Vodonik gorivo buducnosti

Vodonik

  • mislim da je gorivo buducnosti

  • mislim da nije gorivo buducnosti


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Dakle, Sunčeva energija jeste besplatna.
Ostalo što nabrajate nije sunčeva energija već ljudska tehnologija.
Ovo je tema o upotrebi vodonika dobijenog uz što minimalnije troškove.
Samo sam naveo Sunčevu energiju kao jeftin izvor, energent za elektrolizu.
Nisam siguran dal se dobro sećam jedne svirke posle savetovanja o solarnoj energiji ,gde je jedan od profesora,mislim iz Zrenjanina, u nezvaničnom razgovoru posle večere izneo podatak da je za zadovoljenje energetskog bilansa Vojvodine potrebna solarna energana površine od nekih bednih 70 ha.
U toku leta pristigne toliko energije da bi njome mogli da se koristimo u hladnom periodu ali je problem akumulirati tu energiju.
Elektrolizu vode vidim kao jedno od mogućih rešenja za akumuliranje te silne energije i kasniju upotrebu u tzv gorivim ćelijama koje imaju stepen iskorištenja preko 90%.
Da podsetim da motori sa unutrašnjim sagorevanjem imaju iskorištenje od 35 %.

Na kraju voleo bih da postoji neki drugi hemijski proces pored fotsinteze i elektrolize vode, kojim bismo mogli da skladištimo letnje žege i koristimo ih u zimske dane.
Ipak verujem da je produkt sagorevanja vodonika -čista voda - glavni razlog što će vodonik postati gorivo budućnosti.
 
I benzin sagoreva praveci vodu. Dobro, pravi i CO2.
Zasto bi skladistio zegu kada je priroda pametno rasporedila vreme za rad, radjanje i rast, i period za odmor?
Postuj prirodne zakone i zimi trosi naslage sala. Ako ga nemas na sebi, vadi cvarke iz bureta od jesenas i provedi zimu u odmaranju.
Leto je za rad. Ne treba ga premestati u zimu cak i kada tehnologija to dozvoli.
Od ambicije do pohlepe samo je jedan korak: menadzment. On nema dusu.
 
Prema navodima u wikipwdiji postoji postupak elektrolize vode uz visoki pritisak i temperaturu, u kojem je energetska efikasnost čak 50 %. U tom slučaju je vodionik dobar način za akumulaciju energije, čak i vrlo dobar. Postoje naime n.p.r. reversibilne hidroelektrane (pumpamje vode u akumulacije na visini), koje ne dostižu bolje efikasnosti, pored toga taj način služi samo za akumulaciju na kratak rok. Još gora je upotreba drveta za grijanje; u našim krajevima naime godišnja sunčana energija iznosi cca 1000 kWh na kvadratni metar, polikristalni sunčani paneli proizvode godišnje cca 130 kWh na kvadratni metar, a šuma proizvodi godišnje tek cca 2,5 kWh na kvadrtatni metar (efikasnost 0,25%).
 
Vodonik je odlično gorivo uz uslov da se "troši" tu gde se i proizvede. Vrlo je zapaljiv i eksplozivan pa njegov transport i skladištenje predstavljaju veliki problem i naravno iziskuje i velika sredstva. Cena njegove proizvodnje i transporta te skladištenja ga čine (za sada) nekonkurentnim. Bojim se da će tako ostati još vrlo dugo...
Električna energija ima mnogo veće šanse da postane pogon svega u budućnosti. A isplativih načina ima mnogo koji su i ekološki prihvatljivi (vetar,reke,plima-oseka...).
 
Poslednja izmena:
Jos uvek je opasno upotrebljavati vodonik za tu svrhu(lako ekspolodira).....

Samo da podsetim,i vodonik je potrosiv, nalazi se u vodi pa ce u slucaju nedostatka,morati vodu da "preradjuju".....moze se dobiti i nekim hemiskim reakcijama,ali sve su one potrosne.

Mislim da nije gorivo buducnosti,nece ni biti,bar jos jedno 100-150 godina.....
 
