Veza izmedju svesti i mozga(po sebi)

Sveta ćeš se sećati kad rikneš isto kao što se sad sećaš dok nisi bio rođen...:

Fisherman,
Možemo promeniti ime, promeniti državu, promeniti pol i sve što se da promeniti u ovom svetu, ali ako ne promenimo svoje stanje svesti praktično se ništa nije promenilo.

Možemo diskutovati o milion tema pod mnogobrojnim naslovima naše poimanje života i sveta ostaje isto.
Pitanje je: Šta stvarno može uticati da čovek promeni svoje shvatanje o životu i smrti, o životu posle života (smrti), o mozgu i njegovoj ulozi primopredajnika i o srži svega što se odvija a što je Duh?


Baš bih voleo da učesnici ove teme pogledajui ovaj prilog i uključe ga u diskusiju ove teme. Ne verujem da iko hoće jer će ostati bez teme.
Ostaje još jedno pitanje; Šta od života nauči čovek svojim intelektualnim obrazovanjem?
Ne verujem da ću mnogo pogrešiti ako kažem - NIŠTA. Može li neko dokazati suprotno? Dokazaće onda kada se slepom može dokazati da postoji svet u boji, kada čovek čoveku dokaže postojanje života posle smrti...
 
Aman covece to sto se gasi i truli je sada u svesti ostalih ljudi koji jesu zivi, zdravi i svesni. Sa gasenjem svesnosti nestala je i tvoja predstava...tu vise nema mozga, organizma, kompijutera, kereca ali ne mozes ti kome je pretstava nestala da se prebacis u svest onoga koji je ziv. Ovde je problem subjektivno a ne objektivno. Kreptomana da razumem jer je materijalista ali ti si bar donekle blizi ovoj prici. Postojanja si svestan i tu nema sta da dokazujes medjutim samo postojanje nema suprotnost u nekakvom nepostojanju. Ono sto postoji postoji kako sama rec kaze i nema svoju ravnopravnu suprotnost u nekakvom nepostojanju, ta rec oznacava samo slova i nista vise od toga, iluzija koju je razum kreirao zamenom mesta. Tako mozemo reci posle smrti je nepoznato ali ne mozemo reci posle je NISTA misleci na neku suprotnost postojecem. Mi smo navikli svemu da dajemo suprotnost ali mi sami smo izvan toga...duh. Shvatas?
Stvar je u tome da ta egzistencija nema veze sa culima(a mozda kao sto sam rekao se desava nesto slicno ovom, tu je vidis vera. Vera je tu prisutna kad spekulisemo sta se desava ali nije vera kad je pitanje da li necega ima posle?) I to je nista kad bi uporedili sa pojavom naravno..znaci u odnosu na intelekt ali nije nista uopsteno jer ta rec nema znacenje.
Recimo ja ne znam kako izgledas ali znam da postojis a pretpostavimo da sam video kreptomana, zoroa, bladea.
Sad me neko pita kako izgleda aristokrata?
Ja kazem ne izgleda kao blade, ne izgleda kao zoro, ne izgleda kao kreptoman(precrtavam pojavu)..aristokrata nema izgled. Ja time dolazim do saznanja da ne mogu saznati tvoj izgled ali ne dovodim u pitanje tvoje postojanje i to da li imas izgled...ono jeste a ne nije. Znaci ne radi se o pretpostavci vec o uvidu.
Tako i ovi sto se vrte u krug nema planine, nema drveca, nema kereca i sad zakljucujem nema nista. Pa tacno nema nista od onoga sto sam nabrojao ali ostaje problem sta jeste. Nikad ti nemas iskustvo sa nekakvim nista ili necim sto nije. Kazi mi kako dolazis do zakljucka da recimo oziman nije u biblioteci?
Zamislices ozimana u biblioteci a onda istu tu biblioteku bez ozimana. Vidis u oba slucaja imas posla sa onim sto jeste i onda pravis fuziju te dve zamisli a nikad nisi imao posla sa nekakvim NIJE. Niti je tako nesto moguce. Tako i posle smrti mozes ukloniti i misli i osecanja ali nikad ONOGA koji misli i oseca. To nema suprotnost.

