- Poruka
- 397.600
U vreme kada su mediji bili mnogo manje uticajni, pogotovo oni, elektronski, politički pregaoci morali su da utiču na biračko telo na najrazličitije načine.
Pre rata to se odigravalo na velikim mitinzima i obraćanjem političkih lidera okupljenim simpatizerima, ali nikada nije bilo zgorega „okititi“ neku poveću zgradu adekvatnom parolom, koja bi dodatno dekorisala skup, a među posmatračima psihološki uticala na osećaj sigurnosti i stabilnosti zbog političkog izbora koji su napravili.
U vreme okupacije nacisti su se služili istim, proverenim metodom, tako da su oznake svoje vlasti i moći, sve dok je trajala, isticali gde god bi to mogli.
Na taj način su snažno delovali na žitelje okupiranih oblasti, ostavljajući utisak nepobedive moći i obeshrabrujući veliki broj onih koji su sanjali o pružanju oružanog otpora.
Posle Drugog svetskog rata, u Beogradu i Srbiji došlo je do dramatične promene političkog sistema i ideologije, pa je naprasno trebalo mrzeti sve što je bilo kraljevo i kraljevsko, a sprega radnika i seljaka postala je ideološka podloga nove vlasti, koja je, možda najviše od svih pomenutih, bila sklona kratkim ali snažnim rečenicama, koje su pozivale na slogu, poštovanje vlasti i pregalaštvo.
Parole su bile prijemčive svim slojevima stanovništva, a lako su ih pamtili i upotrebljavali i oni, sa skromnijim obrazovanjem (ako su ga uopšte imali)
Sve to je činilo da na fasadama najvećih beogradskih zgrada parole budu vidno istaknute. Pogotovo su bile neizbežne u doba kada bi se Josip Broz Tito vraćao sa svojih planetarnih putovanja tokom kojih je formirao Pokret nesvrstanih zemalja.
U vreme komunističke vlasti natpisi su bili istaknuti na neizostavnoj crvenoj podlozi koja je simbolizovala proletersku zastavu.
Istoričari izdvajaju 1938. kao godinu velikog napretka i prosperiteta u mnogim oblastima. Nažalost, taj predratni zamah zaustavljen je šestoaprilskim bombardovanjem i uvlačenjem Kraljevine Jugoslavije u Drugi svetski rat 1941. godine.
Do tada se zamah video i u političkom smislu, jer je još tada, tri godine pre početka vojnog sukoba, politička agitacija, odnosno predizborna borba, sprovođena čak i bacanjem letaka iz aviona.
Pre rata to se odigravalo na velikim mitinzima i obraćanjem političkih lidera okupljenim simpatizerima, ali nikada nije bilo zgorega „okititi“ neku poveću zgradu adekvatnom parolom, koja bi dodatno dekorisala skup, a među posmatračima psihološki uticala na osećaj sigurnosti i stabilnosti zbog političkog izbora koji su napravili.
U vreme okupacije nacisti su se služili istim, proverenim metodom, tako da su oznake svoje vlasti i moći, sve dok je trajala, isticali gde god bi to mogli.
Na taj način su snažno delovali na žitelje okupiranih oblasti, ostavljajući utisak nepobedive moći i obeshrabrujući veliki broj onih koji su sanjali o pružanju oružanog otpora.
Posle Drugog svetskog rata, u Beogradu i Srbiji došlo je do dramatične promene političkog sistema i ideologije, pa je naprasno trebalo mrzeti sve što je bilo kraljevo i kraljevsko, a sprega radnika i seljaka postala je ideološka podloga nove vlasti, koja je, možda najviše od svih pomenutih, bila sklona kratkim ali snažnim rečenicama, koje su pozivale na slogu, poštovanje vlasti i pregalaštvo.
Parole su bile prijemčive svim slojevima stanovništva, a lako su ih pamtili i upotrebljavali i oni, sa skromnijim obrazovanjem (ako su ga uopšte imali)
Sve to je činilo da na fasadama najvećih beogradskih zgrada parole budu vidno istaknute. Pogotovo su bile neizbežne u doba kada bi se Josip Broz Tito vraćao sa svojih planetarnih putovanja tokom kojih je formirao Pokret nesvrstanih zemalja.
U vreme komunističke vlasti natpisi su bili istaknuti na neizostavnoj crvenoj podlozi koja je simbolizovala proletersku zastavu.
Istoričari izdvajaju 1938. kao godinu velikog napretka i prosperiteta u mnogim oblastima. Nažalost, taj predratni zamah zaustavljen je šestoaprilskim bombardovanjem i uvlačenjem Kraljevine Jugoslavije u Drugi svetski rat 1941. godine.
Do tada se zamah video i u političkom smislu, jer je još tada, tri godine pre početka vojnog sukoba, politička agitacija, odnosno predizborna borba, sprovođena čak i bacanjem letaka iz aviona.