Vučić: Amerika uvodi totalne sankcije NIS-u

Vraća Vučić Srbiju u devedesete. Kupujte kanistere.

300295.webp
 

Bajatović o sankcijama NIS-u: Večeras završni razgovori sa OFAK-om​


Završni razgovori advokatskih kancelarija koje zastupaju Naftnu industriju Srbije (NIS) i Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva finansija održaće se večeras jer ističe rok za uvođenje sankcija, rekao je direktor Srbijagasa Dušan Bajatović.

On je za RTS naveo i da je sutra završni sastanak s OFAK-om.

Sjedinjene Države su 10. januara uvele sankcije NIS-u zbog većinskog ruskog vlasništva u toj kompaniji, a trebalo bi da budu u primeni od 27. marta. Da bi sprečio sankcije NIS je 4. februara, uz podršku Vlada Srbije i Mađarske, zatražio njihovo odlaganje na tri meseca.

Bajatović je rekao da postoje dva moguća pravna procesa u izbegavanju sankcija NIS-u – delistiranje i licenciranje.

Delistiranje je, kako je rekao, nerealno jer da bi se NIS uklonio sa liste za uvođenje sankcija takva odluka mora da prođe i kroz proceduru kongresa SAD.

Druga opcija, kaže direktor Srbijagasa, jeste proces licenciranja.

„Imate za to primere u Evropi. Gasprombanka je dobila da obavlja određene delatnosti da ne bi stalo snabdevanje, pre svega gasom, jer je nafta pod potpunim sankcijama što se tiče EU. Imate primer Rosnjefta. Radi se o nafti koja pokriva 12 odsto nemačkog tržišta i još uvek nisu zamenili nikakvu vlasničku strukturu“, objašnjava Bajatović.

Razgovori funkcionišu tako da OFAK postavlja pitanja, pa NIS odgovara, rekao je direktor Srbijagasa.

Istakao je da je loša ideja, koju je čuo od pojedinih ekonomista, da se ugasi NIS i naveo da je to protiv interesa Srbije, ali da je ta kompanija garant stabilnosti i bezbednosti.

Bajatović je naveo da je potencijalni problem odlaska NIS-a u stečaj i da bi to napravilo proceduralne i finansijske probleme, ali da postoji mogućnost dinarskog prometa.

Naveo je da Srbija ima za 90 dana dovoljno rezervi nafte, a i da NIS sigurno ima derivata za srpsko tržište do maja.

„Ako to saberete imamo 180 dana bez direktnih posledica. Neće biti nikakvih kantica“, istakao je Bajatović.

https://nova.rs/vesti/biznis/bajatovic-o-sankcijama-nis-u-veceras-zavrsni-razgovori-sa-ofak-om/

Direktor Srbijagasa govori o Naftnoj Industriji Srbije. Čudno? Pa i ne baš ako znamo da je čovek zapravo glavni ruski agent u Srbiji.

Nudi nam dva rešenja za NIS, od kojih nijedno nije ostvarivo.

Poziva se na stabilnost i bezbednost, standardno.

Predviđa odlazak NISa u stečaj i finansijske probleme (za državu).

Na kraju kaže da narednih šest meseci nećemo morati da kupujemo gorivo na ulici. A do tada će valjda Kongres SAD da reši problem.
 

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas za Fajnenšel tajms (FT) da ne vidi promenu američkog stava po pitanju uvođenja sankcija Naftnoj industriji Srbije i da će ukoliko sankcije stupe na snagu, nakon isteka roka u petak, Srbija prvo sačekati reakciju Rusije i nakon toga reagovati.​


"Razgovarali smo i sa Amerikancima i sa Rusima, i sa svima o pronalaženju rešenja", rekao je Vučić za FT iz Beograda.

Predsednik Vučić kaže, kako dodaje britanski list, da se pregovori sa američkom stranom po pitanju NIS-a nisu pomerili sa "mrtve tačke".

"Ako sankcije stupe na snagu, moraćemo da vidimo reakciju ruske strane što je pre moguće, a onda ćemo morati i da reagujemo", istakao je predsednik Srbije.

Prema njegovim rečima, ruski stav je da žele da zadrže udeo u NIS-u "po svaku cenu".

Vučić je priznao da "nije siguran da će Janaf prestati da prebacuje naftu" u petak kada ističe rok za postizanje dogovora kojim bi se izbegle američke sankcije.

Većina uvoza sirove nafte u Srbiju stiže preko naftovoda u vlasništvu hrvatskog Janafa koji bi morao da obustavi poslovanje sa NIS-om kako bi izbegao kršenje američkih ograničenja, konstatuje FT.

