Војислављевићи

Међутим @Q. in perpetuum hibernum тврди да је прочитао и анализирао изворe да је иста ствар са Трибалима , Далматима да су то одувек одвојени идентитети. То би морали све поставити хронолошки и утврдити.

Oduvek odvojeni identiteti? A, ne. Ja to nisam nigde napisao.

To su samo egzonimi koje koriste Romeji i koji svedoče o njihovoj percepciji u datom momentu određenih teritorija. I ta percepcija se menjala, iz stoleća u stoleće i od autora do autora.
 
Ajde ovako. Ja ti napisem teze iz Komnine a ti stavis primedbe

1. Navodi nezavisno teritorije Dalmacije i Srbije.
2. Rasku vodi pod Dalmacijom, znaci Srbija nije tamo gde je Raska.
3. Mihajlo, Bodin i Vukan, svi su Dalmatinci.
4. Ne pominje nijednog vladara iz Srbije.
Помиње Комнина и Србе поставио сам извор на Грчком али ми је преобиман да би сад чепркао без предзнања где се налази јер се "Бодин ,Михајло, Вукан помињу у 7 књига Алексијаде.
Да би то прецизно закључили термин Срби би се морао почети појављивати тек од Вукана и његових помена.
Свакако ћу то сам прегледати па закључити треба времена за то.

2 теза да сматрам Рас у првом устанку у Бугарској јер му је здружена Моравија која се зове Бугарском и устанак Ђорђа Војтеха устанак Бугара.
Трибали се матично помињу на том простору који јесте трибалски и углавном за становништво између Србије и Бугарске.
Ово је јединствен пример да се Трибалија сели на море и матичну територију која нема вете са Трибалима.
 
ἀλλὰ καὶ ὁ Μανιάκης Γεώργιος ἐν Ἰταλίᾳ διάγων (παρὰ γὰρ τοῦ Βασιλείου ἐκεῖσε προπεμφθεὶς ἔτυχεν) εἰς ἀποστασίαν χωρεῖ καὶ τὰ παράσημα τῆςβασιλείας ἐνδύεται καὶ εἰς Σερβίαν ἔρχεται. μανθάνει περὶ τούτου ὁ βασιλεύς, καὶ μὴδυνηθεὶς διὰ γραμμάτων μεταποιῆσαι αὐτὸν χεῖρα βαρεῖαν ἀποστέλλει κατ' αὐτοῦ·ποδάγρᾳ γὰρ ὁ βασιλεὺς συνεχόμενος καὶ παρὰ δεμνίοις ἁπαλοῖς κείμενος δι' ἑαυτοῦτοῖς τοιούτοις ἐφίστασθαι οὐκ ἠδύνατο.
U međuvremenu, Georgije Manijak, stacioniran u Italiji (jer tamo ga je bio poslao Vasilije), pobunio se. Zaodenuo se u carske insignije i umarširao u Srbiju. Car je sazna ovo i, u nemogućnosti da dopisima vrati Manijaka u poslušnost, posla je tešku ruku na njega. Jer car je imao gušu i ležao na mekim dušecima, onemogućen da lično nadgleda takva pitanja.

Primera radi, obratiti pažnju ovde na Glikinu Srbiju.

Ovde se «Srbija» ne odnosu na Srbiju „u užem smislu“ (na Srpsku zemlju, Porfirogenitovu «Srbiju», Skiličinu «zemlju Srba»), već na čitavu «Dalmatiju» (kompletno „Kraljevstvo Diokleje i Srbije“, kako bi trebalo da ide po Bodinovom pečatu). U tom smislu, sastavni deo Glikine «Srbije» nisu samo «srpska» (Porfirogenitova Srbija, uključujući i Bosnu) i «tribalska zemlja» (Porfirogenitova Duklja, najverovatnije i sa Travunijom, uklj. i Konavle), već i «ilirske gore» koje je Stefan Vojislav bio zauzeo (sever dračke teme, tj. „Ilirije“).

