Vlasi (Romani) - Starosedeoci Balkanskog poluostrva

И ја, с обзиром да се човек (Калојан) потписивао као унук Немањића, шуровали су стално ти Немањићи између чекића и наковња.


Одакле су Асени? Из Велике или мале Влашке?

]

Vrlo je tesko dati konkretan odgovor.

Istorijski oni su vezani za Cincare, ali imenovanjem za Rumune.
Recimo pravo ime Kalojana (Dobrog Jona) je "Jonica" sto odgovara rumunskoj onomastici.
Isto tako imenovanje "ASENI" odgovara geto/skitskom terminu "ASEN" (bogovski hrabar).

Sa druge strane posle vladavine "Asena" na celo Vlasko-Bugarskog Carstva dolaze "Zmelciu" (puz) i "Kurkubeta" (bundeva) cija imena pripadaju iskljucivo fondu cincarskog jezika.
Ako ovome nadovezemo podatak Thumana iz 1774 godine da Cincari predstavljaju 50% stanovnistva Trakije,
a sa druge strane Veliko Trnovo je neposredno u blizini Rumunije,
onda je vrlo tesko dati potpuno determiniranu procenu.
Po svemu sudeci, radi se o nekom miksu juga i severa.
 
Patrijaršija iz Istanbula je uvek bila cincarska, i danas je - jedina koja je ekumenistička. Ona je zaslužna za okupaciju Moldavije i Vlaške, i isterivanje slovenskog jezika kao i pokušaj iste politike na celom Balkanu, a naročito tome ima dokaza u Makedoniji. Dakle - ne prduckaj, u pitanju je pokušaj obnove verskog dominiona na području teritorije Vizantije pod okriljem Fanariota koji se završio potpunim romaniziranjem teritorije današnje Rumunije.

Vlastelin u Vlaškoj i Moldaviji nije mogao da bude niko drugi osim Cincara.

Ako je bila cincarska, ne bi zabranila bogosluzenje na cincarskom, i ne bi forsirala grcki jezik.

Tacno je da je Ohridsku Arhiepiskopiu na taj rang podigao Makedon (Cincarin) i samo da bi je spasio Patrijarsije i njene moci, stavio pod svoju jurisdikciju.
Tacno je da je Patrijarsija godine 1767 ukinula tu Arhiepskopiju cime je otvorila put velikog genocida izvrsenog na Makedonima (Cincarima).
Tacno je da je vecina vlastele ne samo u Vlaškoj i Moldaviji vec citavim Balkanom pa i na dvoru Romanovih bilo makedonskog (cincarskog) porekla.
Tacno je da su Brankoveani (u Vlaskoj), Brankovici (u Srbija) istoga roda sa Brankovanima sa prostora Istorijske Makedonija (region Epira).

samo jedno pirtanje nije jasno,
kako to da je na prostorima Vlaske: "црквенословенски језик је био замијењен у градовима са грчким, а у селима га је потиснуо румунски језик. ????????????????????

odakle ispade "rumunski" jezik ??????
i, kako to da je taj jezik bio u upotrebi po selima ne samo Vlaske i Moldavije, vec, cak do Odese, pa i Kieva?
 
Ako je bila cincarska, ne bi zabranila bogosluzenje na cincarskom, i ne bi forsirala grcki jezik.

Tacno je da je Ohridsku Arhiepiskopiu na taj rang podigao Makedon (Cincarin) i samo da bi je spasio Patrijarsije i njene moci, stavio pod svoju jurisdikciju.
Tacno je da je Patrijarsija godine 1767 ukinula tu Arhiepskopiju cime je otvorila put velikog genocida izvrsenog na Makedonima (Cincarima).
Tacno je da je vecina vlastele ne samo u Vlaškoj i Moldaviji vec citavim Balkanom pa i na dvoru Romanovih bilo makedonskog (cincarskog) porekla.
Tacno je da su Brankoveani (u Vlaskoj), Brankovici (u Srbija) istoga roda sa Brankovanima sa prostora Istorijske Makedonija (region Epira).

samo jedno pirtanje nije jasno,
kako to da je na prostorima Vlaske: "црквенословенски језик је био замијењен у градовима са грчким, а у селима га је потиснуо румунски језик. ????????????????????

odakle ispade "rumunski" jezik ??????
i, kako to da je taj jezik bio u upotrebi po selima ne samo Vlaske i Moldavije, vec, cak do Odese, pa i Kieva?

