zajednicka kasa?

anakin:
codemaker, mislim da si preterao...zasto vredjas ljude koji ne razmisljaju kao ti?
Ako sam bilo koga uvredio, stvarno mi nije bila namera, odmah se izvinjavam svakome ko se mozda osetio uvredjenim. Nismo ovde da se vredjamo vec da iznosimo svoje stavove. To sto sam rekao da ne razumem takva razmilsjanja, ne znaci da osobe sa drugacijim misljenjme od mog, vredjam.

anakin:
da li mene cini toliko losom osobom sto hocu da imam svoje pare i necu da diram partnerove?
Ne, to ne mislim, ni blizu. Hocu samo da naglasim, da ako se radi o zajednistvu u zivotu, kako mogu onda da finansije iz svega budu izuzete. Pa zar je za tebe vrhunzki dokaz tvoje licnosti, samosvojnosti i integriteta, da imas SVOJE pare a partner neka ima SVOJE? Gde se tu uklapa veza, zajednicki put kroz zivot? Pa tako mozes da zivis i sa bilo kime a da ne izivis u nekoj formi zajednice koja se zove brak. Ja inace mrzim rec brak i sve sto se najcesce pod time podrazumeva kao postulat. Za mene je brak zapravo odluka dvoje ljudi da ZaJEDNO idu kroz zivot, deleci sve, od emocija, preko dobrih i losih stvari, do naravno novca.

anakin:
postovanje tudjih para (da, tudje pare...ako ih ja nisam zaradila, nisu moje a ja tako gledam i na pare svojih roditelja) znaci postovanje tudjeg rada i truda...
a i meni nista ne fali i imam potpuno iste mogucnosti da sama zaradim kao i on...
meni je nefer da ja ne radim a da on radi a pritom da mu ja trosim pare na cipele i garderobu...
Onda ne govorimo o braku, govorimo o ugovornom odnosu dvoje ljudi. Ili se moje i tvoje razmisljanje o braku dobrano razlikuje? U tom slucaju, dzaba diskutujemo, jer polazimo sa potpuno razlicitih pozicija...

anakin:
zasto bih gradila uopste takav odnos? ja to tako necu jer smatram da ljudi treba da budu ravnopravni...a ravnopravnost ne znaci da zeni izraste q a muskarcu sise, nego da se i odgovornost deli ravnopravno...
e sad banalizujes...

anakin:
zasto bi samo on bio odgovoran za budzet i zaradjivanje a ja samo za trosenje?i upalo mi je u oci da insistiras da nikakvim parama ne mozes da joj se oduzis za paznju, kuvanje i slicno....e pa upravo o tome pricam....da li se ti njoj oduzujes sad zajednickim budzetom i preuzimanjem odgovornosti?
ja necu da mi se neko oduzuje na bilo koji nacin...ne mislim da u ljubavi bilo kakvo "oduzivanje" uopste treba da postoji....ako ja hocu da kuvam svaki dan, da ga pazim i slicno, ja za to ne trazim nagradu....(u vidu zajednickog budzeta? mislim, jesi svestan sta si rekao?)
Potpuno svestan sta sam rekao :)
Nisi shvatila, ne mislim ja tu na OBAVEZU oduzivanja! Mislim na to, da ako moja supruga zaradjuje 500 evra mesecno a ja mnogo puta vise, da li to znaci da je manje ravnopravna ili sam ja ravnopravniji? I da ona kad izdvoji svoj deo za komunalije, decu, za zajednicke troskove, sa ostatkom od 100 evra treba da se stiska i ne kupi sebi nesto sto zeli (ili joj treba), makar je kod mene veci deo para? Ili treba da POZAJMI od mene? To mi je nezamislivo. Naravno da ce se posluziti i delom para od "moje" zarade, ne vidim problem ni kod nje (da se oseca neravnopravna) ni kod mene, zasto ga ti vidis, ne znam....
A ako ne moze da zaradi, ne treba ni da ima? Jeli to ravnopravnost o kojoj govoris? Ne verujem u to.


anakin:
deo za kupovanje skupih stvari nisi shvatio u mom postu ali to jako dobro shvatas kad se radi o tvojoj porodici....mislim da poentu mozes da izvuces sam, mrzi me da objasnjavam....
Posto nisi zelela da objasnis, moram reci da ne razumem, pa neka tako i ostane.
Uostalom, svi mi imamo svoje zivote, koje organizujemo kako nam volja i mogucnosti dozvoljavaju. Razgovaramo nacelno.
Svako svoju zajednicu shvata onako kako moze, zeli i ume i oseca.
I na kraju, nemam nameru nikoga da vredjam, ko se ne slaze sa mojim misljenjem, zaboravi na to.
 
indigo:
code,
vec zmo apsolvirali da si ti pravo musko, nemoj da se "bAcas", sto bi rekli klinci :).
a da ti je model arhaican, kako vidis - jeste; imas cele recenice koje kao da je moj matori pisao :):). zivota mi moga