I tako kada se Georgije Manijak iskrcava na Balkan u vreme poduhvata svog pokušaja carskog prevrata, po svemu sudeći baš preko Drača, on „maršira u Srbiju“, koja se (po Mihailu Gliki) prostirala sve do skoro pa Drača, jer je obuhvatala značajni deo teme Drač (Skiličine «ilirske gore» nedaleko od kojih su «ilirske obale» uz koje se nasukao onaj brod sa 10 kentenarija zlata). Sve je to Glikina «Srbija» ovde (čitava država Konstantina Bodina).
 
Poslednja izmena:
Primera radi, obratiti pažnju ovde na Glikinu Srbiju.

Ovde se «Srbija» ne odnosu na Srbiju „u užem smislu“ (na Srpsku zemlju, Porfirogenitovu «Srbiju», Skiličinu «zemlju Srba»), već na čitavu «Dalmatiju» (kompletno „Kraljevstvo Diokleje i Srbije“, kako bi trebalo da ide po Bodinovom pečatu). U tom smislu, sastavni deo Glikine «Srbije» nisu samo «srpska» i «tribalska zemlja», već i «ilirske gore» koje je Stefan Vojislav bio zauzeo (sever dračke teme, tj. „Ilirije“).

I tako kada se Georgije Manijak iskrcava na Balkan u vreme poduhvata svog pokušaja carskog prevrata, po svemu sudeći baš preko Drača, on „maršira u Srbiju“, koja se (po Mihailu Gliki) prostirala sve do skoro pa Drača, jer je obuhvatala značajni deo teme Drač (Skiličine «ilirske gore» nedaleko od kojih su «ilirske obale» uz koje se nasukao onaj brod sa 10 kentenarija zlata). Sve je to Glikina «Srbija» ovde (čitava država Konstantina Bodina).
То би било ближе оном што наводи Скилица и Кекавмен Глики је писао док Немања није ни владао тим територијама заправо завладао је Зетом 1170.
Да ли је заузео кад је Јован Владимир владао тим просторима. Они наводе да пљачка Ромеје и Србе под византијском влашћу.
 
То би било ближе оном што наводи Скилица и Кекавмен Глики је писао док Немања није ни владао тим територијама заправо завладао је Зетом 1170.

Da, to što sve to naziva Srbijom nikakve veze nema sa Nemanjinim osvajanjima.

Glika piše popularno delo, namenjeno da se lakše čita. Sažima stare hronike, predviđa da i osoba koja nema nikakvo predznanje može to delo razumeti. Namenio je svoju hroniku sopstvenom sinu, koji sedi u zatvoru i koji nema baš prilike da čita stvari, sem onih koji mu on dostavi. Predviđeno je da može lako da razume. On se trudi uglavnom da pročisti te sve hronike od arhaizama, da ih i njegovo dete, pa i svako uopšteno može razumeti, bez čitanja Herodota, Tukidida i još jedno stotinu dela koji su inače potrebni vizantijskim hroničarima da počnu pisati.

On je samo na jednom mestu ostavio «Tribale». Inače navodi samo «Srbe». Moguće je da je na momenat bio zbunjen, pa tako ostavio, ali pre mislim da je, pošto je njegova hronika nastala uglavnom skraćivanjem rečenica i prepričavanjem iz starijih izvora, to Tribali ostalo dok je prepiivao od Skilice. Kako bilo, očigledno je da ne percipira razliku tu (za razliku od Skilice) i da su mu sve to Srbi, odnosno Srbija. Zato to čini, a ne zbog nečeg savremenog njemu. Njega savremeno doba nešto baš ni ne interesuje. On svoju hroniku ne nastavlja ni jednog jedinog dana nakon 1118. godine, jer piše istorijski sažetak ranijih vremena (bukvalno ništa nije svoje dodao).
 
Poslednja izmena:
Da, to što sve to naziva Srbijom nikakve veze nema sa Nemanjinim osvajanjima.

Glika piše popularno delo, namenjeno da se lakše čita. Sažima stare hronike, predviđa da i osoba koja nema nikakvo predznanje može to delo razumeti.
Мислим да нема али помен српских земаља смо повезали са Немањом чији је савременик.
 
Помиње Комнина и Србе поставио сам извор на Грчком али ми је преобиман да би сад чепркао без предзнања где се налази јер се "Бодин ,Михајло, Вукан помињу у 7 књига Алексијаде.
Да би то прецизно закључили термин Срби би се морао почети појављивати тек од Вукана и његових помена.
Свакако ћу то сам прегледати па закључити треба времена за то.

