The emergence of Vlach gravestones in Western Balkans, Octavian Ciobanu

URL:
https://octavian443751826.wordpress...olises-with-petroglyphs-in-western-balkans-2/

„The paralels between (Romanian/Vlach) dancers from Duboka in Timoc and the depictions on medieval funerary stećci are far too close for accident” (Elizabeth Wayland Barber, The Dancing Goddesses: Folklore, Archaeology, and the Origins of European Dance, New York, W.W. Norton & Company, 2013, Chapter Medieval Traces).

FJw0cXL.jpg

EWqZF0y.jpg
 
Poslednja izmena:
The emergence of Vlach gravestones in Western Balkans, Octavian Ciobanu

URL:
https://octavian443751826.wordpress...olises-with-petroglyphs-in-western-balkans-2/

„The paralels between (Romanian/Vlach) dancers from Duboka in Timoc and the depictions on medieval funerary stećci are far too close for accident” (Elizabeth Wayland Barber, The Dancing Goddesses: Folklore, Archaeology, and the Origins of European Dance, New York, W.W. Norton & Company, 2013, Chapter Medieval Traces).

FJw0cXL.jpg

EWqZF0y.jpg

Да поновим пост, да читачи не буду у заблуди због Октавијана Чобана:
Можда би ово била револуционарни проналазак Октавија Чобана, да није заснован на две неистине:

1. На приказаним рељефима са стећака не постоји ништа што би приказане поредило са Власима. Напротив, на средњем рељефу уочљива је властелинска одећа, а и симбол (верујем- хералдички) између играча. Чак, без обзира што уопште нису Власи на приказу стећака, питање је да ли је баш посмртно коло приказано на стечцима, с обзиром да су посмртна кола (типична за српску популацију) тзв "наопака" кола, одн. играчи се крећу у супротном смеру. Обичај је био жив до 20. века
http://etno-institut.co.rs/cir/pojmovnik/k/kolo naopako ETNO.php
а задржали су га још увек, као "немо коло", Срби из Лике, Баније и са Кордуна.
На првом рељефу у Карлиновом посту и Чобановом тексту уочљиво је да коловођа носи мач што је типично за српску обредну орску традицију, а пошто се на рељефу играчи крећу удесно, по положају коловође, значи да то није уопште посмртно коло.

2. Село Дубока познато је међу етнографима као село са очуваном традицијом русалија/русаља- односно жена које уочи Духова падају у медијски транс и говоре са покојницима. Нисам чула ни прочитала да они изводе икакво коло: постоји нека врста свечане поворке и увек је присутан свирач који над палим медијем изводи ритуал буђења музиком. Данас се то ради само због туриста, и опет је уочљиво да коло није посмртно јер не иде "наопако"
rosulje-1.jpg

http://mediagroup.rs/rusalje-tajne-homolja/

То што гђа Еlizabeth Wayland Barber "сведочи" ,одн. гдин Мариан Венцел, да је коло "hora in which three female dancers carry bunches of flowers, while the leader carries a sword", па обоје то приписује Власима, то нема везе са реалношћу. Да су русаље обичај везан само за Влахе постојао би и међу Власима Грчке или Власима Румуније или Власима Чешке, а не постоји. А насупрот томе, постоје код свих Словена русалке и русалјиске поворке и русалијска гробља, као што је и мач у рукама коловође односно вође поворке типичан за све старе српске пбредне игре- лазарице, краљице..а у јужним деловима одн Старој Србији очувана је врло атрактивна русалијска игра, уз обавезне мачеве, која баш никакве везе нема са псмртним ритуалима.

1200px-Rusalii_vo_Skopje%2C_1930-ti.jpg
tumblr_o3h1nf3TnG1utuge7o1_r3_1280.jpg


верује се да је и ово било везано за русалије:
1319105200_image004.jpg
 
"... Vlachs from ancient times have shaped Greek consciousness. They shaped it spontaneously and free .... As in the past, from the Byzantine to the Muslim period, the Vlachs of Pindus, Ohrid and Thessaly have adopted all the characteristics of Greek culture, so now they have embraced Greek national consciousness, the last product of Greek civilization ... "

- Giovani Amadori-Virgili. Archives of the Italian Ministry of Foreign Affairs. "La questione Rumeliota: (Macedonia, Vecchia Serbia, Albania, Epiros) et la politica italiana". Roma 1908.
 
"In this same period [early 17th century], many people settled down on the outskirts of Thessalonica in Asvestochorion (Kirets-Kioi) to the south of a church beside the rill known as Vlachikos Lakkos. Apparently they still spoke Vlach. They were craftsmen--tailors, dyers, jewellers, shoemakers, and so on. They were also more civilized than the local inhabitants, to whom they referred disparagingly as "peasants."

The people of the Agrafa...moved to the east across the Sea of Marmara and colonized villages along the coast of Asia Minor. Others went north and settled in Philippopolis (now Plovdiv) where there were also Greek immigrants from Epirus, Moschopolis (the exodus from this city was occasioned by its destruction), Rhodes, and the district of Stenemachos. However, most of the migrants from the Agrafa went even further north to the Danubian principalities, where their Latin dialect apparently facilitated intercourse with the indigenous peoples of those lands. During the seventeenth and eighteenth centuries, as evidence of their prosperity, these expatriates built handsome homes and beautiful churches in the Agrafa, the Aspropotamos, and generally throughout the Pindus and its spurs. These churches still serve as reminders of the close relationships between the Greeks from the Agrafa and the countries to which they migrated, notably Rumania."

-- The Greek Nation: 1453-1669, Apostolos E. Vacalopoulos (New Jersey, 1976).
 
Honesta missio, Viminacium, AD 196

An inscription from 196 AD from Viminacium of Moesia Superior (Legio VII Claudia) with a long list of more than 100 soldiers mentioned because they were honored with a honesta missio after a 25-year term in auxilia of the Roman army, earning a lump sum and the privilege of the Roman state.

Besides the names of the veterans, places of origin are also mentioned. If you find it difficult to count, you will see that three quarters of troops are Thracians from the triangle of Ratiaria - Scupi - Trimontium and from the rest 1/4 a couple of Macedonians, while the rest are from Dacia (Sarmizegetusa), Pannonia (Sirmium and Mursa) and Dalmatia (Salonae and Iadera).

The inscription is here:
https://inscriptions.packhum.org/text/174440?hs=1614-1622
 
1890 - Victor Bérard: Travels through Central Albania, between Turkey and Contemporary Hellenism

Durrës


- "Hellenism recruits its partisans from among the Orthodox Albanians and the Kutzovlachs. The town itself may be Italian, but the suburb is Greek. Greek is spoken in all the cafés here and the walls of shops are plastered in portraits of King George I and his minister, Mr Tricoupis. Under the plane trees, groups of drinkers in fustanellas sing melancholic Aegean songs with their guitars."