Znaci posle smrti osoba postoji, ali nije svesna, barem ne ovom zemaljskom culnom svescu da tako nazovem. Ili je to neka vrsta druge svestic ili mozda prosirenja svesnosti.
Evo uzecu tvoj primer mene. Ti sad mene vidis kao osobu sa avatarom nekog lika koji dima i pije viski, imenom aristokrata i vidis ono sto ja pisem. Ti ustvari mene jednim delom, malim delom poznajes na osnovu onoga sto pisem. Kad me vidis na forumu ti kazes: Aha to je taj sto je pisao ono i ono. E sad ja u realnosti potpuno drugacije izgledam tj. kad bi me upoznao ti bi imao prosirenje znanja o meni. Na neki nacin ovo ovde sto vidis je delimicno ja ili pak moze biti iluzija mene. Imamo forumase koji se predstavljaju drugacije nego sto su u realnosti. Tako i sa smrcu. Mi ovaj svet vidimo kao ljude na ovom forumu, delimicno ili u iluziji. Kada umremo upoznajemo svet kakav zaista jeste.

Nadam se se da nisam nesto izlupetao, nisam bas lepo preneo misao. Znam nekad ispasti glup :lol:
 
Poslednja izmena:
Znaci posle smrti osoba postoji, ali nije svesna, barem ne ovom zemaljskom culnom svescu da tako nazovem. Ili je to neka vrsta druge svestic ili mozda prosirenja svesnosti.
Evo uzecu tvoj primer mene. Ti sad mene vidis kao osobu sa avatarom nekog lika koji dima i pije viski, imenom aristokrata i vidis ono sto ja pisem. Ti ustvari mene jednim delom, malim delom poznajes na osnovu onoga sto pisem. Kad me vidis na forumu ti kazes: Aha to je taj sto je pisao ono i ono. E sad ja u realnosti potpuno drugacije izgledam tj. kad bi me upoznao ti bi imao prosirenje znanja o meni. Na neki nacin ovo ovde sto vidis je delimicno ja ili pak moze biti iluzija mene. Imamo forumase koji se predstavljaju drugacije nego sto su u realnosti. Tako i sa smrcu. Mi ovaj svet vidimo kao ljude na ovom forumu, delimicno ili u iluziji. Kada umremo upoznajemo svet kakav zaista jeste.

Danas se da nisam nesto izlupetao, nisam bas lepo preneo misao. Znam nekad ispasti glup :lol:

Ne osoba nego unutrasnja sustina, ono sto se objektivisalo kao telo a sto nije samo telo. Nemozemo znati da li smo i dalje individue iste i imamo pocetak istog filma ili u drugom telu opet mi ili se licnost nastavlja ili se stapamo sa sopstvom ili se kuvamo u paklu ili dosadjujemo u raju. Ne mozemo biti Apsolutno sigurni ali ja na to ni ne ukazujem. Ukazujem na nemogucnost nekog subjektivnog nista...samim tim nesto jeste uvek...ne moramo biti individua, najverovatnije i nismo..nije u tome stvar. Poenta je da subjektivno uvek nesto jeste.
To je bio primer a kod ovih stvari treba izbegavati primere jer govorimo o dubokoj intuiciji. O tom sopstvu koje nalazim u sebi ne mogu reci nista sto bi ga ukrasilo nekim banalnostima koje uzimam iz pojavnog sveta. Jedino mogu reci da jeste i da nije nista od onoga sto imam u pretstavi. Telo jeste iluzija ali ne iluzija u smislu da nepostoji kako to odmah tumace zoro i kreptoman nego u smislu da je prolazno, obavijeno relativnim, promenljivo, zavisno u odnosu na nesto..u tom smislu iluzija dok sam duh nije deo bilo cega od navedenog vec je ovo navedeno "u" duhu da tako kazemo kao sto i volja nije na lancu uzrocno-posledicnog niza. E sad oni su navikli da krecu od pretstave, znaci preskacu sopstvo, preskacu temelj da bi odmah presli na ono sto je culno dostupno a upravo je taj trenutak ono sto je Sopenhauer nazvao filosofski razbor, u ovom slucaju nedostatak istog. Trenutak kad se ovi uvidi propustaju i prelazi direktno na pojavu a onda je lako..slozices se. Svi ostali zakljucci koje izvucemo ne mogu vise biti validni.
Smrcu dobijamo Apsolutno nepromenljivo stanje (osim ako se iluzija ne nastavi a to ne mozemo znati hoce li ili nece), tacnije receno mi i sad jesmo to stanje ali nas prostor, vreme, razum, intelekt zaklanjaju od toga...to nase JA je samo pokriveno ali je uvek nasa sustina i sad i oduvek i zauvek bez obzira da li se iluzije oslobadjamo ili ne. Mi sada samo osecamo to maglovito a sta jeste po sebi razum ne moze da pojmi.
 