Upravo se to i dogodilo. Ana Komnina prvi put pominje Srbe tek nakon Bodinovog zarobljavanja i Vukanovog učvršćivanja.

For now Bolcanus (who ruled over the whole of Dalmatia, and was active in speech and in deed) marched out of his own borders and proceeded to devastate the towns and lands around and actually seized Lipenium itself, set fire to it and burned it down-this was when the sun had twice completed its circuit since the destruction of the Scythians. On receipt of these tidings the Emperor thought them unbearable, so gathered together a considerable army and marched to meet the Serbians along the direct road to Lipenium (this is a small fort lying at the foot of the Zygum, which separates Dalmatia from our territory). He wished if possible to encounter Bolcanus and engage him in a pitched battle and afterwards, if God granted him victory, to rebuild Lipenium and the other forts and restore things to their former state. [221] But Bolcanus, hearing of the Emperor's advent, moved away from there and occupied Sphentzanium, which is a fort situated above the Zygum, just mentioned, in the borderland between the Roman boundaries and Dalmatia. However, when the Emperor had occupied Scopia, Bolcanus sent envoys with overtures of peace, and absolved himself from all blame for the evil happenings, but laid it all on the Roman satraps by saying, "They are never willing to remain within their own frontiers, but have made frequent inroads which have entailed a great deal of loss on Serbia. I myself will never do anything of the kind again, but will return to my country, send hostages from among my own kinsmen to your Majesty, and not overstep my boundaries again." To this the Emperor agreed, and leaving behind him men appointed to rebuild the ruined towns and receive the hostages, packed up for his return to the capital.

Sad kad se Romeji bore protiv svojih neprijatelja kod Lipljana, to više nisu Dalmati. To su Srbi. A posle se i direktno zemlja naziva Srbijom.

Posle ovoga imamo (zasebno) Srbiju i Dalmatiju:
Now this disease had never attacked any of his ancestors, so that one might think it had been passed on to him by heredity; nor was it due to soft living which often gives it to those who are intemperate in their life and pleasures. But I will relate the real origin of this affection of hiq feet. One day for the sake of exercise, he was playing at polo with Taticius, of whom I have often spoken. Taticius was caused to swerve by his horse and fell against the king, whose kneecap was injured by the weight of the impact and the pain extended right down the leg. But, as he was used to endurance, he said nothing about the pain, and only had the leg slightly attended to, and as the pain soon passed he pursued his usual routine. This was the original cause of the Emperor's sufferings in his feet; for the local injury drew the rheumatics to the injured part. But the second and more active source [372] of all this trouble was the following. Who has not heard of those countless hosts of Franks who arrived in the Queen of Cities when they had quitted their own homes and invaded ours? By them the Emperor was engulfed in an immense sea of worries, for he had long grasped the fact that the Franks were dreaming of the Roman Empire; and he saw their multitude exceeding the sand and the stars in number, and then looked at the Roman forces which did not equal a fraction of theirs, even if they could all be concentrated on one spot. But on the contrary most of them were dispersed, for some were keeping guard in the valleys of Serbia and in Dalmatia; others were protecting the lands along the Ister against the inroads of the Comans and the Dacians, and many again were entrusted with the guarding of Dyrrachium. so that it might not be re-taken by the Franks-when he considered all this the Emperor bent his whole attention to the Franks and relegated everything else to the second place. And the barbarians who were moving about secretly and had not yet openly declared their enmity, he appeased by titles and gifts. By all possible means he tried to check the Franks' aim, and when he reflected not less, but rather more, on the internal disaffection, he did his utmost to guard himself by skilfully bringing their plots to naught. But who could describe the welter of ills which overtook him? Therefore he made himself all things to all men, and by re-arranging matters as far as possible, according to circumstances, he applied himself to the most pressing need, just as a good physician who follows the rules of his art. In the morning, as soon as the sun had leapt above the eastern horizon, he sat on the imperial throne and gave orders that all the Franks should come in freely every day, partly because he wished them to state their requests, and partly too because he was manoeuvring by arguments of various kinds to bring them to accede to his own wishes.