- "How strong traditions still are in Turkey! A Kutzovlach caravan arrived from Monastir [Bitola] after a seven-day journey. These Kutzovlachs (lame Vlachs) are a people of Latin origin that Pouqueville, towards the end of the last century, placed as coming from the two slopes of the Pindus Mountains, between Larissa and Janina. All business in southern Albania was in their hands at that time. From Voskopoja [Moschopolis] near Korça, Syrrakou, Kalarrytais, Mezzovo and Larissa, centres of the Anovlachs, they spread throughout the country, selling the products of their labour – hides, leather, silverwork, capes, felt hats and carpets, or the merchandise they received from their branch offices in Leghorn, Vienna and Amsterdam. Durrës was their natural port for contacts with Ancona, Dubrovnik [Ragusa] and Venice. Following the Greek Revolution, the Vlachs, who called themselves Greeks and who had fought for freedom with their money and blood, emigrated in great numbers to the new Kingdom of Greece and were scattered. The towns of the Pindus range thus lost their role and importance. The merchants of Voskopoja settled elsewhere, in the large Muslim cities of Salonica and Monastir. Nonetheless, a century later, although there is no more reason for it, Durrës remains a Kutzovlach port. Caravans from Monastir arrive here every Saturday."

Peqin

- "The kaza of Peqin, entirely Muslim, consists of about 3,000 inhabitants, of whom less than two hundred are Christian Vlachs. Aside from the sixty to eighty Ottoman families, these Muslims are very tolerant in their faith."

Elbasan

- "The Vlach quarter is right beside this verdant temple. The Vlach colony of Elbasan, like that of Peqin, is a hub on the Vlach trade route between the Pindus Mountains and Durrës. The Vlachs have their own church, their language and their schools. They live and marry amongst themselves. But their church was constructed in the same style as the Albanian church. Their clergy is Greek, and their liturgy is held in Greek. Even the flagstones in their cemetery are written mostly in Greek. In their two schools, for girls and boys, instruction is given in Greek. They themselves speak Vlach in their quarter but Greek or Albanian in the bazaar. They also send their students to the University of Athens. In short, they regard themselves as Greeks.

The same German apostle who received such a snub from the Albanians turned to the Vlachs and spoke to them of Greater Romania, of their Latin brothers, their Greek enemies, the oppression of their race and language, and of the tyranny of the Greek clergy. The Vlachs then seized him and took him off to the prefect as an agent of sedition. But this German had papers, documents that caused the prefect to release him immediately with humble excuses."
 
Nasleđe katolika i pravosalavaca je gotovo identično u Bosni , svi oni guslaju o srpskim junacima i vladarima.

To je apsolutno netačno. Ne postoji nikakva guslarska tradicija kod Hrvata u Bosni. Ne govore čak ni istim dijalektom kao Srbi. Srpska narodna epika sva prožeta srpskom istorijom i slovenskom mitologijom (vile, zmajevi..) pisana je na štokavskoj ijekavici kojom govore Srbi u Bosni i Hercegovini koji su je i stvarali.

Hrvati u Bosni Hercegovini govore ikavicom i verovatno potiču iz dalmatinskog zaleđa. O njihovom poreklu profesor Nedim Filipović piše:
"U hercegovačkom defteru iz 1477 navedene su velike vlaške skupine koje pod svojim starješinama dolaze izvan granica Hercegovačkog sandžaka, s morske strane, dakle iz Dalmacije i dalmatinskog zaleđa, i tu se naseljavaju."

Zanimljiva je činjenica da bosanski muslimani hrišćane uglavnom nazivaju vlasima, pogotovo Srbe iako bosanski Srbi nikad sebe tako nisu zvali. Ekvivalent tom terminu je pogrdni termin balija za muslimane što izvorno znači isto što i vlah. Poreklo bosanskih muslimana je uglavnom od pravoslavnih vlaha, manjim delom i od katoličkih vlaha, kao i od islamizovane populacije iz Mađarske i Srbije. Od trenutka islamizacije sami sebe zovu Turcima, a svoje neislamizovane zemljake nastavljaju zvati vlasima sve dok se nisu svi isturčili. Otuda verovatno i generički naziv "vlah" za hrišćanina u Bosni, nadenut od islamizovanih vlaha. Neću ulaziti u to koje je daljne poreklo tih vlaha i njihov identitet, samo ću konstatovati da je populacija koja se raširila po Bosni sa turskim osvajanjem zapravo populacija od koje potiče narod koji se danas izjašnjava kao "Bošnjaci".

O samoidentifikaciji ovdašnjih naroda u Vukovo doba Vuk Karadžić piše:
"Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srblji, a ostali ovoga imena neće da prime, nego oni zakona turskoga misle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni od stotine jedan ne zna turski; a oni zakona rimskoga sami sebe ili zovu po mjestima u kojima žive npr. Slavonci, Bosanci (ili Bošnjaci), Dalmatinci, Dubrovčani itd., ili, kao što osobito čine književnici, starinskijem ali bog zna čijim imenom. "
 
Poslednja izmena:
Nisam čitao temu od početka, ali gdje nestadoše Vlasi iz Vojne krajine za koje imamo nedvojbene dokaze da su postojali?

Vlah je imao i sledeće značenje : "izbeglica sa teritorije pod turskom vlašću". Pošto su Srbi bežali sa teritorije pod turskom vlašću, izraz se odnosio uglavnom na njih i postao sinonim za Srbe.

Ta višestruka značenja pojma vlah otežavaju posao čak i profesionalnim istoričarima. Za tebe je uglavnom mnogo važnije pitanje porekla vlaha kojima su Turci dodelili zemlju jer od tih vlaha potiču tvoji preci (dakle, preci današnjih bosanskih muslimana).
 
Poslednja izmena:
To je apsolutno netačno. Ne postoji nikakva guslarska tradicija kod Hrvata u Bosni. Ne govore čak ni istim dijalektom kao Srbi. Srpska narodna epika sva prožeta srpskom istorijom i slovenskom mitologijom (vile, zmajevi..) pisana je na štokavskoj ijekavici kojom govore Srbi u Bosni i Hercegovini koji su je i stvarali.

Hrvati u Bosni Hercegovini govore ikavicom i verovatno potiču iz dalmatinskog zaleđa. O njihovom poreklu profesor Nedim Filipović piše:
"U hercegovačkom defteru iz 1477 navedene su velike vlaške skupine koje pod svojim starješinama dolaze izvan granica Hercegovačkog sandžaka, s morske strane, dakle iz Dalmacije i dalmatinskog zaleđa, i tu se naseljavaju."

Zanimljiva je činjenica da bosanski muslimani hrišćane uglavnom nazivaju vlasima, pogotovo Srbe iako bosanski Srbi nikad sebe tako nisu zvali. Ekvivalent tom terminu je pogrdni termin balija za muslimane što izvorno znači isto što i vlah. Poreklo bosanskih muslimana je uglavnom od pravoslavnih vlaha, manjim delom i od katoličkih vlaha, kao i od islamizovane populacije iz Mađarske i Srbije. Od trenutka islamizacije sami sebe zovu Turcima, a svoje neislamizovane zemljake nastavljaju zvati vlasima sve dok se nisu svi isturčili. Otuda verovatno i generički naziv "vlah" za hrišćanina u Bosni, nadenut od islamizovanih vlaha. Neću ulaziti u to koje je daljne poreklo tih vlaha i njihov identitet, samo ću konstatovati da je populacija koja se raširila po Bosni sa turskim osvajanjem zapravo populacija od koje potiče narod koji se danas izjašnjava kao "Bošnjaci".

