Zašto neki vladari iz loze Nemanjića nisu proglašeni za svece?

Meliot

Elita
Poruka
23.218
Vladarska dinastija Nemanjić vladala je je Srbijom od 1166. do 1371. godine. Predstavlja zlatni period razvoja srpske srednjevekovne države, dinastija koja je srpsku državu i crkvu vezala za istočno hrišćanstvo, konsolidovala srpsku državu, izgradila mnogobrojne crkve i manastire. Vladari iz ove dinastije su Stefan Nemanja, Stefan Prvovenčani, Stefan Vladislav, Stefan Radoslav, Stefan Uroš I, Stefan Dragutin, Stefan Milutin, Stefan Dečanski, car Stefan Dušan i car Stefan Uroš V.

Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjić, freska iz Bogorodičine crkve manastira Studenica
250px-Stefan_Nemanja.jpg


Dinastija koja je postavila temelje srpske srednjevekovne države naziva se svetorodnom dinastijom Nemanjića. Iz ove dinastije potiče i prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava (svetovno ime Rastko Nemanjić), sin velikog župana Stefana Nemanje, koji je izdejstvovao samostalnost srpske crkve 1219. godine. Malo pre toga 1217. Stefan Nemanja II je dobio kraljevsku krunu od rimskog pape i Srbiju uzdigao na rang kraljevine. Stefan Dušan se 1346. godine proglasio za cara ,i da bi bio krunisan srpsku crkvu je uzdigao na rang patrijaršije. Srpska pravoslavna crkva duguje veliku zahvalnost caru Dušanu na ovom činu, jer iako je bačena anatema od strane carigradskog patrijarha koja je skinuta tek za vreme kneza Lazara, ona i dan danas postoji u rangu patrijaršije upravo zahvaljujući ovom velikom vladaru.

Vladarska loza Nemanjića, freska iz Dečana
Loza_nemanjica.jpg


Iz ove svetorodne dinastije koja je puno zadužila Srbiju mnogi vladari su proglašeni za svece. Stefan Nemanja je postao Sveti Simeon, već spomenuti Rastko Nemanjić je postao Sveti Sava i tako redom. Ali nisu svi vladari proglašeni za svece i kanonizaovani. Od deset vladara njih trojica nisu proglašeni za svece. Vladari koji nisu kanonizovani su kralj Stefan Radoslav, kralj Stefan Uroš I i car Stefan Dušan Silni. Iako za cara Dušana postoji više razloga zašto nije kanonizovan, za kraljeve Radoslava i Uroša I nisam pronašao valjane razloge zašto nisu proglašeni za svece. Na ovoj temi možemo prodiskutovati o tome i iznositi svoja saznanja i činjenice.
 
Poslednja izmena:
Vladarska dinastija Nemanjić vladala je je Srbijom od 1166. do 1371. godine. Predstavlja zlatni period razvoja srpske srednjevekovne države, dinastija koja je srpsku državu i crkvu vezala za istočno hrišćanstvo, konsolidovala srpsku državu, izgradila mnogobrojne crkve i manastire. Vladari iz ove dinastije su Stefan Nemanja, Stefan Prvovenčani, Stefan Vladislav, Stefan Radoslav, Stefan Uroš I, Stefan Dragutin, Stefan Milutin, Stefan Dečanski, car Stefan Dušan i car Stefan Uroš V.

Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjić, freska iz Bogorodičine crkve manastira Studenica
Pogledajte prilog 1296749

Dinastija koja je postavila temelje srpske srednjevekovne države naziva se svetorodnom dinastijom Nemanjića. Iz ove dinastije potiče i prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava (svetovno ime Rastko Nemanjić), sin velikog župana Stefana Nemanje, koji je izdejstvovao samostalnost srpske crkve 1219. godine. Malo pre toga 1217. Stefan Nemanja II je dobio kraljevsku krunu od rimskog pape i Srbiju uzdigao na rang kraljevine. Stefan Dušan se 1346. godine proglasio za cara ,i da bi bio krunisan srpsku crkvu je uzdigao na rang patrijaršije, tako da Srpska pravoslavna crkva duguje veliku zahvalnost caru Dušanu na ovom činu, jer iako je bačena anatema od strane carigradskog patrijarha koja je skinuta tek za vreme kneza Lazara, ona i dan danas postoji u rangu patrijaršije upravo zahvaljujući ovom velikom vladaru.