Ne znam koji je problem sa gorivnim ćelijama. Ako ćelija, dovoljne snage za jedan auto, ne može da stane u auto(zbog svojih gabarita), zašto ne naprave za kućne potrebe, pa svako da ima svoju kućnu elektranu.?
A drugi način je geotermalna energija.
Na dubini od 3000m je preko 600 stepeni. Bušenjem rupe i cirkulacionim sistemom vode dobiješ paru za pokretanje turbina. Takve elektrane već postoje.
 
Do nedavno su govorili da je cijena proizvodnje solarne ćelije veća nego što ona proizvede energije za svoj životni vijek.
To važi još uvek. Solarne ćelije daju vrlo , vrlo, skupu energiju.
Malo gore iznad neko je "odvalio" glupost da bi sa sedamdeset hektara postavljenih solarnih ćelija bio zadovoljen energetski bilans Vojvodine.
To je tolika nebuloza da uopšte ne zaslužuje da se o tome diskutuje.
Ni vodonik nema još za dugo vremena šansu da bude primarni energent.
Priroda je inače svuda oko nas nabijena energijom, samo je na ekonomski i ekološki način treba pretvoriti u električnu. Izvora ima mnogo...
U budućnosti (ne tako dalekoj) izvori energije se više neće zasnivati na sagorevanju bilo čega - pa ni vodonika.
 
Vodonik, osim sto je vrlo zapaljiv (eksplozivan), je i najmanji atom/molekul, sto dodatno otezava njegovo skladistenje jer lako "bezi". Mozda je ovo reseno danas na (dovoljno) zadovoljavajuci nacin, ali nekoc sam radio u fabrici koja je koristila vodonik pa su me ovome naucili - tesko ga je zadrzati.

Sto se tice upotrebe skladistenog vodonika putem elektrolize energijom sunca (sa solarnih celija), osim u automobilima (mada je pitanje efikasnosti elektricnog i auta na vodonicni motor koji opet radi po principu termodinamike - vidi nize) ja nekako vidim primenu primarno u zagrevanju, recimo kod toplana, jer koliko se secam po principima termodinamike postoji ogranicenje efikasnosti toplotnih masina koje je prilicno nisko, oko 40% ako se ne varam (ovo stvarno vadim iz malog mozga, mozda sam i lupio, ne zamerite), tako da grejanje (toplovodi, sistemi za centralno grejanje) deluju kao neko relativno isplativo resenje.

I da, sunceva energija jeste besplatna, jer mi danas uglavnom eksploatisemo goriva koja su "bogom data" - gas, naftu, ugalj, i tu i jeste poenta da se koristi nesto sto je oko nas. A vode i sunceve energije (za sada) ima.

Ne treba zaboraviti ni energiju vetra - to je moj favorit. Takodje je besplatna.
 
Cena energije iz sunčanih elektrana u EU iznosi prosečno 0,35 Eur/kWh i to se može proveriti. Investitorima ove godine nude se ugovori kojima se garantuje otkup energije po toj ceni idućih 10 godina.
Tražeći podatke oko energetskog bilansa proizvodnje vodionika naša sam samo podatak, da se za potrebe industrije vodionik ne proizvodi elektrolizom vode jer je taj postupak zbog utroška energije previše skup, pa se zato vodionik proizvodi iz ugljičnih hidrata (naftnih derivata). Usput, i taj postupak troši energiju, a pored vodioniko produkt je i CO ili CO2.

Da, to je proces, tačnije jedan od procesa proizvodnje vodonika, za zemlje bogate ugljem i pristupačnom vodom to je jedna opcija, za druge bogate naftom i gasom kreking nafte ili gasa (prvenstveno metana) je glavni proces dobijanja vodonika. U srazmeri 2:1 H:O daju smesu poznatu kao praskavi gas koja je eksplozivna ( i u drugim odnosima, ne samo u navedenom ), skladište se odvojeno da slučajno ne bi došlo do mešanja i građenja takvih smesa, vodonik je najveći problem kod skladištenja jer u principu "curi", difunduje polako ali sigurno kroz skoro svaki materijal u koji se pakuje, pakuje se pod pritiskom od 150 atmosfera u čelične boce (tzv. bombe) i tako transportuje. Ako je potreban u većim količinama na jednom mestu, onda se tu i proizvodi, na primer za potrebe industrije amonijaka, jako retko se transportuje u velikim količinama. Temperatura sagorevanja vodonika zavisi od toga da li sagoreva u kiseoniku ili u struji vazduha, ako je kiseonik čist u pitanju temperatura se kreće oko 2800 C, ako je vazduh u pitanju oko 2200 C.
 
