Vuk Karadžić, reformator ili čovek koji je osakatio ćirilicu?

[Bastiani]

Po mome misljenju Vuk nije nikakav reformator jer da nam je knjizevni jezik ostao onaj Srpske redakcije starog Slovenskog jezika i stara cirlica napr ona iz doba Sv Save mi bi direktno svako od nas ko je iole pismen mogao da cita sva dela stare knjizevnosti, istorije, zakonodavstva i dr.. a nebi se sluzili ovom nakazom od pisma koja je kobajagi cirlica sa latinicnim slovom j, to je sve Becka kuhinja koja je je izmisljena u Beckoj dvorskoj kancelariji...Kopitar i drustvo i koja je trebalo da posluzi kao orudje za rasrbljavanje Srba i ciji8 je voljni i nevoljni instrument bio i onaj Brkati Hromi Daba.

Lave, ti si tako nepismen da tebe ne bi mogla da razume ni komisija u sastavu Vuk, sveti Sava i Bog Otac lično.

 

[Mrkalj]

zasto kritikovati Vuka u ovoj mjeri kada je napravio ogromne stvari za Srpski narod u njegovom planu za osvajanjem i promjenama koje su se vec znale da ce uslijediti pa i Nacertanije je samo nastavak tih planova a da bi sve to bilo kako treba bio je potreban i srpski jezi k koji nije postojao . Vuk je u biti napravio istocnu varijantu Bosanskog jezika , uokruzio ga pa jnegov rjecnik se zove RIJECNIK a ne RECNIK.

Jelde, "uokružio ga"... Biće da je Rječnik, a ne Riječnik, al' nema veze, zašto bismo bili pismeni, kad se i ovako razumijemo, jelde?

mogu samo dodati njegove rijeci i potvrdu da srpski jezik je laznjak i da on nema pravo da se zove srpskim jer nema posebnost u toj mjeri da bi se mogao posebno zvati vec Bosanski jezik.

Vuk Karadzic : Svi Slavenski narodi kromje Serbalja vostočnog' vjeroispovjedanija imaju svoje Rječnike..Mi ga sami trebamo...Ja sam takovij Rječnik preduzeo, i već skupio. On će pomenutim' potrebama udovletvoriti. Soderžavaće sve Serbske rječi, koe se nalaze u Rječnicima: (koi e samo imenom Serbskij), Dellabelli, Belostencu, Jambrešiću, Stulliju, Hajmu; imaće jošt' ednu tretinu pravih Srbskih rječi , koe se ni u ednome, ot rečenih Rječnika, ne nalaze."

(Sabrana dela Vuka Karadžića, 2. tom, Prosveta, Beograd, 1966- "Objavlnie o serbskome rječniku")

Ovo je direktan dokaz da srbi nisu iali svoj jezik vec da su pricali tudji i da je srpski kao i hrvatski samo blaga varijacija Bosanskog jezika.

Eto, mašala, dokaza i mirna Bosna. Lijepo s' ti to nama "blago uokružio", svaka t' čast!

Prodzite cijelu Bosnu i najmanja sela i uvidjet cete da svi ama bas svi pricaju JEDAN jezik dok u srbiji i dan danas kao i u Hrvatskoj postoje 4-5 jeizka odnosno jezika koji jedni druge razumiti ne mogu. U Bosni toga nema zato soto je izvor Juznoslavenskog jezika Bosna .

Dodži, dodži.... jesi l' ti, derane, jarane, čuo za naučnu disciplinu koja se zove dijalektologija? Molim? Čuo jaro kako "pričaju" Ubosni, komšijka isto k'o rahmetli babo, amidža isto ko daidža - divane svi ikavski i jekavski u isti mah, ma milina ih za slušati!

Tako akademik Muhic i prica recimo ovo "Bosanski, hrvatski ili srpski jezik? ":

Znam da ce vas ovo sokirati ali od istine se ne moze pobjeci i jednog dana ne tako daleko ce se u sve cetiri drzave pricati samo Bosanski jezik jer ce to uvidjeti federacija za jezike..tako uzivajte u svojim lazima da imate poseban jezik . Poz

Mi (iliti srpska lingvistika) nikad nismo tvrdili da je srpski jezik poseban u odnosu na hrvatski, već da je tzv. "hrvatski jezik" preimenovani srpski jezik. Dakle, slažemo se, jedan je jezik. Bosanski jezik? Nikad čuo. Jezik se po narodu zove, a Bosanci nikad nisu niti će biti narod, k'o ni Vojvođani, k'o ni Ercegovci itd...

 

[gost 246399]

Tvorac je moderne ćirilice koja se danas koristi, ali Vuk je reformom stare ćirilice, izbrisao mnoge tekovine našeg naroda. Šta vi mislite?

Од латиничења ћирилице много штетнийе и болестнийе су послѣдице Вукових нѣдела на рѣчник и граматику нашега йезика. Вук йе найзаслужнийи за прогон множинских падежа и смањење броя истих у србском йезику, прогоном свега некоришћенога у његовом родном селу, чиме у великой мѣри бугаризова наш йезик. Познато йе да йе он први од списатеља не користивши их, ако се списатељем уопште може назвати.
У његове "заслуге" спада и чишћење йезика од словѣнских и изворних србских рѣчий непознатих у његовом селу и давање прѣдности турскима и странима.
Баци ли се непристрастан и озбиљан поглед на његова "дѣла", може се ясно уочити да су његова основна начела "Што нѣйе тршићко нѣйе срПско" и "Само я и моя мати Йегда говоримо правилно, а сви ви остали сте искварени".
Када би постояла награда за уништавање йезика и књижевности, њему би йе трѣбало додѣлити.