Vladarska loza Nemanjića, freska iz Dečana
Pogledajte prilog 1296748

Iz ove svetorodne dinastije koja je puno zadužila Srbiju mnogi vladari su proglašeni za svece. Stefan Nemanja je postao Sveti Simeon, već spomenuti Rastko Nemanjić je postao Sveti Sava i tako redom. Ali nisu svi vladari proglašeni za svece i kanonizaovani. Od deset vladara njih trojica nisu proglašeni za svece. Vladari koji nisu kanonizovani su kralj Stefan Radoslav, kralj Stefan Uroš I i car Stefan Dušan Silni. Iako za cara Dušana postoji više razloga zašto nije kanonizovan, za kraljeve Radoslava i Uroša I nisam pronašao valjane razloge zašto nisu proglašeni za svece. Na ovoj temi možemo prodiskutovati o tome i iznositi svoja saznanja i činjenice.
pravo pitanje je zašto su neki proglašeni za svece? naša crkva je verovatno jedinstvena u svetu po tome što se šlihtala vladarima proglašavajući ih za svece...
 
Za cara Dušana postoji više razloga, mada nijedan nije zvanično potvrđen od strane Crkve, ovo su neki od njih za koje ja znam:
1) Optužen je da je naredio ubistvo svoga oca posle pobune i svrgavanje sa vlasti Stefana Dečanskog.
2) Stavlja mu se na teret da je održavao bliske veze sa Katoličkom crkvom, da je nameravao da postane kapetan hrišćanstva u borbi protiv Turaka i da rimskog papu prizna za vrhovnog poglavara hrišćanstva.
3) Srpska pravoslavna crkva smatra da je njegovo proglašenje za cara i uzdizanje Crkve na rang patrijaršije bio nezakonit i nemoralan čin, što je izazvalo bacanje anateme carigradskog patrijarha Kalista I 1350. godine na Srpsku pravoslavnu crkvu i ceo srpski narod.
4) Srpska crkva smatra da je osvajanjem na jugu car Dušan osvojio i prisvojio tuđe grčke zemlje, i na taj način oslabio Vizantiju i na indirektan način doprineo njenom padu pod Turcima.
5) Car Dušan se proglasio carem Srba i Grka, imao je nameru da osvoji Carigrad i na razvalinama Vizantije stvori novo srpsko-grčko carstvo sa sobom na njenom čelu. Proglašenjem za cara Srba i Grka Crkva smatra da se nije u potpunosti smatrao Srbinom i da kao takav ne može zauzeti mesto sveca u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
 
to se sve međusobno ubijalo i oslepljivalo u borbi za vlast a kad dođe pred smrt onda sve sami monasi i sveci..
nije to bilo nista neobicno za srednjevekovne igre prestola. stefan decanski je najverovatnije bratoubica, a za dusana nije sigurno da li je oslepeo oca jer je posle nekog vremena provedenog u konstantinopolju, ovaj cudesno progledao.
 
nije to bilo nista neobicno za srednjevekovne igre prestola. stefan decanski je najverovatnije bratoubica, a za dusana nije sigurno da li je oslepeo oca jer je posle nekog vremena provedenog u konstantinopolju, ovaj cudesno progledao.
nije neobična ni legenda da je Stefan Dečanski pio vino iz lobanje polubrata koga je ubio, nije neobično ni da je Milutin namamio i oslepeo svog sina Stefana Dečanskog jer se verovalo da slep čovek ne može da bude vladar...neobično je da ih je crkva sve čim umru proglašavala za svece...to je unikatni običaj u svetu...
 
Kralj Radoslav je bio sin Stefana Prvovenčanog iz braka sa vizantijskom princezom Evdokijom Anđel i potpisivao se grčkim imenom Duka. Evdokija Anđel je bila sinovica vizantijskog cara Isaka II Anđela, i ćerka njegovog naslednika Aleksije III Anđela. Radoslav je više puta isticao svoju povezanost za vizantijskom carskom porodicom, i više se smatrao Grkom nego Srbinom. U prilog tome ide i to što se potpisivao kao Stefan Duka, pa je to jedan od glavnih razloga što ga Srpska pravoslavna crkva nije kanonizovala, odnosno takvo njegovo shvatanje nije mogla da oprosti. Prostim rečnikom kao da je poručila kad si se smatrao Grkom neka te I Grci proglase za sveca. Drugi razlog može biti sukob sa Svetim Savom zbog obraćanja kralja Radoslava ohridskom arhiepiskopu Dimitriju Homatijani sa 14 pitanja dogmatskog, obrednog i crkvenopravnog karaktera.

