Vlasi

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Rekao si da se pominje pre 18. veka, kada si odgovorio na Lesandrov post!
Na to sam mislila i onda smo poceli diskusiju o pismu iz 1521.god!

Pa tada sam pricao o Vlaskoj knezevini kako se zvala na rumunskom jeziku a nisam pricao o Rumuniji.
Pogresno si shvatila procitaj ponovo to je znacenje samo, prevod sa rumunskog.

srpski Vlaska knezevina = stari rum. Ţeara Rumânească = savremeni rum. Ţara Românească (prevod sa rumunskog na srpski jezik bi bio Rumunska zemlja).

Tako se zvala Vlaska knezevina na rumunskom jeziku tada.

Mozdes iz toga da zakljucis da su znali i rumunski da pricaju tada a da nisu naucili 190 godina kasnije da govore rumunskim jezikom od Fanariota.
 
Pa tada sam pricao o Vlaskoj knezevini kako se zvala na rumunskom jeziku a nisam pricao o Rumuniji.
Pogresno si shvatila procitaj ponovo to je znacenje samo, prevod sa rumunskog.

srpski Vlaska knezevina = stari rum. Ţeara Rumânească = savremeni rum. Ţara Românească (prevod sa rumunskog na srpski jezik bi bio Rumunska zemlja).

Tako se zvala Vlaska knezevina na rumunskom jeziku tada.

Mozdes iz toga da zakljucis da su znali i rumunski da pricaju tada a da nisu naucili 190 godina kasnije da govore rumunskim jezikom od Fanariota.


Hippy bre covece, sto si komplikovan!
Ne kapiras, mrzi me da ti crtam sada...
Nekako mi skaces sa teme na teme u postovima, haoticni su...
Kazi mi sta hocs da dokazes?
Da su Vlasi ustvari Rumuni ili sta?
 
-ÉSC suf. (< fr. -esque, lat. -iscum, it. -sco)

t = tj = k = ć = š
pešte, peštje, pešće
tindă, tjindă, kindă
će, še

postoji i ovo:
d = dj = đ
deal, djeal ili djal, đeal ili đal

n = nj
l = lj
e = ea = a
rumânešte, rumânještje, rumânješće, rumânjeašće ili rumânjašće
lingură, ljingură




Pa to ti je srpsko jotovanje - nema ga ni u jednom romanskom jeziku. Fenetika i fonologija rumunskog, o kojima sam govorio.
 
Pa to ti je srpsko jotovanje - nema ga ni u jednom romanskom jeziku. Fenetika i fonologija rumunskog, o kojima sam govorio.

Neznam gde ga ima ja mislim da ga ima u mnogim jezicima , romanskim, germanskim, slovenskim za ove sam siguran.

Ono TJ i DJ je umeksano T i umeksano D izgovara se kao jedan glas, kao u Torlackom dijalektu slicno.
Ova dva glasa su prisutna u Maramuresu,Erdelju i kod Carana u Srbiji i Bugarskoj i izgovaraju se tacno kod istih reci bez greske, uvek su upitanju iste reci gde se izgovara umesto T i umesto D.
 
Poslednja izmena:
Neznam gde ga ima ja mislim da ga ima u mnogim jezicima , romanskim, germanskim, slovenskim za ove sam siguran.

Ono TJ i DJ je umeksano T i umeksano D izgovara se kao jedan glas, kao u Torlackom dijalektu slicno.
Ova dva glasa su prisutna u Maramuresu,Erdelju i kod Carana u Srbiji i Bugarskoj i izgovaraju se tacno kod istih reci bez greske, uvek su upitanju iste reci gde se izgovara umesto T i umesto D.