Ne samo što si Generalić već si i kolokvijalac kakvog ne očekujem od inženjera elektrotehnike ( mora da su osigurači stalno crkavali dok si radio). U životu jedne crkve manje je bitno na kom će se ( vladarskom) jeziku odvijati služba već GDE IDE NOVAC. A novac je išao u uspostavljanje romanske države na teritoriji Balkana. Kažeš Brankoveanu? Iza toga ide pitanje u čelo: Šta znači Branko na latinskom?
 
Vrlo je tesko dati konkretan odgovor.

Istorijski oni su vezani za Cincare, ali imenovanjem za Rumune.
Recimo pravo ime Kalojana (Dobrog Jona) je "Jonica" sto odgovara rumunskoj onomastici.
Isto tako imenovanje "ASENI" odgovara geto/skitskom terminu "ASEN" (bogovski hrabar).

Sa druge strane posle vladavine "Asena" na celo Vlasko-Bugarskog Carstva dolaze "Zmelciu" (puz) i "Kurkubeta" (bundeva) cija imena pripadaju iskljucivo fondu cincarskog jezika.
Ako ovome nadovezemo podatak Thumana iz 1774 godine da Cincari predstavljaju 50% stanovnistva Trakije,
a sa druge strane Veliko Trnovo je neposredno u blizini Rumunije,
onda je vrlo tesko dati potpuno determiniranu procenu.
Po svemu sudeci, radi se o nekom miksu juga i severa.


Kalojan

Seal%20of%20Tsar%20Kaloyan.png


"Калоян, цар на българите"

KaloyanInnocent.jpg


"Калоян, цар на българи и власи" (преписка с папа Инокентий ІІІ)
 
Poslednja izmena:
Калојан свакако није био Асеновац, нити Блгарин:
Немањићи су владали и деловима Влашке ,те је Калојан Влашки владар, а Влахија је обухватала и део Бугорја (Силистрију данашњу и делту Дунава).

kalojan.png



http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0584-9888/2009/0584-98880946313P.pdf

А Јованов син, Страцимир, да ли је Асен (Вла)? Пише српским средњевековним језиком:
stracimirpisesrpski.jpg
 
Poslednja izmena:
Калојан свакако није био Асеновац, нити Блгарин
Немањићи су владали и деловима Влашке ,те је Калојан Влашки владар, а Влахија је обухватала и део Бугорја (Силистрију данашњу и делту Дунава).

:hahaha::hahaha:
И извор за границе са Бугарске ти је... Цвијић?
:hahaha::hahaha:
Да, "цар на Б'лгарите" е Србски или Влашки цар, секако!
А Бугарска секако е у Црно море, Добруджа...
Овде е форум историја или за приче и митове?

:hahaha::hahaha:





Пише српским средњевековним језиком:
stracimirpisesrpski.jpg

И извор за језик ти је... професор от Кембриџ... Сребрена?

Молим те, фикција.
 
Poslednja izmena:
И извор за границе са Бугарске ти је... Цвијић?
И извор за језик ти је... професор от Кембриџ... Сребрена?
Молим те, фикција.

Наочаре узми, па поново читај. Нема Цвијића у мојим постовима.
Први цитат ти је из научног рада који ћеш открити преко линка испод цитата, а ако ћеш о Калојану и Константину Тиху као потомцима Немањића да читаш ма матерњем језику, узми радове Аксиније Џурове.

Други цитат, о Страцимиру који пише на српском ти је исечак из књиге на блгарском језику Л.Милетича и Д.Агуре.
Бѣлѣжки отъ едно научно пѫтуванье въ Ромъния (Дако-ромънитѣ и тѣхната славянска писменость)
( СбНУНК, кн. IX, Държавна печатница, София 1893 ), Издава Министерството на Народното просвещение

Линк је више пута поновљен на овој теми , баш у мојим постовима.