"Pre svega, potrebno je da imamo potpuno obezbeđeno tržište nafte u našoj zemlji, što podrazumeva puno snabdevanje naftom naše rafinerije i našeg tržišta benzina", rekao je Vučić.

Dodao je da cena nije problem i da bi rešenje, kako kaže, "lako" moglo da se pronađe ako bi se sklopio dogovor o prenosu vlasništva NIS-a.

Britanski list podseća da je Ministarstvo finansija SAD pozvalo u januaru ruski državni Gasprom i njegovu ćerku kompaniju Gaspromnjeft da prodaju svoj većinski udeo u srpskoj rafineriji NIS, zapretivši da će se u protivnom suočiti sa sankcijama.

Kako je navedeno, ruski vlasnici su odbili da prodaju svojih 56 odsto udela u NIS-u, ali su promenili vlasničku strukturu tako da ni Gasprom ni Gaspromnjeft nemaju većinski udeo u NIS-u.

FT navodi da je jedno od mogućih rešenja, prema informacijama iz naftne industrije, da mađarska naftna grupacija MOL uskoči i kupi ruski udeo u NIS-u.

Na pitanje u kojoj meri je pitanje NIS-a deo šire rusko-američke diskusije u kontekstu okončanja rata u Ukrajini, Vučić je rekao da prema njegovom mišljenju to za pregovarače predstavlja "minorno" pitanje.

FT navodi da predsednik Srbije održava odnose sa Kremljom i da je odbio da se pridruži sankcijama EU protiv Moskve.
 

Ko je hteo da kupi NIS?​


Za neki dan, eto nam ponovo teme o sankcijama i sudbini NIS-a. Približava se 27. jun kad ističe dvomesečni moratorijum na sankcije domaćoj naftnoj kompaniji u većinskom vlasništvu ruskog Gasproma.

Čini se kao da se ništa nije primenilo od aprila. Ali izgleda samo za neupućene. U javnosti se od januara špekulisalo s raznim varijantama šta uraditi s ruskim većinskim vlasništvom u NIS-u koje je uzrok sankcija američkog Ministarstva finansija. Spominjalo se od tada nekoliko opcija – nacionalizacija, prodaja (viđeni su raznih kupci), stečaj…

A onda je, prema dva kredibilna izvora, ruski predsednik otkrio još jednu zanimljivu opciju. On je pozvao u Moskvu srpskog kolegu na proslavu Dana pobede nad fašizmom 9. maja i u razgovoru u četiri oka obavestio ga o intrigantnom planu o čijoj je sadržini dobio poverljive podatke od svojih službi iz Beograda. Službe su obavestile predsednika Rusije da su taj plan osmislili jedan visokopozicionirani srpski zvaničnik i njegov bliski rođak sa ciljem da preuzmu (kupe) većinski ruski udeo u NIS-u.

Ruski predsednik upoznao je srpskog gosta da je u taj plan preuzimanja ruskog udela u NIS-u uključen (saglasio se) diplomatski predstavnik jedne strane države, da je pomoć za fingirano pokriće cele operacije ponudila jedna evropska država, prijateljski nastrojena prema Srbiji, i da je prećutna saglasnost stigla i iz pojedinih krugova srpske opozicije.


Ruski predsednik je tog 9. maja u razgovoru u četiri oka s predsednikom Srbije još jednom decidirano ponovio da Rusija ne namerava da prodaje svoj udeo u NIS-u. Istovremeno, srpska strana upozorena je da se ne igra vatrom pa su joj tim povodom predočene moguće posledice (gotovo u vidu ultimativnih zahteva) ukoliko se posao oko neprijateljskog preuzimanja nastavi.

Da bi pokazao koliko je ozbiljan, ruski predsednik nije odobrio Beogradu novi desetogodišnji gasni aranžman nego je na četiri meseca (do kraja septembra) produžio važenje starog gasnog aranžmana sa Srbijom (rok istekao 31. maja) pod postojećim uslovima dok se ne ispregovaraju uslovi isporuke i plaćanja prema novom desetogodišnjem ugovoru. Dotle ruski predsednik treba da se uveri da li je srpska strana ozbiljno shvatila upozorenje o obustavljanju plana za preuzimanje NIS-a.