 

[hefajst]

Jelde, "uokružio ga"... Biće da je Rječnik, a ne Riječnik, al' nema veze, zašto bismo bili pismeni, kad se i ovako razumijemo, jelde?


Eto, mašala, dokaza i mirna Bosna. Lijepo s' ti to nama "blago uokružio", svaka t' čast!

U srcu Bosna - u glavi fosna.

 

[qvey]

Lave, ti si tako nepismen da tebe ne bi mogla da razume ni komisija u sastavu Vuk, sveti Sava i Bog Otac lično.

Mozda sam ja nepismen posto sam Polu Grk pola Srbin ali mi istrajavamo na Balkanu vec jedno 3000 godina, a vi dovoljno pismeni vidite gde ce te biti za samo sto godina, bolje da mi svi i pismeni i nepismeni cuvamo svoj narod pismo, veru i kulturu i Zhito h Ellas and Serbia

 

[Mrkalj]

 

[Urvan Hroboatos]

Komentar i nije loš, no slobodnoasocijativno je krenuo u brak, špijune, šverc, biznis, ....

Problem reforme VK-a dosad je najbolje obrađen u dvije knjige koje su zapravo komplementarne:

Pavle Ivić: Pregled istorije srpskog jezika

Nataša Bašić-Kosić: Vuk Stefanović Karadžić između politike i jezikoslovlja

 

[Konstantin Veliki]

Po mome misljenju Vuk nije nikakav reformator jer da nam je knjizevni jezik ostao onaj Srpske redakcije starog Slovenskog jezika i stara cirlica napr ona iz doba Sv Save mi bi direktno svako od nas ko je iole pismen mogao da cita sva dela stare knjizevnosti, istorije, zakonodavstva i dr.. a nebi se sluzili ovom nakazom od pisma koja je kobajagi cirlica sa latinicnim slovom j, to je sve Becka kuhinja koja je je izmisljena u Beckoj dvorskoj kancelariji...Kopitar i drustvo i koja je trebalo da posluzi kao orudje za rasrbljavanje Srba i ciji8 je voljni i nevoljni instrument bio i onaj Brkati Hromi Daba.

Da je crkvenoslovenski u vreme Vuka i Svetog Sava je totalna glupost izmisljenja od Miroslav Samardzica, koji nema pojma.

Nasi su presli vec na crkvenoslovenski ruske redakcije.

 

[Urvan Hroboatos]

Sama je teza, ako se ne tjera do apsurda- točna:

Slavistika je, uz rijetke iznimke, u XX. stoljeću izbjegavala istražiti i u svojim spoznajama usvojiti činjenicu da je Jernej Kopitar dajući podršku i usmjeravajući
V. S. Karadžića slijedio austrijske jezičnopolitičke interese. Talijanski slavist Sergio Bonazza kaže stoga s punim pravom 1988. godine da se

„opravdano postavlja pitanje je li se strastveni angažman Kopitara za Vuka Karadžića i njegovo djelo temeljilo na kulturnopolitičkoj motivaciji u austroslavističkom smislu ili je prije riječ o čisto književnoj i kulturnoj motivaciji. To se pitanje u istraživanju Vuka nikada nije postavljalo ili se uvijek zaobilazilo, iako je riječ o središnjem pitanju toga istraživanja.“ (usp. Bonazza, 1988.: 362.).

Do sličnoga je rezultata došao Josip Matešić 1988. godine propitujući odnos V. S. Karadžića prema austrijskim vlastima:

„Ako se ne varamo, unatoč gotovo nebrojenim do danas objavljenim publikacijama o Vuku i njegovu radu, slabo je istražen Vukov odnos, njegov stav prema carskom dvoru. Pomalo čudnim izgleda činjenica da Vuk upravo 1848. g. dobiva briljantan prsten od cara Josipa II. Još čudnijim nam se čini Vukovo ponašanje na Slavenskom kongresu u Pragu iste, tj. 1848. g. Kada je kongres radi nastalih (ne)prilika morao nenadno prekinuti rad, Vuk se povlači, brzo napuštajući Prag da mu Beč ne bi predbacio ili ga optužio da je povezan s kojim od slavenskih političara ‘buntovnog slavenskoga kongresa’, kako je kongres nazvan od tadašnjih bečkih vlastodržaca.“ (Matešić, 1988.: 71.).

Matešić opravdano postavlja hipotezu da je Bečki književni dogovor ponajprije rezultat bečke jezične politike:

„Da zaključimo: bečko dogovaranje ne smijemo promatrati izvan okvira, a to znači i interesa tadašnje politike koju je provodio bečki dvor. I Metternich i Bach pomno su pratili svaki korak, svaku zamisao Slavena, odobravajući samo ono što je moglo ići u prilog njihovoj politici. Sigurno je da budnom oku Beča nije ostalo sakriveno nejedinstvo Južnih Slavena, pa i neslaganje Vuka i hrvatskih iliraca. Iako malo provokativno, ustvrdili bismo da je i tu razlog da se na bečkom tlu i upravo u ono vrijeme mogla provesti organizacija bečkog sastanka.“ (Matešić, 1988.: 73.)

O ostalom- iako se ne tiče Karadžića, nego Daničića i hrv. vukovaca:

https://hrcak.srce.hr/133502

M. Grčević: Vanjskopolitički utjecaji na hrvatski književnojezični razvoj u drugoj polovici XIX. st. - 1

https://hrcak.srce.hr/133509

M. Grčević: Vanjskopolitički utjecaji na hrvatski književnojezični razvoj u drugoj polovici XIX. st. - 2

https://hrcak.srce.hr/133521

M. Grčević: Vanjskopolitički utjecaji na hrvatski književnojezični razvoj u drugoj polovici XIX. st. - 3