Prva bolnica u Beogradu
Podizanje Narodnog pozorišta u Beogradu koštalo je dvanaest hiljada dukata, a iste godine 1868. otvorena je i Prva varoška bolnica, čija izgradnja je bila gotovo duplo skuplja i koštala je 21000 dukata. Dugo se čekalo da Beograd dobije modernu bolnicu. Zvanično, gradska bolnica je postojala, ali su bolesnici bili smeštani po privatnim kućama.
Prosvetiteljski knez Mihailo Obrenović kupio je plac od Đorđa Cenića ministra pravde, ustavopisca i zakonorevnitelja, koji je ukinuo kaznu batinanjem. Knez, uz to, poklanja deo materijala, koji je namenio za izgradnju letnjikovca u Smederevu, u čemu mu se pridružuje i supruga Julija. Knjeginja je na dobrotvornoj lutriji sakupila početnu sumu za podizanje bolnice od 1.667 dukata. U arhivama se navodi da je Jovan Frencl uradio projekat prema originalu Jevrejske bolnice u Berlinu. Zgrada je urađena u gotskom stilu, a Frencl je bio gradski arhitekta i projektovao je i dvor kneza Mihaila na mestu novog dvora – zgrada današnjeg Predsedništva. Knez se u taj dvor nikada nije uselio i prepustio ga je raznim ministartstvima, a ni Frencl nije video zgradu bolnice, jer je umro u toku gradnje.
U prvoj varoškoj bolnici, primenjeni su novi sistemi, koji su značajno poskupeli gradnju tog objekta. Reč je o novom sistemu ventilacije, koji je u to vreme bio prava avangarda. U to vreme nije se znalo za postojanje mikroorganizama, ali se naslućivalo da ima nečeg nevidljivog u vazduhu. Vazduh za bolesnike stoga je mora da bude čistiji. Primenjeni su metodi profesora Bema i uvedena je ventilacija cevima koje dovode vazduh u ragastov, kad su prozori zatvoreni. Bolnica je takođe imala podno grejanje. Voda je prirodnim padom stizala do bolnice, gde je parna mašina od šest konjskih snaga pela u potkrovlje u veliki kazan, odakle se spuštala po spratovima. Postojala je i ledarnica, posebna prostorija ispod stepeništa, gde se čuvao led, koji je bio važan medikament. Kupanje u ledu, ledene obloge, trljanje ledom, pa čak i pilule od leda, koje su se sisale da bi snizila temperatura.
Trošilo se leda, kao i danas, u industriji mesa, a ledarnica Varoške bolnice je skladištila 60 hiljada oka leda. Oka je težila 1,28 kilograma. Četvorogodišnji rezultati rada Varoške bolnice nisu bili baš impresivni.
Parna mašina često nije radila, pa se voda nosila u kantama, umesto cevima, zidovi nisu ofarbani masnom bojom, pa se bolnici, koja je na barovitom zemljištu uležu temelji, zadah iz kuhinje se penje u bolesničke sobe i od njega se nije moglo čisto disati. Sve u svemu, zgrada Varoške bolnice je vrlo lepa za oko, ima veličanstvenu kapiju i stepence, pa malo mesta ostaje za bolesničke krevete.