Ništa nije smešno. Proste činjenice. Carska Rusija, na vrhuncu svoje moći u XIX veku, nastupa kao zaštitnik pravoslavnih naroda u Osmanskom carstvu. Jedan od prioriteta njene spoljne politike je demontaža Osmanlija. Prirodno, kao njen jedini rival Velika Britanija čini sve ne bi li ih u tome osujetila i uzima Osmanlije pod svoju zaštitu. Krimski rat je samo jedan segment, britanskih pakosti koje su priredili Rusima, ne bi li ih sprečili da oteraju ove Seldžuke tamo gde im je i mesto.
Uglavnom, Srbija je njihovo prvorođenče. Prvo su nas rodili i brižljivo pazili kao svaki roditelj svoje dete. Svaka ruska pobeda nad Turcima, pritisak ili ultimatum, bila je praćena pogodnostima za Srbe i Srbiju. Mi to sve u tom nekom svom rajinskom mentalitetu, sve to objašnjavamo mudrom i državničkom politikom Miloša Obrenovića, koji je realno bio ***** na biciklu, da iza njega nije bila Rusija.
U dešavanjima iz perioda 1876-1878. godine, vlada tek potpuni haos dezinformacija i sluđivanja srpske javnosti, od uglavnom zagovornika švapskog i britanskog kolonijalizma na ovim prostorima. Sve se vadi iz konteksta, cherry-pickingom se u potpunosti iskrivljuju okolnosti i događaji, što ima za cilj da današnjim Srbima predstavim Rusiju, kao nekoga ko u tim trenucima ne želi dobro Srbima, nekoga ko više voli Bugare. Bugare koje su sve do te 1878. godine, Turci besomučno klali, besni zbog toga što Srbima ništa nisu smeli.
Tek, sam početak velike Istočne krize, kao oslonca svim ostalim anglofilskim lažima, bila je Nevesinjska puška. Ustanak Srba u BiH, navodno slučajan, negde se za njega protura priča da je plod saradnje Crne Gore i AU, ali je zapravo jasno da je njega inicirala sama Srbija, pokušavajući da oslobodi i sebi priključi prostor BiH, igrajući se vrlo ozbiljno sa svojom sudbinom i sudbinom Rusije.
Naime, u čitavom isplaniranom sledu događaja, Beograd je isplanirao da Rusiju protiv njene volje uvuče u još jedan rat sa Turcima, koji ovi nisu smeli da vode, zbog britanske pretnje novim Krimskim ratom. Redom su Turci lomili ustanike u BiH, potom Crnu Goru, onda i Srbiju. Sve što su Rusi do tada stvorili, posle Bagrdana je došlo u pitanje, a meni lično je velika nepoznanica da li je Srbija još od samog početka išla upravo na to, svoj poraz u ratu sa Turcima, kako bi primorala Ruse da ujašu i oslobode ceo Balkan.
Nešto takvo se i dogodilo. Prvo su Rusi obezbedeli Srbiji primirje sa Turcima, uz obećanje da će naredne godine, 1877. godine udarati na Tursku, samo je potrebno prethodno da obezbede, da u slučaju sukoba sa Britancima, Nemačka i Austrougarska se neće umešati i stati na britansku stranu. Rečeno, obezbeđeno.
Polupali su sve tursko na Balkanu i praktično ušli u Carigrad. Isprečili su im se Britanci sa drendotima. U međuvremenu su Britanci pridobili verolomne AU Švabe i obećale im teritoriju BiH za njihovu podršku u sukobu sa Rusima. Bukvalno prodali Švabama našu zemlju.
Epilog: Bizmark sazvao konferenciju, kako bi sebe i tek ujedinjenu Nemačku predstavio silom kakva i jeste bila. Britanci došli sa crvenom linijom, da uprkos velikoj ruskoj pobedi u ratu, granice Srbije, a njihovog mezimčeta prljave Srbije, neće biti proširene ni za stopu.
Rusi, u želji da se izvuku i barem nešto sačuvaju, pokušavaju bukvalno čitav prostor koji su oslobodili ugurati u jednu vazalnu oblast i dalje u sklopu Osmanskog carstva, pod nazivom Sanstefanska Bugarska. Naši odlepili, ograničeni u svom nacionalizmu i ruskoj beskrajnoj pažnji, kao terasa.
Ideja Sanstefanske Bugarske naravno propada. Srbija kao kusur, dobija tri okruga na jugu, Pirotski, Toplički i Vranjski (Niš je svakako bio predviđen da bude srpski, lažu vas Natofili). Deo oslobođenog prostora se deli na dva dela, oba praktično međunarodna protektorata, nešto kao danas BiH, dok se veći deo Makedonije, Albanije, Kosova, Sandžaka i Trakije prosto vraća nazad Turcima.
Iako je sve već bilo oslobođeno i Turci proterani u Anadoliju.
Za sve će balkanski saveznici morati boriti ponovo, tridesetak godina kasnije.
Za Dnevnik, Bugarska nezavisnost stiče tek 1908. godine. 1876. godine, recimo, Bugarska ne postoji. Srbija pomaže kulturno i finansijski bugarsko oslobađanje. Saoseća sa bugarskim patnjama.
Za britanske naciste, poput premijera, Jevreja, Bendžamina de Izraelija, i mi Bugari ćemo i dalje biti bedni, odrpani, niži oblik života, naspram kitnjastih i raskošnih turskih begova i aga, koje će Britanija i dalje podržavati. Možda i zbog toga što su ti begovi, age i sultani, dugovali silne pare Londonu i što iz Osmanskog carstva povoljnim ugovorima, crpelo enormnog bogatstvo za Engleze, ali nećemo dalje špekulisati.