O samoidentifikaciji ovdašnjih naroda u Vukovo doba Vuk Karadžić piše:
"Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srblji, a ostali ovoga imena neće da prime, nego oni zakona turskoga misle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni od stotine jedan ne zna turski; a oni zakona rimskoga sami sebe ili zovu po mjestima u kojima žive npr. Slavonci, Bosanci (ili Bošnjaci), Dalmatinci, Dubrovčani itd., ili, kao što osobito čine književnici, starinskijem ali bog zna čijim imenom. "

Нетачно.
Икавице има у средњоведњовековним повељама босанских банова, штокавске наравно. Штокавска икавица је изворно српска као и штокавска екавица и ијекавица. Чакавица је изворно екавска, али је добар део чакавских говора икавизиран под утицајем Буњеваца (Срба католика) који су се доселили у неке чакавске крајеве у османско време из БиХ.
Срба икаваца је било пуно у средњем веку па и касније. У Босанској Крајини крајем 16-ог века добар део Срба је причао икавицом и за то постоје писани докази. Могу да их поставим ако не хоћеш.
Икавски православни Срби су се до недавно одржали на купрешкој висоравни

Питај форумаша Сноудена који је Србин из Далмације како су му говорили дид и баба, и питај Слободана Јарчевића који је родом са Купреса како су говорили његови дид и баба.
 
Poslednja izmena:
Икаваца Срба има, има их дан данас, а раније их је било знатно више. Говорим о руралним Србима, не говорим о урбаним икавизираним Србима попут Арсена Дедића, рођеном у Шибенику.
Те теорије о постојању двију различитих "штокавица", "источне" (српске) и "западне" (хрватске), то је измишљотина Јосипа Лисца и мејнстрим школе хрватских лингвиста. За то нема никаквих лингвистичких аргумената. Читаво то подручје је континуум, изоглосе се сјеку, нема изоглоса које дијеле "источну" и "западну" штокавицу, премда је изолација учинила своје, па су неке иновације типичније за хрватске говоре, а неке за српске, јер су вјековима социолошки изоловани.
Исто тако је теорија о ијекавском поријеклу руралних икавских Срба одавно оборена. Прво, ривалске вјерске групе никад нису преузимале једна од друге језичке елементе, осим културолошки вокабулар (џамија, намаз, Рамазан, монсињор, фратар) и ријечи за појмове с којима се први пут сријећу, нпр. далматински Срби су термине из појмовне области поморства и морске флоре и фауне морали преузети од чакавских Хрвата са обале, јер они сами нису живјели уз обалу.
Икавица код руралних Срба је аутентична. Сви ти српски икавски говори чак имају низ ијекавских посуђеница, док је икавски одраз тај који је досљедан. Дакле, упркос утицају ијекавских Срба, они су одржали свој говор.
 
Икаваца Срба има, има их дан данас, а раније их је било знатно више. Говорим о руралним Србима, не говорим о урбаним икавизираним Србима попут Арсена Дедића, рођеном у Шибенику.
Те теорије о постојању двију различитих "штокавица", "источне" (српске) и "западне" (хрватске), то је измишљотина Јосипа Лисца и мејнстрим школе хрватских лингвиста. За то нема никаквих лингвистичких аргумената. Читаво то подручје је континуум, изоглосе се сјеку, нема изоглоса које дијеле "источну" и "западну" штокавицу, премда је изолација учинила своје, па су неке иновације типичније за хрватске говоре, а неке за српске, јер су вјековима социолошки изоловани.
Исто тако је теорија о ијекавском поријеклу руралних икавских Срба одавно оборена. Прво, ривалске вјерске групе никад нису преузимале једна од друге језичке елементе, осим културолошки вокабулар (џамија, намаз, Рамазан, монсињор, фратар) и ријечи за појмове с којима се први пут сријећу, нпр. далматински Срби су термине из појмовне области поморства и морске флоре и фауне морали преузети од чакавских Хрвата са обале, јер они сами нису живјели уз обалу.
Икавица код руралних Срба је аутентична. Сви ти српски икавски говори чак имају низ ијекавских посуђеница, док је икавски одраз тај који је досљедан. Дакле, упркос утицају ијекавских Срба, они су одржали свој говор.

Навео сам у претходној поруци у којим местима у Далмацији су рурални Србу били икавци. Заворавих да споменем Србе икавце из околине Имотског и Загоре. Неда Украден која је Српкиња из Главине Доње код Имотског и каже да су Срби из њеног села говорили икавски https://sr.wikipedia.org/wiki/Главина_Доња#Познате_личности
Колега са факултета од моје мајке Србин из Великог Брочанца каже да су Срби из његовог села говорили икавски. Велики Брочанац је 3 км од мора и у СФРЈ је припадао општини Солин а данас припада општини Клис. У Великом Брочанцу су живели аутохтони Срби са презименима Вујић, Новаковић, Парађина, Просеница и Шего https://sr.wikipedia.org/wiki/Велики_Брочанац

И код Срба ијекаваца из Далмације су постојали икавски утицаји у мањој или већој мери.

Да је икавица код руралних Срба из Далмације аутентична осим овога што си ти навео доказује и постојање презимена са икавским основама код далматинских православних Срба, нпр:
- Стипановић (Кољане, Врлика) https://sr.wikipedia.org/wiki/Кољане#Презимена
- Билић (Цивљане, Врлика) https://sr.wikipedia.org/wiki/Цивљане#Презимена
- Бижић (Ђеврске, Кистање) https://sr.wikipedia.org/wiki/Ђеврске#Презимена
- Свитлица (Сонковић, Скрадин) https://sr.wikipedia.org/wiki/Сонковић#Презимена
- Цвитковац (Маовице, Врлика) https://sr.wikipedia.org/wiki/Маовице#Презимена
- Мишина (Косоре, Врлика) https://sr.wikipedia.org/wiki/Косоре#Презимена
 
Poslednja izmena:
Нетачно.
Икавице има у средњоведњовековним повељама босанских банова, штокавске наравно. Штокавска икавица је изворно српска као и штокавска екавица и ијекавица. Чакавица је изворно екавска, али је добар део чакавских говора икавизиран под утицајем Буњеваца (Срба католика) који су се доселили у неке чакавске крајеве у османско време из БиХ.
Срба икаваца је било пуно у средњем веку па и касније. У Босанској Крајини крајем 16-ог века добар део Срба је причао икавицом и за то постоје писани докази. Могу да их поставим ако не хоћеш.
Икавски православни Срби су се до недавно одржали на купрешкој висоравни

Питај форумаша Сноудена који је Србин из Далмације како су му говорили дид и баба, и питај Слободана Јарчевића који је родом са Купреса како су говорили његови дид и баба.

Srbi u BIH su mahom ijekavci, mada u nekim delovima Bosne govore i ikavski. Srpska narodna epska poezija je pisana na štokavskoj ijekavici. Šta je nejasno?
Niti su Bunjevci starosedeoci Bosne, niti su preci današnjih ikavaca katolika u Bosni i Hercegovini potomci starosedelaca Bosne (čak i da je ikavica govor koji se govorio u srednjovekovnoj Bosni), niti njihova ikavica ima ikakve veze sa tim. Osvrnuću se na njhov jezik i genetiku.