Bio je to vruć ruski šamar prijateljima iz Beograda, a njima je na obrazu ostala poruka „dalje ruke od NIS-a“. Srpskom predsedniku preostalo je samo da izrazi očekivanje kako će Rusija u novom aranžmanu (makar i na tri godine, kako reče direktor Srbijagasa) nastaviti pod istim povoljnim, cenovnim i količinskim, uslovima da prodaje gas Srbiji. Posle ovakvog fijaska u Moskvi, analitičari u Beogradu primetili su da verovatno postoje politički i ekonomski razlozi zbog kojih Srbija nije dobila dugoročni ugovor.

Nedugo po povratku srpskog predsednika u zemlju, Moskva je kao drugo upozorenje ponovo spinovala priču o snabdevanju Ukrajine oružjem iz Srbije. To je izazvalo veliku pozornost evropskih i regionalnih političkih krugova. Reakcija Moskve bila je vrlo oštra iako je vest već ranije objavljena i korišćena.


Ruska obaveštajna služba objavila je da „srpska vojna industrija pokušava da puca Rusiji u leđa“ izvozom municije Ukrajini uprkos tome što se Srbija deklarisala kao vojno neutralna. A srpska strana, stavljena na nove muke, nemušto se i ovog puta branila.
Mesec dana posle moskovskog održan je i beogradski sastanak čiji je predmet razgovora bio Naftna industrija Srbije. O toj temi razgovarali su srpski premijer Đuro Macut i ?iril Tjurdenjev, generalni direktor NIS-a.

Tema razgovora je, prema šturom saopštenju, bila standardna i uobičajena – „aktuelna energetska situacija i stabilnost snabdevanja sirovom naftom i naftnim derivatima“. Ali, samo jedna citirana rečenica premijera Macuta otkrila je intrginantnu pozadinu i dramatičnost susreta. U saopštenju iz premijerovog kabineta potencirana je Macutova rečenica: „Država (Srbija, prim.nov.) neće preduzimati nikakve korake u vezi Naftne industrije Srbije bez saglasnosti ruskih partnera“. Dakle, „nikakve korake“. Ne samo korake u alternativnim pravcima snabdevanja i nabavci gasa nego „nikakve korake“, uključujući i ambicije o „svojinskoj transformaciji“ ruskog udela u NIS-u. I dala časnu reč da ništa neće raditi bez saglasnosti Moskve, odnosno ruskog predsednika.

Indikativno je da je tako važna tema spuštena, što se tiče sagovornika, za stepenicu niže – na premijera i direktora NIS-a. S obzirom na značaj teme bilo bi logičnije da su o nepreduzimanju nikakvih koraka u vezi NIS-a bez saglasnosti ruskih partnera razgovarali srpski predsednik i ruski ambasador u Beogradu.

Ali, izgleda da nekome nije bilo stalo da javnost počne da propituje kakvi bi to mogli biti sumnjivi koraci srpske strane.


Znači li premijerova pokajnička izjava da je srpska strana ozbiljno shvatila ultimatum od 9. maja i da obustavlja svaku aktivnost pa i pomisao na svaki pokušaj Srbije da, samostalno (ili uz diplomatsku i prijateljsku logistiku), burazerski i vaninstitucionalno, reši pitanje ruskog vlasničkog udela u Naftnoj industriji Srbije?

Čitajući između redova naslućuje se da je sastankom Macuta i Tjurdenjev definitivno pokopana jedna od opcija za preuzimanje NIS-a. Ako je tako, to onda znači da 27. jun kao D-Day ostaje da visi nad glavom srpske naftne kompanije i čini tržište i potrošače i dalje nervoznim. NIS ostaje zapaljiv problem za koji Srbija nema adekvatnu protivpožarnu strategiju.

Sudbina NIS-a potpuno je neizvesna i dalje je u rukama nepredvidivog i hirovitog američkog predsednika čiji odnosi sa vlastima u Beogradu ne izgledaju više tako bajkoviti. Naročito posle fijaska turističkog boravka srpskog političkog vrha na Floridi i neugodne korupcionaške afere s bivšim Generalštabom u centru Beograda.


https://www.danas.rs/kolumna/misa-brkic/ko-je-hteo-da-kupi-nis/#google_vignette


Što bi kremljofili rekli, mi smo kolonija.
 
Poslednja izmena:
Čitajući između redova naslućuje se da je sastankom Macuta i Tjurdenjev definitivno pokopana jedna od opcija za preuzimanje NIS-a. Ako je tako, to onda znači da 27. jun kao D-Day ostaje da visi nad glavom srpske naftne kompanije i čini tržište i potrošače i dalje nervoznim. NIS ostaje zapaljiv problem za koji Srbija nema adekvatnu protivpožarnu strategiju.

