Zaljubljen sam u dve devojke podjednako, sta da radim?

Možda zaista nije. To je naprosto emocionalna struktura takva. Ljudi koji nisu monogamni uživaju u stvaranju mozaika od više osoba: jedna je sexy, druga odana, treća duhovita, ova mlada dovro dupe, ova starija dobro iebe, sa jednom sladoled sa drugom sex, sa trećom dublji razgovor itd... To je takav mozak i tu nema promene
bravo
 
Ako vec ne znas koju, mozda nijedna nije ona prava - ni kafa ni pivo ne gase zedj kad te muci srce. Samo se vrtis u krug i razmisljas ko si kad si s jednom, ko kad si s drugom... a zaboravis da budes ti. Otkaci taj tango pa kad se pojavi neko ko te ne baca u dileme, znaces bez da pitas forumase.
Znaci da otkaci moguci grupnjak jer eto mora da se kao odluci za jednu.
Gde bre? Nemoj molim te covece.
 
Ne mogu da odaberem tek tako, bukvalno su mi podjenako mile.
Sa jednom znam na čemu sam, sa drugom opet vidim nešto novo
Znaš… imam jednu drugaricu s fakulteta. Nije ostala ovde, ko još ostaje? Otišla u Dablin, kaže “bar da radim nešto za šta sam učila, a ne da me pita rodbina kad ću udata.”Uvek je bila fina, voli knjige, čita Šopenhauer-a, pije kafu bez mleka i uvek nađe duhovnu poruku u svemu.
Ali… srce joj je ostalo u Zaječaru.Tamo je upoznala jednog jogija. Zamisli ti to, Srbkinja i jogi, al’ pravi, ne ovaj iz teretane.On meditira, pušta tamjan i priča kako ljubav ne traži vlasništvo nego prisustvo. I, naravno, pored nje još dve koje prisustvuju.
U početku, kaže, sve bilo božanstveno. Meditirali zajedno, kuvali leću, delili tišinu.
A onda: Jogi počeo da škrguće zubima ako se ona nasmeje tuđem vicu.
Počeo da je pita da li “njena aura još uvek rezonuje s njegovom”. Na kraju, zatekao sebe kako proverava njene poruke kad ona spava.
I kaže meni: „Znaš šta, slobodna ljubav jeste slobodna… ali sloboda ne znači da ti neko sedi na grbači dok ti čistiš čakre.“
Sad ide kod psihoterapeuta, ali i dalje ne jede meso.
Kaže da je za duhovni mir važno da oprosti, i sebi i jogiju.
A ja joj kažem: „Oprosti ti, al’ sledeći put izaberi nekog ko zna da pocepa drva, a ne samo tišinu.“
 
Znaš… imam jednu drugaricu s fakulteta. Nije ostala ovde, ko još ostaje? Otišla u Dablin, kaže “bar da radim nešto za šta sam učila, a ne da me pita rodbina kad ću udata.”Uvek je bila fina, voli knjige, čita Šopenhauer-a, pije kafu bez mleka i uvek nađe duhovnu poruku u svemu.
Ali… srce joj je ostalo u Zaječaru.Tamo je upoznala jednog jogija. Zamisli ti to, Srbkinja i jogi, al’ pravi, ne ovaj iz teretane.On meditira, pušta tamjan i priča kako ljubav ne traži vlasništvo nego prisustvo. I, naravno, pored nje još dve koje prisustvuju.
U početku, kaže, sve bilo božanstveno. Meditirali zajedno, kuvali leću, delili tišinu.
A onda: Jogi počeo da škrguće zubima ako se ona nasmeje tuđem vicu.
Počeo da je pita da li “njena aura još uvek rezonuje s njegovom”. Na kraju, zatekao sebe kako proverava njene poruke kad ona spava.
I kaže meni: „Znaš šta, slobodna ljubav jeste slobodna… ali sloboda ne znači da ti neko sedi na grbači dok ti čistiš čakre.“
Sad ide kod psihoterapeuta, ali i dalje ne jede meso.
Kaže da je za duhovni mir važno da oprosti, i sebi i jogiju.
A ja joj kažem: „Oprosti ti, al’ sledeći put izaberi nekog ko zna da pocepa drva, a ne samo tišinu.“
zanimljivo bas :)
 

Back
Top