Jezik
Mislim da je na ovom forumu već citirana etnografska literatura koja opisuje jezik i običaje velebitskih Bunjevaca, ikavaca katolika u Lici i zaleđu Dalmacije:
Zbornik za narodni život i običaje - Volume 48
"Nekoć se na Velebitu stoka prebrojavala »na pedeset«. Pri brojenju stala su na strugu dva čobanina brojača, koji su iz tora puštali dvije po dvije ovce. Zato se brojilo samo parnim brojevima. Brojilo se na starinski vlaški način: do, pato, šasto, šopći zeći i tako do pedeset."
Kao što vidiš, brojali su ovce na vlaškom. Izvorno su romanofoni, a slovenizacijom su usvojili jezik kojim je govorila sredina u kojoj su se slovenizovali. To što su raznosioci ikavice i što su usvojili jedan od dijalekata srpskog jezika ne čini ih izvornim Srbima, niti stvoriteljima tog srpskog štokavskog dijalekta i svega što je na štokavskoj ikavici napisano, a ponajmanje naslednicima srpske srednjovekovne države Bosne koja je postala predmet skoro patološke opsesije pre svega današnjih bosanskih muslimana, ali i bosanskih katolika. Iako istorijska dokumentacija jasno govori da su dovedeni u Bosnu za vreme turske vlasti, oni se od te opsednutosti jednom od srpskih srednjovekovnih država i naopakog uverenja da su oni naslednici te države neće lako izlečiti.

Genetika
Genetika takođe može ispratiti njihovo poreklo. Za njih je karakterističan dinarik južni i imaju ga u procentima većim nego bilo koja druga južnoslovenska populacija. Sve će biti jasno kad budu identifikovane sve grane, podgrane i grančice dinarika južnog, ali i već sada, na osnovu rasporeda nekih grana ima elemenata za zaključivanje o poreklu.

Moguće je da su neke grane dinarika pored R1a nosili proto Srbi. Kod dinarika severnog neke grane su karakteristične za Bugare, makedonske Slovene, neke za zapadne Slovene. Kod dinarika južnog većina podgrana su izrazito balkanske, naročito one prisutne kod Bunjevaca i ostalih ikavaca katolika. S druge strane, jedna podgrana dinarika južnog postoji i kod potomaka germanizovanih Slovena u istočnoj Nemačkoj i kod Srba, pa je moguće da je došla sa proto Srbima na Balkan. Očito je da etničko poreklo nosilaca dinarika nije bilo isto, da su preci nosilaca došli u različitim migracionim turama i da je visok procenat dinarika kod Južnih Slovena posledica tog kumulativnog efekta.

Iako zbog malog broja onih koji su se dublje testirali ne znamo tačne podgrane svih testiranih nosilaca dinarika kod nas, za sada je izvesno da su crnogorskom plemenu Tarski Nikšići srodni mnogi Bunjevci i katolički ikavci i da svi zajedno pripadaju istoj podgrani, pa je logično pretpostaviti da su se nositelji odatle širili na Zapad. To je u potpunom saglasju sa istorijskim dokumentima koji govore da se ova populacija raseljavala pod dirigentskom palicom Turaka, odnosno kao posledica osmanske kolonizacione politike mada je bilo raseljavanja i pre turske vlasti, pa i bežanja pred Turcima još dalje na zapad i sever. Dakle, ova podgrana dinarika južnog je itekako doprinela širenju dinarika južnog kod katolika i muslimana, te se dosta razmnožila za vreme pogodnih uslova tokom turske vlasti. Jasno je odakle potiče.
 
Poslednja izmena:
.....под утицајем Буњеваца (Срба католика) .....

Imam utisak da si pod velikim uticajem Jerkovićevih nebuloznih teorija.

Pošto je njegova haplogrupa karakteristična prvenstveno za ikavske katolike, on se trudi svim silama da ikavske katolike proglasi Srbima. Čak i u onom tekstu o poreklu Nikole Tesle on je uspeo nekako da upetlja Bunjevce i da ih proglasi Srbima. Upravo ono što je ispisao daje argumente Hrvatima da svojataju Teslu. Neverovatno šta čini taj čovek zarad svog haplogrupskog šovinizma. Trebala bi čitava studija da se demantuju njegovi falsifikati i analizira šteta koju nanosi Srbima.

Iskoristiću još jednom priliku da se ozbiljnom analizom osvrnem na Jerkovićeve teorije i pored toga što je tema o genetičkoj geneologiji sada pretvorena u neozbiljnu trol lakrdiju zahvaljujući onom Panteliću i budalaštinama koje on postuje, a ti nemoj slučajno da opet tvrdiš da ja "progonim" Jerkovića. Ja njega "progonim" taman koliko neki "progone" Deretića.

On je konstruisao teoriju o poreklu Srba koja bi se mogla sažeti u devizu "jedna haplogrupa - jedan narod" i skoro sva njegova pisanija se svode na ubeđivanje da je taj I2 dinarik južni "originalna" haplogrupa Srba iako je već sada sasvim izvesno da podgrane te haplogrupe ne dele isto poreklo, niti su došle istim migracionim rutama.

I Jerković i njegovi privesci i poltroni sa Porekla, ali i neki kojima je on nabio komplekse jer je tvrdio u početku da im je haplogrupa albanska (pa su zato jedno vreme širili razne bljuvotine o Srbima po stranim forumima), stalno pokušavaju da sugerišu kako su bosanski muslimani i katolici jedini pravi naslednici srednjovekovne Bosne, najčistiji Srbi itd. Ne preza se ni od otvorenih laži, friziranja statistike o nosiocima haplogrupa, pa čak i smešnih stvari poput tvrdnji da su bosanski katolici plavušani i slične besmislice.

Zanimljivi su i njihova nagađanja o plemićima i plemićkim rodovima. Na tim primerima možemo ilustrovati kako ta klika konstruiše teorije.
Kad se povede priča o porodičnom predanju neke porodice koje govori o plemićkom poreklu predaka konstatuje se da se radi o porodičnim legendama i izmišljotinama ukoliko se radi o nosiocima R1a. Sasvim je razumno objašnjenje da su predanja nekih porodica netačna ili da su prezimena plemića ponekad uzimali i oni u njihovoj službi ili okruženju. Međutim, ako se radi o nosiocima I2 din, onda je predanje tačno i to je još jedan dokaz da je dinarik južni izvorno srpski. Tako možemo pročitati da je podgrana Tarskih Nikšića (koji se inače u istorijskim izvorima pominju kao vlaški stočari koje su Turci raseljavali na sve strane) pravi rasadnik plemića i plemićkih loza, što srpskih, hrvatskih, bosanskih.... sve samo plemstvo.