Ovo iznad su sva 3 mesta na kojima Ana Komnina pominje Srbe/Srbiju. Pre ovoga, nema Srba, već samo Dalmata (dok je postojala jedinstvena Bodinova vlast).
 
Poslednja izmena:
Upravo se to i dogodilo. Ana Komnina prvi put pominje Srbe tek nakon Bodinovog zarobljavanja i Vukanovog učvršćivanja.

For now Bolcanus (who ruled over the whole of Dalmatia, and was active in speech and in deed) marched out of his own borders and proceeded to devastate the towns and lands around and actually seized Lipenium itself, set fire to it and burned it down-this was when the sun had twice completed its circuit since the destruction of the Scythians. On receipt of these tidings the Emperor thought them unbearable, so gathered together a considerable army and marched to meet the Serbians along the direct road to Lipenium (this is a small fort lying at the foot of the Zygum, which separates Dalmatia from our territory). He wished if possible to encounter Bolcanus and engage him in a pitched battle and afterwards, if God granted him victory, to rebuild Lipenium and the other forts and restore things to their former state. [221] But Bolcanus, hearing of the Emperor's advent, moved away from there and occupied Sphentzanium, which is a fort situated above the Zygum, just mentioned, in the borderland between the Roman boundaries and Dalmatia. However, when the Emperor had occupied Scopia, Bolcanus sent envoys with overtures of peace, and absolved himself from all blame for the evil happenings, but laid it all on the Roman satraps by saying, "They are never willing to remain within their own frontiers, but have made frequent inroads which have entailed a great deal of loss on Serbia. I myself will never do anything of the kind again, but will return to my country, send hostages from among my own kinsmen to your Majesty, and not overstep my boundaries again." To this the Emperor agreed, and leaving behind him men appointed to rebuild the ruined towns and receive the hostages, packed up for his return to the capital.

Sad kad se Romeji bore protiv svojih neprijatelja kod Lipljana, to više nisu Dalmati. To su Srbi. A posle se i direktno zemlja naziva Srbijom.

Posle ovoga imamo (zasebno) Srbiju i Dalmatiju:
Now this disease had never attacked any of his ancestors, so that one might think it had been passed on to him by heredity; nor was it due to soft living which often gives it to those who are intemperate in their life and pleasures. But I will relate the real origin of this affection of hiq feet. One day for the sake of exercise, he was playing at polo with Taticius, of whom I have often spoken. Taticius was caused to swerve by his horse and fell against the king, whose kneecap was injured by the weight of the impact and the pain extended right down the leg. But, as he was used to endurance, he said nothing about the pain, and only had the leg slightly attended to, and as the pain soon passed he pursued his usual routine. This was the original cause of the Emperor's sufferings in his feet; for the local injury drew the rheumatics to the injured part. But the second and more active source [372] of all this trouble was the following. Who has not heard of those countless hosts of Franks who arrived in the Queen of Cities when they had quitted their own homes and invaded ours? By them the Emperor was engulfed in an immense sea of worries, for he had long grasped the fact that the Franks were dreaming of the Roman Empire; and he saw their multitude exceeding the sand and the stars in number, and then looked at the Roman forces which did not equal a fraction of theirs, even if they could all be concentrated on one spot. But on the contrary most of them were dispersed, for some were keeping guard in the valleys of Serbia and in Dalmatia; others were protecting the lands along the Ister against the inroads of the Comans and the Dacians, and many again were entrusted with the guarding of Dyrrachium. so that it might not be re-taken by the Franks-when he considered all this the Emperor bent his whole attention to the Franks and relegated everything else to the second place. And the barbarians who were moving about secretly and had not yet openly declared their enmity, he appeased by titles and gifts. By all possible means he tried to check the Franks' aim, and when he reflected not less, but rather more, on the internal disaffection, he did his utmost to guard himself by skilfully bringing their plots to naught. But who could describe the welter of ills which overtook him? Therefore he made himself all things to all men, and by re-arranging matters as far as possible, according to circumstances, he applied himself to the most pressing need, just as a good physician who follows the rules of his art. In the morning, as soon as the sun had leapt above the eastern horizon, he sat on the imperial throne and gave orders that all the Franks should come in freely every day, partly because he wished them to state their requests, and partly too because he was manoeuvring by arguments of various kinds to bring them to accede to his own wishes.

