Strašno. Sada ekstremno protivrečiš gomili tvojih prethodnih konstatacija a da toga nisi ni svestan naravno. Kazao si da je bitno i suština ono što se ...jede...Pa ne živiš valjda samo zbog toga da bi ...jeo..
Pa da, živiš da bi zadovoljio glad, koju osećaš, a kada prestaneš da osećaš glad, onda više nisi živ, onda si mrtav. A kada kažem glad, ne mislim samo na materijalnu hranu, već prvo mislim na duhovnu, jer čovek je biće sa najprostranijom dušom, i po tome se razlikuje od životinja, a time je i duševna glad čoveka veća, to je glad za Ljubavlju, ili metaforički, glad za nebom.
Verujem ti jer sam u to bio nekako siguran i bez da kažeš. Ali, neovisno od toga nisi negde pod mostom ...Brate, ti svakai dan odeš malo iz stana tvoje mame i...uvek se vratiš u stan...
zašto to činiš...Da nisi možda vezan za tvoju materijalnu sobu, krevet, mamin frižider i tako to...Nisi ti ni svestan toga koliko si vezan za mnogo toga a bivaš u iluziji da tako nije.
Naravno da sam vezan za materijalno, u onoj meri u kome sam i sam materijalan, tj. telesan. A to ne podrazumeva zloupotrebu materijalnog, već da upotrebljavaš materijalno na pravilan način, dakle, da se služiš materijalnim stvarima onako kako treba, da bi zadovoljio materijanu potrebu, a ne da bih napravio roba materijalnom od sebe, pa da robujem materijalnom bogatstvu, da mi to bude glavna okupacija, kako to materijalno bogatstvo da zadržim i sačuvam, a pritom izgubi čovek sve ono duhovno u sebi, jer zaista, ne može se služiti materijalnom i duhovnom, ne može se biti sluga dvojice gospodara, to je odveć napisano i to je istina.
A to da ne robujem materijalnom, to je moja volja, i trebao bi isto tako da veruješ da vrlo dobro umem da robujem materijalnom, ali rekoh, volja mi je da ne robujem materijalnom.
Opet si napisao apsurdnost. Osečaš ljubav u sebi prema svemu...Čuj prema svemu...I naravno ta i takva tvoja ljubav prema svemu, nikako nije propadljiva. A kada jednom umreš ta tvoja ljubav će ostati živa i nepropadljiva ...jer češ i kada umreš imati sebe takvim kakvim sada jesi...
Pa naravno, ne može čovek da oseća nešto što nema u samome sebi, jer i taj osećaj, to što osećam, to je deo mene, a ne može biti deo mene nešto što nije u meni.
Da, Ljubav, govorim o iskrenoj Ljubavi, ona je večna. kada umrem naravno da neću postojati telesno i duševno, jer umire telo, jer je propadljivo, dok duh nije propadljiv niti je materijalan, pa zato i ne može umreti. A Ljubav jeste duh, nije materijalna, pa tako i ne može umreti, Ljubav jeste život, i tek kada čovek oseća Ljubav, kada ima duha u sebi, on je tek tada svestan da je živ, da živi.
Pa nije valjda da ja zloupotrebljavam komp razgovarajući sa tobom i ostalim sagovornicima ..
A ovo sa krevetom i akvarijumom ti je ...nebulozno. Ako bi mama pristala da baciš krevet pa ako bi mama kupila jedan veliki akvarijum koji bi ti stavio na mesto kreveta...gde bi to bilo mesto na kojem bi spavao...
Pa čuj, neće mama sigurno da mi kupi akvarijum, već bih se za taj deo materijalnog bogatstva sam potrudio. Nije mi jasno zašto pokušavaš da me vidiš kao nesposobnog parazita? Kažem Ti da mnogo grešiš ako tako misliš o meni, jer sam sposoban da obavljam neke poslove, od fizičkih do intelektualnih, za fizičke poslove imam predispozicije, a isto tako imam i znanja, pa reći ću Ti da je poslednji posao, koji sam obavljao, bio sistem administrator i programer, a to, priznaćeš, ne može baš svako da radi. Tako tvoja priča o nesposobnosti imalo ne stoji.
Razlika izmedju tebe i nekih drugih je u tome da tebi mama kupi svaku materijalnu stvar koja je potrebna njenom sinu a neki drugi moraju sami da nekako zarade i sebi to priušte.