Sudbina NIS-a potpuno je neizvesna i dalje je u rukama nepredvidivog i hirovitog američkog predsednika čiji odnosi sa vlastima u Beogradu ne izgledaju više tako bajkoviti. Naročito posle fijaska turističkog boravka srpskog političkog vrha na Floridi i neugodne korupcionaške afere s bivšim Generalštabom u centru Beograda.


https://www.danas.rs/kolumna/misa-brkic/ko-je-hteo-da-kupi-nis/#google_vignette


Što bi kremljofili rekli, mi smo kolonija.
zasto kolonija ako je alex vuchi hteo da naguzi i trampa i putina? evropol ga ucenjuje, ...
najbolje da ga predate nama amerima, u eu kazamatu OSKAR nece dobro da se provede, tamo inkvizicija, ruski caj isto nije zdrav, ....
 

Ko je hteo da kupi NIS?​


Za neki dan, eto nam ponovo teme o sankcijama i sudbini NIS-a. Približava se 27. jun kad ističe dvomesečni moratorijum na sankcije domaćoj naftnoj kompaniji u većinskom vlasništvu ruskog Gasproma.

Čini se kao da se ništa nije primenilo od aprila. Ali izgleda samo za neupućene. U javnosti se od januara špekulisalo s raznim varijantama šta uraditi s ruskim većinskim vlasništvom u NIS-u koje je uzrok sankcija američkog Ministarstva finansija. Spominjalo se od tada nekoliko opcija – nacionalizacija, prodaja (viđeni su raznih kupci), stečaj…

A onda je, prema dva kredibilna izvora, ruski predsednik otkrio još jednu zanimljivu opciju. On je pozvao u Moskvu srpskog kolegu na proslavu Dana pobede nad fašizmom 9. maja i u razgovoru u četiri oka obavestio ga o intrigantnom planu o čijoj je sadržini dobio poverljive podatke od svojih službi iz Beograda. Službe su obavestile predsednika Rusije da su taj plan osmislili jedan visokopozicionirani srpski zvaničnik i njegov bliski rođak sa ciljem da preuzmu (kupe) većinski ruski udeo u NIS-u.

Ruski predsednik upoznao je srpskog gosta da je u taj plan preuzimanja ruskog udela u NIS-u uključen (saglasio se) diplomatski predstavnik jedne strane države, da je pomoć za fingirano pokriće cele operacije ponudila jedna evropska država, prijateljski nastrojena prema Srbiji, i da je prećutna saglasnost stigla i iz pojedinih krugova srpske opozicije.


Ruski predsednik je tog 9. maja u razgovoru u četiri oka s predsednikom Srbije još jednom decidirano ponovio da Rusija ne namerava da prodaje svoj udeo u NIS-u. Istovremeno, srpska strana upozorena je da se ne igra vatrom pa su joj tim povodom predočene moguće posledice (gotovo u vidu ultimativnih zahteva) ukoliko se posao oko neprijateljskog preuzimanja nastavi.

Da bi pokazao koliko je ozbiljan, ruski predsednik nije odobrio Beogradu novi desetogodišnji gasni aranžman nego je na četiri meseca (do kraja septembra) produžio važenje starog gasnog aranžmana sa Srbijom (rok istekao 31. maja) pod postojećim uslovima dok se ne ispregovaraju uslovi isporuke i plaćanja prema novom desetogodišnjem ugovoru. Dotle ruski predsednik treba da se uveri da li je srpska strana ozbiljno shvatila upozorenje o obustavljanju plana za preuzimanje NIS-a.

Bio je to vruć ruski šamar prijateljima iz Beograda, a njima je na obrazu ostala poruka „dalje ruke od NIS-a“. Srpskom predsedniku preostalo je samo da izrazi očekivanje kako će Rusija u novom aranžmanu (makar i na tri godine, kako reče direktor Srbijagasa) nastaviti pod istim povoljnim, cenovnim i količinskim, uslovima da prodaje gas Srbiji. Posle ovakvog fijaska u Moskvi, analitičari u Beogradu primetili su da verovatno postoje politički i ekonomski razlozi zbog kojih Srbija nije dobila dugoročni ugovor.

Nedugo po povratku srpskog predsednika u zemlju, Moskva je kao drugo upozorenje ponovo spinovala priču o snabdevanju Ukrajine oružjem iz Srbije. To je izazvalo veliku pozornost evropskih i regionalnih političkih krugova. Reakcija Moskve bila je vrlo oštra iako je vest već ranije objavljena i korišćena.


