Ljudi, NIJE ponuđen Srbiji.
Sva ta širenja su pominjana u pregovorima sa Italijom. To je Londonski sporazum.
Moramo ovde da imamo na umu da je svako širenje Srbije na račun Austrougarske podrazumevalo dve tačke:
1) Priznavanje čitavog Banata Rumuniji
2) Predavanje (delova) Vardarske Makedonije Bugarskoj
To su dve stvari koje su se podrazumevale i bile nužni preduslov za stvaranje Velike Srbije. Rumunija je uvek insistirala na celovitosti Banata kao geoistorijske i ekonomske oblasti, pa bi time i Pančevo pripalo Rumuniji u posleratnom parčanju AU, a sa druge strane, pošto se smatralo da je gubitak Makedonije prilično ozbiljna stvar, jer je to hrpa relativno bliskog (i iz tadašnje perspektive etnički srpskog) stanovništva, za koje se izuzetno mnogo stradalo u Balkanskim ratovima, smatrano je da bi jedino bilo fer da Srbija dobije lavovske kompenzacije na zapadnoj strani, uključujući i osigurani izlazak na more, za koji su svi smatrali da je neotuđivo pravo Kraljevine Srbije.
Mirno predavanje teritorije, i to čak u sred ratnog stanja, a koje bi naišlo i na dosta rezistencije stanovništva, prilično je ozbiljan potez. Tako nešto bi se moglo opravdati samo ako bi se Srbima ponudila čitava Bosna i Hercegovina i dr. teritorije.
Ovde moramo da imamo na umu da je ovo bilo ozbiljnije samo u početku rata, i to pre svega od aprila do jeseni 1915. godine i to posebno oktobra 1915. godine, kada se Bugarska uključila na strani Centralnih sila, pa još i okupirala delove Srbije koje im je trebalo predati, ta priča je bila u dobroj meri sahranjena. Jer su Nemci Bugarima nudili mnogo veći kolač Srbije. Ali to ovde moramo da imamo na umu. (Južnu) Srbiju su parčali i Saveznici i Centralne sile.
Ljudi koji pričaju o ovim stvarima konstantno zaboravljaju ključna pitanja Banata i Makedonije.