Zavisi od nivoa inteligencije (ili neinteligencije) i zavisi od okoline, i najveci faktor jeste koliko je stara osoba- skolarci i studenti generalno imaju vise prijatelja od penzionera.
Najvise problema imaju oba ekstrema, a generalno je problem s komunikikacijom,i jako inteligentni i neinteligentni cesto smaraju okolinu, npr na poslu imamo i jako inteligentnih vrhunskih inzinjera i "obicne" radnike i generalno nema mnogo interakcije izmedju njih, jedan od tih inzinjera, sada pokojni, neverovatno inteligentan, pre toga je radio u Bernu na tzv bozjoj cestici, i nekad smo znali popricati, narocito kad je otisao u penziju, bih ga sreo u gradu i popricali i u razgovoru s njim moj mozak je radio na svim cilindrima, sve u sesnaest- a cesto bi mi se mozak pretvorio u ravnu plohu, jednostavno je bila jasna razlika izmedju nas, zapravo samim tim da je on znao porazgovarati je neka vrsta komplimenta, neki drugi inzinjer ili uvek zauzet ili sekludiran, jako sutljiv no par puta kad bi zapoceo neku temu koja je interesantna i moze dobro da se protrese tacno vidis kako mu se oci zaiskre i kako se raspali da razgovara, Uglavnom svi ti ljudi uglavnom se krecu u nekim njihovim krugovima.