MA salim se, samo pokusavam da shvatim, zbog cega se moje misljenje tako jako razlikuje od nekih drugih. Ne zanima mene ni sta ko misli ni da li je nesto arhaicno ili ne :) O tome poslednje misljenje ima moja supruga, i sasvim sam zadovoljna njenom "presudom" :)

Najbolje bi bilo kad bi oboje zaradjivali tacno u dinar jednako, ne bi bilo problema.
Zivot ipak ne "namesta" bas tako....
A i nije bitno - to je poenta onoga sto hocu da kazem.
Ako sam sa nekim zajedno celog svog zivota, zasto ne bih imao i zajednicku "kasu" (ja ruzne li konstrukcije recenice :( ) I sta da se radi ako supruga nije zaposlena a muz ravnopravan "do bola" jer ima dobru platu? Jel' treba "ljubljena njegova" da ga pita za svaki karmin, krpicu ili sladoled? Ili da pozajmi dugorocno, pa kad se zapsli da pocne da vraca?
TO je ono, karikirano, ali odrazava sta mislim.
Ili, odemo u restoran zajedno na veceru, danas JA placam sutra ONA? Pa tako sam kao student radio sa svojim devojkama ili sa poznanicama sa kojim sam rado veceravao zajedno!
A gde je u toj celoj prici emocije, zajednistvo, ljubav, poverenje, zelja za ZAJEDNISTVOM - jer na kraju krajeva, govorimo ovde o BRAKU an ne o clanovima sahovskog kluba!

Ali, nravavno, svako sebi organizuje zivot, zato i razmenjujemo misljenja
 
codemaker:
E ova tema me je stvarno zainteresovala.
Apsolutno sam za zajednicki budzet.
Kada smo se vencali, moja zena nije radila, bila je student. Ja sam imao pristojnu platu. Od samog pocetka, sve pare koje se po bilo kom osnovu zarade, su oboma na raspolaganju. Bez obzira sta kome treba. Sada ja zaradjujem mnogo vise od supruge, mada ni ona nije bas lose, ali mi i dalje na pamet ne pada da se bilo sta deli. Pozajmljivanje jedno drugom - sto se mene tice je totalna budalastina. Pa ako bih zeleo tako, sta ce mi zivotni drugar, nasao bih cimerku, pa teraj dok moze i ima para...
Gluposti Ne mogu da zamislim da mi redovno vraca rate.... I odmah da kazem, ne znam za sta bi mi to trebao neki MOJ budzet? Kada mi bilo sta zatreba, a ima para, to i utrosim ako zelim, ne pitam nikoga. Isto vazi za moju suprugu. Ne mogu da zamislim da me pita za svaku bluzu, obucu, izlazak sa drugaricama, tank benzina - sta god....

Ovde se izgleda radi o tome da bi neki i da stisnu i da (zna se vec sta).
Neko kaze, "ako zelim nesto skupo, kupicu sebi, da ne moram da zavisim od muza" - pobogu, pa i da imas zajednicki ili odvojen budzet, kupovaces ono sto mozes i sto treba. Nece neko valjda da kupi sebi nesto sto onaj drugi ni u snu ne moze, samo zato jer imas veliku platu a on malu? Ili ces gledati samo da kupis sebi ono sto TVOJ budzet dozvoljava, a za ostatak moljakas muza/zenu.. Katastrofa od braka....!

Ali, ti bizarni detalji su van svake elementarne logike zajednistva, i sot je najvaznije - ljubavi i dvoje drugara na zivtnom putu, kjojom idu ZAJEDNO i savladavaju ZAJEDNO sve teskoce, odgajaju decu ZAJEDNO, jedu iz ZAJENDICKIH tanjira, spavaju u ZAJEDNICKOM krevetu, i raduju se ZAJEDNO svemu lepome - a onda - eeeeee a pare su MOJE bre!

Rekoh, ne zalim se na primanja, ali mi ni na pamet ne pada da zabranim supruzi da sebi kupi ono sto zeli, i sto se naravno moze, prema kucnom budzetu. Ako je nesto od znacaja za celu porodicu, dogovorimo se ocas posla.
Dok sam na putu, raspolaze mojim racunom bez problema, sto mi je tako savrseno normalno, da jednostavno ne razumem o cemu se ovde prica.
E sad, ako ce neki supruznik da, zbog toga sto raspolaze racunima, da spiska sve pare, pa posle nema, to je vec stvar zivota i zajednistva i inteligencije istoga

