добро, исправно и праведно
Sa strane Platona problem demokratije jeste nivo svesti i znanja... pa da u tom smislu prosek i masa nisu najbolji izbor, kada govorimo o političarima...
Medjutim, političari su samo zanatlije, kao i lekari i sudije....
Medjutim, društvo se organizuje po moralnim vrednostima, a za to nisu najbolji izbor stručnjaci, već čobani (naravno šalim se) Moral je skup normi jednog društva i da bi ispoštovao moralne norme koristiš i norme hrišćanstva koje su dominantne u nekoj sredini.
Dakle, Platon podrazumeva moral vladajuće klike kao merodavan ( u robovlasničkom društvu čak i ne podrazumeva da je rob deo ljudskog društva )
Pa su poredjenja, prevodi, pa i kasnija shvatanja demokratije neodgovarajuća u svojoj osnovi.
Pošto taj princip još važi u nerazvijenim društvima javlja se problem morala u tim društvima, pa se svest pripisuje statusu umesto svesti...Još pre hrišćanstva princip vrlina je oslonjen na "dobro" kao osnovu pozitivnog društva.
Za poštovanje dobra je suprotnost poštovanje stručnosti, naročito političara kao nosioca "mogućeg" koje nikad nije dobro, nego samo moguće...
Dalje pretpostavke da stručnjaci poštuju moral po samoj stručnosti takodje ne prolazi zbog same prirode svake struke, zato ti stručnjaci polažu zakletve moralnim ljudima.
Demokratija, polazi od principa "dobra", dobra za većinu, "ispravnog" po većini, "pravednog" po većini ljudi, pa je izbor po ugledu najbolji moguć i za demokratiju.
Srručnjaci mogu da budu samo pomoć vladajućim, zakonodavnim telima u demokratskim društvima različito organizovanim.