"Zašto Bog dopušta da deca pate, čak i ako ona nisu kriva?" Pitanje na koje nema odogovra....

Stari zavet, prva zapovest:
...jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; a činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.
” (2. Mojsijeva 20:4-6).

Ovo "pohoditi" treba razumeti.
U tom razumevanju je odgovor na pitanje zašto Bog dopušta...
Pohoditi ne znači prenositi.
I ono da sinovima trnu zubi - to nije tačno. Tj. nedorečeno je. Tek poslednja rečenica zapovesti objašnjava kome trnu zubi a kome ne trnu.
Ponovo pročitati prvu zapovest starog zaveta i obratiti pažnju da pohoditi znači preispitivati, pitati se, proveravati da li su potomci grehe otačke zadržali, prihvatili, opravdali... ili su među tisućama onih koji suprotno čine. To da li čine suprotno ispituje se iskušenjima, probama, i tome slično prilikom pohođenja. Znači, ne postoji fatalizam, prenošenje grehova, ispaštanje grehova.
Svaki čovek se iznova pita šta misli i kako se postavlja pred grehe otačke, i to je VELIČANSTVENO u Hrišćanstvu. Da svaki čovek iznova ima svoju šansu.

Npr.
Sreo sam ljude koji ni kap alkohola ne žele da okuse pošto su bili svesni koliko je alkohol zla naneo njihovom ocu, dedi ili pradedi.
I npr. sreo sam ljude koji nipošto ne žele da učestvuju u preljubi zato što su svesni koliko zla je u životu njihovih predaka, pa i njihovim ličnim životima donela preljuba.
Ili krađa, kao greh. Ko je od Boga doživeo da mu nešto ukradeno, ili nečasno stečeno, donosi zlu kob, nesreću... taj je od Boga pohođen i pozvan navedenom zapovešću da stukne, da odustane od krađe, da prekine "lanac zle sudbine". Iako sudbina, znamo, ne postoji, ali evo pohođenje otačkih grehova do četvrtog kolena postoji.

Tako da bih rekao da deca pate kao rezultat iskušavanja, pohođenja otačkih grehova. Ta patnja je Božji poziv da se setimo otačkih grehova i da sebe pa i svoju decu i unuke izvedemo na pravi put, na onaj put kakav Bog zapoveda.
Hristos Se rodi.
 
Poslednja izmena:
Stari zavet, prva zapovest:
...jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; a činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.
” (2. Mojsijeva 20:4-6).

Ovo "pohoditi" treba razumeti.
U tom razumevanju je odgovor na pitanje zašto Bog dopušta...
Pohoditi ne znači prenositi.
I ono da sinovima trnu zubi - to nije tačno.
Ponovo pročitati prvu zapovest starog zaveta i obratiti pažnju da pohoditi znači preispitivati, pitati se, proveravati da li su potomci grehe otačke zadržali, prihvatili, opravdali... ili su među tisućama onih koji suprotno čine. To da li čine suprotno ispituje se iskušenjima, probama, i tome slično prilikom pohođenja. Znači, ne postoji fatalizam, prenošenje grehova, ispaštanje grehova.
Svaki čovek se iznova pita šta misli i kako se postavlja pred grehe otačke, i to je VELIČANSTVENO u Hrišćanstvu. Da svaki čovek iznova ima svoju šansu.

Npr.
Sreo sam ljude koji ni kap alkohola ne žele da okuse pošto su bili svesni koliko je alkohol zla naneo njihovom ocu, dedi ili pradedi.
I npr. sreo sam ljude koji nipošto ne žele da učestvuju u preljubi zato što su svesni koliko zla je u životu njihovih predaka, pa i njihovim ličnim životima donela preljuba.
Ili krađa, kao greh. Ko je od Boga doživeo da mu nešto ukradeno, ili nečasno stečeno, donosi zlu kob, nesreću... taj je od Boga pohođen i pozvan navedenom zapovešću da stukne, da odustane od krađe, da prekine "lanac zle sudbine". Iako sudbina, znamo, ne postoji, ali evo pohođenje otačkih grehova do četvrtog kolena postoji.