Evo, tek počinju da gledaju na to kao jotovanje; pionirski rad od prošle godine:

http://www.encyclopedia.com/doc/1G1-194811067.html
January 1, 2009;
Author: Elson, Mark J.
University of Virginia

Jotation in the history of Italian present-tense conjugation.(Report)

INTRODUCTION
This article is concerned with the sound changes to which Vulgar Latin sequences of consonant + j (e.g., dj in vidjo 'I see') were vulnerable in the history of Italian. I will refer to these changes collectively as jotation. This collective is well known, both typologically and in its instantiation in Italian as well as other Romance languages.
...
This instance of j was not inherited, but arose historically by regular sound change (i.e., glide formation) from e or i preceding o in the first person singular indicative and a in the subjunctive of Vulgar Latin (e.g., 1Si vid-e-o > vidjo; 1Ss vid-e-am > vidjam).
...
These questions have not been posed in previous treatments of the verbs in question, the most detailed of which are Tekavcic 346-48 and Maiden 133-34, because such treatments fail to recognize the gradation.

(Tekavčić, Pavao. Grammatica storica dell'italiano. Vol. 2: Morfosintassi. Bologna: Mulino, 1972)

Dakle, radi se o vulgarno-latinskom gde je postojala sekvenca konsonant+j... ]vid-e-o > vidjo; 1Ss vid-e-am > vidjam - što znači viđam. z:mrgreen:

:think:
 
Prevod za englesko love:

Imenica:
1. iubire
2. dragoste
3. amor
4. milă
5. simpatie
6. persoană iubită
7. drag
8. dragă
9. pasiune
10. odor

Glagol:

1. iubi
2. nutri simpatie pentru
3. a-i plăcea
4. îndrăgi
 
E sad, istraživanje bih osmislio ovako. (Pročitati polako. :) )

Iz rumunskih rečnika pre druge polovine 19 veka (ili pre forsirane romanizacije uvođenjem mnoštva italijanskih i francuskih reči) ekscerpirao bih reči vokabulara trogodišnjaka i sedmogodišnjaka. Ako je tendencija ka smanjenju udela romanskih reči - Romani su (većinskim) poreklom, ako je tendencija ka smanjenju udela slovenskih reči, Sloveni su (većinskim) poreklom.

Ne očekujem od svih da shvate.
 
Dati su sinonimi i srodne reči:

srpski - rumunski
veseo - vesel, blagoslovit
tužan - mâhnit, jalnic, groaznic
bolest(an) - beteag, bolnav, nevoie
hteti - hotărâre
nevolja - necaz, săblaznă, străduinţă; necăji
drag - dragă, drag, iubit
izvor - izvor
ujak - unchi
uho - ureche
sok - suc, sucul
grana - creangă, cracă
siv, sur - siv, sur
livada - pajişte, livadă
rodbina - rude, rudenie
car - crai
svršiti se - se sfârşi

Ovakvih primera ima na hiljade; ovo sam nasumice pomoću Guglovog prevodioca izdvojio.

Važno je primetiti da današnji slovenizmi u rumunskom imaju praslovenske oblike (bolest - beteg - rum. beteag,) od kojih se većina danas ne koristi u tom obliku u susednim slovenskim jezicima. To nedvosmisleno ukazuje na starinu tih reči kod govorilaca rumunskog jezika.

Važno je primetiti da su slovenske reči u rumunskom jeziku imale svoj život - menjale su morfologiju (npr. pajişte - pašnjak, pasište) i semantiku (npr. crai nije kralj nego car) itd. što upućuje na njihovu starinu, pa i autohtonost.

Važno je primetiti da se često radi o najintimnijim rečima, pojmovima vezanim za osećanja i ljubav, što takođe upućuje na njihovu izvornost kod govorilaca, dakle autohtonost.

Sve me to upućuje na zaključak da je osnovni jezik Rumuna bio slovenski jezik nakon čega je usledila romanizacija. Ne vidim nikakvu pretnju u ovom zaključku koji samo ukazuje na zajedničko poreklo Srba i velikog dela Rumuna.

I na kraju:
mama - mama, mămică, mămicuţă
majka - fi mama, mamă

Sigurno je greška slavistike što rumunski jezik ne posmatra i proučava (i) kao slovenski.