Што се тича фикција, фиктивно је и Прво (Загорско) и Друго (Трновско) блгарско царство у сразмерама којим се описује .

Власи у кнежевини аустријског монарха (названој Блгариа) нису никад убројани ниуједну статистику становништа. Тек сад, кад је ЕУ захтевала да макар номинално постоји и нека мањина међу 99 посто Блгара у Блгарији, смели су и Власи да се огласе као не-блгари.
Територије где су Власи поблгарени силом или милом су Подунавље и Поистровље, све од Чибрице (средњевековне Мораве) до делте Истера.
 
Наочаре узми, па поново читај. Нема Цвијића у мојим постовима.
Први цитат ти је из научног рада који ћеш открити преко линка испод цитата, а ако ћеш о Калојану и Константину Тиху као потомцима Немањића да читаш ма матерњем језику, узми радове Аксиније Џурове.

Други цитат, о Страцимиру који пише на српском ти је исечак из књиге на блгарском језику Л.Милетича и Д.Агуре.
Бѣлѣжки отъ едно научно пѫтуванье въ Ромъния (Дако-ромънитѣ и тѣхната славянска писменость)
( СбНУНК, кн. IX, Държавна печатница, София 1893 ), Издава Министерството на Народното просвещение

Линк је више пута поновљен на овој теми , баш у мојим постовима.

Што се тича фикција, фиктивно је и Прво (Загорско) и Друго (Трновско) блгарско царство у сразмерама којим се описује .

Власи у кнежевини аустријског монарха (названој Блгариа) нису никад убројани ниуједну статистику становништа. Тек сад, кад је ЕУ захтевала да макар номинално постоји и нека мањина међу 99 посто Блгара у Блгарији, смели су и Власи да се огласе као не-блгари.
Територије где су Власи поблгарени силом или милом су Подунавље и Поистровље, све од Чибрице (средњевековне Мораве) до делте Истера.

Па цар Стефан Душан да ли пишео на матерњем језику - Бугарском? z:D
Молим те, фикција...
Србија до Токија! z:poz:
 
Poslednja izmena:
Да видите како су Власи у делти Дунава одржали исти обичај из паганских времена као и Срби у Србији. У оба случаја кроз хришћанство.

Ради се о дану који се код нас зове "Ускрс за мртве" или "Водени понедељак" и увек се пада на осми дан од Ускрса (Великог дана, Велигдана), односно у понедељак после "Малог Великдана" (Томине недеље) :

Код нас
Osmi dan po Vaskrsu, ili u ponedeljak po uskršnjem ponedeljku, običaj je da se pobusaju grobovi, što znači uredi, očisti od korovskog rastinja, busenje na humkama. Zato se ovaj dan naziva pobusani ponedeljak (negde i pobušeni ponedeljak). U Gruži se on smatra Uskrsom pokojnika, te svako daje pomen i sprema za dušu svojim umrlim precima i srodnicima. Uz prekađivanje grobova, na pobusani ponedeljak se pale sveće pokojnicima, za čiju se dušu dele šarana uskršnja jaja. Po svemu, ovaj dan ima svojstva zadušničkog dana, koji se još naziva i Mali uskrs, a u Popovom polju u Hercegovini Mladi uskrs.

http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-l/1998/04/article-09.html

А влашки обичај у делти Дунава /Истера , уобичајен и за друге влашке области, уз "Бог да прости" :

A series of traditions and customs of the Danube Delta inhabitants, typical to Christian feasts like Easter or Christmas, resemble the customs from other regions of the country. For instance, on the first Monday after the Resurrection of Christ, when the Deceaseds’ Easter (Pastele Blajinilor) is celebrated, people go to the cemetery with alms and pray for their dead relatives. The one who receives an alms has to say “God Bless you!” (“Bogdaproste”).
http://www.romanianmonasteries.org/romania/danube-delta
 
