sanja*
Drevna Kornjača
- Poruka
- 8.704
.. kopiram i stavljam na diskusiju ..:
ISLANDSKA REVOLUCIJA ili Zašto Island nije više na vestima
Posle pet godina čistog neoliberalizma, režim je napravio od Islanda (320.000 stanovnika, bez vojske) jednu od najbogatijih zemalja u svetu. U 2003. sve drzavne banke su privatizovane(kao i u Srbiji od 2001), a u nastojanju da privuku strane investitore, oni su ponudili on-line bankarstvo ciji minamalni troskovi su omogucavali relativno velike stope prinosa.IceSave racuni su privukli mnogo holandskih i engleskih investitora, ali kako su investicije rasle, tako je rastao i spoljni dug banaka. U 2003. dug Islanda je bio 200 % BND, da bi do 2007. narastao na 900%. Svetska finansijska kriza 2008. je bila kap u prepunoj casi. Tri glavne Islandske banke, Landbanki, Kapthing and Glitnir,su otisle pod led, dok je nacionalna valuta izgubila 85% vrednosti u poredjenju sa evrom. Krajem godine Island je proglasio bankrot.
Suprotno ocekivanom, kriza je rezultirala time da Islandjani oporavljaju svoja suverena prava, kroz proces direktne participativne demokratije koji je na kraju doveo do pisanja novog ustava. Ali tek posle mnogo bola.
Posle prvobitnog pokusaja tadasnjeg premijera Geir Haarde da pregovara pozajmicu od norijskih zemalja i pokusaja MMF-a i EU da preuzmu dug, tvrdeci da je to jednini nacin da zemlja vrati dug englezima i holandjanima, neprekidni protesti i neredi primorali su vladu da da ostavku. Prevremeni izbori 2009. doveli su do pobede levicara koji su osudili neoliberalni ekonomski sistem ali su odmah zatrazili da Island vrati 3,5 biliona eura. Ovo je zahtevalo da svaki Islandjanin placa 100 evra mesecno u narednih 15 godina sa 5,5 % kamate, kako bi otplatili dug privatnih lica drugim privatnim licima. Ovo je bila kap u prepunoj čaši.
Ono sto se desilo nakon toga je neverovatno. Pod pritiskom javnosti, Islandski sef drzave Olafur Ragnar Grimsson, je odbio da ratifikuje zakon koji bi gradjane Islanda ucinio odgovornim za dugove njihovih bankara i raspisao je referendum.
Naravno, šefovi "medjunarodne zajednice", "MMF"-a, Holandije i Britanije su pretili potpunom izolacijom, nedavanjem bilo kakve pomoci i zamrzavanjem privatnih racuna Islandjana. Grimsson je rekao; "Rečeno nam je da ako odbijemo uslove takozvane medjunarodne zajednice, postacemo Kuba na severu. Ako pristanemo da platimo, postacemo Haiti na Severu" (kada Kubanci vide sumorno stanje svojih suseda na Haitiju, oni se smatraju srecnicima).
Na referendumu 2010te 93% gradjana je reklo ne. "MMF" je odmah zamrzo kredit. Ali revolucija (koja nije prenosena nigde u svetu) nije se uplasila. Furiozni gradjani su primorali vladu da pokrene gradjanske i kaznene istrage protiv onih koji su bili odgovorni za finansijsku krizu. Interpol je raspisao poternicu za ex-direktorom Kaupthing-a, Sigurdur Einarsson-om i ostalim bankarima umešanim u prevaru.
Ali islandjani se nisu zaustavili tu; poceli su sa pisanjem nacrta novog Ustava koji bi oslobodio zemlju od preterane moci medjunarodnih bankstera(bankarskih gangstera) i virtuelnog novca. Za pisanje novog ustava, Islandjani su IZABRALI 25 gradjana 552je odraslih koji NE PRIPADAJU NI JEDNOJ POLITIĆKOJ PARIJI, ali KOJI SU PREPORUČENI OD BAREM 30 GRADJANA. Ovaj dokument nije bio delo sacice politicara, ali je bio objavljen na internetu. Konstitutivni sastanci se emituju on-line(uzivo) i gradjani mogu da posalju svoje predloge i komentare, svedoceci dobijanje forme ovog dokumenta. Ustav koji vremenom nastane iz ovog direktno-demokratskog procesa ce biti dostavljen parlamentu na usvajanje, nakon sledećih izbora.
Danas, ta zemlja se oporavlja od finansijskog "kolapsa" izazvanog banarskim prevarama, na način upravo suprotan od generalno smatrano neizbežnim, što je potvrdio i novi takozvani "šef MMF-a" Christine Lagarde. Ali novoizabrani opozicioni političari nisu doneli nikakve bitne promene, što je još jedan dokaz da predstavnička demokratija ne funkcioniše. Ljudima u Grčkoj je receno da je privatizacija njihovog javnog sektora jedino rešenje. Međutim, to je samo izgovor za dalje finansijsko porobljavanje. I oni u Italiji, Španiji, Portugalu, kao i mi u Srbiji se suočavamo sa istom sudbinom.