Ja sam već napisao negde da mi nije jasno zašto je ljudima toliko potrebna viša svrha da, kada bi ona zapravo postojala, bilo višestruko gore nego sada.
Nedostatak svrhe i smisla oslobađa.

Zbog cega bi bilo gore?
Sta je uopste svrha zivota pa i svega? Zivot predstavlja neko slozenije kretanje tako? Cemu onda uopste to? Posto nisam evolucionista, ipak cu pitati: Zasto je moralo da od nekakve supe biomolekula da nastane kroz mnogo godina covek i njegov slozeni mozak koji sada moze da se pita o necemu sto je bilo onog momenta kada je plan za njegov mozak zapocet? Zar to nema neku svrhu? Jel ne vidis neku svrhu u svemu tome? Sto je uopste morao da nastane zivot? On nema nikakve uticaje na svemir, na planete na zvezde itd. Moglo se i bez njega zar ne? Zivot na Zemlji je samo zelena fleka na kontinetima.

Ne osoba nego unutrasnja sustina, ono sto se objektivisalo kao telo a sto nije samo telo. Nemozemo znati da li smo i dalje individue iste i imamo pocetak istog filma ili u drugom telu opet mi ili se licnost nastavlja ili se stapamo sa sopstvom ili se kuvamo u paklu ili dosadjujemo u raju. Ne mozemo biti Apsolutno sigurni ali ja na to ni ne ukazujem. Ukazujem na nemogucnost nekog subjektivnog nista...samim tim nesto jeste uvek...ne moramo biti individua, najverovatnije i nismo..nije u tome stvar. Poenta je da subjektivno uvek nesto jeste.
To je bio primer a kod ovih stvari treba izbegavati primere jer govorimo o dubokoj intuiciji. O tom sopstvu koje nalazim u sebi ne mogu reci nista sto bi ga ukrasilo nekim banalnostima koje uzimam iz pojavnog sveta. Jedino mogu reci da jeste i da nije nista od onoga sto imam u pretstavi. Telo jeste iluzija ali ne iluzija u smislu da nepostoji kako to odmah tumace zoro i kreptoman nego u smislu da je prolazno, obavijeno relativnim, promenljivo, zavisno u odnosu na nesto..u tom smislu iluzija dok sam duh nije deo bilo cega od navedenog vec je ovo navedeno "u" duhu da tako kazemo kao sto i volja nije na lancu uzrocno-posledicnog niza. E sad oni su navikli da krecu od pretstave, znaci preskacu sopstvo, preskacu temelj da bi odmah presli na ono sto je culno dostupno a upravo je taj trenutak ono sto je Sopenhauer nazvao filosofski razbor, u ovom slucaju nedostatak istog. Trenutak kad se ovi uvidi propustaju i prelazi direktno na pojavu a onda je lako..slozices se. Svi ostali zakljucci koje izvucemo ne mogu vise biti validni.
Smrcu dobijamo Apsolutno nepromenljivo stanje (osim ako se iluzija ne nastavi a to ne mozemo znati hoce li ili nece), tacnije receno mi i sad jesmo to stanje ali nas prostor, vreme, razum, intelekt zaklanjaju od toga...to nase JA je samo pokriveno ali je uvek nasa sustina i sad i oduvek i zauvek bez obzira da li se iluzije oslobadjamo ili ne. Mi sada samo osecamo to maglovito a sta jeste po sebi razum ne moze da pojmi.

