Zašto me privlače mračne stvari

Kerkyra

Legenda
Poruka
50.758
Ovo kao da sam ja pisala..
Sa tim da ja ipak više volim groblje noću ..Jer nema nikoga.
I dala bih prednost starim grobljima.
Pa normalno, odatle ne moze da "iskoci vampir" kao iz novog, nije "svez" i lep.

Kakve glupsoti ovde moze covek da procita, cudo jedno.

Idite radite nesto po svetlosti dana pa cete da vidite kako cete da zavolite dan i sunce.

Fantazije i umisljanja...
 

Richard III

Domaćin
Poruka
3.418
Ti si kao ja, samo što ja imam skoro 32 godine. Inače, mislio sam da si tinejdžerka. Kasnije videh da zapravo nisi (iako si na granici takoreći).

Uvek su me privlačili kriminal, nasilje, granični prostori, narkomanija, samopovredjivanje, ludilo, mentalne ustanove i bolnice, materijali i tekstovi o serijskim i masovnim ubicama (kapiram da je ovo veoma rasprostranjeno, al' ajde da spomenem, malo je krindž i preforsirano), ljudi koji su ekstremi, osobenih filozofija, narkomani, čudaci, ljudi sa fringea, ili u nekom drugom smislu na ivici, sa takvima sam se tokom 2010-tih (mada i ranije) uglavnom i družio, svesno tragajući za njima. Uglavnom su bili dosta mladji od mene što nije slučajnost, ali ne bih da objašnjavam zašto.

U sobi uvek forsiram mrak (mada imam i naklonost prema melanholičnoj estetici kad izadjem napolje, a svetlo je, recimo tokom jeseni, kad zacari ono melanholično, slabunjavo sunce), gotivim kišu, magle, puste ulice, puste parkove, školska igrališta u jesen; takodje gotivim dnevnu svetlost tokom kasnog leta iz nekih melanholičnih, ličnih razloga, zbog letnjih sećanja i emocija, posebno kad ljudi napuste grad turistički pa ostane upražnjen, ako tad imam društvo super - i nema Lana del Rej slučajno pesmu pod nazivom Summertime sadness, postoji komponenta melanholičnog u letnjim danima i noću, i danju. O filmovima da ne govorim, ne mora da znači ali uglavnom gotivim psihološki i estetski mračniju tematiku, kao i u muzici.

E sad... ja nisam gotičar nikad bio, iako sam se družio sa gotičarima i emosima u jednom periodu, mislim da je to malo prenaglašeno, ta estetika, preterano upadljiva i stvorena da ljudima stavlja do znanja kako je pripadnik iste drugačiji, krindž. Iako sam i kao klinja slušao metal nikad nisam puštao kosu, uvek uredna frizura, majica sa KMFDM ili Rammstein natpisom, ali nikad nisam pokušavao da upadam u oči kao neke dugokose metalike ili u crno obučeni gotičari. To je za mene više lična filozofija nego upadljiv izgled, poštovanje sub-kulture.

Više volim suptilnost u svemu, pa i u sklonosti mraku i melanholiji, nego prenaglašenost, tipa kad goth ribe piju krv po nekim grobljima ili tako nešto. Zato mi je (zbog te nasilne prenaglašenosti) uglavnom strana i satanistička tematika, zanimljiv mi je npr. Adolfo Constanzo i te njegove akcije po Meksiku, gledao sam i Borderland skoro (jako fin film), ali nikad nisam gotivio taj satanizam i slično.

Jesam se sekao kao klinac, pre svega iz nekog osećaja eksperimentisanja i podizanja iz prazne i depresivne svakodnevice, ne zbog duševnog bola... pustim diskografiju Nirvane na muzičkoj liniji kad je letnje podne, zamračim malo zavesama sobu, i podižem se iz bede i praznine svakodnevice uz pomoć žileta. Ili eksperimentišemo sa smrću, tipa gušenje dok se ne onesvestiš i slično (mada ovo neuspešno).

Betmen je jedini superheroj kog volim pored Punishera, msm da je očigledno zašto. I da ne nastavljam.

U sklonosti mraku nema problema ako nije preforsirano i prolazna faza, dakle treba reći da se mrak i melanholija nalaze i na dnevnom svetlu, u trenutku nekom, u gradskoj pustoši ili osećaju samoće, a ne samo u noći (mada je ovo drugo ipak dominantno). Dosta je melanholična estetika napuštenih železničkih stanica po danu, npr.

Evo jedne pesme u skladu sa temom, jedna od omiljenih:

 

Ganfajter

Stara legenda
Poruka
75.498
Ti si kao ja, samo što ja imam skoro 32 godine. Inače, mislio sam da si tinejdžerka. Kasnije videh da zapravo nisi (iako si na granici takoreći).