Poslednja izmena:
Bez obzira na etničku mešavinu,
(1) tip vokabulara rumunskog jezika, koji je po tipu administrativno "maksimalno" romanski, a privatno-intimno "minimalno" slovenski, zatim

(2) prisustvo slovenskih toponima širom Rumunije i

(3) onomastika sa slovenskim osnovama i romanskim sufiksima (Vladul, Radul, Bratul, Prvul, Kožul itd.)

ukazuju na autohtonu slovenofonost na prostoru današnje Rumunije, Moldavije i istočne Srbije
(npr. Homolje dolazi od slovenske reči Hlm (brdo, gora, planina) sa sufiksacijom zbirne imenice -lje, kao u podšumlje, podolje, Zahumlje, prizemlje, slobodoumlje, kolje i sl. zatim reka Mlava od glagola mlaviti (drobiti, mrskati) koji ima praslovensku etimologiju: prasl. *molviti itd.), odnosno na romanizaciju autohtonog slovenofonog faktora na tim područjima.

Ta autohtona slovenofonost se u ostalim delovima balkanskog poluostrva (antičkog slovenskog Huma) pod različitim subregionalnim istorijskim okolnostima ipak očuvala.

Наравно, овај случај показује управо шта је субстрат а шта парастрат у језику и поред административног мењања језика нису успели да у потпуности изврше романизацију, док топонимија и ономастика показују некадашњу доминацију језика и народа. Без обзира што Хипи има одговор и на то - љубав и поштовање према комшијама.

Ово је једно од значајнијих питања. Без обзира на то да ли је мањина наметнула већини језик (што је ређи случај), битно је каква је природа тог језика и како је настајао (мислим на спонтани настанак и развитак, а не на реформе).

Постоји чланак на енглеској википедији који се зове Slavic influence on Romanian, а претходно се звао Slavic superstratum in Romanian, а тај који га је преименовао вероватно је имао неки добар разлог за то. Мислим да је кључно питање шта је то словенски у румунском и ако буде могло да се одговори на то питање са сигурношћу, онда ће и неке друге ствари бити јасније.
 
Poslednja izmena:
Vlasi su slavenski stocari,po bogu Velesu,Volosu,zastitniku stocara.od vol.oni nisu Romani vec su romanizovani za vreme rumskog o romejskog carstva neki,neki polatinjeni neki pogrceni. Svakako jesu starosjedioci jer oni sjede na istom mjesti,dok Serbi ratnici su brzopokretni pa ih ima sad "vamo" sad tamo,pa na sima svuda i nigdje. u tom smislu smo i mi starosjedioci evrope,ali na raznim lokacijama,jer ratovi su dinamocni i pomjeranje granica,granicari i krajine. Vlasi su kao oni koji su u katunima,brdima cuvari tradicije,do njih promjene daleko sporije stizu i asimilacije,zato oni do danas odrzavaju slavesnko pagansko ime,vlah. jos su prilicno romanizovani,sto su zaostaliji i dalje od svega kao vlaska..a pravoslavci su redvovno,sem u primorju,jer je to starija religija,jer rkc stalno nesto mijenja,zato je to sinonim za pravoslavca na nasim prostorima.dok vlasi ostaju po starom,serbi se najbrze transfgormisu postanu scipetari,turci,svabe,hrvati sta god zatreba,jer smo na usluzi raznim carstvima,to nam je tradicija.
 
Bez obzira na etničku mešavinu,
(1) tip vokabulara rumunskog jezika, koji je po tipu administrativno "maksimalno" romanski, a privatno-intimno "minimalno" slovenski, zatim

(2) prisustvo slovenskih toponima širom Rumunije i

(3) onomastika sa slovenskim osnovama i romanskim sufiksima (Vladul, Radul, Bratul, Prvul, Kožul itd.)

ukazuju na autohtonu slovenofonost na prostoru današnje Rumunije, Moldavije i istočne Srbije
(npr. Homolje dolazi od slovenske reči Hlm (brdo, gora, planina) sa sufiksacijom zbirne imenice -lje, kao u podšumlje, podolje, Zahumlje, prizemlje, slobodoumlje, kolje i sl. zatim reka Mlava od glagola mlaviti (drobiti, mrskati) koji ima praslovensku etimologiju: prasl. *molviti itd.), odnosno na romanizaciju autohtonog slovenofonog faktora na tim područjima.