Stefan Radoslav, freska iz manastirske crkve u Mileševi
Radoslav.jpg



Kralj Stefan Uroš I rođen je iz braka Stefana Nemanjića i njegove druge supruge Anom Dandolo. Vladao je od 1241./1242. do 1276. godine. Smatra se da je svojom dugogodišnjom i stabilnom vladavinom postavio temelje ekspanzije srpske srednjevekovne države. Izgradio je brojne crkve i manastire, između ostalog i manastir Sopoćani. Umro je kao monah Simon u Zahumlju 1280. godine. posle svrgavanja sa vlasti od strane svog sina Stefana Dragutina.

Stefan Uroš I sa sinom Dragutinom, freska iz Sopoćana
King_Stefan_Uroš_I_with_his_son_Stefan_Dragutin.jpg


Njegova vladavina bila je jedna od najstabilnijih u istoriji Nemanjića, vladao je oko 35. godina, proširio je i stabilizovao državu, dozvolio je naseljavanje Sasa i time doprineo razvoju rudarstva u Srbiji. Već je rečeno da je izgradio brojne crkve i manastire. I kao takav, kao jedan od najuspešnijih srpskih vladara nije proglašen za sveca. Meni uopšte nije jasno zašto, ovako čitajući iz njegovog životnog opusa, jedini razlog može biti to što je bio u vojnom savezu sa Epirskom despotovinom, Ahajskom kneževinom, Sicilijom i Latinskim cartsvom u sukobu protiv Nikejskom carstva. Odnosno pojednostavljeno rečeno moje mišljenje je da mu Srpska crkva nije mogla oprostiti što se stavio na stranu Latinskog carstva protiv Nikejskog carstva, naslednice Vizantijskog carstva posle pada Carigrada u ruke krstaša 1204. godine.

Srbija u doba kralja Stefana Uroša I
6734174_orig.jpg
 
Poslednja izmena:
nije to bilo nista neobicno za srednjevekovne igre prestola. stefan decanski je najverovatnije bratoubica, a za dusana nije sigurno da li je oslepeo oca jer je posle nekog vremena provedenog u konstantinopolju, ovaj cudesno progledao.
Pomešala si, Stefan Dečanski je oslepnjen po naredbi svoga oca Milutina, kasnije je navodno čudom progledao ili opšte nije oslepnjen jer je izvršilac kazne navodno potkupljen. Stefan Dečanski je umro u zatočeništvu posle pobune njegovog sina Stefana Dušana u tvrđavi Zvečan, nešto više od mesec dana posle pobede Stefana Dušana. Nije jasno da li je Dušan naredio njegovo ubistvo, ali brza smrt nakon pada sa vlasti baca sumnju da je Stefan Dušan naredio njegovo pogubljenje.
 
pravo pitanje je zašto su neki proglašeni za svece? naša crkva je verovatno jedinstvena u svetu po tome što se šlihtala vladarima proglašavajući ih za svece...
Za mnoge svece u hrišćanstvu možeš pročitati da su živeli neznabožačkim zivotom, to znači sve samo ne da su vodili primeran hrišćanski život od rođenja. Apostol Pavle je progonio hrišćane, a danas se smatra za jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja, njegove poslanice su deo Novog Zaveta, čak ga nazivaju i trinaestim apostolom. Konstantin Veliki je rođen kao paganin, a kasnije je učestvovao u donošenju Milanskog edikta 313. godine, pravnog akta kojim je proglašena verska ravnopravnost i prestanak progona hrišćana. Osnovao je Novi Rim Konstantinopolj, sazvao je Prvi vaseljenski sabor 325. godine u Nikeji, i smatra se utemeljivačem istočnog hrišćanstva i kao takav je kanonizovan. Čak je i kršten na samrtnoj postelji, postao je zvanično hrišćanin tek pred smrt.