Tako da bih rekao da deca pate kao rezultat iskušavanja, pohođenja otačkih grehova. Ta patnja je Božji poziv da se setimo otačkih grehova i da sebe pa i svoju decu i unuke izvedemo na pravi put, na onaj put kakav Bog zapoveda.
Hristos Se rodi.
Kako deca ustaskog krvnika Andrije Artukovica nisu patili zbog njegovih zlocina nj njihova deca, ni unuci ni praunuci...
Kako to da Bog zaobilazi ustaske koljace i zlocince i njihovu decu, unuke, praunuci, cukununuci... kada su patnje u pitanju ?

:think:

gettyimages-1047916688-594x594.jpg

https://www.google.ca/imgres?imgurl...hUKEwix3d66lL78AhX-kokEHYt0DDsQyA0oAHoECAYQAQ
Andrija Artukovic umto u 88 godini, deca, unuci, raunuci zive u Americi u svili i kadifi, i nista da ih strefi...Boze,Boze....
 
Izgleda da to ne funkcionise u praksi,
Jer najveci zlocinci u istoriji kao Pavelic, Luburic, Artukovic, Mengele...danas imaju vec svoje cukununuke, svi zivi zdravi,
Kako to da gresi Pavelica i Luburica nisu presli na njihove potomke ? Nego neki siromasak ukrade kilo hleba, jer ga je muka naterala, a onada njegovi potomci ispasatu za to, a potomci najvecih zlikovaca ne ?
:think:
Pavellic sa decom
Pogledajte prilog 1281808

Paveliceva unuka koja je sada vec baka
Pogledajte prilog 1281811
Luburic i deca
Pogledajte prilog 1281813
Visnja Pavelic cerka Ante Pavelica umrla u 92.godina nikakvi gresi njenog oca nisu pali na nju ? Koja je sada to logika ?

О, дубино богатства и премудрости и разума Божијег! Како су неиспитиви Његови судови и неистраживи Његови путеви!
Римљанима 11:33
 
Sv. Avgustin je rekao da postoji zlo u svetu, a to je zato sto je Bog koji je dobar.....stvarao svet iz nista, i to nista se manifestuje kao zlo u svetu, to je kao metafizicko objasnjenje.
Мислиш проблем теодицеје ? На шта тачно мислиш ? Шта је тачно рекао Августин ?
 
Уосталом, тема би имала смисла да се не заборавља да смо из рајског врта протерани. Тамо није било места патњи.

На ову планету се долази у кожним гачама ради живота у зноју лица свог, а уз то приде иде, и све што је таквом свету долично.
 
Kako deca ustaskog krvnika Andrije Artukovica nisu patili zbog njegovih zlocina nj njihova deca, ni unuci ni praunuci...
Kako to da Bog zaobilazi ustaske koljace i zlocince i njihovu decu, unuke, praunuci, cukununuci... kada su patnje u pitanju ?

:think:

Pogledajte prilog 1282320
https://www.google.ca/imgres?imgurl...hUKEwix3d66lL78AhX-kokEHYt0DDsQyA0oAHoECAYQAQ
Andrija Artukovic umto u 88 godini, deca, unuci, raunuci zive u Americi u svili i kadifi, i nista da ih strefi...Boze,Boze....
Da li bi ti volio da ti je deda Artukovic ili neki nornalan covjek?
Mi ne znamo da li oni pate na neki nacin ili ne...i da li su se odrekli grijeha predaka ili nastavljaju istim putem?
Mozda spolja izgledaju srecno...ali ko to zapravo zna?
Ne znam...mislim da im ne bih zavidjela na zivotu i mislim da nijedan grijeh na kraju nece proci nekaznjeno.
 
Уосталом, тема би имала смисла да се не заборавља да смо из рајског врта протерани. Тамо није било места патњи.

На ову планету се долази у кожним гачама ради живота у зноју лица свог, а уз то приде иде, и све што је таквом свету долично.
Nismo "mi" proterani već Adam i Eva. Navodno.
 