Ta autohtona slovenofonost se u ostalim delovima balkanskog poluostrva (antičkog slovenskog Huma) pod različitim subregionalnim istorijskim okolnostima ipak očuvala.

http://en.wikipedia.org/wiki/Myjava_(river)

Myjava (historically also Miava, German: Miawa, Hungarian: Milava).
Summarised_map_of_occurrences_of_Hungarian_tribe_names_%28according_to_the_settlement_names%29.jpg
 
Prilažem dobru presliku -
gtzEPZS.jpg


Najstariji pisani spomenik rumunskog jezika, datira iz 1521,


Tu piše:


  1. m(u)drom(u) i plemenitom(u) i čistitom(u) i b[o]gω(m) darovannom(u) župa(n) hanĭ(š) be(g)ne(r) o(t) brašo(v) mno(g)[o]
  2. z(d)ravie o(t) ne(k)šu(l) o(t) dlŭgopole i pa(k) dau štire do(m)nïetale za lukru(l) tu(r)čilo(r) kum amĭ
  3. auzi(t) èu kŭ ĩpŭratu(l) au èši(t) de(n) sofïę ši aimi(n)tre nue ši seu du(s) ĩ su(s)
  4. pre dunŭre i pa(k) sŭ štïi do(m)nïjata kŭ au veni(t) u(n) ω(m) de la nikopoe de mïe me(u)
  5. spu(s) kŭ au vŭzu(t) ku ωkïi loi kŭ au treku(t) čele korabïi če štïi ši do(m)nïjata prè
  6. dunŭre ĩ su(s) i pak sŭ štïi kŭ bagŭ den tote ωrašele kŭte [50] de ωmi(n) sŭ ę
  7. fïe ĩn ažuto(r) ĩ korabïi i pak sŭ štïi kumu seu prinsŭ nešte me(š)šte(r) de(n) c[a]ri
  8. gra(d) ku(m) vorĭ treče ačele korabïi la loku(l) čela (st)rimtu(l) če šttïi ši do(m)nïjata
  9. i pa(k) spui do(m)nïetale de lukru(l) lu mahame(t) be(g) ku(m)u amĭ auzit de boęri če sŭntĭ medžïja(š)
  10. ši de dženere mïu negre kumu ęu da(t) ĩpŭratu(l) slobozïe lu mahame(t) beg pre iu iωi va
  11. fi voę pren cera rumŭneskŭ jarŭ èlĭ sŭ trekŭ i pa(k) sŭ štïi do(m)nïjata kŭ are
  12. frikŭ mare ši bŭsŭrab de ače(l) lotru de mahame(t) be(g) ma(i) vŭrto(s) de do(m)nïele vo(s)tre
  13. i pa(k) spui do(m)nïetale ka ma(i) marele mïu de če amĭ ĩcele(s) šïeu eu spui do(m)nïetale jarŭ
  14. do(m)nïjata ešti ĩceleptĭ ši ačeste kuvi(n)te sŭ cïi do(m)nïjata la tine sŭ nu štïe
  15. umi(n) mulci ši do(m)nïele vo(s)tre sŭ vŭ pŭzici ku(m) štici ma(i) bine i b[og]ĭ te ve(s)[e]li(t) amï(n)ŭ




Prevod na engleski:
"Mudromu I plemenitomu, I cistitomu I bogom darovanomu jupan Hanas Benger ot Braşov mnogo zdravie ot Neacşu ot Dlăgopole (= To the most wise and venerable and by God endowed master Hanas Benger of Braşov, much health to thee wisheth Neacşu of Câmpulung).

I pak (=and again) I let thy highness know za (= of) the deed of the Turks, as I heard that the Emperor hath left Sofia and hath sailed up the Danube, and the truth is no other, but this.