Nepojmljivo mi je da imamo odvojene racune. Pa to je zena koju obozavam, to je moj najbolji drug, osoba u koj imam neograniceno poverenje, neko sa kim sam dobio dvoje predivne dece, imao zivot kojeg bih iznova ponovio jos milion puta od prvog do zadnjeg dana, ona je neko ko mi je najvazniji na svetu posle dece, za nju bih dao zivot istog sekunda! - i da sa druge strane kazem, ovo je draga, ljubavi MOJE! - a ti draga ljubavi ako ti treba POZAJMICU ti, cak ti ni kamatu necu uzeti.
Pa zar sa njome da kad mi vraca pare, lepo sednem pa ih prebrojim zadovoljno smotam, stavim u dzep i kazem da kad joj treba nova pozajmica, neka mi se slobodno obrati?!!! Neverovatno! Pa radim za decu i nju! I ona isto, a to sto manje zaradjuje, najmanje je vazno, mi smo PORODICA i VOLIMO se. Jos se nije desilo da imamo problema sto se novca tice, sve je zajednicko, od kreveta, preko stana pa do para, i da vidite - nista nam ne fali, mnogo godina.
Sama pomisao da joj ja POZAJMIM novac, je za mene zastrasujuca! Pa time bih je totalno ponizio, nepopvratno joj pokazao da je manje vredna, zgazio sve sto smo godinama gradili? Zamisljam sliku kako se uvece sklupca kod mene a onda me moli da joj POZAJMIM pare? Strahota, nezamislivo! Ponizavajuce!
A kako da joj platim sto na sebe uzima ofroman deo posla, samo da bih ja lakse radio, kako da joj platim sve ono sto je skuvala za mene, sve one sate provedene u rmbanju, dok sam ja cirao strucnu literaturu i pisao programe, kako da joj platim sve sate bez mene kad sam radio ili bio na putu, koje su to pare da joj se oduzim sto mi je pruzala ogromnu podrsku kad je bilo tesko, koju banku da orobim pa daj joj platim sto mi je svaki dan cinila punim vrednosti, vec samim svojim pristvom, kako da se oduzim za sve ono sto mi je pomagala, i za mene uradila? Ako bih to mogao, tek tada bih mogao da pokusam da shvatim nekogfa ko zeli odvojene budzete... Ali ne bih mogao ni tada da razumem...

Nasu energiju nismo utrosili na gledanje ko koliko zaradjuje, vec kako da ucinimo da onom drugom svaki bogovetni dan bude sto lepsi, u tom smislu i pare su trosene kada je trebalo i kome je trebalo i kada ima. Ja sam presretan kad supruga i cerka bazaju po gradu i sebi kupuju sitnice i krupnice, poduboko zdiruci u MOJ (cus - moj?) deo zarade!

Znaci sve moze biti zajendicko, sem para?
Ili sam ja mozda budala, staromodan/novomodan ili uopste nisam nizasta, nikakav (mozda ni muskarac prav)... sta znam, ali mnogo mi je lepo ovako kako jeste.
Kakvi deljeni budzeti pobogu? Pa ne zivim sa poslovnim partnerom, vec sa zenom koju neizmenrno volim - ali pare - nedam?
Znam samo da to ne bih podneo..... Bez moje supruge i dece, nikakve mi pare ne bi bile vazne.....


Konacno istomisljenik! :P
 
Ovako cemo mi da funkcionisemo.Ko vise zaradjuje taj ce vise i da trosi i da odlucuje za sta ce da se trosi.Ali naravno da ce i onom drugom opusteno dati onoliko koliko mu treba.Kod svakoga stoje njegove pare.Kod mene moje,kod njega njegove.
 
Zajednicka kasa naravno. Zajednicki racun, svako ima svoje maestro, master i ostale kartice i sve se trosi i rasporedjuje u skladu sa dogovorom, potrebama zajednickim i pojedinacnim. To smo i jedan i drugi pokupili iz svojih porodica, i to mi se cini jedino prihvatljivim. Ne mogu da zamislim da odem u kupovinu s muzem i onda on kupuje sebi nesto i placa iz svog dzepa, i obrnuto. Ili placanje u restoranu odvojeno, i sl. stvari.
Mislim, ko ce detetu da placa obdaniste, on ili ja?! Ili ej, ti placas struju, trosis vise od mene, a ja cu grejanje, meni je uvek hladno, pa odvrcem radijatore. Glupo.
 
codemaker:
MA salim se, samo pokusavam da shvatim, zbog cega se moje misljenje tako jako razlikuje od nekih drugih. Ne zanima mene ni sta ko misli ni da li je nesto arhaicno ili ne :) O tome poslednje misljenje ima moja supruga, i sasvim sam zadovoljna njenom "presudom" :)