Sam Jerković je pre nekoliko godina otvorio temu o srpskim porodicama koje su starosedeoci u zapadnoj Bosni (pošto većina potiče iz Hecegovine) u koje je ubrojao i porodicu Bursać, valjda prema podacima iz neke literature. Ovo prezime kao i prezimena nastala od njega je dosta brojno u Bosanskoj Krajini i Lici, a nose jednu retku podgranu haplogrupe R1a. Kasnije kad se teško posvađao sa jednim nosiocem iste grane, Jerković iznosi pretpostavku da Bursaći zapravo potiču od makedonskog plemena Brsjaci i tu je pretpostavku bazirao isključivo na osnovu sličnosti prezimena i plemenskog imena, potpuno ignorišu činjenicu da se u etnografskoj literaturi navodi da ovo prezime potiče od ličnog imena Bursa čime padaju u vodu sve druge teorije. Nedavno je izneo podatak da je ova grana R1a pronađena i kod nekog Makedonca Koneskog i da postoji u Makedoniji. Time se diskretno sugeriše da je nesrpska. A da se samo radi o nosiocima I2 dinarik haplogrupe, Jerković se ne bi libio da konstruiše drugačiju teoriju. Po dubrovačkom istoričaru Mavru Orbiniju, Mrnjavčevići potiču iz Livna u zapadnoj Bosni. Upravljali su delovima današnje Makedonije (Prilep i okolne oblasti) i verovatno tamo odvukli masu svojih saplemenika i rođaka iz starog zavičaja. Iz Prilepa potiče i testirani Makedonac Koneski. Kao šlag na tortu, u knjizi Petra Rađenovića o poreklu stanovništva Drvara se za Bursaće kaže sledeće: "Naši stari su se zvali nekad Mrnjavčevići." Da se kojim slučajem radi o nosiocima I2 dinarika ja mislim da bi Jerković objavio i tim svojim sledbenicima i svim medijima da je pronašao haplogrupu Mrnjavčevića, odnosno Kraljevića Marka.

Da ponovim, hoću samo da skrenem pažnju na koji se način konstruišu teorije od strane Jerkovića i njegovih sledbenika.

Ja se nadam da će jednog dana napokon biti izvršena testiranja kostiju u grobovima Nemanjića i ostale srpske vlastele čisto zarad istine, ali i ućutkivanja ovih mitomana sa Porekla pošto su njihove mitomansko-cirkuzantsko-šarlatanske konstrukcije prevršile svaku meru.
 
Srbi u BIH su mahom ijekavci, mada u nekim delovima Bosne govore i ikavski. Srpska narodna epska poezija je pisana na štokavskoj ijekavici. Šta je nejasno?
Niti su Bunjevci starosedeoci Bosne, niti su preci današnjih ikavaca katolika u Bosni i Hercegovini potomci starosedelaca Bosne (čak i da je ikavica govor koji se govorio u srednjovekovnoj Bosni), niti njihova ikavica ima ikakve veze sa tim. Osvrnuću se na njhov jezik i genetiku.

Jezik
Mislim da je na ovom forumu već citirana etnografska literatura koja opisuje jezik i običaje velebitskih Bunjevaca, ikavaca katolika u Lici i zaleđu Dalmacije:
Zbornik za narodni život i običaje - Volume 48
"Nekoć se na Velebitu stoka prebrojavala »na pedeset«. Pri brojenju stala su na strugu dva čobanina brojača, koji su iz tora puštali dvije po dvije ovce. Zato se brojilo samo parnim brojevima. Brojilo se na starinski vlaški način: do, pato, šasto, šopći zeći i tako do pedeset."
Kao što vidiš, brojali su ovce na vlaškom. Izvorno su romanofoni, a slovenizacijom su usvojili jezik kojim je govorila sredina u kojoj su se slovenizovali. To što su raznosioci ikavice i što su usvojili jedan od dijalekata srpskog jezika ne čini ih izvornim Srbima, niti stvoriteljima tog srpskog štokavskog dijalekta i svega što je na štokavskoj ikavici napisano, a ponajmanje naslednicima srpske srednjovekovne države Bosne koja je postala predmet skoro patološke opsesije pre svega današnjih bosanskih muslimana, ali i bosanskih katolika. Iako istorijska dokumentacija jasno govori da su dovedeni u Bosnu za vreme turske vlasti, oni se od te opsednutosti jednom od srpskih srednjovekovnih država i naopakog uverenja da su oni naslednici te države neće lako izlečiti.

Genetika
Genetika takođe može ispratiti njihovo poreklo. Za njih je karakterističan dinarik južni i imaju ga u procentima većim nego bilo koja druga južnoslovenska populacija. Sve će biti jasno kad budu identifikovane sve grane, podgrane i grančice dinarika južnog, ali i već sada, na osnovu rasporeda nekih grana ima elemenata za zaključivanje o poreklu.

Moguće je da su neke grane dinarika pored R1a nosili proto Srbi. Kod dinarika severnog neke grane su karakteristične za Bugare, makedonske Slovene, neke za zapadne Slovene. Kod dinarika južnog većina podgrana su izrazito balkanske, naročito one prisutne kod Bunjevaca i ostalih ikavaca katolika. S druge strane, jedna podgrana dinarika južnog postoji i kod potomaka germanizovanih Slovena u istočnoj Nemačkoj i kod Srba, pa je moguće da je došla sa proto Srbima na Balkan. Očito je da etničko poreklo nosilaca dinarika nije bilo isto, da su preci nosilaca došli u različitim migracionim turama i da je visok procenat dinarika kod Južnih Slovena posledica tog kumulativnog efekta.

Iako zbog malog broja onih koji su se dublje testirali ne znamo tačne podgrane svih testiranih nosilaca dinarika kod nas, za sada je izvesno da su crnogorskom plemenu Tarski Nikšići srodni mnogi Bunjevci i katolički ikavci i da svi zajedno pripadaju istoj podgrani, pa je logično pretpostaviti da su se nositelji odatle širili na Zapad. To je u potpunom saglasju sa istorijskim dokumentima koji govore da se ova populacija raseljavala pod dirigentskom palicom Turaka, odnosno kao posledica osmanske kolonizacione politike mada je bilo raseljavanja i pre turske vlasti, pa i bežanja pred Turcima još dalje na zapad i sever. Dakle, ova podgrana dinarika južnog je itekako doprinela širenju dinarika južnog kod katolika i muslimana, te se dosta razmnožila za vreme pogodnih uslova tokom turske vlasti. Jasno je odakle potiče.

Икавице је било у средњовековној Босни и то пуно више него што је има данас у Босни. Икавица је дошла у Далмацију из Босне крајем средњег века и у османском периоду. То што се до данас најбоље очувала у Далмацији не значи и је у Далмацији настала.
Буњевци су старином са реке Буне код Мостара, а не из Далмације. Подручје реке Буне одакле потичу Бхњевци је од раног средњег века до 1329 године било у саставу Србије, а у некој хрватској држави је било само 4 године (1941-45 у геноцидној НДХ). Дакле од Адама и Еве до Данас подручје одакле потичу Буњевци је само толико било у Хрватској.
Буњевци су се са Буне померили на подручје око Ливна, Дувна и Купреса крајем средњег века, у далматинску Загору су дошли у 16-ом веку, а у Лику тек крајем 17-ог века.

Натпис Вигња Милошевића или Кочеринска плоча из 1404 године из околине Мостара је написана на икавици https://bs.wikipedia.org/wiki/Natpis_Vignja_Miloševića

Јеси ли чула за Билино Поље у средњој Босни? То је било једно од седишта босанских банова и крстајанске (богумулске) цркве.

Прочитај ово, волео бих да ми прокоментаришеш! srbiubih.com/gfdcdrseswe/?lang=lat
 
Poslednja izmena:
Imam utisak da si pod velikim uticajem Jerkovićevih nebuloznih teorija.

Pošto je njegova haplogrupa karakteristična prvenstveno za ikavske katolike, on se trudi svim silama da ikavske katolike proglasi Srbima. Čak i u onom tekstu o poreklu Nikole Tesle on je uspeo nekako da upetlja Bunjevce i da ih proglasi Srbima. Upravo ono što je ispisao daje argumente Hrvatima da svojataju Teslu. Neverovatno šta čini taj čovek zarad svog haplogrupskog šovinizma. Trebala bi čitava studija da se demantuju njegovi falsifikati i analizira šteta koju nanosi Srbima.