Ruska obaveštajna služba objavila je da „srpska vojna industrija pokušava da puca Rusiji u leđa“ izvozom municije Ukrajini uprkos tome što se Srbija deklarisala kao vojno neutralna. A srpska strana, stavljena na nove muke, nemušto se i ovog puta branila.
Mesec dana posle moskovskog održan je i beogradski sastanak čiji je predmet razgovora bio Naftna industrija Srbije. O toj temi razgovarali su srpski premijer Đuro Macut i ?iril Tjurdenjev, generalni direktor NIS-a.

Tema razgovora je, prema šturom saopštenju, bila standardna i uobičajena – „aktuelna energetska situacija i stabilnost snabdevanja sirovom naftom i naftnim derivatima“. Ali, samo jedna citirana rečenica premijera Macuta otkrila je intrginantnu pozadinu i dramatičnost susreta. U saopštenju iz premijerovog kabineta potencirana je Macutova rečenica: „Država (Srbija, prim.nov.) neće preduzimati nikakve korake u vezi Naftne industrije Srbije bez saglasnosti ruskih partnera“. Dakle, „nikakve korake“. Ne samo korake u alternativnim pravcima snabdevanja i nabavci gasa nego „nikakve korake“, uključujući i ambicije o „svojinskoj transformaciji“ ruskog udela u NIS-u. I dala časnu reč da ništa neće raditi bez saglasnosti Moskve, odnosno ruskog predsednika.

Indikativno je da je tako važna tema spuštena, što se tiče sagovornika, za stepenicu niže – na premijera i direktora NIS-a. S obzirom na značaj teme bilo bi logičnije da su o nepreduzimanju nikakvih koraka u vezi NIS-a bez saglasnosti ruskih partnera razgovarali srpski predsednik i ruski ambasador u Beogradu.

Ali, izgleda da nekome nije bilo stalo da javnost počne da propituje kakvi bi to mogli biti sumnjivi koraci srpske strane.


Znači li premijerova pokajnička izjava da je srpska strana ozbiljno shvatila ultimatum od 9. maja i da obustavlja svaku aktivnost pa i pomisao na svaki pokušaj Srbije da, samostalno (ili uz diplomatsku i prijateljsku logistiku), burazerski i vaninstitucionalno, reši pitanje ruskog vlasničkog udela u Naftnoj industriji Srbije?

Čitajući između redova naslućuje se da je sastankom Macuta i Tjurdenjev definitivno pokopana jedna od opcija za preuzimanje NIS-a. Ako je tako, to onda znači da 27. jun kao D-Day ostaje da visi nad glavom srpske naftne kompanije i čini tržište i potrošače i dalje nervoznim. NIS ostaje zapaljiv problem za koji Srbija nema adekvatnu protivpožarnu strategiju.

Sudbina NIS-a potpuno je neizvesna i dalje je u rukama nepredvidivog i hirovitog američkog predsednika čiji odnosi sa vlastima u Beogradu ne izgledaju više tako bajkoviti. Naročito posle fijaska turističkog boravka srpskog političkog vrha na Floridi i neugodne korupcionaške afere s bivšim Generalštabom u centru Beograda.


https://www.danas.rs/kolumna/misa-brkic/ko-je-hteo-da-kupi-nis/#google_vignette


Što bi kremljofili rekli, mi smo kolonija.
Много полажеш на реч Великог Вође. Очигледно нагло губи спољну подршку, не може више да даје свима све што траже. Ако овако наставе, очекујем потпуни колапс мафије.
 
Ma, kajn promblem, štono bi reko deo naše disaspore. Ako se prisetimo događaja iz sredine februara, konkretno 17.02. Orban je Vučiću dodelio "Veliki krst Ordena za zasluge". Dan posle toga, mađarski ministar spoljnih poslova Sijarto došao u Beograd i rekao, parafraziram, da je MOL spreman da popuni sve praznine u snabdevanju gorivom ukoliko budu uvedene sankcije NIS-u.
Da li je neko tada pokušao da isporuči Mađarima deo kompanije koja je u srpskom vlasništvu? Da li je pokušano da se na neki način izmuva i otme ruski deo.
Podsećam vas da je danima pre toga išla priča da će država da otkupi akcije Gasproma (6,15%) i tako postane većinski vlasnik. To ne bila istina, jer je država u tom momentu (a mislim i sada) imala 29,87%, a mali akcionari 13,98%. Čak i da svi mali akcionari prodaju državi akcije (teško moguće sem uz neku prisilu), uz tadašnji Gaspromov deo opet bi se došlo na ravno 50%.

Rusi su lepo i elegantno razbucali celu priču prodajom 5% Gaspromnjefta Gaspromu.
 

Back
Top