E tako sam nesto hteo da kazem, da nije nekakvo telo, da ima nos usi oci, vec nesto drugo. A to nesto je unutra u nama i ono nema oci usi nos, ali opet prima informacije preko ovih organa. Sta znam.

Nego, sto bi se dosadjivali u raju? :lol: Meni to ne deluje kao dosada. Smatram da posle smrti samo nastavljamo da se razvijamo i rastemo u novoj sredini. A to nosi dinamiku i kretanje. A cim se nesto krece znaci da nije umrtvljeno i tu nema mesti dosadi. Ona se javlja samo kada se nista ne radi i ne dogadja. A po meni izvan smrti se nesto dogadja. Zivot je kao ispit. Kad ga polozis, umires, i prelazis na sledeci ispit, na sledeci nivo.
 
Sve je to lepo samo da bi bilo dokaza za takve tvrdnje.

Hvala Bogu da za to ne trebaju empirijski dokazi....to je mnogo vise od onoga na sta ste navikli. Nice je pogodio u centar kada je spominjao epruvete...al evo i krstic je dodirnuo tu temu.
Verovatno nema reci koja se vise zloupotrebljava od te reci dokaz.
Po pravilu kad neko kaze "dokaz" to odmah asocira na nauku a onda se automatski u svesti ima filosofija kao mlataranje prazne slame. Gotovo svaki covek sa kojim sam se uzivo sreo smatra da je filosofija razbibriga kad je dosadno a nauka je tu nesto sto je dostupno samo obdarenima...unistili ste danas i nauku i filosofiju. Zato imamo raznorazne gluposti na tv-u i youtubu o nauci koja nalazi svest u mozgu i ostale gluposti...povraca mi se vise od toga. Klasicno ispiranje mozga.
 
Zbog cega bi bilo gore?
Sta je uopste svrha zivota pa i svega? Zivot predstavlja neko slozenije kretanje tako? Cemu onda uopste to? Posto nisam evolucionista, ipak cu pitati: Zasto je moralo da od nekakve supe biomolekula da nastane kroz mnogo godina covek i njegov slozeni mozak koji sada moze da se pita o necemu sto je bilo onog momenta kada je plan za njegov mozak zapocet? Zar to nema neku svrhu? Jel ne vidis neku svrhu u svemu tome? Sto je uopste morao da nastane zivot? On nema nikakve uticaje na svemir, na planete na zvezde itd. Moglo se i bez njega zar ne? Zivot na Zemlji je samo zelena fleka na kontinetima.



E tako sam nesto hteo da kazem, da nije nekakvo telo, da ima nos usi oci, vec nesto drugo. A to nesto je unutra u nama i ono nema oci usi nos, ali opet prima informacije preko ovih organa. Sta znam.

Nego, sto bi se dosadjivali u raju? :lol: Meni to ne deluje kao dosada. Smatram da posle smrti samo nastavljamo da se razvijamo i rastemo u novoj sredini. A to nosi dinamiku i kretanje. A cim se nesto krece znaci da nije umrtvljeno i tu nema mesti dosadi. Ona se javlja samo kada se nista ne radi i ne dogadja. A po meni izvan smrti se nesto dogadja. Zivot je kao ispit. Kad ga polozis, umires, i prelazis na sledeci ispit, na sledeci nivo.