Užasan bog. Ovo bi još moglo koliko toliko opravdati patnju kod odraslih, svesnih i razumnih bića. Ali kod dece...? Teško.
Preko dece,
koju veoma volimo, i baš stoga što ih veoma volimo, i čije patnje proživljavamo kao svoje, a tako i radosti i napredak kao svoje, Bog iskušava i poučava nas roditelje. Deca nisu kriva, ali kao naša, dele našu životnu priču, da ne kažem sudbinu. Njihova patnja nas boli. A ta bol treba da nas navede na preispitivanje da li smo zaslužili, da li su naši očevi zaslužili, da li su naši dedovi zaslužili, pa i da li su naši pradedovi zaslužili. Mislim da je ovo sasvim pravedno. Ko zlo čini da zlo i njemu neko čini. Ili, ako Bog tako odluči da je bolje, da se zlo njegovoj deci događa. Mi sa strane posmatrajući sve to ne znamo, ali u Boga treba da imao poverenja... VERU... da je tako dobro, da Bog zna šta radi. Dobro i za aktere a dobro i za sve ljude upoznate sa dramom neke porodice, i neke dece.

Opet pozivam:
Pročitati treba "Knjigu o Jovu".
Tamo je opisano stradanje Jovove dece i bol i drama koju Jov preživljava i najzad kontemplira situaciju onako kako ga Bog navodi.
 
Preko dece,
koju veoma volimo, i baš stoga što ih veoma volimo, i čije patnje proživljavamo kao svoje, a tako i radosti i napredak kao svoje, Bog iskušava i poučava nas roditelje. Deca nisu kriva, ali kao naša, dele našu životnu priču, da ne kažem sudbinu. Njihova patnja nas boli. A ta bol treba da nas navede na preispitivanje da li smo zaslužili, da li su naši očevi zaslužili, da li su naši dedovi zaslužili, pa i da li su naši pradedovi zaslužili. Mislim da je ovo sasvim pravedno. Ko zlo čini da zlo i njemu neko čini. Ili, ako Bog tako odluči da je bolje, da se zlo njegovoj deci događa. Mi sa strane posmatrajući sve to ne znamo, ali u Boga treba da imao poverenja... VERU... da je tako dobro, da Bog zna šta radi. Dobro i za aktere a dobro i za sve ljude upoznate sa dramom neke porodice, i neke dece.

Opet pozivam:
Pročitati treba "Knjigu o Jovu".
Tamo je opisano stradanje Jovove dece i bol i drama koju Jov preživljava i najzad kontemplira situaciju onako kako ga Bog navodi.
Uh još gore opravdanje. Možda i postoji takav bog i tako deluje, ali je uzasan. "Deca nisu kriva". Tu ide tačka, a ne "ali". Meni lično reinkarnacija deluje daleko logičnije. Akumulurana karma se ispoljava i to je to.
 
Uh još gore opravdanje. Možda i postoji takav bog i tako deluje, ali je uzasan. "Deca nisu kriva". Tu ide tačka, a ne "ali". Meni lično reinkarnacija deluje daleko logičnije. Akumulurana karma se ispoljava i to je to.
Нелогично је јер нирвана не постоји. Где нема нирване нема ни карме.
 
Naravno ti veruješ u to i to je ok iz tvog ugla.
Рекао си да је логично, мени је нелогично, тако да зависи са које стране гледаш. Не би се јављали људи после смрти да постоји реинкарнација. Нелогично је у чињеничном смислу.
 
Рекао си да је логично, мени је нелогично, тако да зависи са које стране гледаш. Не би се јављали људи после смрти да постоји реинкарнација. Нелогично је у чињеничном смислу.
Kao što kažeš, tebi je nelogično. Nelogično je u subjektivnom smislu. Ne razumem šta ovo znači "javljali ljudi posle smrti"? 🤔
 
Значи да се умрли јављају живима.
Да су се реинкарнирали, како би могли некоме да се јаве ?
Hmm...ne znam koliko si čitao o navodnom procesu reinkarnacije, ali on ne teče tako kako ti misliš. Ja sam čitao. npr. po Tibetanskoj knjizi života i smrti, u proseku traje 49 dana. Svest prelazi iz stanja u stanje, tvz. bardoe. Ovo je samo prosek. Može da traje kraće, a može svest i da ostane zaglavljena u nekom stanju. Godinama, hiljadama godina. Zavisi od nivoa svesti i akumulirane karme. Sam proces je poprilično sličan snu i neprobuđena svest nema puno uticaja na njega. Prosto si u toku procesa. San može biti lep ili noćna mora (pakao). Zavisi od stanja svesti. I da, svest tokom procesa itekako može da ima interakciju sa fizičkim svetom.
 

Back
Top