VOLIM BEOGRAD

.. pojurile se dve vijuge: šta da radimo, šta da radimo?!
smeh-1.gif
 
Volim Beograd, ne zato što je, sticajem okolnosti, moj rodni grad, već, između ostalog, na primer, zato, što - nema dve iste kuće, što je sav, nekako "ćoškast", a, te kuće, kao da "stoje jedna drugoj na glavi". A, preko Save, s Ušća, izgleda kao nekakav, pomalo opičen brod. Zato, što je ružan, a opet tako lep. Što ima najbolji položaj na svetu... Ama, ko zna zašto sve još.
Možda bolje iskazujem sve to poezijom. Upravo završavam zbirku pesama inspirisanu Beogradom.
 
Evo jedne od pesama:

NA TERAZIJAMA

Ko da izmeri bezmerje?
U neimenovanom hodu
od tasa
do tasa.
Trenuci se samo
Ugledaju na kapi,
što pod krinkom vode
s nadmoćnim spokojem
ističu iz česme.
Odmilele na leđima
neuništivim
bronzanih kornjača.
Vreva se kotrlja
niz padinu.
Vreme stoji
Samo trolejbusi prolaze.
 
Zasto se voli Beograd?

Zato sto je to grad gde u istoj ulici od duznih cca 500 m zive i barabe i vrhunski intelektualci i limari i trgovci i politicari i knjigovodje i muzicari... I svi pobrojani se mogu zateci u lokalnoj kafani za istim stolom u zucnoj raspravi oko apsolutno trivijalne teme gde se svaki glas broji ne po zvucnosti imena nego po jacini-glasnosti interpretacije licnog misljenja.

Beograd se voli zato sto ima i ukus i miris. Ima ono nesto sto ga cini drugacijim od drugih. Beograd jos uvek ima dusu!
 

Back
Top