Najbolje bi bilo kad bi oboje zaradjivali tacno u dinar jednako, ne bi bilo problema.
Zivot ipak ne "namesta" bas tako....
A i nije bitno - to je poenta onoga sto hocu da kazem.
Ako sam sa nekim zajedno celog svog zivota, zasto ne bih imao i zajednicku "kasu" (ja ruzne li konstrukcije recenice :( ) I sta da se radi ako supruga nije zaposlena a muz ravnopravan "do bola" jer ima dobru platu? Jel' treba "ljubljena njegova" da ga pita za svaki karmin, krpicu ili sladoled? Ili da pozajmi dugorocno, pa kad se zapsli da pocne da vraca?
TO je ono, karikirano, ali odrazava sta mislim.
Ili, odemo u restoran zajedno na veceru, danas JA placam sutra ONA? Pa tako sam kao student radio sa svojim devojkama ili sa poznanicama sa kojim sam rado veceravao zajedno!
A gde je u toj celoj prici emocije, zajednistvo, ljubav, poverenje, zelja za ZAJEDNISTVOM - jer na kraju krajeva, govorimo ovde o BRAKU an ne o clanovima sahovskog kluba!

Ali, nravavno, svako sebi organizuje zivot, zato i razmenjujemo misljenja

code,
ocigledno je da smo mi "ovakvi", smo po merilima "onih drugih" idealisti, a mozda i sta gore :mrgreen:. ja savrseno dobro shvatam o cemu mi govoris, i isto tako shvatam da ne shvatam "one druge" skoro pa nikako....
nisam nikad, zaista, ozbiljno razmisljala o ovome, i tek "malopre" sam pocela da shvatam koliko duboko mora biti razlicito poimanje medjsuobnih odnosa dvoje ljudi, koje se samo "prikazuje" ovako - kroz stav o odvojenim racunima i finansijama.

mene zanima - da li se zaista "odvojeni", jednim delom svog uma, "pripremaju za razvod"? ili, u stvari, nikad kompletno i ne udju u brak, onako kako ga mi vidimo?
mislim - da li ODMAH pocinju da misle - ako se razvedem, ruku cu sebi odgristi sto sam dala pare za sporet/muzevljeve cipele/nesto trece, a ne SEBI za firmiranu tasnu...?

P.S. mala shala, to za mog matorog i arhaizme :). samo veeeliki kompliment :).
 
Codemeker...svaka cast!
Ja od svoje 17te imam ovlascenje na racune roditelja, oni imaju ovlascenja na racun onog drugog i nijednom se nije culo u kuci moje pare, tvoje pare...i danas kad zaradjujem svoju platu imam ovlascenja...
Meni je nezamislivo da sa nekim spavas, jedes, zivis, radjas decu...a pare svako svoje.Uzas!
 
Shokantno jednoumlje!
Upucena su mi neka pitanja i aluzije. Da bih odgovorio pojedinacno na sva a i sam postavio neka, trebalo bi da oborim svoj season high, or maybe even career high rekord ubacenih postova po danu.
No kako vazim za povucenijeg, low profile forumasa, sve cu da zguram u jedan.

Pa ovako...

Maco, Pile, da pocnem od hronoloski od vas - Ako je zena nezaposlena ili nebitno, ako sam to ja, ovaj drugi ce preuzeti na sebe placanje zajednickih troskova.
Ali za luksuziranje ona naravno nece dobiti moj novac.
Mislim da onaj ko ne radi ili ko zaradjuje malo, ne treba da izigrava parazita. A tek ne da daje sebi za pravo da se poziva na ljubav dok zahvata novac ovog drugog za svoje ko zna kakve hirove.
Taj bez primanja, treba da se oseti kao bednik i da ga to motivise da nadje neki izvor zarade.
Niti, s druge strane, zelim da partnerku drzim u finansijskoj zavisnosti i da manipulisem njome cinjenicom da trosi moje pare koje su navodno "nase" pare.

Kazanova - ne bih prihvatio neku koja postavlja stvari kao da mi mnogo cini sto je sa mnom i da sam joj od samog starta duznik.
No, opisao si taj bitan unutrasnji mehanizam koji verovatno cesto stoji iza iskrenih muskih prihvatanja te ideje zajednicke kase. Takodje, zena koja se tako ponasa je zapravo sponzorusa, a takva mi ne treba za saputnicu. A muskarac koji tako rezonuje, u smislu da joj se sve kao nesto oduzuje, ne postuje sebe.

Gurmanci - ne, nisam. Sto?

Skvo - hahaha.
Biftek? Hrana spada u zajednicke troskove,nema frke.
Skupe cipele trece po redu ove godine? e to vec nece moci.

Anci - "dakle, ako hocu da kupim nesto sto ne spada u zajednicke troskove, platicu to od svojih para...
mi sve sto spada u zajednicke troskove placamo po pola sa odvojenih racuna i mislim da je to najednostavnije...."
i
"moje zaradjene pare su moje i ja njima zelim da raspolazem onako kako ja mislim da treba...isto se tako odnosim i prema njegovim parama..."

mala, potpuno se slazem, i ja sam za taj model, s tim sto, kao sto rekoh, ako primam vise preuzecu samoinicijativno na sebe i procentualno veci deo zajednickih troskova.
-------
dok ovo o cemu drugi pricaju uopste ne razumem, neverovatno, prosto ne mogu da verujem ej koliki parovi funkcionisu po sistemu jedna kasa. Cudno...

sanja&darko - kazes kako imate s muzem pravilo da kad ne mozete da se dogovorite on prelomi sta cete ciniti.
Pitanje: zasto on uvek da prelomi? na osnovu kojih argumenata si na to pristala covece?!
 