Iskoristiću još jednom priliku da se ozbiljnom analizom osvrnem na Jerkovićeve teorije i pored toga što je tema o genetičkoj geneologiji sada pretvorena u neozbiljnu trol lakrdiju zahvaljujući onom Panteliću i budalaštinama koje on postuje, a ti nemoj slučajno da opet tvrdiš da ja "progonim" Jerkovića. Ja njega "progonim" taman koliko neki "progone" Deretića.

On je konstruisao teoriju o poreklu Srba koja bi se mogla sažeti u devizu "jedna haplogrupa - jedan narod" i skoro sva njegova pisanija se svode na ubeđivanje da je taj I2 dinarik južni "originalna" haplogrupa Srba iako je već sada sasvim izvesno da podgrane te haplogrupe ne dele isto poreklo, niti su došle istim migracionim rutama.

I Jerković i njegovi privesci i poltroni sa Porekla, ali i neki kojima je on nabio komplekse jer je tvrdio u početku da im je haplogrupa albanska (pa su zato jedno vreme širili razne bljuvotine o Srbima po stranim forumima), stalno pokušavaju da sugerišu kako su bosanski muslimani i katolici jedini pravi naslednici srednjovekovne Bosne, najčistiji Srbi itd. Ne preza se ni od otvorenih laži, friziranja statistike o nosiocima haplogrupa, pa čak i smešnih stvari poput tvrdnji da su bosanski katolici plavušani i slične besmislice.

Zanimljivi su i njihova nagađanja o plemićima i plemićkim rodovima. Na tim primerima možemo ilustrovati kako ta klika konstruiše teorije.
Kad se povede priča o porodičnom predanju neke porodice koje govori o plemićkom poreklu predaka konstatuje se da se radi o porodičnim legendama i izmišljotinama ukoliko se radi o nosiocima R1a. Sasvim je razumno objašnjenje da su predanja nekih porodica netačna ili da su prezimena plemića ponekad uzimali i oni u njihovoj službi ili okruženju. Međutim, ako se radi o nosiocima I2 din, onda je predanje tačno i to je još jedan dokaz da je dinarik južni izvorno srpski. Tako možemo pročitati da je podgrana Tarskih Nikšića (koji se inače u istorijskim izvorima pominju kao vlaški stočari koje su Turci raseljavali na sve strane) pravi rasadnik plemića i plemićkih loza, što srpskih, hrvatskih, bosanskih.... sve samo plemstvo.

Sam Jerković je pre nekoliko godina otvorio temu o srpskim porodicama koje su starosedeoci u zapadnoj Bosni (pošto većina potiče iz Hecegovine) u koje je ubrojao i porodicu Bursać, valjda prema podacima iz neke literature. Ovo prezime kao i prezimena nastala od njega je dosta brojno u Bosanskoj Krajini i Lici, a nose jednu retku podgranu haplogrupe R1a. Kasnije kad se teško posvađao sa jednim nosiocem iste grane, Jerković iznosi pretpostavku da Bursaći zapravo potiču od makedonskog plemena Brsjaci i tu je pretpostavku bazirao isključivo na osnovu sličnosti prezimena i plemenskog imena, potpuno ignorišu činjenicu da se u etnografskoj literaturi navodi da ovo prezime potiče od ličnog imena Bursa čime padaju u vodu sve druge teorije. Nedavno je izneo podatak da je ova grana R1a pronađena i kod nekog Makedonca Koneskog i da postoji u Makedoniji. Time se diskretno sugeriše da je nesrpska. A da se samo radi o nosiocima I2 dinarik haplogrupe, Jerković se ne bi libio da konstruiše drugačiju teoriju. Po dubrovačkom istoričaru Mavru Orbiniju, Mrnjavčevići potiču iz Livna u zapadnoj Bosni. Upravljali su delovima današnje Makedonije (Prilep i okolne oblasti) i verovatno tamo odvukli masu svojih saplemenika i rođaka iz starog zavičaja. Iz Prilepa potiče i testirani Makedonac Koneski. Kao šlag na tortu, u knjizi Petra Rađenovića o poreklu stanovništva Drvara se za Bursaće kaže sledeće: "Naši stari su se zvali nekad Mrnjavčevići." Da se kojim slučajem radi o nosiocima I2 dinarika ja mislim da bi Jerković objavio i tim svojim sledbenicima i svim medijima da je pronašao haplogrupu Mrnjavčevića, odnosno Kraljevića Marka.

Da ponovim, hoću samo da skrenem pažnju na koji se način konstruišu teorije od strane Jerkovića i njegovih sledbenika.

Ja se nadam da će jednog dana napokon biti izvršena testiranja kostiju u grobovima Nemanjića i ostale srpske vlastele čisto zarad istine, ali i ućutkivanja ovih mitomana sa Porekla pošto su njihove mitomansko-cirkuzantsko-šarlatanske konstrukcije prevršile svaku meru.

Ако ниси знала Јерковић је напустио Порекло. Не бих да се бавим ликом и делом ни Јерковића, ни Јанка ни Марка, али морам да кажем да си превише опседнута са њим.

Ово бодловано није истина, јербо је I2-PH908 најјача хаплогрупа и код Срба (од тога не можемо побећи) и код босанско-херцеговачких муслимана. Јесу ли Срби носиоци ове хаплогрупе можда пореклом Хрвати?

Ово ти генетска слика херцеговачких Срба, на највећем узорку до сада. Добио сам податак од инсајдера и ова статистика још није објављена на Пореклу.

Узорак 440
I2a-YP196 (199) - 45.23% (PH908 32.5%)
R1a (68) - 15.45% (Z280 10.98%, M458 4.47%)
E-V13 (55) - 12.5%
I1 (29) - 6.59%
R1b (22) - 5% (западна 3.18%)
N-P189.2 (20) - 4.55%
J2a (18) - 4.09%
G2a-L497 (10) - 2.27%
J1 (6) - 1.36%
L-M349 (6) - 1.36%
J2b-M206 (4) - 0.9%
I2-M223 (1) - 0.23%
J2b-M241 (1) - 0.23%
Q (1) - 0.23%

Јесу ли ових 32.5% херцеговачких Срба пореклом Хрвати?


Што се тиче Бурсаћа. Наравно да нису дошли у Крајину из Црне Горе ни Старе Херцеговине, а камоли из Македоније. Они су старинци Доњих Крајева или су евентуално старином из Средње Босне. Карановић их убраја у родове које је "Турчин затекао" у Босни.
Бурсаћи су моји преци, моје 2 чукунбабе су биле из породице Бурсаћ, једна са очеве а једна са мајчине стране. Бурсаћи су одувек били Срби и они су један од најстаријих српских родова у Крајини. Они немају никакве везе ни са Хрватима ни са Македонцима ни са Црногорцима.
 
Poslednja izmena:
Ако ниси знала Јерковић је напустио Порекло. Не бих да се бавим ликом и делом ни Јерковића, ни Јанка ни Марка, али морам да кажем да си превише опседнута са њим.

Nikakve opsednutosti sa njegovom ličnošću nema. On je bio kreator svih tih nakaradnih teorija koje rušim. Ako recimo rušiš teorije koje zastupa Deretić, onda moraš da pomeneš prezime tvorca teorije i od koga sve to potiče.