Mozemo u buducnosti i te teme da otvorimo a ovaj citat koji sam napisao ozimanu mi deluje kao dobar simbolican prikaz. "i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa." Naravno kad se ovako gleda moze da tumaci ko kako hoce i to jeste vera ali ovo sto pisem iznad nije nikakva vera vec cinjenica veca od bilo kog empirijskog eksperimenta jer moze neposredno da se uvidi.
 
ne batice
ništa je ništa
ziro, kaput, nada, njente.

Ili, ako ti je teško da zamisliš Ništa, a ti se seti vremena pre svog rođenja, e pa to

Ништа је једино твоја заблуда, која је толико утувљена у твој и мисаони склоп већине људи, да је ниакакав аргумент не може истерати. Џаба је Бергсон доказао да је ништа псеудопојам и да када људи говоре о ништа упадају у једну неверовтану заблуду.

Али ма колико се те чињенице разбијале о ваша утувљена мишљења као јаја о зид ипак ћу их ево поновити:
Кажеш да се сетим времена пре свог рођења и да је то "ништа"? Ок. Ево, замишљам свет пре мог рођења. Људе како иду улицом, Како воде оне битке у другом светском рату, и слично. А при томе у углу те замишљене сцене стоји натпис, "Мене овде нема, још нисам рођен". Јел ти ту ситуацију називаш "ништа" и "непостојање"? :neutral:

Знам да су ти заблуде утувљене у главу, али ипак ваљда можеш појмити да је то наиван апсурд јер у тој сцени тебе ИМА. Капираш , ти си тај који ту сцену опажа и замишља. Свестан да свеснији не можеш бити, и постојећи да постојећији не мошеже бити, И ту сцену зовеш "ништа".

Узмимо то овако: Имао сам искуство дубоког сна и при томе замишљам овако нешто;

sleepingmanbmiwheel.jpg


Поблем је што је ово опажај, слика коју замишљам док сам будан а не искуство дубоког сна или свест о несвести која је противуречност.

Ми немамо и никада нисмо имали искуство дубоког сна, несвести или непостојања. Наша субјективна егзистенција је континуитет ..без прекида.
 
Ништа је једино твоја заблуда, која је толико утувљена у твој и мисаони склоп већине људи, да је ниакакав аргумент не може истерати. Џаба је Бергсон доказао да је ништа псеудопојам и да када људи говоре о ништа упадају у једну неверовтану заблуду.

Али ма колико се те чињенице разбијале о ваша утувљена мишљења као јаја о зид ипак ћу их ево поновити:
Кажеш да се сетим времена пре свог рођења и да је то "ништа"? Ок. Ево, замишљам свет пре мог рођења. Људе како иду улицом, Како воде оне битке у другом светском рату, и слично. А при томе у углу те замишљене сцене стоји натпис, "Мене овде нема, још нисам рођен". Јел ти ту ситуацију називаш "ништа" и "непостојање"? :neutral:

Знам да су ти заблуде утувљене у главу, али ипак ваљда можеш појмити да је то наиван апсурд јер у тој сцени тебе ИМА. Капираш , ти си тај који ту сцену опажа и замишља. Свестан да свеснији не можеш бити, и постојећи да постојећији не мошеже бити, И ту сцену зовеш "ништа".

Узмимо то овако: Имао сам искуство дубоког сна и при томе замишљам овако нешто;

sleepingmanbmiwheel.jpg


Поблем је што је ово опажај, слика коју замишљам док сам будан а не искуство дубоког сна или свест о несвести која је противуречност.

Ми немамо и никада нисмо имали искуство дубоког сна, несвести или непостојања. Наша субјективна егзистенција је континуитет ..без прекида.

Pitam se samo kako uspes da objasnis tako prosto sa lakocom?:neutral:
 
Pitam se samo kako uspes da objasnis tako prosto sa lakocom?:neutral:

Зато што то јесу просте ствaри. Нешто најпростијe могуће. А упrаво због те једноставности су и толико неразумљиве многима јер како каже Шопенхауер о корелативности субјекта и објекта:

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Исто тако знање о ништа, о времену линији и слично. То су просте ствари. А опет неприступачне многима јер нападају и руше основне погледе на свет на које смо навикли.
 