I pak (=and again) thy highness shouldst know that a man from Nicopole came to me and told me he hath seen with his own eyes how those ships that thy highness knowest as well hath sailed up the Danube.

I pak thou shouldst know that they take fifty men from each town to help on those ships.

I pak thou shouldst know how few sailor(s) from Tzarigrad (= Constantinople) bound themselves to steer those ships through that narrow place, that thou knowest as well.

I pak I tell thy highness of the work of Mahamet beg as I heard from the boyars that art nighbour(s) and from my son-in-law Negre, how the Emperor hath allowed Mahamet beg cross Wallachia wherever he wouldth want to.

I pak thy highness shouldst know that Basarab is greatly fearful of that thief Mahamet beg, more than thy highness art.

I pak I tell thy highness as thou art my Lord of what had I also understood. I tell thy highness these and thy highness art wise and these words thou shouldst keep for thyself and not let many people know them and thy highness bewarest as thou best knowest.

I bog te veselit. Amin" (= And may God giveth thee grace. Amen)
 
Poslednja izmena:
Crkvenoslovenska pismenost rumunske crkvene i svetovne elite svedoči o dolasku romanofonog stanovništva među Slovene i njihovu postojeću crkvenu organizaciju. Vreme sliva ovog romanofonog stanovništva u Dakiju je doba Turske najezde na Romejsko carstvo (Vizantiju), 14-16. vek. Romanizam Dakije nije stariji od poznog srednjeg veka.
 
Poslednja izmena:
Crkvenoslovenska pismenost rumunske crkvene i svetovne elite svedoči o dolasku romanofonog stanovništva među Slovene i njihovu postojeću crkvenu organizaciju. Vreme sliva ovog romanofonog stanovništva u Dakiju je doba Turske najezde na Romejsko carstvo (Vizantiju), 14-16. vek. Romanizam Dakije nije stariji od poznog srednjeg veka.


У Летопису Попа Дукљанина описано је, на сасвим јужном крају Балкана, да су се пред најездом пагана из Беле Србије (описане код Порфирогенита), који су загосподарили новим тереном од Сервије (где су они влашки четници данас)) до Босне и Котора, одн. Десничке области, хришћани повлачили на (оближња, значи епирска) брда,,и по мојој, проценим, бар 100-200 година су се крили док се није пагански владар Будимир ( са хришћанским именом Светопулк) покрстио, у присуству представника како Рима, тако и Цариграда. Коментатор летописа их (те хришћане) прво идентификује као Словене, а потом са Аромунима.
Нисам проверавала оригинал ;) :)

Ово је превод из Летописа попа Дукљанина:

ldp_pagani_i_hriscani.png


Ово је слично, код Орбинија(превод),говори о терору ,али не поистовећује Влахе-Латине-Аромане са хришћанима:

orbini_hrv_vladari_2.png


А овде је Порфирогенитов цитат у коме се наводе имена хришћанских градова, па сад остаје нејасно јесу ли ти градови основано још пре доласка Северних паганских Срба, или су то градови који су основани од времена кад је Будимир узео хришћанство за званичну државну веру.
По ЛДПу испада да су се у прво време новодошли пагани слагали са хришћанима, па се од времена неких владара тај верски суков распламсао, на штету хришћана у неколико генерација владара, а после на штету пагана.
У овај временски период припада и легенда о далмском граду Дукљи, кога су разрушили пагани.
books
 
Poslednja izmena:
пред најездом пагана из Беле Србије ... хришћани повлачили на брда,
По ЛДПу испада да су се у прво време новодошли пагани слагали са хришћанима, па се од времена неких владара тај верски суков распламсао, на штету хришћана у неколико генерација владара, а после на штету пагана.
У овај временски период припада и легенда о далмском граду Дукљи, кога су разрушили пагани.

Ovi bi možda razjasnilo duple termine u tekstovima vizantijskih pisaca-Srba i Tribala, nešto kasnije .Prvi bi bili novodošli srpski sloj, paganski, a drugi starosedeoci- već kršteni.(što znači da nisu izumrli kako BB škola želi da prezentuje).

