno ili već definisano kao zlo.
Pa i oni su istraumirani, samo na drugačiji način. Trauma je duboko uznemirujuće i potresno iskustvo koje može da ima trajni negativni uticaj na fizičko, emocionalno i psihičko blagostanje osobe. Nije uvek krv i front, ponekad je tiha, svakodnevna, preneta iz porodice, okoline, društva. Ne moraš da gledaš smrt da bi bio oblikovan strahom, mržnjom ili osećajem ugroženosti. Traumira se dete i kad mu se svakog dana govori "niko nas ne voli / svi nas mrze", "svi hoće da nas unište", "svet zlo mesto, a mi večite žrtve", kad odrasta u kulturi u kojoj je sramota pitati, sumnjati, kritikovati, kad ga uče da je čast iznad života, ali mu ne objasne šta je život. Zato ne treba mešati uzrok i posledicu. Neko srbuje jer se bori sa svojim gubitkom, a neko jer je od malena programiran da mrzi, brani, sumnja i viče, često ne znajući ni šta tačno brani.

I da, u pravu si ti, nisu svi koji su prošli rat patriote iz fotelje. Ali mnogi od onih što najglasnije urlaju po internetima nisu bili bliže frontu od daljinskog upravljača. Njihova trauma nije bojište nego ideološko detinjstvo.

Trauma objašnjava jedan deo fenomena. Drugi deo čini jedna, nažalost stalna ljudska kategorija, oni koji obožavaju sukob ali mrze istinu.
 
Svi koji kazu da negde u dalekom inostranstvu i dalje vlada bratstvo i jedinstvo LAZU. Tako bivsi Yugosi igraju fudbal po ledinama Nemacke, GB, USA ili CAN podeljeni na svoje nacije, Srbi sa Srbima, Hrvati sa Hrvatima, retko ko zaluta medju one druge, ako zaluta zalutta samo iz neobavestenosti ili iz nekog svog naivnog verovanja da smo svi dalje u OK odnosima. Ali onda je logicno da ces pre da igras fudbal u komsiluku sa Madjarima, Rumunima ili Italijanima jer ti negde u iseljenju nemacki ili engleski jezik ne bi trebali da budu prepreka da se sporazumevas sa svojim novim sunarodnicima.

Takodje, postoje i restorani sa balkanskom kujnom koji su podeljeni po nacionalnostima, u hrvatskim se pusta hrvatska muzika, jedu hrvatski/bosanski cevapi a u srpskim se pusta srpska muzika i jede uglavnom leskovacki rostilj a glavno jelo je karadjordjeva snicla, zaboravih, u hrvatskim nema karadjordjeve snicle, srpske salate.

Naravno, najveca podela je u duhovnom/crkvenom smislu, niko ne zalazi u crkve drugih konfesija, folklori retko jedni drugima gostuju, izbegavaju se cak i na koncertima koji se organizuju za dijasporu itd.

U srpskim kulturnim centrima ( a i u crkvama) su na mnogim mestima postavljene slike Draze Mihajlovica a u hrvatskim imate Paveliceve ili Luburiceve, toliko oko pomirenja.

Jedino mesto gde se "saradjuje" su prodavnice hrane sa Balkana, svi imaju proizvode i iz svoje drzave ali i iz onih preko puta, pa cete tako naci i Podravku, Bambi, Soko Stark jedne pored drugih. Jednostavno, vlasnici prodavnica moraju da prezive u velikoj konkurenciji a samo ukupan broj bivsih Yugosa cini veliki broj kupaca, mada i tu ima nacionalistickih iskljucivosti (naletao sam na prodavnice koje su prodavale robu samo iz svoje drzave, no oni su propadali za 5-6 god maksimalno).