Uvek su me privlačili kriminal, nasilje, granični prostori, narkomanija, samopovredjivanje, ludilo, mentalne ustanove i bolnice, materijali i tekstovi o serijskim i masovnim ubicama (kapiram da je ovo veoma rasprostranjeno, al' ajde da spomenem, malo je krindž i preforsirano), ljudi koji su ekstremi, osobenih filozofija, narkomani, čudaci, ljudi sa fringea, ili u nekom drugom smislu na ivici, sa takvima sam se tokom 2010-tih (mada i ranije) uglavnom i družio, svesno tragajući za njima. Uglavnom su bili dosta mladji od mene što nije slučajnost, ali ne bih da objašnjavam zašto.

U sobi uvek forsiram mrak (mada imam i naklonost prema melanholičnoj estetici kad izadjem napolje, a svetlo je, recimo tokom jeseni, kad zacari ono melanholično, slabunjavo sunce), gotivim kišu, magle, puste ulice, puste parkove, školska igrališta u jesen; takodje gotivim dnevnu svetlost tokom kasnog leta iz nekih melanholičnih, ličnih razloga, zbog letnjih sećanja i emocija, posebno kad ljudi napuste grad turistički pa ostane upražnjen, ako tad imam društvo super - i nema Lana del Rej slučajno pesmu pod nazivom Summertime sadness, postoji komponenta melanholičnog u letnjim danima i noću, i danju. O filmovima da ne govorim, ne mora da znači ali uglavnom gotivim psihološki i estetski mračniju tematiku, kao i u muzici.

E sad... ja nisam gotičar nikad bio, iako sam se družio sa gotičarima i emosima u jednom periodu, mislim da je to malo prenaglašeno, ta estetika, preterano upadljiva i stvorena da ljudima stavlja do znanja kako je pripadnik iste drugačiji, krindž. Iako sam i kao klinja slušao metal nikad nisam puštao kosu, uvek uredna frizura, majica sa KMFDM ili Rammstein natpisom, ali nikad nisam pokušavao da upadam u oči kao neke dugokose metalike ili u crno obučeni gotičari. To je za mene više lična filozofija nego upadljiv izgled, poštovanje sub-kulture.

Više volim suptilnost u svemu, pa i u sklonosti mraku i melanholiji, nego prenaglašenost, tipa kad goth ribe piju krv po nekim grobljima ili tako nešto. Zato mi je (zbog te nasilne prenaglašenosti) uglavnom strana i satanistička tematika, zanimljiv mi je npr. Adolfo Constanzo i te njegove akcije po Meksiku, gledao sam i Borderland skoro (jako fin film), ali nikad nisam gotivio taj satanizam i slično.

Jesam se sekao kao klinac, pre svega iz nekog osećaja eksperimentisanja i podizanja iz prazne i depresivne svakodnevice, ne zbog duševnog bola... pustim diskografiju Nirvane na muzičkoj liniji kad je letnje podne, zamračim malo zavesama sobu, i podižem se iz bede i praznine svakodnevice uz pomoć žileta. Ili eksperimentišemo sa smrću, tipa gušenje dok se ne onesvestiš i slično (mada ovo neuspešno).

Betmen je jedini superheroj kog volim pored Punishera, msm da je očigledno zašto. I da ne nastavljam.

U sklonosti mraku nema problema ako nije preforsirano i prolazna faza, dakle treba reći da se mrak i melanholija nalaze i na dnevnom svetlu, u trenutku nekom, u gradskoj pustoši ili osećaju samoće, a ne samo u noći (mada je ovo drugo ipak dominantno). Dosta je melanholična estetika napuštenih železničkih stanica po danu, npr.

Evo jedne pesme u skladu sa temom, jedna od omiljenih:

pazi ovog hahahahahah
privlace ga mrachkovi

a u mraku zvatje zvaku
 

Alter_Ego_

Legenda
Poruka
67.125
Ovo me prati još od kada sam bila mala, još od vremena pre nego što je moje detinjstvo postalo užasno (tema za drugo vreme). Imam neku grdnu opsesiju sa mrakom. Pod tim se podrazumeva to da volim noć i mračna mesta, volim mutne/mračne strane društva i interneta, opsednuta sam mračnim misterijama i istraživanjem najčudnijih mračnih tema, opsednuta sam mračnim stvarima u širem smislu, kao i to da generalno volim da mi raspoloženje bude mračno (ako nije, onda postajem tužna/depresivna i ne osećam se kao "pravo ja") i da mi ličnost bude mračna. Imam celu višedržavnu mentalnu listu mračnih lokacija gde se osećam najlepše/najmračnije, imam ogromnu kolekciju linkova ka informacijama o mračnim/zabačenim temama svih kategorija, više svezaka punih jako mračnih crteža i tekstova, volim igrice sa mračnom atmosferom, volim da palim sveće u slabo osvetljenoj sobi da stvorim mračnu atmosferu, žestoko obožavam "granične prostore" (eng. liminal spaces), itd... Ne znam, ali kao da sam iz dubine svesti/srca stvorena za mrak. Probala sam više puta da budem "normalna" po ovom pitanju, ali svaki put kada pokušam meni ode mentalno zdravlje jer potiskivanje ljubavi prema mraku mi daje osećaj kao da pokušavam da potisnem ono što u srcu jesam. Da li iko zna zašto sam ovakva? Meni sve ovo ne utiče negativno na život (zapravo, u prisustvu mraka mi sve bolje ide); ali neki ljudi misle da samnom nešto nije uredu jer sa bukvalno zavisna od svega što je mračno, dok su drugi ljudi fascinirani mojom ličnošću.