Ovo iznad su sva 3 mesta na kojima Ana Komnina pominje Srbe/Srbiju. Pre ovoga, nema Srba, već samo Dalmata (dok je postojala jedinstvena Bodinova vlast).
Дакле то су једина три места где се помиње Србија и нигде више?
 
Моје питање је је баш то

Ako bih pretpostavljao zbog čega imamo srpske zemlje, rekao bih da to govori o svesti o izvesnoj policentričnosti uprave na toj teritoriji.

Glika je, čitajući svoje izvore, pročitao da su Srbi počeli osvajati Bugarsku (tako je predstavljen odlazak vojnog odreda, koji se stavio na čelo Bugarske). On zna da je Mihailov prestolonaslednik, Konstantin Bodin, bio okrunjen za bugarskog cara Petra III. Petrovo carstvo je bilo samostalna država; on nije mogao biti podvrgnut kralju Mihailu, ili barem ne nominalno. Verujem da je to sve uticalo na Gliku da govori o «zemljama».

Bodin sasvim sigurno nije mogao doći sam na bugarski presto. On je iz Mihailovog kraljevstva poneo svoje ljude sa sobom. To je ostavilo utisak Srba (ili Hrvata, kako kažu oni izvori koji ih tada poistovećuju) naroda koji je krenuo čitavu Bugarsku da osvaja.

Eto, ukratko, to je moje mišljenje zbog čega se radi o zemljama. Glika piše ovde srpske zemlje, a ne Srbija, zbog pomenutog šireg konteksta.
 
Srba (ili Hrvata, kako kažu oni izvori koji ih tada poistovećuju) naroda koji je krenuo čitavu Bugarsku da osvaja.

Inače, ono što je ovde vrlo interesantno jeste da Glika ne uzima onu famoznu sintagmu iz produžetka Skiličine hronike (kao i hronike Jovana Zonare) o «Srbima, koji se i Hrvatima nazivaju» (ili «Hrvatima, koji se i Srbima nazivaju»). Nepotrebna mu je i zbunjujuća. U duhu dela koje i piše, ako je pretenduje simplifikaciji i čitljivosti, on samo briše tu Hrvate (uopšte ih nigde u čitavom svom delu ni ne pominje).

@АнаиванГорд
 
Ako bih pretpostavljao zbog čega imamo srpske zemlje, rekao bih da to govori o svesti o izvesnoj policentričnosti uprave na toj teritoriji.

Glika je, čitajući svoje izvore, pročitao da su Srbi počeli osvajati Bugarsku (tako je predstavljen odlazak vojnog odreda, koji se stavio na čelo Bugarske). On zna da je Mihailov prestolonaslednik, Konstantin Bodin, bio okrunjen za bugarskog cara Petra III. Petrovo carstvo je bilo samostalna država; on nije mogao biti podvrgnut kralju Mihailu, ili barem ne nominalno. Verujem da je to sve uticalo na Gliku da govori o «zemljama».

Bodin sasvim sigurno nije mogao doći sam na bugarski presto. On je iz Mihailovog kraljevstva poneo svoje ljude sa sobom. To je ostavilo utisak Srba (ili Hrvata, kako kažu oni izvori koji ih tada poistovećuju) naroda koji je krenuo čitavu Bugarsku da osvaja.

Eto, ukratko, to je moje mišljenje zbog čega se radi o zemljama. Glika piše ovde srpske zemlje, a ne Srbija, zbog pomenutog šireg konteksta.
Онда испада да је Глика био упућенији у српски државни апарат да те не враћам сад на тему коју си сам поставио и остало небитно.
Скиличин настављач и тај наратив је из каснијег периода очигледно да то у времену Глике није ни постојало тако записано.
 
Онда испада да је Глика био упућенији у српски државни апарат да те не враћам сад на тему коју си сам поставио и остало небитно.
Скиличин настављач и тај наратив је из каснијег периода очигледно да то у времену Глике није ни постојало тако записано.

