Često čujemo i vidimo kako se piše da je ova trenutna opozicija loša, razjedinjena i nedovoljno prosrpska. Da je čine pripadnici prošlih vlasti kao na primer Đilas i Milivojević. I sam Miloš Jovanović je valjda imao neku manju funkciju za vreme vladavine DSS. Ono što je primetno je da velika kritika postoji i za neka nova lica i stranke u opoziciji kao što su Ćuta, Savo Manojlović i Nestorović. Ćuta je mnogima iritantan zbog nastupa, priča da je Savo plaćenik Rokfelera je izgleda naišla na plodno tlo, Nestorović se vidi kao cirkuzant i saradnik vlasti. Postoji i kritika opozicionih medija da uglavnom forsiraju iste ljude bivših vlasti i da manje prostora pružaju nekim novim licima kao i da ideološki više vuku levo, barem ti glavni televizijski.
Moje neko vidjenje je da opozicioni predsednički kandidat mora biti više nacionalan ali ne preterano. Opet da bude desnije od Jankovića i Ponoša. Što se tiče partija da bude jedna levog centra a druga desnog centra ali da one budu trajne i sa jasnim programima, bez onih iz prethodnih vlasti. Svakako da uvek postoji i treća opcija gde bi uvek mogla neka nova partija da se istakne. Da li će to biti ekolozi, studenti, poljoprivrednici uvek može biti otvoreno. Smatram da suviše levo ili desno je osudjeno da bude ispod cenzusa i nema neku perspektivu osim u nekim ekstremnim uslovima. Da se lideri u slučaju da izgube izbore smenjuju i da se menjaju programi sa novim idejama. Što se tiče medija jedna veća televizija levog usmerenja, štampane novine i portal. Isto da važi za desno usmerenje - televizija, novine i portal. Ovo trenutno stanje gde se forsiraju pogrešni predsednički kandidati sa prevelikim brojem partija i medijima koji više vuku levo zapravo čini vlast nesmenjivom.
Kako bi po vama trebali da deluju?
Opozicioni predsednički kandidat
Opozicione političke partije i programi
Opozicioni mediji