Још једна тинејџерка која мисли да је цоол ако буде даркерка и панкерка и сл.

Не разликујеш се од осталих. То је прво битно да прихватиш. Свакоме по некад треба мрак и ноћ и неки порок и мистерија.
 

Alter_Ego_

Legenda
Poruka
67.125
Slušam horrorcore, black metal, razne čudake poput slavnog Satana Panonskog, kao i popularnu "Dark Piano" seriju mračnih klavirskih pesama od Lucas King-a.

Знао сам 1000 таквих као што си ти.

Баш су такве се увек прве удалале из друштва и по удаји постајале највеће бабе и тетке од свих осталих.
 

bmaxa

Buduća legenda
Poruka
41.936
Може а не мора.

Ал' није поента кад ће ко да се уда и постане баба или тетка, већ је поента да је млада дама иста као и сви остали људи на свету, али би јако волела да је посебна и специјална.
Ne valja to, ja sam ludovao 90ih, pa 2000.ih bio tri puta u ludari, Bolje biti simpatizer, nego akter :P
 

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.533
Pa normalno, odatle ne moze da "iskoci vampir" kao iz novog, nije "svez" i lep.

Kakve glupsoti ovde moze covek da procita, cudo jedno.

Idite radite nesto po svetlosti dana pa cete da vidite kako cete da zavolite dan i sunce.

Fantazije i umisljanja...
Radi ti draga (dragi)šta te ispunjava..
Niko ti ne brani ...
A fantazije ne diraj..To je nešto što nema granica,
Treba to i razumeti..
A to nije za tebe.
 

Alter_Ego_

Legenda
Poruka
67.125
Koliko je ljudi trigerovano na nečiju simpatiju prema mraku :D samo potvrđuje tezu da je mrak ono što je odbačeno, skrajnuto i zaboravljeno, a ne ono što je stvarno razorno i mračno

Ма, јок.

Сви ми волимо да замрачимо собу и седимо у мраку.

Сви волимо тамну атмосферу у филмовима (зашто је Бетмен један од најпопуларнијих ликова на свету, а? Зато што је мрачни витез, и атмосфера у Готаму је увек мрачна, а сви људи то воле, па су филмови о Бетмену најгледанији).

Јбг...знам да бисте волели да сте само ви цоол, и да мрак припада само вама, али није тако.
 

gost 439532

Domaćin
Poruka
3.567
Ма, јок.

Сви ми волимо да замрачимо собу и седимо у мраку.

Сви волимо тамну атмосферу у филмовима (зашто је Бетмен један од најпопуларнијих ликова на свету, а? Зато што је мрачни витез, и атмосфера у Готаму је увек мрачна, а сви људи то воле, па су филмови о Бетмену најгледанији).

Јбг...знам да бисте волели да сте само ви цоол, и да мрак припада само вама, али није тако.
Ne znam zašto kažeš 'vi', ja se ne pronalazim nešto posebno u devojčinom postu

Sve je to ok, zamračiti sobu, ali meni deluje da ona živi taj život mnogo predanije i intenzivnije od drugih, jer nema drugu opciju

Što tebe pogađa kad neko svojata mrak više od tebe?
 

Frederick_

Ističe se
Poruka
2.785
Nema nista lose u tome sto volis mracne stvari.
To si ti. I ako te to ispunjava - samo napred.

Ljudi vole da namecu neke standarde ponasanja kao prihvatljive i kao neprihvatljive, i time se mesaju u nesto sto ih se apsolutno ne tice.
Cak idu i do toga da ljude koji ne ispunjavaju njihove standarde prihvatljivosti, taguju raznim pogrdnim nazivima.

A time se mesaju u nesto sto je stvar licnog ukusa i licnih preferencija - cime pokazuju koliko su sami nekulturni.

Lose je kada povredjujes druge.
Sve ostalo, sto se tebe licno tice, je dobro, pogotovo ako te to cini srecnom :)
 

Top