Tako da takvih primera je mnogo u istoriji gde su ljudi vodili burne svetovne živote i kasnije proglašeni za svece. Nije Srpska pravoslavna crkva izmislila ništa novo, već je preuzela tradiciju gde se ljudima gledaju pozitivne strane njihovog delovanja i da li su na kraju živora počeli da vode pravi hrišćanski život ili su umrli mučeničkom smrću.
 
Poslednja izmena:
Kralj Radoslav je bio sin Stefana Prvovenčanog iz braka sa vizantijskom princezom Evdokijom Anđel i potpisivao se grčkim imenom Duka. Evdokija Anđel je bila sinovica vizantijskog cara Isaka II Anđela, i ćerka njegovog naslednika Aleksije III Anđela. Radoslav je više puta isticao svoju povezanost za vizantijskom carskom porodicom, i više se smatrao Grkom nego Srbinom. U prilog tome ide i to što se potpisivao kao Stefan Duka, pa je to jedan od glavnih razloga što ga Srpska pravoslavna crkva nije kanonizovala, odnosno takvo njegovo shvatanje nije mogla da oprosti. Prostim rečnikom kao da je poručila kad si se smatrao Grkom neka te I Grci proglase za sveca. Drugi razlog može biti sukob sa Svetim Savom zbog obraćanja kralja Radoslava ohridskom arhiepiskopu Dimitriju Homatijani sa 14 pitanja dogmatskog, obrednog i crkvenopravnog karaktera.

Stefan Radoslav, freska iz manastirske crkve u Mileševi
Pogledajte prilog 1296785



Kralj Stefan Uroš I rođen je iz braka Stefana Nemanjića i njegove druge supruge Anom Dandolo. Vladao je od 1241./1242. do 1276. godine. Smatra se da je svojom dugogodišnjom i stabilnom vladavinom postavio temelje ekspanzije srpske srednjevekovne države. Izgradio je brojne crkve i manastire, između ostalog i manastir Sopoćani. Umro je kao monah Simon u Zahumlju 1280. godine. posle svrgavanja sa vlasti od strane svog sina Stefana Dragutina.

Stefan Uroš I sa sinom Dragutinom, freska iz Sopoćana
Pogledajte prilog 1296787


Njegova vladavina bila je jedna od najstabilnijih u istoriji Nemanjića, vladao je oko 35. godina, proširio je i stabilizovao državu, dozvolio je naseljavanje Sasa i time doprineo razvoju rudarstva u Srbiji. Već je rečeno da je izgradio brojne crkve i manastire. I kao takav, kao jedan od najuspešnijih srpskih vladara nije proglašen za sveca. Meni uopšte nije jasno zašto, ovako čitajući iz njegovog životnog opusa, jedini razlog može biti to što je bio u vojnom savezu sa Epirskom despotovinom, Ahajskom kneževinom, Sicilijom i Latinskim cartsvom u sukobu protiv Nikejskom carstva. Odnosno pojednostavljeno rečeno moje mišljenje je da mu Srpska crkva nije mogla oprostiti što se stavio na stranu Latinskog carstva protiv Nikejskog carstva, naslednice Vizantijskog carstva posle pada Carigrada u ruke krstaša 1204. godine.

Srbija u doba kralja Stefana Uroša I
Pogledajte prilog 1296791

Постоје индиције да је био католик као и његова жена Јелена Анжујска план је био да се Србија полако преведе у католичанство.
Ово је сачекало његове синове Драгутина који је био отворени католик и Милутина Уроша 2 који је држао такво обећање према папи али је карикирао са тим јер је већ било немогуће у његово време.