1034/5 — око 1052.
USTANCI PROTIV VIZANTIJE U DUKLJI POD STEFANOM VOJISLAVOM

И Србија (ή Σερβία), која се послије смрти цара Романа била одметла, поново се покори.

Potuno identičnu rečenicu nalazimo i kod Kedrena (Georgios Kedrenos) samo nekoliko godina kasnije.

Jovan posla caru koji je boravio, kako rekosmo, u Solunu deset kentenarija zlata ali brod, zahvaćen olujnim vetrom, udari na ilirske obale (τοις Ίλλυρικοΐς ... αΐγιαλοΐς) i razbi se. Zlato prigrabi Stefan Vojislav, arhont Srba (Στέφανος δ καΐ Βοϊσθλάβος, δ των Σέρβων άρχων), koji je bio prije kratkog vremena pobjegao iz Carigrada i zauzeo zemlju Srba (τον τόπον των Σέρβων), protjeravši odande Teofila Erotika.

Pošto je Stefan Vojislav bio pobjegao, kao što je ranije rečeno, iz Carigrada i zauzeo ilirske planine (τα Ιλλυρικά ... όρη) i Tribale i Srbe i okolna plemena (Τριβαλλούς και Σέρβους και τα πρόσοικα γένη) podložna Romejima napadao i pljačkao, Monomah nije mogao da podnosi njegove upade i pismeno naredi arhontu Drača - bio je to patrikije Mihailo, sin logoteta Anastasija - da prikupi stratiotsku vojsku Drača koja je bila pod njime, kao i vojske iz susjednim tema koje su bile njemu podređene.

A sada Božidar Ferjančić objašnjava: "Moglo bi se na osnovu ovog mjesta pomisliti da su Srbi i Tribali različita plemena, jer se odvojeno pominju. Nema, međutim, sumnje da se radi o istom plemenu, jer se kod Skilice i Kedrena ustanici nazivaju čas Srbima čas Tribalima."

...Tada Mihailo (Μιχαηλας), Stefanov sin, koji je poslije oca bio vladar Tribala i Srba (Τριβαλλών καί Σέρβων... αρχηγός), sklopi ugovor sa carem i bi upisan među saveznike i prijatelje Romeja (τοις συμμάχους καί φίλοις των 'Ρωμαίων έγγράφται)

Tako bi Vlasi bila "okolna plemena" Tribalima jer žive na okolnim vrhovima.
Interesantno je da Vlasi nemaju latinske izraze za religijske pojmove (znači nisu od Rimljana primili hrišćanstvo nego preko Srba), koriste samo srpske, krste se "Vo imja oca", ane "in nomine deum"....stavljajju podušja i pomane (zadušnice i pomene mrtvih ), a dušu zasebno nazivaju "anima", čak i u dalekoj Dobrudži izgovaraju praznik koji se zove "bogdaprosti", a Boga zovu inače Z.u od "zeus".

Nemoguće mi je da su Vlasi živeli u ravnicama pa pred paganima pobegli u brda.Logičnije mi je da su tribalski hrišćani pobegli u brda, tamo se združili sa Vlasima tokom stotinak i više godina , to bi obajsnilo zašto Vlasi imaju srpske termne za gradnju kuća, razboj, tkanje, nošnju i sve kućevne i ravničarski stvari (napr.srpska brazda je vlaška brjazda).
 
Poslednja izmena:
Slavic influence: nevastă "wife" < невеста, rudă "relatives" < родa (in Bulgarian); plod < плод "baby", the suffix -că added to the Latin root fi- in fiică "daughter" (compare Bulgarian: щерка or Serbo-Croatian (k)ćerka/кћерка), bunică "granny" or maică< майка (in Bulgarian) "mother". The degree to which Slavic and Romance populations interacted is also underscored by many words describing affection which are borrowed from Slavic.