I ja sam istomisljenik codemakera! :D

Ni sa bratom (sa kojim zivim) ne delim striktno racune iako svako ima svoje prihode, a da se ja pitam ne bih ih uopste ni delila.
Naravno, poidrazumeva se da je normalno da niko od nas dvoje nije toliko bezobrazan da dopusti da onaj drugi sve placa.
I ne razumem taj stav da svako moze da zaradi isto koliko i partner?
Teoretski - da, prakticno - nije tacno, razlike mogu da budu ogromne.

Oko parazitiranja i zahvatanja novca za ko zna kojekakve hirove... pa pobogu, necu biti sa nekim prevaranom koga sam pokupila na ulici, nego sa covekom koga volim i koji me voli, i koji postuje i zajednicu u kojoj se nalazimo, koji postuje moj rad, koji postuje poverenje koje mu pruzam, sa covekom za koga znam da bi mi uvek uzvratio istom merom da moze. I boze moj, ako on nesto zeli a ne moze si to da priusti, pa meni je savrseno normalno da ja to ucinim ako sam u mogucnosti, zato sto ga volim i zelim da ga usrecimi ucinim zadovoljnim. Sve ovo vazi i u obrnutom smeru.
 
indigo:
code,

nisam nikad, zaista, ozbiljno razmisljala o ovome, i tek "malopre" sam pocela da shvatam koliko duboko mora biti razlicito poimanje medjsuobnih odnosa dvoje ljudi, koje se samo "prikazuje" ovako - kroz stav o odvojenim racunima i finansijama.



Naravno, Indigo! Valjda smo se zato i primili ovoliko na ovu temu sto je rec o mnogo vaznijoj stvari od cipela i tasni. Verovatno otud i ovoliko strasti u diskusiji za i protiv zajednickog novcanika.

Iskreno, ni ja nisam razmisljala o ovoj temi nikada dok nije pocela diskusija, a u stvari navedeni smo svi da razmislimo o sustini nasih odnosa u braku ili vezi.
 
SLazem se da svako ima pravo na svoje misljenje i naravno da sprovodjenje svojih ideja. U tome nema niceg spornog.
Ono sto meni nije razumljivo je - kakvi su onda elementi definicije braka ljudi koji ni zajednicka sredstva nemaju? Znaci sve moze ali kad su pare u pitanju - jok!?
Zar treba sve da se matematicki odredi?
Ako ja kupim kola za SVOJE pare, a zaradjujem mnogo vise od partnera, treba li partner da me pita za dozvolu kad mu zatrebaju?
Ako parner uopste ne radi, treba li da me moli da mu dam malo para da kupi neku sitinicu za sminku na primer?
Ako partner nema istu kolicinu para pa mu sve ode na zajednicke troskove, kad podjemo na odmor zajedno, treba li da me pita da li moze da naruci neko picence na plazi - ili cu joj dati "dzeparac" od SVOJIH para?
Kako moces reci da tvoja supruga "i treba da se oseca kao mbednik, pa ce potrraziti neki posao...", tvrdnja koja je zaista neobicna, sto bi se neko ozenio "bednikom"? A mozda ne moze nikako naci posao? A da pocne da radi kao bab-sera, samo da bi je ti video kao ne-bednika? Hmmm Nesto sa tim brakom debelo ne stima...

U braku, po meni, ne moze da dobro i iskerno funkcionise MOJE PARE, TVOJE PARE.... Ne ide to tako, osim ako je brak nekog meni neprihvatljivog tipa... "Draga, mnogo te volim i zaljubljen sam u tebe, ali ovog puta ti ne mogu pozajmiti pare, jer si prosli puta kasnila sa ratama,,,????"
Nije brak samo u parama i odredjivanju cije su koje. Takav nacin, sto neko rece, debelo mirise na pripremu definzivne linije za razvod...
Ne mogu da zamislim situaciju, sedimo u kuci, ja pun para, MOJIH PARA, supruga bez cvonjka NJENIH PARA, ja razmisljam da odem u ovaj ili onaj restoran na vecerinku, zena razmislja kako da mi izmoli koji dinra da kupi neko voce (bas joj se prijelo)... Ja ustajem oblacim se i izlazim na "deset s lukom" i pivom, ona sedi kuci i pokusava da se zabavi necim (na primer opere moj ves ili mi ispegla par kosulja), zeljna da s nadje sa drugaricama ali ne moze da napuni benzin u MOJIM kolima jer nema para a i sramota je da tako izadje sa rugaricama...