U sustini tako je i najbolje, mi smo razliciti narodi koji su vec razdvojeni 33 godine a ziveli smo zajedno samo 68 godina ( izbacio sam prekid od 1941-45) i mali velika dva ratna sukoba, polako se zaboravlja pokusaj stvaranja zajednicke drzave i zajednicke kulture, odnosno generacije koje su zivele u toj zajednickoj dzravi a da su malo "osetili" toga zajednickog zivota imaju sad najmanje 55-60 godina zivota, za 20-tak godina ce samo retki da imaju secanja na taj zajednicki prostor. Mladjim generacijama, pogotovo onima rodjenim posle ratova 1991-95 ta drzava ne znaci nista, postoji samo animozitet ka narodima iz te druge drzave mada i to sa onima koji imaju 20-tak godina zivota deluje imaginarno.
 
Poslednja izmena:
Не постоји мерна јединица за српскост - то је субјективно осећање, па није мудро представљати то као нешто објективно.
О компарацији српскости је још бесмисленије говорити - нарочито није српскије ако таква примисао долази са стране.
 
Primijetio sam kroz forume i komentare da su Srbi koji žive izvan Srbije, pogotovo oni iz Republike Srpske ili tzv. Krajine, često puno radikalniji, nacionalističkiji, i pravoslavniji od samih Srba koji žive u Srbiji.

Kod njih je sve epsko, zavjereničko, dramatično, svaki pokušaj kritike države ili društva se doživljava kao izdaja, a svaki kontakt s Hrvatima kao podmukli napad. Dok s druge strane, Srbi u Srbiji, barem oni koje sam upoznao, znaju bit itekako autoironični, pragmatični, i svjesni da nije sve crno-bijelo.

Zanima me je li to stvar traume, nostalgije, izgubljenog doma pa sad postoji potreba da se "identitet" pojača do maksimuma? Ili je možda lakše držati se mitova kad si daleko od svakodnevice i problema Srbije?

Nisam jedini koji je ovo primijetio, kažu mi čak i neki vaši ljudi iz Beograda da im je ponekad neugodno koliko se oštro i radikalno ponašaju oni koji ne žive tamo.

Zanimljivo i da većina tih živi na Zapadu kojeg svakodnevno pljuje i posjeduje putovnice država koje smatraju za smrtne neprijatelje.

Vidite li i vi tu razliku? Ako da, zašto mislite da je tako?

To je zato što Srbi iz Srbije, sem Sremaca, nisu imali sreću da upoznaju tvoju NDH i ustaše.
 
Primijetio sam kroz forume i komentare da su Srbi koji žive izvan Srbije, pogotovo oni iz Republike Srpske ili tzv. Krajine, često puno radikalniji, nacionalističkiji, i pravoslavniji od samih Srba koji žive u Srbiji.

Kod njih je sve epsko, zavjereničko, dramatično, svaki pokušaj kritike države ili društva se doživljava kao izdaja, a svaki kontakt s Hrvatima kao podmukli napad. Dok s druge strane, Srbi u Srbiji, barem oni koje sam upoznao, znaju bit itekako autoironični, pragmatični, i svjesni da nije sve crno-bijelo.

Zanima me je li to stvar traume, nostalgije, izgubljenog doma pa sad postoji potreba da se "identitet" pojača do maksimuma? Ili je možda lakše držati se mitova kad si daleko od svakodnevice i problema Srbije?

Nisam jedini koji je ovo primijetio, kažu mi čak i neki vaši ljudi iz Beograda da im je ponekad neugodno koliko se oštro i radikalno ponašaju oni koji ne žive tamo.

Zanimljivo i da većina tih živi na Zapadu kojeg svakodnevno pljuje i posjeduje putovnice država koje smatraju za smrtne neprijatelje.

Vidite li i vi tu razliku? Ako da, zašto mislite da je tako?
kako god da kazem, uvredicu nekog.
Balkanski regioni van Srbije, koje naseljava srpski narod, su uglavnom privredno, kulturoloski i civilizacijski zaostali regioni a kada se radi o nacioanlizmu, religiji, tradiciji, i druge nazadne drustvene pojave, takve sredine su idealne za manipulaciju i radikalizaciju stanovnistva.
Kako sam ja do sada primetio, najradikalniji su srbi sa Kosova, slede srbi iz Crne Gore, zatim bosanski srbi, pa na kraju srbi iz hrvtaske.
Ovom linijom ide i kulturolosko civilizacijska razvijenost tih regiona.