Ово бодловано није истина, јербо је I2-PH908 најјача хаплогрупа и код Срба (од тога не можемо побећи) и код босанско-херцеговачких муслимана.

Ako je išta istinito i sasvim izvesno u vezi rezultata genetičkih testiranja na ovim prostorima, to je da je za Hrvate u Hercegovini i uopšte ikavce katolike karakterističan I2 dinarik južni i da tamo dostiže 70 do 80%, možda i više. I rezultati naučnih studija i kasnija samostalna testiranja pojedinaca preko komercijalnih kompanija govore isto. Kod njih je ova hg znatno zastupljenija nego kod ostalih Južnih Slovena. Mislim da je to jasno svakome ko je iole upućen u genetička istraživanja, makar površno, pa se neću na tome puno zadržavati. Kod one podgrane koju sam pominjala u prethodnom postu od nekoliko desetaka onih čija je pripadnost toj podgrani sa sigurnošću utvrđena ogromna većina su ili Crnogorci iz plemena Tarski Nikšići ili ikavci katolici. Prema tome, zaključak je vrlo jasan.

Ово ти генетска слика херцеговачких Срба, на највећем узорку до сада. Добио сам податак од инсајдера и ова статистика још није објављена на Пореклу.

Ja nigde ne rekoh da dinarik nije najčešća haplogrupa i kod ostalih Južnih Slovena s tim što ova ekipa sa Porekla ulaže nadčovečanske napore da ubedi javnost da je ta hg još češća nego što jeste. Ulažu se isto tako nadčovečanski napori da se ova haplogrupa proglasi ekskluzivno srpskom.

Što se tiče hercegovačkog istraživanja Porekla već sam dala mišljenje o tome na temi Genetička geneologija, pa ću copy/pasteovati ovde taj post.

Do mene je došla sledeća insajderska informacija vezana za hercegovačko istraživanje Porekla i to upravo od strane onih veoma dobro upućenih u istraživanja Porekla. Deo briseva koji su prvobitno uzeti u Hercegovini je propao, pa je napravljen novi dodatni spisak za testiranje. Na tom spisku su mnogi rodovi koji su već testirani ili koji imaju isto poreklo, a različita prezimena (navodno da bi se potvrdilo srodstvo). Inače, nakon ove intervencije procenat R1a je opao, a procenat I2 je porastao.
Ne sumnjam da je aktivnost Porekla inspirisala mnoge ljude da se zaintesuju za genetičku geneologiju i samoinicijativno testiraju, ali relevatnost ovih planskih testiranja koje sprovodi to "udruženje rodoslovaca" je veoma upitna. Možda čak pouzdana taman koliko i horoskop. U svakom slučaju imaju pravo da testiraju koga hoće, ali da rezultate takvih testiranja predstavljaju kao ozbiljnu naučnu studiju je jako neozbiljno i nekorektno prema javnosti.
 
Ako je išta istinito i sasvim izvesno u vezi rezultata genetičkih testiranja na ovim prostorima, to je da je za Hrvate u Hercegovini i uopšte ikavce katolike karakterističan I2 dinarik južni i da tamo dostiže 70 do 80%, možda i više. I rezultati naučnih studija i kasnija samostalna testiranja pojedinaca preko komercijalnih kompanija govore isto. Kod njih je ova hg znatno zastupljenija nego kod ostalih Južnih Slovena. Mislim da je to jasno svakome ko je iole upućen u genetička istraživanja, makar površno, pa se neću na tome puno zadržavati. Kod one podgrane koju sam pominjala u prethodnom postu od nekoliko desetaka onih čija je pripadnost toj podgrani sa sigurnošću utvrđena ogromna većina su ili Crnogorci iz plemena Tarski Nikšići ili ikavci katolici. Prema tome, zaključak je vrlo jasan.

Каквих црних 70-80% PH908 код западнохерцеговачких Шкутора. Узорак за Шкуторе на којем су добили 71% I2a је само 86 и узорци су узети из 3-4 забити где су многи тестирани рођаци, то сам проверио из више извора. Надам се да ћеш се сложити да је 86 веома мали узорак, за разлику од херцеговачких Срба где је узорак 440.
У задње време све чешће искачу Хрвати из Херцеговине и Далмације са хаплогрупом J2b-M205, али очито да ниси у току.

Мушка линија моје мајке је I2-PH908, најдаље познато порекло им је у области између Кључа и Босанског Петровца. Иако о даљем пореклу има нагађања да су из Требиња или Рашке, то врв. није тачно. Они су блиски по y днк српском роду из околине Дувна који су ту старинци, те су врв. моји преци по мајци старином из тог краја а не из Требиња или Рашке. Село између Кључа и Петровца где су забележени 1604 године има икавско име. Крајем 17-ог века моји преци по мајци су се одатле иселили у околину Книна. Одувек су били Срби и православци, зато те молим да Србе који су I2-PH908 (најјача хг. код Срба) не проглашаваш Хрватима.
Чисти чакавски крајеви имају врло низак % I2-PH908, а познато је да су само чакавци изворни Хрвати.


Ja nigde ne rekoh da dinarik nije najčešća haplogrupa i kod ostalih Južnih Slovena s tim što ova ekipa sa Porekla ulaže nadčovečanske napore da ubedi javnost da je ta hg još češća nego što jeste. Ulažu se isto tako nadčovečanski napori da se ova haplogrupa proglasi ekskluzivno srpskom.

Само код Срба, БиХ муслимана и штокавских Хрвата је I2-PH908 најјача хаплогрупа.

Код Бугара и санџачких муслимана је најјача E-V13, а код Словенаца R1a.
 
Poslednja izmena:
Буњевци су старином са реке Буне код Мостара, а не из Далмације. Подручје реке Буне одакле потичу Бхњевци је од раног средњег века до 1329 године било у саставу Србије, а у некој хрватској држави је било само 4 године (1941-45 у геноцидној НДХ). Дакле од Адама и Еве до Данас подручје одакле потичу Буњевци је само толико било у Хрватској.

Etimologija reči Bunjevac je veoma upitna, a tumačenje da ime Bunjevci potiče od reke Bune je samo jedno od nekoliko tumačenja. Po drugom tumačenju ime su dobili po kućama zvanim bunje u kojima su stanovali. Etimologija reči bunja je takođe zanimljiva. Pronađoh i ovaj izvor o tome:

"U balkanskim jezicima reč "BUN" označava nastambu plunomadskih pastira (balkanskih), bilo da je građena iz kamena ili drva, a gradi se na privremenim prebivalištima. U šiptarskom jeziku "BUN" znači – pastirska koliba, čitav stan ili katun, pa i samo visoko gorje.

Bunjevci su dakle, ljudi koji su prebivali u BUNJAMA uzduž Velebita i dinarskim planinama, dakle kao pastiri, drvodeljci i ratari.

Odatle im izvodimo današnje ime, a ne po reci Buni u Hercegovini."


Odakle su starinom je veoma relativna stvar jer su nomadski stočari bili veoma pokretljivi. Jedino bi možda genetika mogla da razreši stvar. Podgrana dinarika južnog kojoj pripadaju se sreće i kod Rumuna i Bugara, ali je nema kod Albanaca. Mislim da treba pratiti baš tu podgranu da bi se saznalo dublje poreklo jer nema smisla petljati ostale grane i relativizovati stvar tvrdnjama da se neke druge grane dinarika sreću kod slovenskih naroda i da ova podgrana nije balkanska jer je nema kod Albanaca.
 
