Lagali su. Govorili su o tome kako će da budu napadani od strane ratnih vojnih veterana, onih stvarnih i pravih, a onda su doveli neke koje predvodi čovek koji je 1993. zbog visine plate, u jeku borbi za srpski narod, napustio Vojsku Srbije. I nisu se stideli toga, već su se ponosili time“, kazao je Vučić. Iako nije naveo ime i prezime osobe na koju se ovo odnosi, upućenima je jasno da je reč o Hasanu Omeroviću, nekadašnjem pripadniku 63. padobranske brigade.
Vučić kaže nekom da je lagao ?  hmm
Istina je da je :
U izjavi koju je Duško Knežević, nekadašnji komandant 63. padobranske brigade, dao u Nišu 15. novembra 2003. godine, objašnjeno je kako je i zbog čega Omerović napustio tadašnju Vojsku Jugoslavije.
Izjavu koju je Knežević dao „pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću“ prenosimo u celosti:
„U vremenu od januara 1993. godine, pa do septembra 1994. godine, bio sam na dužnosti komandanta 63. padobranske brigade. Kao direktno pretpostavljeni starešina starijem vodniku prva klase Omerović Hasanu trepao sam neprekidni pristiak od strane organa bezbednosti, komandanta Korpusa specijalnih jedinica pukovnika Bjelivuka, kao i organa bezbednosti 63. padobranske brigade majora Mihajlovića da se „rešim“ ili „očistim“ oficira i podoficira druge nacionalnosti pripadnika 63. padobranske brigade.
Stariji vodnik prve klase Omerović Hasan, trpeći pritisak od strane organa bezbednosti, 63. padobranske brigade, pod žestokim pritiskom svake vrste, u prvoj polovini 1993. godine nateran je da podnese zahtev za skidanje iz Vojske Jugoslavije. Par meseci od podnošenja zahteva, isti sam držao u fioci sa ubeđenjem da će imenovani da povuče zahtev, a i potreba službe u tom trenutku nije dozvoljavala ništa slično.
Negde, po sećanju, mislim da je bio kraj avgusta 1993 godine, na insistiranje starijeg vodnika prve klase Omerović Hasana konačno sam pustio u proceduru njegov zahtev jer mi je isti obrazložio da ne može više da trpi pritisak navedenih lica.
Ubrzo nakon puštanja zahteva, Omeroviću je prestala profesionalna služba. Takođe mi je poznata i činjenica da je stariji vodnik Omerović odmah nakon dobijanja naredbe o prestanku službe, povukao svoju izjavu i zahtev i da je na rešenje uložio žalbu, a da je žalbi naveo kakvoj vrsti pritiska je bio izložen i da je zahtev podneo pod pritiskom. O ishodu žalbe nije mi ništa poznato jer nemam saznanja da li je ona rešavana i kakav je bio njen ishod, jer sam u septembru 1994. godine poslat na školovanje u Beograd i nije mi poznato šta se dalje dešavalo po tom pitanju.
U vezi sa napred navedenim nemam više šta da izjavim, osim da sam u svakom trenutku spreman da napred navedeno lično potvrdim, ukoliko se to od mene bude zahtevalo“, navodi se u izjavi u koju je portal Nova.rs imao uvid.
Ko je Hasan Omerović?
Hasan Omerović Omer, poznat i pod nadimkom Tarzan, jedan je od veterana čija životna priča odražava duboke, neprebolene rane jugoslovenskih ratova i posleratnih nepravdi, objavila je ranije Nova. Omerović je rođen u Jajcu, a u Srbiji živi skoro četiri decenije. U istoriji padobranstva upisao se tragičnim, ali herojskim događajem – 15. decembra 1990. godine, tokom opitnog skoka sa novim vojnim padobranima, doživeo je pad sa visine od 2.650 metara, pri čemu su mu otkazale i glavna i pomoćna kupola.
Sa samo trećinom otvorenog padobrana, pri brzini od 120 kilometara na čas, pao je na krošnju drveta, a potom na betonsko igralište niškog aerodroma. Tada je zadobio 17 preloma, ali je uprkos ozbiljnim povredama odbio da se povuče u penziju.
Omerović nije bio samo posvećen vojnik, već i simbol borbe za pravdu koja ne odustaje. Posle preživljenog pada, vratio se u službu samo četiri meseca kasnije, a u narednim godinama učestvovao je u borbenim dejstvima na ratištima Slovenije, Hrvatske i Bosne, gde je stekao medalju za hrabrost. Iako je unapređen u čin poručnika, ova odluka nikada nije realizovana, što je samo početak njegove borbe sa sistemom koji je, kako će se kasnije pokazati, izdao njegove zasluge.
Godina 1993. je za Omerovića bila presudna. Nažalost, nakon svega što je prošao, suočava se sa još većim izazovom. Usled političkog pritiska, isključen je iz 63. padobranske brigade, i to zbog svoje veroispovesti, što još jednom pokazuje izjava njegovog pretpostavljenog. Bio je primoran da podnese zahtev za napuštanje jedinice, iako nije želeo da napusti elitnu brigadu u kojoj je proveo 14 godina. Iako je vojnu službu napustio kao stariji vodnik prve klase, njegova borba za pravdu nije stala.
„Nema ni penziju, ni zdravstvenu knjižicu“
U narednim godinama, Omerović je izgubio mnogo više od statusa vojnog lica. Bez posla i bez penzije, našao se u teškoj situaciji, ali je, uprkos tome, nastavio da se bori.
„Radio je kao privatno obezbeđenje da prehrani porodicu. Danas Omer nema ni penziju, ni zdravstvenu knjižicu. Operisao je kolena kolena u Nišu na tuđu knjižicu. General Milosav Simović, komandant Kopnene vojske je pre nekoliko godina pokušao da ispravi nepravdu ali je naišao na bahatog pomoćnika ministra odbrane. Potom se ministar Nikola Selaković, kada je video kakvu podršku među borcima uživa Omerović, zainteresovao za njegov slučaj, ali ništa se nije desilo. Probao sam i ja zahtevom za poništaj tog spornog rešenja da bi čovek dobio penziju i knjižicu, ali uzalud. Omer se odriče naknade štete u vidu zarada. Sve je to odbijeno“, kazao je za Nova.rs advokat Dušan Bratić.
Iako su ga isključili iz vojske i odbili da mu priznaju zasluge, Omerović je svoje nepravde i neizvesnu budućnost odlučio da reši putem zakona. Tužio je državu Srbiju pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu, tvrdeći da mu je uskraćena penzija, uprkos tome što je tokom devedesetih godina hrabro ratovao za svoju zemlju.
Instruktor je skijanja, alpinizma i padobranstva, sa gotovo 1.600 skokova, a majstor je džudoa i kik-boksa. Njegova posvećenost i hrabrost bili su ne samo ključni za njegove vojne uspehe, već i za životnu filozofiju koja je ukorenjena u stalnoj borbi, i to ne samo na bojnom polju, već i na terenu pravde.
Hasan Omerović je i minule subote bio među svojim kolegama, čuvajući i pazeći na bezbednost svih učesnika 
protesta „15. za 15“ koji su studenti u blokadi organizovali u Beogradu. Podsećanja radi, reč je verovatno najvećem skupu građana u istoriji Srbije, koji je prošao bez većih nasilnih incidenata koje je predsednik Republike Aleksandar Vučić najavljivao na nacionalnoj frekvenciji, ako se izuzme korišćenje neidentifikovanog sredstva na građane, za koje se sumnja da je „
zvučni top„, tokom petnaestominutne tišine u Ulici kralja Milana.