Један од разлога свргавања Уроша првог је то што је тежио централистичкој власти од њега почиње титулација Србија и земље поморске! Нема више набрајања.
Мађари га након пораза условљавају да пренесе на сина део краљевства по узору на Угарску Овај то не жели никако и Драгутин га свргава са власти помоћу Кумана и Мађара.
Драгутин добија на дар делове угарског Срема са Сирмијумом ,Београдом , Усора , Соли , Семберију.
Држава ће се звати Србија са њим на челу и Каталином угарском принцезом. Дао је мајци Јелени Анжујској Зету , Травунију са још неким поседима.Да би му мајка опростила и да би добио њен благослов што и јесте.
Не зна се ништа о Милутиновој области али његова држава ће се звати Рашка.
Јелена Анжујска није била благонаклона према Милутину и његовим одлукама који добија визснтијску принцезу на дар.
Тражили су да она дође као гост и потврди сагласност Милутин је то правдао њеном старошћу и немогућношћу за путовањем.
Међутим Милутин и Драгутин потписују Дежевски споразум да ће Милутин владати а да ће га Драгутинов потомак наследити.
Јелена Анжујска ће бити гарант оба Дежевска споразума.
Они су били савезници једно време до Милутиновог окретања Византији то је условило грађанским ратом и није наишло на одобравање Јелене Анжујске.
Други Джевски уговор иако је нам је непознат у целости је одредио Драгутиново католичко потомство влада Милутин ће владати доживотно.
Јелена Анжујска је такође гарант овог споразума и Милутин се обавезао изгледа на католичанство иако никад то није урадио већ супротно приближавао се Византији од њега почев од круне и окићености почиње да влада у иконографији византијски стил.
Касније ће Стефан Дечански протерати свог савладара Драгутиновог сина.

Међутим на темељу Дежевског споразума ће на крају Стефан Твртко однети круну Немањића као Драгутинов потомак са женске стране.

Сад ја сам то објаснио брзо иако је овај период јако комлексан и тежак за српску историју.

Јелена Анжујска је ипак унука латинског краља и рођака Напуљских краљева крви Меровига.

Једно време је била и владар читаве државе са Драгутином вероватно главни лик. Приликом женидбе Драгутина са Каталином она се прозива краљицом Јелена Анжијска остаје стара краљица.
 
Постоје индиције да је био католик као и његова жена Јелена Анжујска план је био да се Србија полако преведе у католичанство.
Ово је сачекало његове синове Драгутина који је био отворени католик и Милутина Уроша 2 који је држао такво обећање према папи али је карикирао са тим јер је већ било немогуће у његово време.
Vidiš ovo nisam znao da postoje indicije da je bio katolik ili da je bar koketirao sa katoličanstvom. To može biti možda i glavni razlog što nije proglašen za sveca, budući da Srpska pravoslavna crkva nije blagonaklono gledala da veze srpakih vladara za zapadnim hrišćanstvom. Od svih razloga zašto Dušan nije kanonizovan, po meni glavni je jer je hteo da prizna papu za vrhovnog poglavara hrišćanstva. Iako je ubrzo odustao od tih namera zbog ugarskih napada, Crkva mu izgleda nije oprostila te opasne namere.
 
Vidiš ovo nisam znao da postoje indicije da je bio katolik ili da je bar koketirao sa katoličanstvom. To može biti možda i glavni razlog što nije proglašen za sveca, budući da Srpska pravoslavna crkva nije blagonaklono gledala da veze srpakih vladara za zapadnim hrišćanstvom. Od svih razloga zašto Dušan nije kanonizovan, po meni glavni je jer je hteo da prizna papu za vrhovnog poglavara hrišćanstva. Iako je ubrzo odustao od tih namera zbog ugarskih napada, Crkva mu izgleda nije oprostila te opasne namere.

Па за кокетирање можемо само посредно знати према поступцима његове жене и сина иако немамо никакав доказ о томе. Да ли се самом женидбом на нешто обавезао не знамо.
Оно што знамо да СНЦ није подржала његово свргавање и архиепископ Јован ваљда је сишао са положаја отишао са Урошем првим у Хум где је Урош и убрзо умро.

Оно што је добро почео и мислим да је требао бити канонизован је то што је почео одузимати власт наследним велможама нарочито потомцима Вукана и Мирослава.
Ако погледамо у напред овај слој крупних велможа је учествовао у свргавању њега затим Стефана Дечанског па вероватно и убиства Душана до свргавања Уроша "нејаког".
До омогућавања трасфера круне и стварања босанског краљевства на темељу Дежевског споразума између Милутина и Драгутина и мајке им Јелене Анжујске.
Управо његов покушај одузимања моћи наследним велможама је резултирало његовим падом.
 