Da, to je proces, tačnije jedan od procesa proizvodnje vodonika, za zemlje bogate ugljem i pristupačnom vodom to je jedna opcija, za druge bogate naftom i gasom kreking nafte ili gasa (prvenstveno metana) je glavni proces dobijanja vodonika. U srazmeri 2:1 H:O daju smesu poznatu kao praskavi gas koja je eksplozivna ( i u drugim odnosima, ne samo u navedenom ), skladište se odvojeno da slučajno ne bi došlo do mešanja i građenja takvih smesa, vodonik je najveći problem kod skladištenja jer u principu "curi", difunduje polako ali sigurno kroz skoro svaki materijal u koji se pakuje, pakuje se pod pritiskom od 150 atmosfera u čelične boce (tzv. bombe) i tako transportuje. Ako je potreban u većim količinama na jednom mestu, onda se tu i proizvodi, na primer za potrebe industrije amonijaka, jako retko se transportuje u velikim količinama. Temperatura sagorevanja vodonika zavisi od toga da li sagoreva u kiseoniku ili u struji vazduha, ako je kiseonik čist u pitanju temperatura se kreće oko 2800 C, ako je vazduh u pitanju oko 2200 C.

Текст потпуно прихватљив (осим:...pritiskom od 150 atmosfera....Заборавили сте да се притисак мери у bar-има) у теоријском смислу а практичном далеко мање баш из разлога великог ризика у производњи, чувању и у експлоатацији.
Мој фаворит је ел.енергија из водотокова а тамо где не постоје могућности експлоатације воде - сунчана енергија и енергија ветра.
 
Текст потпуно прихватљив (осим:...pritiskom od 150 atmosfera....Заборавили сте да се притисак мери у bar-има) у теоријском смислу а практичном далеко мање баш из разлога великог ризика у производњи, чувању и у експлоатацији.
Мој фаворит је ел.енергија из водотокова а тамо где не постоје могућности експлоатације воде - сунчана енергија и енергија ветра.

Nisam zaboravio, kod mene su podatci navedeni u atmosferama, a ne u barima, što ponovo zavisi od literature i od samoga autora koji daje podatke i njegovih izvora. Razlika između bara i atmosfere postoji, iako relativno mala, ali je prisutna i iznosi:
Except for the power of ten, the definition of bar fits in the sequence of SI pressure units (Pa, kPa, MPa), namely, 1 bar ≡ 100,000 Pa = 100 kPa = 0.1 MPa. This is in contrast to the well-known unit of pressure, atmosphere, which now is defined to be 1.01325 bar exactly.
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Bar_(unit)
Ima još puno toga da se napiše o vodoniku, ali teško da ikoga interesuje u toliko detaljnom smislu, od likvefakcije i konverzije na relaciji orto-para izomera molekularnog vodonika, preko hidrida, pa čak u novije vreme pokušaja skladištenja u izuzetno tankim staklenim cevčicama da bi se izbegli gubitci usled difuzije. Sa tehničke tačke gledišta jedino za jako velike sisteme je za sada prihvatljiv, NASA ima određena prihvatljiva rešenja suzbijanja gubitaka kod difuzije ali samo za velike količine uskladištenog vodonika, za sve ostale korisnike, teško da je prihvatljiv kao gorivo budućnosti.
 
Možda u vidu nekog jedinjenja koje bi se moglo koristiti u gorivim ćelijama - fuel cell- brenstofzelle http://nauka.adsoglasi.com/energijamaterija/gorivecelije.php
Skladištenje u vidu nekog jedinjenja nije moguće jer ćeš opet vršiti elektrolizu kako bi izdvojio H2 koji si sad zarobio u oblik jedinjenja.Lako dostupan oblik vodonika je iz hidrida alkalnih metala ali oni su veoma reaktivni(raspadaju se u prisustvu vlage),njihova proizvodnja u ove svrhe je izuzetno neekonomična(skupi su)....Ja jedino kompresiju vidim kao način za skladištenje vodonika.
 

Back
Top