Jos toga ima, samo se pitam, gde je tu BRAK? Ili kao sto rekoh se radi o dobrovoljnom udruzenju "povremenih, registrovanih yebaca, i zajednickih gledatelja TV?"

My two cents...

@ indigo
Da vidis, tek kad sam procitao tvoj post, pade mi na pamet, da nisam NIKADA o tome razmisljao,,,,, A mozda sam i pogresio? :) Sad je kasno... :)
 
random_cloud_form:
Maco, Pile, da pocnem od hronoloski od vas - Ako je zena nezaposlena ili nebitno, ako sam to ja, ovaj drugi ce preuzeti na sebe placanje zajednickih troskova.
Ali za luksuziranje ona naravno nece dobiti moj novac.
Mislim da onaj ko ne radi ili ko zaradjuje malo, ne treba da izigrava parazita. A tek ne da daje sebi za pravo da se poziva na ljubav dok zahvata novac ovog drugog za svoje ko zna kakve hirove.
Taj bez primanja, treba da se oseti kao bednik i da ga to motivise da nadje neki izvor zarade.
Niti, s druge strane, zelim da partnerku drzim u finansijskoj zavisnosti i da manipulisem njome cinjenicom da trosi moje pare koje su navodno "nase" pare.
Joj randome meni je ovo zalosno ali stvarno. :-( Mozda ces promeniti misljenje kada nadjes pravu ljubav, ja se bar nadam. Meni nikada nije zao kupiti nesto voljenoj osobi pa kostalo to 10 ili 1000 dinara. Uopste ne razmisljam o tome koliko kosta nesto sto ce meni najdrazeg coveka na svetu obradovati.

A sta se desava ako tvoja zena ne moze da nadje posao ili ne moze da nadje neki koji je bolje placen? :? Ti joj nikada ne bi dao da kupi sebi parfem, maskaru ili tako nesto? :? Uzas... :-( Ja bih se momentalno razvela od takvog coveka bez razmisljanja.

Imam ja jedan primer na sve ovo, nimalo lep. Moja kuma se udala mlada posto je ostala u drugom stanju i nije stigla zavrsiti skolu. Sada ima dvoje male dece, jedno jos uvek doji, ne radi (ne moze zbog dece a i nema zavrsenu skolu). Ona i muz nemaju odvojene racune ali on je po prirodi kreten koji joj nikada nista ne kupuje. :roll: Rekla mi je da nije sebi nista kupila odkada se udala. :-( Ja vama ne mogu opisati njenu radost kada joj ja donesem maskaru, mleko za telo, parfem... Jako mi je zalosno to sto se njen muz ne seti kupiti joj poklon bar jednom u mesecu. :-( Ali vazno je da sebi odvaja pare za kladionicu i da pusi Marlboro... :roll: Ali dobro, ovo je neka sasvim druga prica, kao sto rekoh nemaju odvojene racune, on je kreten. :roll:

Ne razumem kako neko ko svoju zenu (recimo :roll: ) voli najvise na svetu moze da dozvoli da mu ta ista zena bude nesrecna i da pozajmljuje od komsinica cipele i haljinu za neku priliku. :? Pa njemu ce biti lepa kad se sredi, ne komsiji. :roll: Kako moze da joj ne da pare za cipele?! :x

Ja cu kada se jednog dana udam imati zajednicki racun sa mojim muzem jer mi je to normalno. Ako sa nekim delim postelju, hranu i sve ostalo zasto ne bi delili i pare. To ne znaci da cu ja svaki mesec da kupujem cipele od 200 evra ali ako ih pozelim i ako imamo dovoljno novca zasto ih ne bih kupila. Isto vazi i za njega.
 
gurmanci,
to se strucno kaze - "dobro jutro, indigo" :).

codemaker,
ocigledno da je u pitanju lako (ili, po nekima - olako) - davanje.
meni to ide izuzetno lako, LOL, i bas kako si rekao - nema srecnijeg stvorenja od mene ako mogu nekom voljenom da dam pare u ruke da ide da gleducka nesto sto ce ga obradovati.... ja ponekad kazem: ovih 10 prstiju zaradili, a ova glava na ramenima dala, nek' je sa srecom, i ne razmisljam vise o tome....

