Zašto inteligentne osobe imaju manji broj prijatelja?

Zato što se inteligentni manje ustručavaju da kažu kako jeste, to jest da se ne snebivaju jer neko može da protuimači i ovako i onako.

To onda onim manje inteligentnim izgleda kao uvreda i ne žele da se druže (raspravljaju zašto tako misle)
изванредно примјећено
виђао сам доста такве ситуације кад се глупаци "увреде"
 
ја сам од малих ногу имао алергију на "људске масе"
тешко ми је било излазити на крај са тако масовном глупости
и то још као дијете
имао сам проблема са тим као да нешто није у реду са мном
узело је толике године да схватим и да то користим као снагу и врлину, у неким моментима то ми је било као супермоћи
 
Pametni ljudi možda pre provale neke stvari jer prijatelji su često neiskreni, a mnogi i koristoljubivi.
(u stvari, za to i ne treba neka pamet)
Kontam da neki brže uče iz iskustva što se takvih stvari tiče.
Takođe, ako je neki neiskren i/ili koristoljubiv kako ti može biti prijatelj?
A možda pametniji vremenom nauče da se ne zbližavaju sa nepoznatim osobama na brzaka?
 
Možeš da navedeš neki primer?
ја осјетим масе људи као неку луду кошницу
осјетим енергију
и склоност ка глупим стварима

ту се најглатији увијек пробије, најбезобразнији
а онај који има шта рећи ћути 🤬
 
Da li poznajete nekoga koga smatrate inteligentnom osobom, a da ta osoba ima manji krug prijatelja oko sebe?
Šta mislite, zašto je to tako?

Zato sto: onaj ko je glup to mu ne mozes ni objasniti
(Dusko Radovic)

gledam neki video o vestackoj inteligenciji i lik (koji je nedavno dobio nobelovu nagradu) kaze otprilike:

Kad je bilo da ce vrsta sa vecom inteligencijom, da nesto pita vrstu sa manjom inteligencijom?
 
gledam neki video o vestackoj inteligenciji i lik (koji je nedavno dobio nobelovu nagradu) kaze otprilike:

Kad je bilo da ce vrsta sa vecom inteligencijom, da nesto pita vrstu sa manjom inteligencijom?
Ima logike.
Ali zar to nije i malo stvar ega. Ne razgovara se s nekim da bi se tražio pametan odgovor, nego da bi se družilo.
 
Da li poznajete nekoga koga smatrate inteligentnom osobom, a da ta osoba ima manji krug prijatelja oko sebe?
Šta mislite, zašto je to tako?
Excited Season 3 GIF by The Simpsons
 
Ima logike.
Ali zar to nije i malo stvar ega. Ne razgovara se s nekim da bi se tražio pametan odgovor, nego da bi se družilo.
Vidi, problem inteligentnih je da ih manje inteligentni teze razumeju (sporije? uz upornost)
Kad neko nije lep, nece mnogo zameriti onima sto su lepsi. Naprotiv to moze i da bude korisno.
Ali u pamet ne diraj, zato sto su glupi najpametniji, a ako se i ispostavi da ukapiraju da nisu, spasavaj zivu glavu, nekako ce ti nauditi po sistemu: 'budala te prvo spusti na njegov nivo a onda te dotuce iskustvom'

Uzgred budi receno i oni pametni nekad nisu bas pametni, ali ovo je prica o crvenkapi i zlom vuku, a ovo prethodno snegulj'ca i sedam patRljaka
 
Ima logike.
Ali zar to nije i malo stvar ega. Ne razgovara se s nekim da bi se tražio pametan odgovor, nego da bi se družilo.
umem da vodim small talk iz postovanja prema nekm ljudima, inace mi je smor, a ako je to vodeca tema, onda se izgubim i idem da radim nesto interesatnije (a nije da sam nesto mnogo pametan - rekao bih pre da sam umereno glup*).

*kaze jedan moj poznanik (very good one): Stupid will not notice, Smart would not tell. Saberi sa prethodnim.
 