Se sfârşi... :snesko5:
 
Poslednja izmena:
Grădină

Sad sam se setio ove reči za baštu,originalno je Slovenska a danas je sačuvana u malim delovima Srbije gde govore gradina a u rumunskom opšte prihvaćena.

To je bio jedan primer reči iz onoga rečnika.

Ne znam ja ipak kažem mada se nerazumem najbolje da to jeste Romanski jezik ali sa velikim primesama slavizama.
Ima jaku Romansku osnovu znam da kućni prijatelj poreklom Rumun je naučio Italijanski za 15 dana na brodu znajući rumunski.
Vlasi jako lako uče Francuski i Italijanski.

Nije mi jasno da nekome ko je rođen u Srbiji a Vlah je poreklom smeta prisustvo slavizama u Vlaškom i Rumunskom i govori mi da su ih sloveni naterali da budu stočari.

To je isto kao kada bi ja tvrdio da su Turci ovde vladali 500 godina i da mi nismo poprimili ni jednu tursku reč.

Ali da su me Turci naterali da gajim i da jedem svinje z:lol:

Mada vidim da ovde ljudi imaju pseudo rešenja mnogo jednostavnija.
Najbolje da dokažem da Turci uopšte nisu bili ovde 500 godina da je neko to izmislio,
i da su reči spahiaja,dahija,ratluk,Hodža,sultan,pendžer originalne slovenske reči.

Svašta.......
 
Palia de la Orǎştie (1581)

« ...că văzum cum toate limbile au şi înfluresc întru cuvintele slǎvite a lui Dumnezeu numai noi românii pre limbă nu avem. Pentru aceia cu mare muncǎ scoasem de limba jidoveascǎ si greceascǎ si srâbeascǎ pre limba româneascǎ 5 cărţi ale lui Moisi prorocul si patru cărţi şi le dăruim voo fraţi rumâni şi le-au scris în cheltuială multǎ... şi le-au dăruit voo fraţilor români,... şi le-au scris voo fraţilor români »

jer videsmo kako svi jezici imaju i cvetaju medju recima koje slave Boga samo mi rumuni na jeziku nemamo.Zbog ovoga sa velikim trudom izvukli smo iz jezika jevrejskog i grckog i srpskog na rumunski jezik 5 knjiga proroka Mojsija i 4 knjige darujemo vama braco rumuni i napisane su o velikom trosku... i poklonjene vama braco rumuni,... i napisane za vas braco rumuni

Nije bilo ni knjiga na rumunskom jeziku izgleda do XVI veka, crkvenih sigurno nije bilo.

Slavic superstratum in Romanian
 
Poslednja izmena:
Da se uključim, neće biti off topic, ali je ilustrativni primer kako dvojica mojih Palančana...
... jedan književnik – Milutin Srećković,
... drugi Velimir Velja Mihajlović, jedan od najvećih stručnjaka u oblasti srpske leksikografije i onomastike,
... u svojoj prepisci pokušavaju da pojasne poreklo jednog prezimena.

O prezimenu Čungurović

Pismo Velimira Mihajlovića

Autor ove knjige obratio se našem najvećem onomastičaru Velimiru Mihajloviću sa molbom da mu objasni poreklo i značenje jednog prezimena. Evo odgovora:

Beograd, 7. avgust 1993.

Dragi Milutine,

„Čovek kaže, a Bog raspolaže“, htedoh da ti pošaljem dopisnicu, a ono ispade pismo, pa će ti sledeći dijalog objasniti i situaciju u kojoj živimo, i sve što uz to sledi. Ulazim u poštu kod pijace „Đeram“ i pitam da li imaju dopisnice. Mlađa, prenaglašeno nafrakana damica, rezignirano: – Nemamo, gospodine, već više od šest meseci.

