Duskwood
Veoma poznat
- Poruka
- 10.267
Zaboravila ih država: Kupanje jednom nedeljno, pa nijednom, bube, miševi i nedostatak osoblja - kako žive stanari Doma za odrasla invalidna lica
https://n1info.rs/biznis/zaboravila...-zive-stanari-doma-za-odrasla-invalidna-lica/
Za 57.000 dinara mesečno imaju suvu hranu, nužde obavljaju u prljave guske i lopate, a kupanje koje su imali jednom nedeljno više nemaju. Cimeri su im bube i miševi, negovateljice i medicinski tehničari, koji rade izuzetno težak posao daju otkaze, a nadležni ne odgovaraju na njihove vapaje - niko ne haje za reči stanara državnog doma za osobe s invaliditetom u Zemunu.
Redakciji N1 obratii su se stanari Doma za odrasla invalidna lica Zemun, koji je pod socijalnom zaštitom države - kažu, jedini dom ovakve namene, a nalazi se u katastrofalnom stanju.
Udruženje stanara ovog doma za odrasla invalidna lica obraćalo se, kažu nam, pismom na adrese resornog ministarstva i ministarke Milice Đurđević Stamenkovski, kao i kabineta predsednika Srbije.
Pisma su uručena krajem septembra, a odgovor, kažu - nisu dobili.
A šta su im pisali?
Bez odgovora i na naša pitanja
Portal N1 uputio je upravi doma pitanja u vezi sa navodima korisnika pre šest dana, na šta nam je brzo stigao mejl da ćemo odgovore dobiti u traženom roku, do četvrtka. Ipak, tek nakon podsećanja, u petak smo dobili kratak odgovor - da se obratimo nadležnom Ministarstvu (za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja). Pitanja smo prosledili i ministarstvu, ali odgovore nismo dobili.Ukazali su da ovaj dom postoji 27 godina i da je, kako navode - jedini tip doma ovakve vrste u Srbiji, ali i da niz poslednjih godina konstantno propada.
"Do sada je rad doma i nekako uspevao da se održi, ni sami ne znamo kako, ali došao je trenutak da po narodnom izrazu 'visi o koncu'. U njegovom sastavu stalni boravak imaju korisnici raznih teških dijagnoza poput multipla skleroze, cerebralne paralize, teške mišićne distrofije, osobe koje su doživele amputaciju jedne ili obe noge, paraplegičari i kvadriplegičari i još mnogo drugih dijagnoza, pa samim tim 98 odsto stanara doma su korisnici invalidskih kolica, većina, pored donjih ekstremiteta, teško koristi gornje ekstremitete (ruke), pa samim tim zavise 100 odsto od tuđe nege i pomoći", naveli su u pismu.
Trenutno stanje u domu je, kako ističu - "blagim biranim rečima - katastrofa!"
"Navikli smo svi da je uvek problem sa brojem raspoloživih radnika, ali u ovom trenutku je taj problem premašio sve granice. U vreme pisanja ovoga teksta mi smo ostali sa samo tri negovateljice, pored pet sestara, zbog raznih bolovanja i manjka nepopunjenih radnih mesta. Sestre i negovateljice su iscrpljene, jer nedostatkom broja radnika taj ogroman teret je pao na njihova leđa, ogromna većina naših negovateljica i sestara je pred penzijama, a adekvatne zamene se ne naziru nigde. Tako da smo mi doživeli u glavnom gradu Srbije da živimo u javnoj ustanovi u katastrofalnim uslovima za iole normalan život nekog ljudskog bića", ukazuju u pismu.
Glavni problem je, ističu - nega korisnika, koji su primorani da leže u krevetu ili da sede po ceo dan u kolicima, jer nema ko da ih podigne i pritekne im u pomoć za obavljanje običnih dnevnih aktivnosti.
"A struktura stanara doma sa pomenutim dijagnozama je takva da su lako podložni otvaranju rana, jer osoba mora da se na određeni period okrene na drugu stranu tela, zbog cirkulacije, da bi se izbeglo otvaranje rana, takozvanih dekubita koji se leče po nekoliko godina i ne bi smela da sedi po ceo dan u kolicima niti da leži u krevetu, što bi bio problem i za potpuno zdravu osobu, a ne osobu sa invaliditetom, koja je u ovaj dom došla ne zato što joj je to bila želja u životu nego što ju je teška sudbina naterala na to iz razloga da bi imala iole normalne uslove za život", objašnjavaju.
Kupanje jednom nedeljno - sad nijednom
Stanje u domu je takvo da zbog manjka potrebnih radnika (negovateljica) u ovom trenutku su, ističu - ukinuta i kupanja korisnika, "koji su se do sada kupali jedanput nedeljno, a sada je i to ukinuto"."E sada zamislite pored nedobijene osnovne potrebne nege da se korisnici doma i ne kupaju možete i sami da zaključite gde ovo sve vodi u 21. veku. Pored nege samih korisnika imamo problema i sa higijeničarskim kadrom, sobe se ne čiste redovno, prašina se ne čisti, podovi, prozori nisu oprani godinama. U poslednje vreme higijeničarke odbijaju da peru guske i lopate pa se iste posle nekoga vremena bacaju kada 'pocrne' bez pranja", nabrajaju.