Зато што то јесу просте ствaри. Нешто најпростијe могуће. А упrаво због те једноставности су и толико неразумљиве многима јер како каже Шопенхауер о корелативности субјекта и објекта:



Исто тако знање о ништа, о времену линији и слично. То су просте ствари. А опет неприступачне многима јер нападају и руше основне погледе на свет на које смо навикли.

Jesu proste stvari al ja se nekako iznerviram kad vidim da to ne mogu da pojme al da ne spamujemo vise temu negde si napisao da ces otvoriti posebnu temu o vezi mozga i svesti..ne znam da li ima negde.
 
Jedino sta znamo za sigurnoscu je da mozak i svest imaju jaku veliku vezu. Svest bez mozga nigde nismo videli, zato su i vecina filozofa u anglosaksonskom svetu materialisti.

Chalmers je uradio jedno ispitivanje.

Свест није предмет који ћеш ти ставити у епрувету и гледати. Мозак је опажај, слика у свести. Који може бити у каузалној вези само са другим објектима, са другим сликама али не и са свешћу која све те слике садржи у себи а која сама објекат није.

Зато веза мозга и свести никада не може бити предмет испитивања научног метода. Јер се ради о својеврсној вези непосредног и посредног искуства. Док научни метод има посла само са посредним емпиријским искуством.

Jel ima kod nas da se nadje volja u prirodi?

Тешко, јер се ради о не баш квалитетном издању Светова из Новог Сада из 1993. године које се распада приликом читања, тако да такву по правилу раскупусану књигу мало ко нуди на продају. Ја сам случајно наишао на то издање и купио га а пре тога сам годинама користио фотокопију из библиотеке.
 
Fisherman,
Možemo promeniti ime, promeniti državu, promeniti pol i sve što se da promeniti u ovom svetu, ali ako ne promenimo svoje stanje svesti praktično se ništa nije promenilo.

Možemo diskutovati o milion tema pod mnogobrojnim naslovima naše poimanje života i sveta ostaje isto.
Pitanje je: Šta stvarno može uticati da čovek promeni svoje shvatanje o životu i smrti, o životu posle života (smrti), o mozgu i njegovoj ulozi primopredajnika i o srži svega što se odvija a što je Duh?



Baš bih voleo da učesnici ove teme pogledajui ovaj prilog i uključe ga u diskusiju ove teme. Ne verujem da iko hoće jer će ostati bez teme.
Ostaje još jedno pitanje; Šta od života nauči čovek svojim intelektualnim obrazovanjem?
Ne verujem da ću mnogo pogrešiti ako kažem - NIŠTA. Može li neko dokazati suprotno? Dokazaće onda kada se slepom može dokazati da postoji svet u boji, kada čovek čoveku dokaže postojanje života posle smrti...
Sva religija pa i dobar deo filozofije su usmereni ka saznanju da čovek nije konačan i da nema dilit na kraju...
Ovaj što priča o saznanjima o pacijentima pod hipnozom ,mal mal pa neku "energiju" spominje...:lol:
Mora da je bio energetćar...:mrgreen:
Vidi...a o energiji,ne on,već iko ne zna šta je...Naravno-ni materija šta je...:tease:
Kako volim vas koji znate šta je u pitanju! ! !:hahaha::rotf:
 
Свест није предмет који ћеш ти ставити у епрувету и гледати. Мозак је опажај, слика у свести. Који може бити у каузалној вези само са другим објектима, са другим сликама али не и са свешћу која све те слике садржи у себи а која сама објекат није.

Зато веза мозга и свести никада не може бити предмет испитивања научног метода. Јер се ради о својеврсној вези непосредног и посредног искуства. Док научни метод има посла само са посредним емпиријским искуством.



.