Poslednja izmena:
Etimologija reči Bunjevac je veoma upitna, a tumačenje da ime Bunjevci potiče od reke Bune je samo jedno od nekoliko tumačenja. Po drugom tumačenju ime su dobili po kućama zvanim bunje u kojima su stanovali. Etimologija reči bunja je takođe zanimljiva. Pronađoh i ovaj izvor o tome:

"U balkanskim jezicima reč "BUN" označava nastambu plunomadskih pastira (balkanskih), bilo da je građena iz kamena ili drva, a gradi se na privremenim prebivalištima. U šiptarskom jeziku "BUN" znači – pastirska koliba, čitav stan ili katun, pa i samo visoko gorje.

Bunjevci su dakle, ljudi koji su prebivali u BUNJAMA uzduž Velebita i dinarskim planinama, dakle kao pastiri, drvodeljci i ratari.

Odatle im izvodimo današnje ime, a ne po reci Buni u Hercegovini."


Odakle su starinom je veoma relativna stvar jer su nomadski stočari bili veoma pokretljivi. Jedino bi možda genetika mogla da razreši stvar. Podgrana dinarika južnog kojoj pripadaju se sreće i kod Rumuna i Bugara, ali je nema kod Albanaca. Mislim da treba pratiti baš tu podgranu da bi se saznalo dublje poreklo jer nema smisla petljati ostale grane i relativizovati stvar tvrdnjama da se neke druge grane dinarika sreću kod slovenskih naroda i da ova podgrana nije balkanska jer je nema kod Albanaca.

У мом крају у Книнској Крајини Буњиште је сметлиште. Ово врв. није повезано са Буњевцима, али ето звучи слично.
Моји преци су комшије католике звали Буњевцима, а Хрватима су их почели називати између Првог и Другог рата. С тим да се назив Буњевци код старијих људи задржао и дуго после Другог светског рата. Осим тога за католичку веру се говорило "буњевачка" вера. Моја баба и данас за католички Божић каже "буњевачки Божић." А кад се неки Србин ожени Хрватицом онда каже да се оженио Буњевкаром, а то има погрдну конотацију.
Далматински Срби су назилави католике из Далматинске Загоре Буњевцима јер они то и јесу. Они су се доселили у Загору из Западне Херцегивине и са подручја Дувна и Ливна у 16-ом и 17-ом веку.
Католици из далматинских градова на обали (Фетиви) и они са далматинских острва (Бодули) су називали католике из Загоре Влаји.

Буњевци су почели прихватати хрватско име од друге половине 19-ог века, и тај процес се код личких и далматинских Буњеваца завршио у првој половини 20-ог века. Бачки Буњевци су касније кроатизирани, комунисти су им 1945 забранили буњевачко име и приморали их да се изјашњавају као Хрвати. Данас пола бачких Буњеваца се осећају као Буњевци а пола као Хрвати.
Буњевци јесу доминантно I2-PH908, aли имају и R1a и других хаплогрупа. Буњевци су новохрвати, њихов хрватски идентитет је краћи од 150 година. На основу тога што су Буњевци у великој мери кроатизирани од друге половине 19-ог века не можемо I2-PH908 приписати Хрватима. Да није било кроатизације Буњеваца и Шокаца и покатоличавања и кроатизације православних Срба код Хрвата данас не би доминирала I2a него R1a, као што је случај у Кварнеру (чакавска област) и код кајкавских Хрвата.
 
Каквих црних 70-80% PH908 код западнохерцеговачких Шкутора. Узорак за Шкуторе на којем су добили 71% I2a је само 86 и узорци су узети из 3-4 забити где су многи тестирани рођаци, то сам проверио из више извора. Надам се да ћеш се сложити да је 86 веома мали узорак, за разлику од херцеговачких Срба где је узорак 440.
У задње време све чешће искачу Хрвати из Херцеговине и Далмације са хаплогрупом J2b-M205, али очито да ниси у току.

Nemam utisak da oni lažiraju te podatke o visokom procentu I2 PH908 jer sve ukazuje da zaista imaju veoma visok procenat te haplogrupe, ali mi se čini da su one mape gde se pokazuje kako su Hrvati srodni i autosomalno veoma slični Mađarima itekako lažirane i bazirane na probranim uzorcima Hrvata iz Hrv. Zagorja, Slavonije... dok ovi južnjaci beže od takvih testiranja kao đavo od krsta.
Oni se po antropološkim forumima hvališu sa tom navodno izuzetnom bliskošću sa Mađarima kao da im je to najveće nacionalno dostignuće i komentarišu u stilu : "mi genetički nismo Balkan, već centralna Europa i Austro-Ugarska". Čini mi se da je upravo to veoma uporno, napadno i skoro bizarno insistiranje na ogromnoj sličnosti sa Mađarima pokušaj skrivanja pravog porekla.
 
Poslednja izmena:
Nemam utisak da oni lažiraju te podatke o visokom procentu I2 PH908 jer sve ukazuje da zaista imaju veoma visok procenat te haplogrupe, ali mi se čini da su one mape gde se pokazuje kako su Hrvati srodni i autosomalno veoma slični Mađarima itekako lažirane i bazirane na probranim uzorcima Hrvata iz Hrv. Zagorja, Slavonije... dok ovi južnjaci beže od takvih testiranja kao đavo od krsta.
Oni se po antropološkim forumima hvališu sa tom navodno izuzetnom bliskošću sa Mađarima kao da im je to najveće nacionalno dostignuće i komentarišu u stilu : "mi genetički nismo Balkan, već centralna Europa, mi smo Austro-Ugarska". Čini mi se da je upravo to veoma uporno, napadno i skoro bizarno insistiranje na ogromnoj sličnosti sa Mađarima pokušaj skrivanja pravog porekla.

Ово за аутосомалну се слажем. Они форсирају северозападне Хрвате кад се ради о аутосомалној. Да им подигну % северне генетике на националном просеку и да испадне да су што више различити од Срба и Балкана а што ближи Словенцима, Мађарима и Аустријанцима.
Њихова болесна опсесија да нису Балкан и да се веома разликују од Срба има дубоке корене.

Шкутори и Хрвати из Далмације имају висок % I2a. Али ипак мислим да је преко 70% код Шкутора нереално. Као што сам рекао узорак за Шкуторе је само 86, а то је далеко од репрезентативног узорка. Шкутори имају сигурно 55% I2a, али тешко преко 70%. Они 71% врте као покварену плочу већ 10 година, понављају то као папагаји у политичке сврхе. То су зацементирали као коначно. У Западној Херцеговини данас има око 150 000 Хрвата, а пуно их више који живе у Хрватској а пореклом или родом су из Западне Херцеговине. А они базирају статистику за стотине хиљада Шкутора на узорку од 86, што је смешно.
На неким далматинским острвима има егзотичних хаплогрупа типа C и Q (14% на Хвару) а нека имају висок % E1b и J2 https://www.theapricity.com/forum/showthread.php?261326-Genetic-diversity-of-Croatian-Islands
 
Poslednja izmena:

Back
Top