Vojna gimnazija u Beogradu...

Dug vraćaš ako ne ostaneš da radiš u službi nakon školovanja, mada to ne treba nikoga da brine jer obično ne ispune(kao u mom slučaju) neku od obaveza.
Ne može 2 smera da se studira ali se može dobiti 2 diplome: kao na primer- diplomirani oficir artiljerije i menadžer ljudskih resursa...
Bio je finansijski smer ali ga formiraju svakih 5 godina,odnosno po potrebi...
Na Tehničkoj VA su smerovi trajali 5g... Ovih godina se stalno menjaju i 'Bolonji' prilagođavaju nastavni planovi, tako da za 4-5 godina ko zna šta će biti. Koliko je meni poznato, dobijali su diplome inženjera uz diplomu oficira...
Najbolje će proći oni koji upišu avijaciju na VA, i onda 'padnu' na letačkoj obuci i nastave smer 'kontrola letenja'
(Preporučujem trenutak 'padanja' onda kad steknete uslove za civilnu profi-dozvolu, to jest- kad nakupite 200h naleta...)
 
Dug vraćaš ako ne ostaneš da radiš u službi nakon školovanja, mada to ne treba nikoga da brine jer obično ne ispune(kao u mom slučaju) neku od obaveza.
Ne može 2 smera da se studira ali se može dobiti 2 diplome: kao na primer- diplomirani oficir artiljerije i menadžer ljudskih resursa...
Bio je finansijski smer ali ga formiraju svakih 5 godina,odnosno po potrebi...
Na Tehničkoj VA su smerovi trajali 5g... Ovih godina se stalno menjaju i 'Bolonji' prilagođavaju nastavni planovi, tako da za 4-5 godina ko zna šta će biti. Koliko je meni poznato, dobijali su diplome inženjera uz diplomu oficira...
Najbolje će proći oni koji upišu avijaciju na VA, i onda 'padnu' na letačkoj obuci i nastave smer 'kontrola letenja'
(Preporučujem trenutak 'padanja' onda kad steknete uslove za civilnu profi-dozvolu, to jest- kad nakupite 200h naleta...)

Šta znači ".....jer obično ne ispune neku od obaveza"
 
mnogo ste zategnuti, znam i ja sam bio tokom konkursa ali nije tu nista tako strasno ni rigorozno. U svaku klasu se primi i debelih (nemojte me shvatiti pogresno ne zelim da uvredim) i onih sa naocarima i slabijim vidom, imalo je i sa sumom na srcu. Opustite se i vedzbajte matu i samo polako.
 
Nemojmo se zavaravati sa kvalitetom škole. Iz nje izlaziš kao bevanda - ni vino ni voda. Kakvo znanje. Bio sam 45 kl. i odlikaš - izvanredan učenik. Istina da akademiju nisam ni osjetio, ali nisam ni bio akademski obrazovan. poslije sam završio još dva fakulteta - civilna i znam o čemu govorim. Poslije akademije sam bio zanatlija ništa više. U VoGi su nas samo maltretirali. Ne daj boše da sam morao nešto raditi poslije nje - ne znam šta bih. Ipak smo bili samo djeca, najčešće sa sela koja su došla u velegrad i naloženo nam je na pleća toliko obaveza. Većinu pozorišnih predstava i opernih koncerata smo prespavali jer to nam je bila jedinstvena prilika da se naspavamo, da bi mogli poslije učiti. Pripremani smo za sve a nismo pripremljeni ni za šte. Bilo je preteško. Gimnazija je determinisala čitav moj život. Suzila mi je poglede, iako joj to nije bio cilj, onesposobila za samostalno razmišljanje jer nisam imao vremena za to, uskratila druženje sa djevojkama, porodicom. Beograđanke su ipak imale rezerve prema vogijevcima, a kada dođemo kući kao da smo pušteni sa lanca pokušavamo da se iživimo za sve ono što nismo mogli u školi. Sve u svemu struka bi trebala reći svoje o teretu koji se daje na leđa toj djeci. Vjerujte to deformiše. Prava prijateljstva se sklapaju u srednjoj školi. Ako su ona unutar jedne grupe, zanimanja, interesovanja i sl. stvaraju fah idiote. Svoga sina nikada ne bih dao ni u koju srednju vojnu školu. Vojna akademija je nešto drugo tada si dovoljno zreo da o mnogočemu odlučuješ sam pa i količini drila koji ćeš akceptirati, sa 15 godina to ne možeš. Nemojte pogrešno razumjeti ali cilj mi je bio predstaviti i drugu stranu medalje. Zašto nisam napustio - nisam naišao na razumijevanje oca - to bi u to vrijeme bila sramota u maloj sredini iz koje dolazim.
 