Sve super samo da je neko tu cistu svest video ili imamo neku mogucnost da stupimo u kontakt za njom. Nazalost ako se razmislja samo se vidi kako mozak radi (jace nego vec sto radi celo vreme).
 
Sve super samo da je neko tu cistu svest video ili imamo neku mogucnost da stupimo u kontakt za njom. Nazalost ako se razmislja samo se vidi kako mozak radi (jace nego vec sto radi celo vreme).
Pa ...prebaciš u petu ...ili šestu ako je ima...:mrgreen:
Sve je to teško lupetanje moj prijatelju...
Ispod epifize se nalazi,po svim pokazateljima ono šta se najradije naziva dušom ili duhom...
Ono o čemu imamo kakva-takva sečanja na postojanje pre rođenja...Naravno da su tu i sećanja
genoma koja su pod hipnozom izvlačena iz nekih pacijenata (Luisov link!)...Tu su i eksperimenti
s ogledalima Kozireva s izvesnim rezultatima,a tu i Kastenedine vizije Don Huana...Međutim,svim
tim saznanjima nedostaju ključna znanja o samom postojanju...Recimo da je sad aktuelna ideja o
inteligentnim česticama! I nije nova ideja,ali se veoma afirmiše! U osnovi je to ideja Baruha Spinoze
koji je i izrekao svesnost božije-prirodne promisli! Stari su grci samo sumnjali...:mrgreen:
No,ne možemo još uvek s pouzdanjem reči:to je to!Ko sa sigurnošću tvrdi da je to baš to-trči
budalasto pred rudu...
Idealizam je napušten jer je shvaćeno da je neproduktivan i da od tog zatuljivanja u sebe nema
novih saznanja...Mada je to samo način gledanja sveta! Svet kao naša ideja o svetu,kao skup naših misli...
Naravno,niko od tih "velikana",uključujući i Hegela nije odgovorio na pitanje :odakle nama te misli,to
prelepo šarenilo i boja i nijansi opažaja,odakle nam kontemplacije itd...(Stiže im iz dopeta,a meni iz mozga!:mrgreen:)...
No nije pogrešno ni tako razmišljati ,samo ne treba mistifikovati taj "filozofski razbor" jer je on samo
refleksija opažaja u našem unutrašnjem ogledalu...Jeste,Ozi,svet se ogleda u našem umu...:lol:
Kao divokoza u mirnom potoku...
U vezi inteligentnih čestica (koje ,naravno,ne znamo šta su...:mrgreen:) još i to da kažem -Hokingu su ,u stvari,osnova
za tvrdnju da početku postojanja -Big-Bengu,ne treba Tvorac,hipotetični Demijurg kao prvi pokretač,jer je ta mudrost
već postojeća u svakoj ćestici u nastajanju,u svakom kvarku i leptonu...
No ...ima ljudska rasa dva brda:jedno je od pasulja a drugo od atomskih bojevih glava...Zavisi šta će
konzumirati...Ako konzumira prvo brdo-možda naši naslednici sledeći put oboženja (na kom smo od davnina!)i
dopru do ključnih tajni postojanja...Zasad,tek saznajemo gde da ih i kako tražimo...
 
Ispod epifize se nalazi,po svim pokazateljima ono šta se najradije naziva dušom ili duhom...
Ono o čemu imamo kakva-takva sečanja na postojanje pre rođenja...Naravno da su tu i sećanja
genoma koja su pod hipnozom izvlačena iz nekih pacijenata
(Luisov link!)....Međutim,svim
tim saznanjima nedostaju ključna znanja o samom postojanju..
.
No,ne možemo još uvek s pouzdanjem reči:to je to!Ko sa sigurnošću tvrdi da je to baš to-trči
budalasto pred rudu...

Naravno,niko od tih "velikana",uključujući i Hegela nije odgovorio na pitanje :odakle nama te misli,to
prelepo šarenilo i boja i nijansi opažaja,odakle nam kontemplacije itd...