WW,
zasto neko rado i bez opterecenja daje, a neko ne? novac, toplinu, slobodu, sta god da je...
al' ne mogu da odolim: random, kao ovakva racundzika, ima da nadje neku cicipufnu koja ce ga izuti da nece ni osetiti... kao da gledam :):). i jos ce da peva i igra i vice jos, jos :):).

 
ne znam koga da citiram ali imam utisak da mene ovde niko nije shvatio ali ste svi coporativno potrcali da vredjate...
mozda je razlika u generacijama, ne znam ali nemate pravo da tudje odnose etiketirate kao lose samo zasto sto ima drugacijih ljudi nego vi...ja nisam primetila da sam ijednoj zeni ovde koja ne zaradjuje a muz joj zaradjuje rekla nesto lose...jesam li?
code, jesam li analizirala tvoje odnose u porodici? indigo, jesam tebe etiketirala kao "one druge" za razliku od "nas" koji smo bolji?
u svakom pominjanju zajednicke kase svi postavljate pitanje onog ko manje zaradjuje ili ne zaradjuje uopste...da li je onda zajednicka kasa cista simbolika? kako se nesto moze zvati zajednicko ako samo jedna osoba stavlja pare na racun? ja protiv toga nemam ama bas nista ali mislim da je ovde upravo pobrkano nesto oko cega se ne razumemo...
ja sam posla od pretpostavke iz svog zivota - mi zaradjujemo problizno isto s tim sto ja trenutno zaradjujem vise...zivimo zajedno...on deli racun sa svojim ocem jer njegovom ocu treba racun u Americi zbog posla i na taj racun njegov otac stavlja mnogo vise para nego sto bilo kome ovde treba...
da li sad dokaz nase ljubavi i bliskosti treba da bude sto cemo taj racun deliti?
vidite kako ima mnogo kombinacija o kojima niste ni razmislili....
drugo, meni moj odvojen racun zaista treba....treba mi iz razloga da mogu uopste da preracunam koliko sam zaradila tog meseca i da mogu da planiram sta cu...
mi nemamo samo zajednicke izdatke...ja placam odredjenu cifru za skolovanje, doduse simbolicnu jer imam stipendiju....registraciju za motor, medicinsko osiguranje....
on, posto je na istom faxu, placa iste stvari...
ja ne bih mogla ni da zamislim da neko ko je u identicnoj situaciji kao ja pokriva moj deo....zasto, da li to neko moze da mi objasni? zato sto smo bliski pa delimo pare? pa nema veze hocu li uopste i raditi jer pobogu, na tom racunu ima dovoljno para? i cije pare delimo, u krajnjem slucaju onda?
podrazumeva se da, ako neko nema, da ce mu ovaj drugi dati....to se kod nas i ne pita pa nisam mislila da je neophodno da naglasim....
i oboje smo studenti u Americi, bez drzavljanstva, papira, bilo cega....oboje smo muzicari koji pokusavamo da napravimo nekakvu karijeru...da li je onda ljubav opteretiti osobu koja je u istoj situaciji kao i vi? jer, ne moze me niko ubediti da nije vece opterecenje za jednu osobu koja zaradjuje za dve...
zato kazem da je meni nezamislivo da u situaciji u kojoj smo dignem pare sa zajednickog racuna za skupe cipele na sta su sve zene ovde skocile...i ne radi se o moljenju za cipele i slicnom, radi se o licnoj odgovornosti...i to mi je bilo mnogo smesno kad sam citala "sta sad, ona treba da moli? a ne, ja sam baja pun ljubavi pa moze da uzme bez da me pita"...yebote, pa ako je racun zaista zajednicki u smislu da obe osobe stavljaju na njega priblizno, sta tu ko koga ima da pita?
nije mi jasan ovaj deo uopste...
i "moje" pare ne znaci da ne dam pare...to znaci da hocu da znam sa cim raspolazem bez da se zayebem, odem u minus i slicno...sta ako zajednicki racun ode u minus? pa pukli smo oboje, zar ne? i zar onda nije prakticnije u svakom smislu imati dva racuna i jedan zajednicki (ja sam to rekla u prvom postu ali ste preskocili)? prakticnije i za zivot i decu i porodicu i sve redom?
to znaci da ce svako ponaosob biti odgovoran za odredjenu sumu a verujem da je mnogo lakse kad se odgovornost podeli...
 
codemaker:
Jos toga ima, samo se pitam, gde je tu BRAK? Ili kao sto rekoh se radi o dobrovoljnom udruzenju "povremenih, registrovanih yebaca, i zajednickih gledatelja TV?"

samo da ti kazem da je ovo sto si napisao jezivo...
a i samo da te pitam...da li svaki brak koji ima zajednicki racun je odlican? i svaki brak gde ljudi imaju i odvojene racune takav ko sto si ga opisao?

ja zapravo nemam reci za ovu kolicinu agresije i nevaspitanja i to od ljudi od kojih nisam to ocekivala, makar po godinama...
 