Najveći problem, ipak, imaju - sa bubama i miševima "koji su se nakotili i slobodno šetaju po spratovima i sobama doma", zbog čega su se, kažu, žalili nebrojeno puta, da bi im rekli da se "jednom u šest meseci prskaju sobe i hodnici".
"Ali, to nema nikakvog uticaja na pomenute štetočine pa je sam dom prepun njih", ukazuju.
Čorba - dvaput godišnje
Manjak radnika u kuhinji, kvalitet hrane je, navode, znatno smanjen poslednji niz godina i iz godine u godinu - konstatno propada."Beli hleb se ne dobija već preko pet godina, dobija se 'crni', obojeni, čorba se ne kuva, pa možda dva puta godišnje, jednostavno dobijamo izgovore da im je prevelika vrućina pa je ne kuvaju, a onda dođe zima pa se ni tada ne kuva. Ishrana se sastoji u velikoj meri u suvom obroku, konzervama takozvanim lanč paketima koji se uveče dobijaju", stoji u pismu.
Nedovoljna kućna nega
U pismu navode da je kućna nega minimalna i "nedovoljna za bilo šta ovom trenutku"."Sam dom košta oko 57.000 dinara, pa ta kućna nega ne pokriva ni približno cenu doma, što većinu korisnika ostavlja sa osnovnim životnim potrebama da se snalaze sa džeparcem od nekih 7.500 dinara, što ne može da podmiri ni osnovne životne potrebe zdravog čoveka, a zamislite osobu koja ima razne dijagnoze i podložna je korišćenju raznih terapija koje sama mora nekako da finansira jer država ne pokriva iste", navodi Udruženje stanara Doma za odrasla invalidna lica u Zemunu.
Na 80 korisnika u smeni jedna sestra i jedna negovateljica"
Sagovornica portala N1, inače jedna od korisnica ovog doma, kaže da je nedostatak kadra primetan."Na nas 80 stanara doma ima, mislim, devet negovateljica i četiri medicinske sestre i tehničara. A, 70 odsto korisnika doma koristi elektro-motorna kolica. Njih treba obući, skinuti, okupati, podići, preobući, pomoći sa toaletom... Jako, jako je težak posao koji oni obavljaju, a onda još i pomažu u kuhinji. Evo, na primer, u popodnevnoj smeni na nas 80 je samo jedna negovateljica i jedna sestra na ceo dom", kaže korisnica ovog doma (ime i prezime poznati redakciji).
Još jedan problem ni malo zanemariljiv je, kažu - nedostatak portira u domu.
"Pa njihov posao obavljaju osobe u invalidskim kolicima, a realno govoreći šta su one u stanju da urade, ako se ne daj Bože nešto desi, poput požara, krađa koje su sve češće i ulazaka nepoželjnih lica", ukazuju.
Korisnici doma su, dodaju, svakodnavno podložni konstantnim pritiscima o zatvaranju doma i rečima ''Ako imate gde bolje vi idite'' i ''Ćutite tu, dobro je da vam je iko došao danas''.
"Uprava doma je odavno već upoznata sa samom situacijom u domu i istakla da je ona nemoćna da bilo šta promeni, da sve zavisi od države. Da se oni svakodnevno žale da je ovde problem, ali da se ništa ne rešava", kažu stanari.
Ministri i slikanje
Stanari ovog doma napominju da se u poslednjih 10 godina promenilo pet ministara za socijalnu zaštitu, "a da ni jedan od njih do sada nije došao da lično upita korisnike sa kakvim se problemima suočavaju u domu"."Neki su se samo 'prošetali' domom ne progovorivši ni jednu reč sa korisnicima, jednostavno samo da bude da su se pojavili u istom... Situacija je i više nego alarmantna po život i zdravlje stanara ove ustanove... Ovo je ukratko rečeno, pravo stanje ne može da se dočara slovima na papiru. Tražili smo pomoć nebrojeno puta, svi su obećavali ništa niko nije pomogao, država godinama potencira odličan odnos prema osobama sa invaliditetom, a mi smo došli u stanje da se prema nama postupa kao prema škart robi, blago rečeno. Mi samo želimo da imamo ne odličan život nego ispod proseka, ono osnovno, da možemo da ujutru ustanemo, umijemo se, imamo popodnevni odmor, prosečnu hranu, negu (pomoć drugog lica), ono osnovno... Nadam se da ne tražimo previše u 21. veku", zaključuju u pismu poslatom na adresu ministarke za rad i socijalna pitanja i adresu kabineta predsednika Srbije.
Otkako su poslali ovo pismo, situacija se, kažu, još više pogoršala.
"Još dva člana medicinskog osoblja podnela su otkaz, iz revolta, jer je najveći obim posla spao na njih - pored nege korisnika su primorane i da rade posao servirki, koje odbijaju da dele hranu korisnicima, vodeći se izgovorom da rade za minimalac", navode naši sagovornici.
-
Glasajte za Vucica.
Dace vam leba, sardine, paket pastete i tako to.