Tvoje pitanje o poreklu prezimena Čungurović asociralo me je na neke druge probleme koje ne mogu da izbegnem u ovom pismu. Evo šta mogu da ti kažem o etimologiji. Osnovu ovog prezimena čini rumunska (a i cincarska i meglenorumunska) reč ciung u značenju sakat, čovek bez jedne ruke i u moldavskom etimološkom rečniku dovodi se u vezu sa srodnom italijanskom reči cionco u istom značenju. Međutim, u dosta dobrom italijanskom etimološkom rečniku ova reč nema svoj latinski ekvivalent, kako to obično biva, već se predlažu neka druga rešenja. Znaš da nisam romanista (mada sam imao žarku želju da studiram romanske jezike), ali bih se ipak usudio da predložim nekom romanisti da rešenje potraži preko balkanskog vulgarnog latiniteta, jer se ovaj isti pridev zadržao i u albanskom jeziku u kome glasi tshunk. Zanimljivo je ovde napomenuti da su ovaj rumunski pridev pozajmili Mađari i pretvorili ga, shodno svojim fonetskim zakonima, u csonka. „Habent sua fata libelli“, ali daleko više od njih imaju reči, jer sad Rumuni pozajmiše od Mađara csonka i stvoriše svoj sinonim cionc. (Uzgred, naše banatsko i bačko prezime Čonkić je od istog korena.) Godinama sam bio u upravnom odboru Srpsko-rumunskog društva i ko zna koliko puta sam sa pokojnim Radu Florom razgovarao o potrebi izdavanja jednog vlaškog rečnika, ali i on, i još živi profesor Momčilo Savić, više su voleli književne teme. (Kao da ispitivanje jezika ne može da bude poezija!)

Ovo je samo polovina priče, jer postoji još jedna realna mogućnost za objašnjenje ovog prezimena. Tursku reč čungur u značenju muzički instrument našao sam samo u Rečniku Kosovsko-metohijskog dijalekta Gliše Elezovića. Pominje je i Tihomir Đorđević u svojim ciganskim pripovetkama. U modernom turskom ovu reč nisam našao, što je i normalno, jer Elezović naglašava da je ona „staroturska“. Nemam staroturski rečnik, ali imam jedan dobar opšteturski (tþrskié) rečnik u kome nalazim kinesku pozajmicu čun(g) u značenju zvono, što bi, u krajnjoj liniji, moglo da upućuje na neki muzički instrument iz roda udaraljki.

Samo prezime Čungurović se prvi put u obliku Čungurov pominje u Košarnji (danas Baničina) 1832. godine. Borivoje Drobnjaković je dvadesetih godina našeg veka zabeležio porodicu Čungur u Stojačku (Jovanovići i Savići) sa napomenom da su došli iz sela Lovca (belički srez) posle Prvog ustanka i da se jedan kraj ovog sela naziva Čungurski, a u mojim beleškama pronađoh ceduljicu Dače Mirkovića da se taj deo sela zove Čünguri. U traganju za ovom zanimljivom osnovom dođoh i do podatka da u Gnjilanu postoji lični nadimak Čungur sa objašnjenjem autora da ovaj nadimak nosi neki Živko, koji je velika pričalica. (Možda bi se ovo moglo povezati sa glagolom zvoncati?) Najzad, pronađoh još jedan apelativ koji je očito romanskog porekla. U nedavno izdatom „Timočkom govoru“ Čungur je deformisano stablo drveta nastalo višegodišnjim kresanjem, što je neosporno od vlaško-rumunskog ciung.

Kao što vidiš, ovde su ti dve etimologije i obe one mogu da se uklope u semantiku, jer se radi o nadimku. Ako je u pitanju romanska osnova, dovoljno je podsetiti se na brojna prezimena tipa Čolaković, Čolić i sl. (tur. çolak – bez jedne ruke), a za muzičke instrumente up. prezimena Gitarić, Tamburić itd.
Ispade ovo, kao što vidiš, čitav mali esej o prezimenu Čungurović, pa je bolje što ne kupih dopisnicu.

Pozdravi sve tvoje,
tvoj Velja

P. S.: svrati svakako kad dolaziš u Beograd.
U rumunskoj patronimiji postoje samo oblici Ciungu i Ciungulescu.

(Milutin Srećković, Nemirenja, Narodna biblioteka Smederevska Palanka, 2005)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top