Zasto je, zbog kog razloga, Lucifer pogresio

не питам за мотиве, него за дело. дакле, где је погрешио?

није се искрено покајао, вратио је паре и обесио се ради гриже савести и није имао снаге да носи "крст" који му је поверен од Христоса.
 
Pa kako? Izjavila si da je Hrist na nebu.
Ja kao i svako normalan pitam jel na ovom našem plavom nebu...ti kažeš ne nije tako nisko.
Dakle u pitanju su neke visine...ja sada lepo pitam koje? Šta je tu problematično?

проблематично је што нема појма о чему пише, а преставља нам се да је са Христом на добар дан:D
 
Jeste. ponos je los...
PONOS se definise kao:
Preterano samopostovanje ili cenjenje.

Pa i bio je savrsen... Takodje mi je bezveze da diskutujem o Luciferu kada on nije Lucifer...
On je andjeo heruvim koji je postao Satana Dajavo...
pre nego sto je zgresio ne zna mu se ime.
U svakom slucaju, bolje biti cak i gord, nego covek bez ponosa, bez kicme, covek koji puzi po prasini, da se uvija kao crv, dovek koji nema svoje ja. Takav, bez ponosa covek, sve ljudske vrline je posvetio crkvi, tj. bogu, koji zahteva poniznost, trpeljivost i patnju od sirotinje, ali ne i od visokodostojnika, koji su njegova kreacija (vlast potice od boga). To je sve namenjeno sirotinji da bude ponizna i poslusna svojim gospodarima, ukljuciv i bogu. Covek koji ima srecnu porodicu treba i mora da je srecan, ponosan na svoju suprugu i decu. Covek koji nije ponosan na, recimo, svoju porodicu je nesrecan covek.
 
U svakom slucaju, bolje biti cak i gord, nego covek bez ponosa, bez kicme, covek koji puzi po prasini, da se uvija kao crv, dovek koji nema svoje ja. Takav, bez ponosa covek, sve ljudske vrline je posvetio crkvi, tj. bogu, koji zahteva poniznost, trpeljivost i patnju od sirotinje, ali ne i od visokodostojnika, koji su njegova kreacija (vlast potice od boga). To je sve namenjeno sirotinji da bude ponizna i poslusna svojim gospodarima, ukljuciv i bogu. Covek koji ima srecnu porodicu treba i mora da je srecan, ponosan na svoju suprugu i decu. Covek koji nije ponosan na, recimo, svoju porodicu je nesrecan covek.

Blago siromasnima duhom jer je njihovo carstvo nebesko. :whistling:
 
Zabluda 1. nivoa:

"....Ja sam iznad razlikovanja dobra i zla...."

Zabluda 2. nivoa:

Ja sam poznao istinu, u meni se otkrio istinski život. To nije dato svima.
Ja vidim da drugi ne poznaju istinu, da im je tuđ život istine....
Duhovni život koji je otkriven u meni je moje duhovno preimućstvo u odnosu na druge, i to preimućstvo potvrđuje tovju ličnu prednost na njima.
Ja sam sam po sebi već izabranik koji ima pravo na poseban značaj...
To znači da je i moje mišljenje već istina i da kao takvo treba biti priznato od drugih.
Pošto posedujem istinu, ja ne mogu da padnem u zabludu..."

Dalje neću...ali mona, mogu ti napisati ako budeš htela kako da odgovoriš na ovo iskušenje.

Ima i treći "nivo", ali o tom-potom, ne da mi se kucati sada. A za ovo, ako hoćeš - nije problem :)
 
E pošto je mona odviše gorda, ona neće zatražiti odgovor. Ne treba da čudi, jer djavo je lukav....
Ko to da očekuje da zabludeli prizna da je u zabludi....

Ali nadam se da to nije uzelo maha toliko, pa da se bar zapitaš...

"Zato kada ja, u ime svog tobožnjeg raspolaganja istinom, suprotstavljam sebe drugima i gordim se se pred njima svojim preimućstvom u istini, onda ja samo time dokazujem da još nisam u istini, i da nemam čime da se ponosim"

Hm? :)
 

Back
Top