Ne brate, meni mama ne kupuje ikakvu matrijalnu stvar, osim hrane, i to i nije neka hrana, ali ja sam time zadovoljan. Sve ostalo, osim hrane, to sve sam sebi kupujem.
Moja majka jednostavno nema novaca da mi kupuje išta osim osnovne hrane, a za sve ostalo sam vodim računa, i u sklad sa svojim mogućnostima i upravljam svojim potrebama.
Postoje neke godine u kojima čovek nema potrebu da spoznaje samog sebe u kojim godinama se živi malo da kažem burnije. A kasnije u nekim zrelim godinama čovek može spoznati sebe ali bez odbijanja uživanja u onom čulnom. A možda ne znaš da čovek može spoznati sebe ali priušćavajući sebi čulna zadovoljstva u smislu taovskog umjeća takvog užitka. No da ne zalazim u to.
Pa to burnije, za većinu ljudi predstavlja život, i ako ne žive burno, onda kažu da i ne žive, pa tako, koliko burno žive, toliko i žive. A takav buran život se obično meri količinom ispijenog alkohola, popušenih cigareta i džointa, brojem seksualnih kontakata, satima provedenim u velikom društvu. I tome čovek postaje rob, takvom životu, jer se tu radi isključivo o čulnim zadovoljstvima, a to je sve isto kao i telesna glad, od takve hrane, tog tipa, čovk se ikada ne može zasititi, već će dok je živ biti gladan. I takvi ljudi, robuju materijalnom, da bi zadovoljavali tu čulnu glad, a koja se ne može zadovoljiti. To je po meni bezumlje.
Nisam ni sumnjao da ništa od svega toga nije bilo tvoje. A nisam siguran da si se svega toga odrekao a da i sada u ovom trenutku imaš dostupan solidan auto, i dovoljno novca da otputuješ na recimo mesec dana u neke toplije i egzotičnije krajeve.
Parekoh da sam se toga oderkao, a ako sam se odrekao, to znači da mi to nije dostupno. A rekoh da mi je bilo dostupno. A Ti sada po automatizmu pretpostavljaš da se kajem, i da mi je žao što sam se odrekao tih materijalnih stvari. Nije brate, jer sam svestan da te materijalne stvari ne mogu zadovoljiti glad, koju osećam, već im mogu robovati dok god sam živ, i da ikada ne utolim tu glad. Zato sam i prestao da robujem tim stvarima, jer ono bez čega se može, bez toga se može. A ono bez čega se zaista ne može, to je iskrena Ljubav, a nju ikako nećeš naći robovanjem materijalnom, a osetio sam da bez iskrene Ljubavi jedino ne mogu, i da je to, u suštini, najveća praznina u čoveku, koju oseća, i koju može da ispuni, tako da ne oseti ikada više glad za time. Ljubav kada utoli glad, to je zauvek, dok god čovek služi Ljubavi.
Nije valjda da ti je boravak ovde na forumu smisleniji nego mogučnost putovanja u zanimljive krajeve gde se može videti mnogo toga zanimljivog...
A čovek koji ništa nije stvorio i ništa nema ne može da se odrekne nepostojećeg.
Pa gle nešto. Mnogi putuju po celom svetu, i vide očima razne stvari, ali ne osećaju suštinu. Takvih je mnogo, i takvi idu na putovanja da bi ispunili šablon, koji im je ponuđen.
Osnovni stub marketinga glasi; čovek ne zna šta mu treba, marketing treba da mu pokaže šta mu treba.
Dakle, marketing, nauka koja se bavi kreiranjem kalupa življenja, tako što ljudima govori šta im je potrebno.
Pa i jeste tako, onaj, koji ne sluša svoju dušu, koji služi materijalnom, taj niti zna šta mu zaista treba, i takvom i treba da se servira nešto što će on da izabere.
A reći ću Ti da mi je mnogo zanimljiviji bio put u siromašne krajeve, nego bilo koje raskošno i skupo plaćeno putovanje, koje sam u životu imao, a bilo ih je. Zto što sam putujući u siromašne krajeve upoznao neke ljude, iskrene, sa dušom, i to sve što mi se desilo na takvom putovanju, bilo je iskreno. Sa druge strane, kad god sam bio na nekom raskošnom putovanju, npr. boravak u nekom luksuznom hotelu ili otmenom restoranu, meni je zista bilo muka, jer je sve to toliko bilo izveštačeno, i sve podređeno formi, da od suštine tu ičega nije bilo. Sve je bila na oko lepa maska, a ja sam se u sebi osećao prazno, boraveći na takvim mestima.