Vidi, problem inteligentnih je da ih manje inteligentni teze razumeju (sporije? uz upornost)
Ne nužno, kontam da to zavisi od stila komunikacije, tipa ako je kratka i jasna bez korišćenja "pametnih izraza" nema tu naročito mnogo prostora za nerazumevanje.
Onda je tu i ono o čemu se priča - tu mi pada na pamet da jednostavno nema naročito mnogo zajedničkih tema za priču, small talk može da priđe ali realno ne vodi ničemu.
Ali u pamet ne diraj, zato sto su glupi najpametniji, a ako se i ispostavi da ukapiraju da nisu, spasavaj zivu glavu, nekako ce ti nauditi po sistemu: 'budala te prvo spusti na njegov nivo a onda te dotuce iskustvom'
To su već pametovanja koja ljudi često koriste - po meni je to žešća smaračina :)
 
Vidi, problem inteligentnih je da ih manje inteligentni teze razumeju (sporije? uz upornost)
Kad neko nije lep, nece mnogo zameriti onima sto su lepsi. Naprotiv to moze i da bude korisno.
Ali u pamet ne diraj, zato sto su glupi najpametniji, a ako se i ispostavi da ukapiraju da nisu, spasavaj zivu glavu, nekako ce ti nauditi po sistemu: 'budala te prvo spusti na njegov nivo a onda te dotuce iskustvom'

Uzgred budi receno i oni pametni nekad nisu bas pametni, ali ovo je prica o crvenkapi i zlom vuku, a ovo prethodno snegulj'ca i sedam patRljaka
Previše se daje značaja inteligenciji u međuljudskim odnosima. Izdaće te s istom verovatnoćom i jednako pametan i manje pametan. Pametan će možda razumeti bolje neke stvari ali će biti takmičarski nastrojen. To sve ima veze samo sa dobrotom koja je nezavisna promenljiva u odnosu na kognitivnu inteligenciju.
 
Ne nužno, kontam da to zavisi od stila komunikacije, tipa ako je kratka i jasna bez korišćenja "pametnih izraza" nema tu naročito mnogo prostora za nerazumevanje.
Zasto bi to radio uopste?

Imao sam razne situacije u zivotu, cak i kad ljudima prilagodis nesto sto kazes (da bi lakse shvatili), to ce najcesce da usvoje tek kad im kazes da je ta ideja bila njihova, inace ce da odu svojim putem (onako kako oni smatraju samo da ne bi necija druga ideja bila bolja). U jednoj takvoj situaciji kaze meni inace vrlo pametan lik posle nekoliko godina zajednickog rada: zasto (onda) nisi bio uporniji u svom stavu? Trebalo je da te poslusamo i da odemo drugim putem. Kazem: zato sto je izlisno, ionako bi bilo onako kako se desilo, jer ako me niste shvatili na prvu, dzaba truda. Sad je tako je kako je.

Nisam jedini, slicnu pricu mi je pricao drugi kolega, kome su nesto slicno rekli kad je vec promenio firmu, pa ga zvali i rekli da su shvatili zasto je on insistirao na tome necemu. A on im odgovorio lakonski: pa sta ja sad imam od toga? E taj lik je hiper inteligentan i duhovit. Puno smo razgovarali i jos vise smejali.

Onda je tu i ono o čemu se priča - tu mi pada na pamet da jednostavno nema naročito mnogo zajedničkih tema za priču, small talk može da priđe ali realno ne vodi ničemu.
To su već pametovanja koja ljudi često koriste - po meni je to žešća smaračina :)
Ok je small talk u malim dozama, ali ako nema teme, nema ni interesovanja, bolje da se razilazimo.
 
Da li poznajete nekoga koga smatrate inteligentnom osobom, a da ta osoba ima manji krug prijatelja oko sebe?
Šta mislite, zašto je to tako?
Zavisi od nivoa inteligencije (ili neinteligencije) i zavisi od okoline, i najveci faktor jeste koliko je stara osoba- skolarci i studenti generalno imaju vise prijatelja od penzionera.
Najvise problema imaju oba ekstrema, a generalno je problem s komunikikacijom,i jako inteligentni i neinteligentni cesto smaraju okolinu, npr na poslu imamo i jako inteligentnih vrhunskih inzinjera i "obicne" radnike i generalno nema mnogo interakcije izmedju njih, jedan od tih inzinjera, sada pokojni, neverovatno inteligentan, pre toga je radio u Bernu na tzv bozjoj cestici, i nekad smo znali popricati, narocito kad je otisao u penziju, bih ga sreo u gradu i popricali i u razgovoru s njim moj mozak je radio na svim cilindrima, sve u sesnaest- a cesto bi mi se mozak pretvorio u ravnu plohu, jednostavno je bila jasna razlika izmedju nas, zapravo samim tim da je on znao porazgovarati je neka vrsta komplimenta, neki drugi inzinjer ili uvek zauzet ili sekludiran, jako sutljiv no par puta kad bi zapoceo neku temu koja je interesantna i moze dobro da se protrese tacno vidis kako mu se oci zaiskre i kako se raspali da razgovara, Uglavnom svi ti ljudi uglavnom se krecu u nekim njihovim krugovima, cesto vezanih za neke specificne oblasti ili nauku.
 