Ovu objavu nisam razumeo. Zašto bi bilo potrebno da Glika bude vanredno upućen u državni aparat da bi znao da su Bugari podigli novi (sto pedeseti ili ne znam ja već koji više :D ) ustanak, na čije čelo su se stavili Srbi?

Jedna je stvar Mihailovo kraljevstvo, a drugo nešto Bodinovo (tj. od tad Petrovo) carstvo.
 
То на читаво дело где помена има у свакој књизи не значи ама баш ништа.
Да би неко формирао такве тезе само три помена.
Не може се никако то повезати са Скилицом и Кекавменом нити са Трибалијом и Србијом јер три помена не значи ама баш ништа осим да у перцепцији Ане Комнине постоје Срби који су Далмати.
Дакле из три помена Срба = оцепљење промена државног уређења = Далмати нису Срби.

Читао сам новије наративе Радивоја Радића да од Црногораца ми можемо учити шта је то државност и слично.

Типичан је евроцентрични пијун који је на тој функцији али профил Вука Драшковића или Килибарде везује коња где му газда каже.
 
Ovu objavu nisam razumeo. Zašto bi bilo potrebno da Glika bude vanredno upućen u državni aparat da bi znao da su Bugari podigli novi (sto pedeseti ili ne znam ja već koji više :D ) ustanak, na čije čelo su se stavili Srbi?

Jedna je stvar Mihailovo kraljevstvo, a drugo nešto Bodinovo (tj. od tad Petrovo) carstvo.
Ти си заборавио шта си писао на својој теми и шта си тврдио.
Обично људи који који лажу јако слабо памте шта пишу. @Kole11 је био у праву са овим приговором на ту тему.
 
То на читаво дело где се помена има у свакој књизи не значи ама баш ништа.
Да би неко формирао такве тезе само три помена.
Не може се никако то повезати са Скилицом и Кекавменом нити са Трибалијом и Србијом јер три помена не значи ама баш ништа осим да у перцеоцији Ане Комнине постоје Срби који су Далмати.
Дакле из три помена Срба = оцепљење промена државног уређења = Далмати нису Срби.

Читао сам новије наративе Радивоја Радића да од Црногораца ми можемо учити шта је то државност и слично.

Типичан је евроцентрични пијун који је на тој функцији али профил Вука Драшковића или Килибарде везује коња где му газда каже.

Eh, pa kao da ne bismo voleli da nije Komnina pomenula Srbe još negde! :D

Ključno je to što na onom mestu kaže Srbija i Dalmatija, odvojeno, s jedne strane, a sa druge to treba tumačiti zajedno sa podatkom koji je doneo Manojlo Stravoroman. Oba podatka se odnose na to kasno doba, krajem XI stoleća.
 
Eh, pa kao da ne bismo voleli da nije Komnina pomenula Srbe još negde! :D

Ključno je to što na onom mestu kaže Srbija i Dalmatija, odvojeno, s jedne strane, a sa druge to treba tumačiti zajedno sa podatkom koji je doneo Manojlo Stravoroman. Oba podatka se odnose na to kasno doba, krajem XI stoleća.
Апсолутно ништа дакле можемо закључити да је Бодин владао до Истре и да се читава земља зове Словинија са центром у Скадру 1097.
Таквим закључцима у земљи Трибала ратују Срби дакле Срби су плаћена војска Стефана Војислава са којом ратује у Трибалији.
Немам ништа против што помиње Србе јер је то очигледан пример да Рашани не постоје.
Не можемо реконструисати шта је Вукан припојио он је наставио да шири територије у правцу где су устанци 1072. стали дакле да шири територије према Скопљу ,Косову.(Бугарска)
Сад. што ту опет Рашку без Босне назива Србијом и одвојено од Далмације не значи ништа конкретно та три помена.
 
Ти си заборавио шта си писао на својој теми и шта си тврдио.

Da, jesam. Ne znam sad na šta tačno misliš. Podseti me ako želiš.

Обично људи који који лажу јако слабо памте шта пишу.

Je li ovo treba da bude nekakva provokacija? :D Šta hoćeš da kažeš, da sam nešto slagao ranije, ili da sada lažem?