Posebna prica su srpski gastarbajteri. Svi znamo koja socijalna struktura uglavnom radi po baustelama i rudnicima zapadnih zemalja pa je stoga jasan i nivo njihove politicke svesti. Inace, medju-nacinalni problemi u SFRJ su krenuli bas iz najzaostalijih regiona bivse SFRJ.......Kosovo, BIH, zaostali delovi Hrvatske.....
sto jasno ukazuje da je nizak obrazovno-civilizacijski nivo stanovnika tih regiona (odnosi se na sve etnicke grupe) iskoriste za ulogu KORISNIH IDIOTA u globalnim planovima svetske elite.
I vi hrvati ste verovatno primetili da su nacionalno najradikalniji hrvati iz BIH , uglavnom su oni nosioci ekstremnog nacionalizma koji se nazalost ispoljava u Zagrebu, Rijeci, Splitu............medju autohtonim hrvatskim pucanstvom koje je u najmanju ruku pasivno po pitanju ekstremnog nacionalizma.

Ima onih koji se bave analizom strukture posetilaca poslednjeg Tompsonovog koncerta na kome je 90 posto bilo pripadnika hrvatskog-hercegovackog etnickog korpusa, bilo da dolaze direktno iz Mostara, Livna.......ili kao doseljenici na teritoriju Hrvatske tokom rata devedesetih ili, kao hrvatski euro-gastarbajteri iz zaostalih podrucja Hrvatske.
Nacionalizam je hrana za siromasne i analfabete.
 
Zanimljivo kako si se toliko "proučavao", a promakla ti najosnovnija stvar, da je hrvatski standardni jezik stariji od srpskog, i to ne za godinu-dvije, nego za cijela stoljeća. Ali ajde, nije prvi put da nekima kronologija ide naopako.

Dok ti ovdje slažeš štokavsko-čakavsko-kajkavske rime kao da si zapeo u razrednoj nastavi, ozbiljna jezikoslovna literatura jasno govori da je:
- Bartol Kašić 1604. napisao prvu gramatiku štokavskog narječja i to na hrvatskoj štokavštini.
- Marulićeva "Judita" 1501. bila prvi ep na narodnom jeziku, pisan hrvatskim jezikom.

I da su Faust Vrančić, Belostenec, Kačić Miošić normirali i razvijali hrvatski jezik dok Srbija još nije imala ni tiskaru.

A vaš veliki Vuk Karadžić? Tek 1818. objavljuje prvi srpski rječnik. Na temelju čega? Na govoru Dubrovnika, grada koji je povijesno, jezično i kulturno hrvatski, i koji s današnjom Srbijom ima veze koliko i Eskimi s tamburašima.

Dubrovnik je bio država vekovima, ima dužu samostalnost od Srbije i Hrvatske. Nije imao mnogo veze sa Srbijom ali nije ni sa Hrvatskom.

Standardni govor za srpski je uzet iz istočne Hercegovine ne Dubrovnika. Dubrovnik je imao solidne imigracije iz istočne Hercegovine moguće da je to izvor uticaja na govor Dubrovnika.
 
AKo sam ja poreklom iz Crne gore, ne mora nužno da znači da sam ja došao do Srbije pre mojih predaka ,jel tako ? Došao sam kasnije ;)

Drugo,Crnogorci- Srbi ,neki to smatraju istim etosom

Trece,moji postovi imaju logike,ali svako vidi ono što želi da vidi..... To je ta lepota u oku posmatrača
Onda se i nazivaš Srbinom, crnogroskog porekla a ne Crnogorcem.
Niko nije rekao da nemaju logike već da mi je više preko glave vas stručnjaka iz daleka koji ste mnogo bolje upućeni u sva dešavanja od nas, koji živimo ta dešavanja. Inače, prababa mi je poreklom iz Crne Gore ali svi njeni su se izjašnjavali kao Srbi iz CG.
 

Back
Top