Zasto bi to radio uopste?
Lično jer može doći do "razmene iskustava i pogleda na stvari/svet/život".
Takođe može da dože i do ličnog rasta kao i nekih spoznaja - dosta to zavisi od komunikacije i kako ljudi iskustva prenose između sebe.

Npr. kod mene je bila situacija da sam bio asocijalan najveći deo života, imao govornu munu + hrvatski akcenat i da ako dođe do priče sa nekim to su uglavnom bile komšije tipa lekara, advokata, profesora, novinara i sl. I sećam se kako mi je razgovor sa njima uterivao strah u kosti jer pola onoga što mi pričaju ne kontam, a kada ja krenem da pričam imam osećaj da me ne kontaju baš najbolje...
Tek sam negde sa 19+ godina to regulisao kroz aktivnu praksu, danas sa vremena na vreme držim predavanja i obuke za neke profile i ide mi prilično dobro u smislu da me ljudi sa kojima sam u komunikaciji prilično dobro razumeju :)
 
Previše se daje značaja inteligenciji u međuljudskim odnosima. Izdaće te s istom verovatnoćom i jednako pametan i manje pametan. Pametan će možda razumeti bolje neke stvari ali će biti takmičarski nastrojen. To sve ima veze samo sa dobrotom koja je nezavisna promenljiva u odnosu na kognitivnu inteligenciju.
Sta je 'to sve' ?
 
Koji će nam ku.ac ? 🤣
Verovatno, da ljudi, ne vole, praznu priču i naglabanje. Više su konstruktivni i direktni. Vole konkretne stvari, i svaki trenutak, je uglavnom isplaniran, kod takvih osoba. Nemaju prazan hod, i trude se da ne gube vreme, ako baš ne moraju. Sa osobama, koje im ne prijaju u društvu, uglavnom provedu vreme, samo da bi ih ispoštovali, to jest, iz kurtoazije.
 
Zavisi od nivoa inteligencije (ili neinteligencije) i zavisi od okoline, i najveci faktor jeste koliko je stara osoba- skolarci i studenti generalno imaju vise prijatelja od penzionera.
Najvise problema imaju oba ekstrema, a generalno je problem s komunikikacijom,i jako inteligentni i neinteligentni cesto smaraju okolinu, npr na poslu imamo i jako inteligentnih vrhunskih inzinjera i "obicne" radnike i generalno nema mnogo interakcije izmedju njih, jedan od tih inzinjera, sada pokojni, neverovatno inteligentan, pre toga je radio u Bernu na tzv bozjoj cestici, i nekad smo znali popricati, narocito kad je otisao u penziju, bih ga sreo u gradu i popricali i u razgovoru s njim moj mozak je radio na svim cilindrima, sve u sesnaest- a cesto bi mi se mozak pretvorio u ravnu plohu, jednostavno je bila jasna razlika izmedju nas, zapravo samim tim da je on znao porazgovarati je neka vrsta komplimenta, neki drugi inzinjer ili uvek zauzet ili sekludiran, jako sutljiv no par puta kad bi zapoceo neku temu koja je interesantna i moze dobro da se protrese tacno vidis kako mu se oci zaiskre i kako se raspali da razgovara, Uglavnom svi ti ljudi uglavnom se krecu u nekim njihovim krugovima.
Prijateljstvo se kod nas gaji. (ima tu malo i same definicije 'prijatelja') ako je covek dovoljno pametan sigurno ce pokusati da razgovara sa nekim pametnijim/inteligentnijim. To valjda ne mora da se objasnjava? Ili mora?
 

Back
Top