Roughly a fifth of spoken Romanian colloquial vocabulary is based on common Slavic roots such as: a iubi "to love", a citi "to read", nevoie "need", cinstit "honest",prieten "friend", trebuie "necessary". This situation is akin to the number and usage of French borrowings in English. Slavic borrowings are especially frequent when strong emotional terms or feelings are involved: silă "compulsion", vină "guilt", jale "sorrow", milă "compassion", boală "illness, disease", iubire "love", dragoste "love", slavă "glory", nădejde "hope", etc. Slavic-derived adjectives and participles seem to have been borrowed in droves and form a whole lexical layer: slab, drag, bolnav, bogat, prost, drăgúţ, cinstit, iscusit, iubit, jalnic, zadarnic, vrednic, obraznic, voinic, groaznic, harnic, straşnic, darnic, milostiv, mucenic.[SUP][5][/SUP]


Romanian uses numerous Slavic verbs to describe actions and changes of state: a lovi "to hit", a goni "to chase", a topi "to melt", a găsi "to find", a trezi "to wake up", a pomeni "to mention", etc. Many others borrowings exist in different spheres of life: silă "force", război "war", noroi "dirt", bogăţie "richness", trup "body", plod "fetus", oglindă "mirror", copită "hoof", zori "dawn", zăpadă "snow", ceas "time", nisip "sand", vreme "weather", etc. Compare less-numerous Germanic borrowings in Western Romance languages, such as in Spanish: guerra "war" (Slavic război in Romanian), rico "rich" (Slavic bogat), ganso "goose" (Slavic gâscă), buscar "to search" (Slavic a gasi—"to find" in Romanian).
 
Максимално интересантна ствар: румунски професор славистике из Јашија, Илија Барбулеску, објашњава у својој књизи да Влах не значи аутоматски Србин, него може бити и руман, одн. сарац, одн.спрак = сиромах.

Извукла сам неке делове из преведене књиге румунског професора Барбулеска

rumun_profa_nasovna.png


xrumun_profa_5_sela_srbi_srbeni.png.pagespeed.ic.1OwyIB6Of8.png
 
Poslednja izmena:
Osim u crkvi i starijim freskama, i osim srednjevekovnih povelja, staroslovenska slova nalaze se i na kamenim spomenicima današnje Rumunije:
http://alexisphoenix.org/romaniacrosses.php

Prema ovom sajtu (a on prema vikipediji) rumunska "ćirilica" identična je staroslovenskoj azbuci

romchirilic.gif

Jat ima po ovoj tabeli glasovnu današnju vrednost EA , to bi trebalo da znači da se mleko,mljeko,mlijeko..hipotetički u vlaškim zemljama čitalo mleako
Odnosno ime današnjeg sela Breasta , u rumunskom Dolju, http://alexisphoenix.org/breastasite.php izgovaralo bi se u našim krajevima Brest, Brjest ili Brijest.


Neki primeri rukopisa
http://www.e-conservationline.com/content/view/610/188/

.. the Transylvanian Romanians' religious and secular texts were all in Old Church Slavonic. Slavonic inscriptions can be found on the walls of cnezial churches dating from the early 1400s, and Slavonic notes, written in Cyrillic script, figure on the back of 15th-century letters of nobility granted to cnezial families. The earliest reference to the use of Slavonic language and Cyrillic script by Transylvania's Romanians dates from around 1280, in Simon Kézai's chronicle.
.. Transylvania's Romanians had a long tradition of writing texts in Slavonic-Cyrillic, first in the monasteries, and then in the earliest known school for laymen. That school had been established by Balkan merchants at Şchei, on the outskirts of Brassó, an important centre for trade with the Levant. The earliest source to mention the school's teacher dates from 1480.
The school's written language was Slavonic, but it was probably taught with some Romanian additions, for the first Romanian linguistic relic that can be dated accurately is a 1521 letter (in Cyrillic script) sent by a Wallachian boyar, Neacşu Lupu, from the frontier locality of Cîmpulung to people in Brassó.
http://mek.oszk.hu/03400/03407/html/96.html
 
Poslednja izmena:

Back
Top