VOGI je odlicna skola i uopste nema toliko bezveznih obaveza kako kaze sogun. To sto je on prespavao vecinu pozorisnih predstava i operskih koncerata moze da govori samo o njemu samom. Ako pravilno organizujete svoje obaveze ima se vremena za sve (provodi, devojke, sport, ucenje...). I nije tacno da su beogradjanke rezervisane prema VOGI-jevcima, ovo govorim jer sam ozenio jednu od njih.(upoznao sam je jos dok sam bio VOGIjevac) Sto se tice posla posle VOGI isto je kao i sa ostalim gimnazijama ne mozes raditi ama bas nista ako ne zavrsis fakultet.
SKOLA JE SUPER, inace vise nisam Vojsci ali da ponovo treba da biram opet bi upisao VOGi
 
Nemojmo se zavaravati sa kvalitetom škole. Iz nje izlaziš kao bevanda - ni vino ni voda. Kakvo znanje. Bio sam 45 kl. i odlikaš - izvanredan učenik. Istina da akademiju nisam ni osjetio, ali nisam ni bio akademski obrazovan. poslije sam završio još dva fakulteta - civilna i znam o čemu govorim. Poslije akademije sam bio zanatlija ništa više. U VoGi su nas samo maltretirali. Ne daj boše da sam morao nešto raditi poslije nje - ne znam šta bih. Ipak smo bili samo djeca, najčešće sa sela koja su došla u velegrad i naloženo nam je na pleća toliko obaveza. Većinu pozorišnih predstava i opernih koncerata smo prespavali jer to nam je bila jedinstvena prilika da se naspavamo, da bi mogli poslije učiti. Pripremani smo za sve a nismo pripremljeni ni za šte. Bilo je preteško. Gimnazija je determinisala čitav moj život. Suzila mi je poglede, iako joj to nije bio cilj, onesposobila za samostalno razmišljanje jer nisam imao vremena za to, uskratila druženje sa djevojkama, porodicom. Beograđanke su ipak imale rezerve prema vogijevcima, a kada dođemo kući kao da smo pušteni sa lanca pokušavamo da se iživimo za sve ono što nismo mogli u školi. Sve u svemu struka bi trebala reći svoje o teretu koji se daje na leđa toj djeci. Vjerujte to deformiše. Prava prijateljstva se sklapaju u srednjoj školi. Ako su ona unutar jedne grupe, zanimanja, interesovanja i sl. stvaraju fah idiote. Svoga sina nikada ne bih dao ni u koju srednju vojnu školu. Vojna akademija je nešto drugo tada si dovoljno zreo da o mnogočemu odlučuješ sam pa i količini drila koji ćeš akceptirati, sa 15 godina to ne možeš. Nemojte pogrešno razumjeti ali cilj mi je bio predstaviti i drugu stranu medalje. Zašto nisam napustio - nisam naišao na razumijevanje oca - to bi u to vrijeme bila sramota u maloj sredini iz koje dolazim.

Sogun,batali vredjanje skole,podrzi nas malo...
 
@fiuma- obaveze iz ugovora.
@sogun- 45. klasa VoGi !? ...ili je to bila neka SVŠ? SVŠ ili S-klasu VoGi zaista jesu maltretirali jer su ih pripremali za podoficire koji su sa 18-19 god. postajali komandiri odeljenja, vodova... brinuli o tuđoj deci i od njih 'pravili ljude'!
Deca koja sa toliko godina dobiju takvu odgovornost, moraju imati specifično školovanje i vaspitanje, za razliku od današnjih podoficira kojima je 6 meseci ovakvog vojnog roka + neki kurs kad postanu p.v., dovoljna kvalifikacija za tako odgovoran posao.
 

Back
Top