Оно што је добро почео и мислим да је требао бити канонизован је то што је почео одузимати власт наследним велможама нарочито потомцима Вукана и Мирослава.
I ja se slažem da je trebao biti kanonizovan, Milutin se ženio pet puta, iako je bilo dozvoljeno tri puta, a zadnja mu je bila maloletna Simonida (još devojčica). A obrazloženje zašto je kanonizovan je taj što je proširio državu, izgradio brojne crkve i manastire i ojačao državu. Tako da u poređenju sa Milutinom Uroš je vodio dosta mirniji život i jedanput se samo ženio, a isto tako dugo i stabilno vladao i izgradio crkve i manastire.
 
Poslednja izmena:
I ja se slažem da je trebao biti kanonizovan, Milutin se ženio 5 puta, iako je bilo dozvoljeno tri puta, a zadnja mu je bila maloletna Simonida (još devojčica). A obrazloženje zašto je kanonizovan je taj što je proširio državu, izgradio brojne crkve i manastire i ojačao državu. Tako da u poređenju sa Milutinom Uroš je vodio dosta mirniji život i jedanput se samo ženio, a isto tako dugo i stabilno vladao i izgradio crkve i manastire.

Није само то већ је пред њим био избор као и пред Првовенчаним он се ипак одлучио за православље и остао веран традицији.
Разлог толиких женидби је био управо због Дежевског споразума јер је некако желео прекршити тај уговор и оставити своје потомство на престолу због тога се приближио Византији иако је тај брак био чисто политички.
Добри односи са мајком принцезе и договори око наследника византијских јер је Симонида била нероткиња говоре да није био баш тирански настројен према својој младој жени.

Сад Византијци су направили грешку са његовим оцем Урошем првим јер му нису дали за жену неку из рода Палеолога под изговором да не желе да принцеза буде робиња на српском двору.
Ово је имало за последицу окретање према Карлу Анжујском и коалицији против Никејанског царства.

Под овим околностима царева сестра је одбила брак са Милутином што је било понижавајуће па му дају Симониду да се не би десило још горе од тога да се Милутин окрене латинима што је био једини логични избор право је чудо како се политичким марифетлуцима извукао и остао у православљу.
 
Сад Византијци су направили грешку са његовим оцем Урошем првим јер му нису дали за жену неку из рода Палеолога под изговором да не желе да принцеза буде робиња на српском двору.
Ово је имало за последицу окретање према Карлу Анжујском и коалицији против Никејанског царства.
Za cara Dušana postoji više razloga, za Radoslava se može pretpostaviti, ali će nekanonizovanje Uroša ostati nejasno. Našao sam podatak da je Jelena Anžujska podigla manastir Gradac, tako da se može videti da je i kraljica bila okrenuta pravoslavlju. Kraljica Jelena je u njemu osnovala prvu žensku školu.

Manastir Gradac, zadužbina srpske kraljice Jelene Anžujske.
manastir-Gradac3.jpg
 
Za cara Dušana postoji više razloga, za Radoslava se može pretpostaviti, ali će nekanonizovanje Uroša ostati nejasno. Našao sam podatak da je Jelena Anžujska podigla manastir Gradac, tako da se može videti da je i kraljica bila okrenuta pravoslavlju. Kraljica Jelena je u njemu osnovala prvu žensku školu.

Manastir Gradac, zadužbina srpske kraljice Jelene Anžujske.
Pogledajte prilog 1296866

Она је обнављала и православне и католичке манастире у Зети на пример цркву светог Серђа и Вакха(Влаха) Скадар.

Међутим несумњиво потпора Уроша 1 са Напуљским краљем папом и коалицијом против Никејанског царства.

Не сматрам ја да су њене намере биле лоше из њене перспективе.

Баш у ово време у овим перипетијама почињу корени Летописа Попа Дукљанина и тог католичког наратива и парцелисања земље на покрајне или провинције које писац анахронизује у дубоку прошлост и настојање да докаже најдужу католичку прошлост ових крајева што заправо почиње да буде битно од 1054. а стварно видљиво и осетно у политици тек од 12. века.
 