tendencija je da je svako suprotno gledanje-pogresno..a ne mora biti..i ne moze biti..logicno je da jedno gledanje po ovom pitanju ima anakin, od 20 i kusur godina, koja studira, nema decu, tek treba da odluci u kom pravcu ce njen zivot ici, code, koji je godinama u braku, sretnom , dobro zaradjuje, i normalno, sa radoscu deli sa svojom porodicom sve sto zaradi, indigo, koja je finansijski samostalna, i veoma odgovorna zena, i npr ja, koja sam tek razvedena, i tek formiram svoje NOVE stavove-gde su moja deca moja deca, moja obaveze moje obaveze, i moj racun-moj racun...ne zato sto NE DAM moje pare, zaboga..vec zato sto bi me bilo sramota da moje obaveze navalim bilo kome...taj ugao niko nije ni spomenuo:-?
ne kazem da se za pet godina nece situacija izmeniti... za svakog na neki nacin..ali, svaki stav koji imamo formiran je trenutkom i zivotom koji zivimo...random dize tenziju bombasticnim izjavama o stvarima o kojima nema pojma..cuj, ne bi joj dao pare jer bi tako bila motivisana da nadje posao..a ako je upravo rodila tvoje dete?:roll: gluposti...lenju bubu ne bih ni trpela pored sebe, i takvi su komentari potpuno neprikladni...
 
da, s tim sto ja znam da cu u braku zadrzati svoj racun....ne sto sam hladni i samozivi egoista nego sto zelim svoj udeo u odgovornosti oko novca koja je na Balkanu uglavnom muska...ili gresim?
jer sad mi pade na pamet...dok sam citala ove postove, najcesci komentari su bili "zar da me zena moli za pare, da pozajmljuje od komsinice, da ide gola i bosa i da trazi sa maskaru?"
da li bi zena, da nije "zajednicke" kase, bila bez icega?

ajd malo razmislite o tome...
 
Vidim svi se uhvatili za tu moju ne bas najsrecnije formulisanu recenicu i rec bednik, dok se niko nije usudio da napadne headquarters mog posta gde pominjem zene koje navode muskarca da se osecaju duznim sto su s njima, kao i muskarce bez samopostovanja koji se sami tako osecaju.

U samoj reci UDAJA provlaci se to, znaci duboki su socioloski koreni vasih gledista, kao zena se tu nesto daje, mnogo mi cini i sad ja treba da dubim na glavi zbog toga. Sta bi sa onim teznjama o jednakosti i ravnopravnosti, gde su ti glasovi u situacijama u kojima su zene povlascene? cast izuzecima. No da ne sirimo temu i na to.
Ili gde pominjem muskarce koji pokusavaju potkupljivanje zena i manipulaciju istim preko novca.
Jos cu na kraju ispasti stipsa i materijalista.

A sad da pojasnim na sta sam mislio pricajuci o bedoci.
Da ne bude zabune, mislim da je situacija kad samo jedan partner zaradjuje ili kad samo jedan odlucuje o trosenju zajednickih prihoda, jos gora i to daleko gora od modela zajednicke kase (mada je cak i u ovom modelu zajednicke kase necija uvek zadnja i sve je krcato manipulacijama i unakrsnim dominacijama na raznim poljima).

Ali sam i dalje za to da se stvari zovu pravim imenom, ne mozemo MOJE pare zvati NASE pare kad ona ne zaradjuje.
Mozemo imati zajednicke ciljeve, koje mozemo zvati NASI ciljevi, planovi, npr da kupimo ves masinu, ali to cemo kupiti od mojih para.
Kada jedan od partnera ne radi, to je teska situacija. Naravno da ce troskovi biti placani od mojih para, u te troskove spadaju i odeca i kozmetika, ali sve u domenu realnih potreba.

Ali, da i ja uzvratim kontrapitanjima. Ona znaci ne radi, sedi kuci i to je naravno frustrira, ja joj zamazujem oci pricama o zajednickim nasim parama, ljubavi itd i time uspavljujem njenu inicijativu za radom (mozda potajno uzivam u tome sto sam mocniji na tom polju i zelim da se to prolongira kako bih je drzao u shaci ja muskarcina, dok bi ona vremenom verovatno usvojila slogan da iza uspesnog muskarca stoji sposobna zena), i onda ona moze razviti kupoholicarsku sklonost kao borbu protiv depresije zbog svoje pasivnosti u koju sve vise dobrovoljno tone, npr tog meseca kupi 3 skupa dzempera za sebe, nebitno. cime upada u zacarani krug da svoj parazitizam leci jos vecim i besmislenijim kupovinama, uz verovatno dodatna prodavanja vlasti muzu mozda preko postelje itd sve to usled licnog osecaja neostvarenosti.
dok ovako, ja bih da uticem na nju da ne prihvati svoju pasivnost, ili ideju da treba da bude izdrzavana zena, jer je sve to nezdrava i prevazidjena stvar, vec da krene sa nacinima da sama zaradi u cemu cu joj maksimalno pomoci. Sve to cinim samo u jednom cilju, da bih je video srecnu, aktivnu i slobodnu, a ne da se skriva iza mene u toj simbiozi u kojoj ona rasipa tudji novac a ja sve to dopustam jer ne postujem sebe i nesvesno mislim da sam joj duznik.
 

Back
Top