Jeste,Ozi,svet se ogleda u našem umu...:lol:
Kao divokoza u mirnom potoku...

Zasad,tek saznajemo gde da ih i kako tražimo...

Čak su i lideri pojedinih religija prihvatili da genetika uzrokuje sećanja ili da nosi memoriju dedova i koje-čegajoš. Genomi i i sve ostalo što se tiče fizičkog tela ima svoj način gradnje i svoj način menjanja i koji je uzrokovan promenom svesti osobe odnosno cele loze ljudi koji je sačinjava. Ali, sve to nema nikakve druge veze sa sećanjima na prošle živote koji su smešteni u (1) Kauztalnom telu i (2) u čisto duhovnom telu odn. Duši. Jer, sama Duša je svest i nosioc svesti i u sebi sadrži sva svoja proživljavanja ili iskustva koja je imala od prvog silaska u niže svetove. Tp značio, sadrži sve što je iskusila u ovom svetu ali i na višim svetovima gde Njen boravak uvek jeste kada nije otelovljena i naravno uvek jeste kada noću napušta ovo telo u procesu spavanja.
Istovremeno, tačnije je, da mi kao Duša istovremeno egzistiramo na više nivoa ili svetova a što zavisi od stadijuma dosegnute svesti dotične jedinke. Osećaj da smo samo ovde ili samo na nekom od unutarnjih svetova dolazi od toga da je naša pažnja skoncentrisana samo na jedno odredjeno stanje ili nivo. I još nešto; Sa ekspanzijom svesti jedna Duša koristi i po nekoliko fizičkih tela istovremeno a sve sa ciljem da ubrza svoj duhovni razvitak ali i da pomogne duhovni razvitak onih Duša koje su u početnim stadijumima svog školovanja u ovom fizičkom svetu.
Zato, moje poštovanje nauci i naučnicima (jer sam još uvek, bar po svom opredeljenju blizak sa naukom) medjutim, nauka je još ne tako blizu da nešto ozbiljnije otkrije. Otkrivanje istine i njeno razumevanje je sada, bilo je i biće, stvar stanja svesti same osobe odnosno Duše.
Inače korišćenje izraza poput "budalasto trčanje ispred rude," je samo način da kažemo da drugi ništa neznaju i da smo mi ti stožeri ili stubovi znanja. Te da na taj način pokušamo diskvalifikovati sagovornike.
Samo promena svesti u nama daje nam mogućnost saznanja i razumevanja a nikako naša intelektualna obrazovanost ili zbir mnogih, najčešće pogrešno prihvaćenih i shvaćenih informacioja.

Svest je pokretač ovog sveta. Svest ga održava, gradi i menja i svest je ta koja sadrži znanje i razumevanje ali i večnost, mudrost i ljubav. Obojica nas, kao i ceo svet jesmo čestice te svesti koje može zvati kako kome odgovara. Ime neće promeniti ništa.

Dok sama osoba u sebi ne oseti potrebu (tj. ona kao Duša) da je trenutak da potraži dublje razumevanje, neće ga naći jer ga neće prepoznati. I tu nema potrebe da se ubedjujemo ili nipodaštavamo. Svako od sagovornika prihvata ono što može, ume, što mu treba ili jednostavno što je u skladu sa trenutnim stanjem svesti u kojem jeste.
Ovo ne kaže da je iko od nas bolji, napredniji ili gori. Jer, to je naš evolutivni put pa svidjalo se nama ili ne.
Ono što je meni posebno drago i zbog čega uvek vredi napisati koju reč to je zbog onih "kibicera" koji ovde dodju, pročitaju komentare ali ništa ne komentarišu i ostaju neprimećeni. Uvek mi je drago kada takvi uspostave kontakt za koju dodatnu informaciju jer su duboko u sebi osetili da u rečenom ima nečeg što ih je dotaklo. Obično su to oni koji stvarno tragaju za dubljim saznanjima suštine a ne za površnim informacijama....
 

Back
Top