Zanimljiva je i priča o kanonizovanju cara Uroša Nejakoga. Za života ništa nije uradio, pokazao se kao nesposoban vladar, dozvolio je raspad srpske države, velmože su upravljale njime i zavisio je od njihove podrške, a proglašen je za sveca jer je navodno ubijen u lovu i to od strane kralja Vukašina, koji je već bio mrtav poginuvši u Boju na Marici 1371. Crkva je iskoristila ovo predanje o mučeničkoj smrti cara Uroša i iskoristila ga za njegovo kanonizovanje.

Smrt cara Uroša, slika Novaka Radonjića
Smrt_cara_Uroša,_Novak_Radonić.jpg
 
Zanimljiva je i priča o kanonizovanju cara Uroša Nejakoga. Za života ništa nije uradio, pokazao se kao nesposoban vladar, dozvolio je raspad srpske države, velmože su upravljale njime i zavisio je od njihove podrške, a proglašen je za sveca jer je navodno ubijen u lovu i to od strane kralja Vukašina, koji je već bio mrtav poginuvši u Boju na Marici 1371. Crkva je iskoristila ovo predanje o mučeničkoj smrti cara Uroša i iskoristila ga za njegovo kanonizovanje.

Smrt cara Uroša, slika Novaka Radonjića
Pogledajte prilog 1296873
Није баш тако Урош Нејаки доласком на власт поражава Мађаре а државу коју је наследио из разлога које сам помињао није била гостољубива према њему нарочито латинске струје које су искористиле овај тренутак да обезглаве државу. Сам Урош је био врхунски образован и витешки васпитан добар ратник не заборавимо да је кнез Лазар у првом боју на Косову племства ратовао на страни Уроша "Нејаког".
 
Kada smo već kod Nemanjića i njihove istorije, da li zna neko zašto je iz Dragutinovog punog imena izostavljeno ime Uroš? Ime Uroš je dodato uz ime Stefan posle dolaska na vlast Stefana Uroša I, ali je samo kod Dragutina izostavljeno.
Stefan Uroš I, Stefan Dragutin, Stefan Uroš II Milutin, Stefan Uroš III, Stefan Uroš IV Dušan i Stefan Uroš V su redom imena od Uroša I do Uroša V. A ako se od Uroša I dodaje njegovo ime svim vladarima, onda je puno Dragutinovo ime trebalo biti Stefan Uroš II Dragutin, tako da bi Uroš Nejaki bio šesti po redu sa imenim Uroš i njegovo puno ime bi bilo Stefan Uroš VI. Da li neko zna odgovor?
 
Није баш тако Урош Нејаки доласком на власт поражава Мађаре а државу коју је наследио из разлога које сам помињао није била гостољубива према њему нарочито латинске струје које су искористиле овај тренутак да обезглаве државу. Сам Урош је био врхунски образован и витешки васпитан добар ратник не заборавимо да је кнез Лазар у првом боју на Косову племства ратовао на страни Уроша "Нејаког".
Ne slažem se sa tobom po pitanju Uroša. Jedini uspeh mu je bio u ratu sa svoim stricem, Simeonim Sinišom, koji nije hteo da prizna njegovu vlast, pa je izbio rat između njih dvojice. Ali je na kraju Simeon odvojio Epir iz Uroševog carstva i formirao ,,Simeonovo carstvo". Videvši Uroševu slabost i komešanje u državi brzo su se protiv njega digli i grčki oblasni gospodari. Što se tiče Mađara njih nije pobedio, već se povlačio u planine, pa Ugari nisu hteli dublje da zalaze na Balkan, i na kraju su se sami vratili.

Uroševu slabost su iskoristili i srpski oblasni gospodari, pa tako dolazi do jačanja porodica Vojinovića, Balšića, Lazarevića, Brankovića, Dejanovića i Mrnjavčevića na uštrb centralne vlasti. U bitci na Kosovu 1369. knez Lazar nije učestvovao, već je bitku posmatrao sa vrha brda i povukao svoju vojsku ostavljajući cara Uroša i Nikolu Altomanovića da se sami bore protiv nadmoćnije vojske Vukašina Mrnjavčevića. Uroš je tada i zarobljen. Ja mislim da mu je sa pravom pridodat epitet Nejaki, njegovu vlast karakteriše slabljenje centralne vlasti i nedostatak državničkih sposobnosti i inicijative da rukovodi velikim carstvom koje dobi u nasledstvo.
 

Back
Top