Inače, mislim da si loše upamtio izreku. Ovo što si ovde napisao je i posve besmislena, jer ako neko slabo pamti, on po definiciji nikako ne može biti lažov. Još je Kvintilijan povezivao ljude koji lažu, naprotiv, sa dobrom memorijom (iz valjda očiglednih razloga)

@Kole11 је био у праву са овим приговором на ту тему.

Moguće. Moguće je i da ima više stvari u vezi kojih je Kole bio u pravu; samo ko normalan očekuje da se primi stav nekoga ko se onako prostački izražava, samo napada, provocira i bukvalno troluje ovde stalno. To je i najveća grehota tu, jer se onda u čitavom tom blatu izgubi ponešto što smisleno napiše.

Ako neko zauzima neprijateljski stav prema meni i/ili ponaša se nepristojno u diskusiji, naravno da će mi po prirodi teško da pasti na pamet da i porazmislim da li je ta osoba možda u pravu (zašto bih? da nagradim ili na neki način pošaljem znakove odobravanja nasilje ili manjka kućnog vaspitanja?).
 
Poslednja izmena:
Da, jesam. Ne znam sad na šta tačno misliš. Podseti me ako želiš.



Je li ovo treba da bude nekakva provokacija? :D Šta hoćeš da kažeš, da sam nešto slagao ranije, ili da sada lažem?

Inače, mislim da si loše upamtio izreku. Ovo što si ovde napisao je i posve besmislena, jer ako neko slabo pamti, on po definiciji nikako ne može biti lažov. Još je Kvintilijan povezivao ljude koji lažu, naprotiv, sa dobrom memorijom (iz valjda očiglednih razloga)



Moguće. Moguće je i da ima više stvari u vezi kojih je Kole bio u pravu; samo ko normalan očekuje da se primi stav nekoga ko se onako prostački izražava, samo napada, provocira i bukvalno troluje ovde stalno. To je i najveća grehota tu, jer se onda u čitavom tom blatu izgubi ponešto što smisleno napiše.

Ako neko zauzima neprijateljski stav prema meni i/ili ponaša se nepristojno u diskusiji, naravno da će mi po prirodi teško da pasti na pamet da i porazmislim da li je ta osoba možda u pravu (zašto bih? da nagradim ili na neki način pošaljem znakove odobravanja nasilje ili manjka kućnog vaspitanja?).
Не треба мешати са тим да ли је неко у праву или није ако је историја у питању. Бар по мени ма колико лични однос био добар или лош али не може историја или истина од тога зависти.
 
Не треба мешати са тим да ли је неко у праву или није ако је историја у питању. Бар по мени ма колико лични однос био добар или лош али не може историја или истина од тога зависти.

:cross:

A ne, uopšte se ne slažem. Elementarne sposobnosti pristojne komunikacije i kulturna dobronamernost su nešto što dolazi na prvom mestu, pre bilo čega drugog. Ako neko možda kaže i najpametniju stvar na svetu — a što se može saznati samo ako se o dotičnom porazmisli, a ne ako se uopšte ni ne otvori kao pitanje — ne pada mi na kraj pameti da trošim ni 3 sive ćelije svojih vijuga da o tome što se tvrdi porazmislim, kada ta osoba tako nešto uopšte nije zaslužila svojim ponašanjem. Zabole me, bukvalno; radije ću živeti u neznanju (bez obzira da li nesvesno budem i širio zablude), makar i propustio nešto jako važno ili interesantno i pustiti da to toga dođem jednog dana samostalno ili da me neko normalan prosvetli (i onda bi i toj osobi pripadale zasluge, svakako, što mi je otvorila oči, a ne tamo nekoj barabi).

Štaviše, ako je neko nepristojan ili neprijateljski nastrojen, nije mi uopšte ni u želji da ta osoba bude u pravu, tako da ne znam zašto bih mu činio uslugu odavanjem priznanja koje svakako (obrni-okreni, suštinski potpuno nebitno da li je u pravu) nije zaslužila. Da ponovim, zašto bih nagrađivao ili blagonaklono tretirao osobu koja tako nešto definitivno nije zaslužila (ne interesuje me uopšte da li je čak ni skriveni genije)?
 
Poslednja izmena:

Back
Top