Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Sačuvati svaku lepotu u duši,negovati je i voleti je..pazite biće dana
kad neće biti lepote,kada će vam srce biti ranjeno grubostima života
U tim danima posegnite u svoju dušu,pronađite lepotu sačuvanu od
zaborava..i verujte prebrodićete i one teške dane kad je lepota umrla..
Podsetio me tvoj tekst,asocijacijana priču o Malom princu i njegovoj ruži,Ruža je ovde metafora ljubavi, žrtve i bola! Ruža je zapravo jedna zanosna i puna protivrečnosti, žena. A tvoje Zrno peska prava alegorija jedne ljubavi
Svidja mi se,malo reci,sve receno..
Ovu temu sam zavolela od postavljanja,a u nedostatku Malih sarenih emocija...putokaz za stazu istinskih i istančanih, još neiskvarenih emocija bliskih dečijoj duši. Ono koje podseća da dete u nama treba svakako buditi što češće, da moramo verovati i nadati se, voleti i biti pripitomljeni! Zato su romanticari veciti!
Nemojte odrasti – pripitomite i budite pripitomljeni!
Kažu..suze su Ok..jesu samo ih treba pustiti da poteku.Treba plakati kao dete.
Sve suze ovog sveta ikad isplakane ne mogu utešiti dete..jer ono ne zna..
ne poznaje tuđe suze.Zna samo za svoj bol.Plačite iskreno iz duše i suze će
vas osloboditi,,bićete preporođeni,novi i spremni da volite ponovo,snažno,
kao nikada pre. Volite iz dubine bića iskreno i bez straha..
Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i sa mnogo energije, stvorene su u pesku. Trajni su samo naši odnosi sa ljudima. Pre ili kasnije doći će talas i odneti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smejati samo oni,koji će imati sa kime držati za ruke.
Ispunjena nežnom požudom,kružiš plesom leptira i snagom pupoljka se otvaraš vrelinom useka.Zanosim pokretima polažeš moj stomak na sebi i sve dodire pratiš tihim uzdasima ženstvenosti,prekrivaš me vrhom jezika,nadvisuješ zenicom,pa ispod mene otečeš dolinom kao beskrajna reka.
Svaka reka im izvor,ima svoj tok i ima svoj kraj..ništa nije beskrajno.
Ništa što je materija ne traje večno..samo je ljubav večna jer odlazi
s našom dušom u beskraj večnosti,u nezaborav..putuje dalje kao
zvezdani putnik..
Postoje ljudi koji nam uđu u naš život,i zatim brzo odu.Postoje zatim ljudi koji čine da nam duša zapleše.Oni nam otvaraju oči tihim šapatom svoje mudrosti.
A postoje i ljudi zbog kojih poželimo hodati po nebu.Oni ostavljaju trajan trag na našim srcima, i zbog njih više nikada nećemo biti isti.
...Najpre nauči da opet pitaš šta znači gledati uvis?
u plavom znaku pitanja ti si njegova najslađa tačka
i kako sve opaziti? narandžaste sandale sunca
dižu teret datuma rođenja da li sam i deo dana?
dan u kome ćeš prepoznati jorgovan povratiće ti slobodu
slobodu? ona je nešto prolazno kao i mi
grašak miriše a ovo?
livada je ponekad umorna njeni udovi se osećaju slično kao ti
a šta dovozi travu? tvoja stopala dakle ne služe samo za bekstvo?
ona su poljupci za kamenje zar se ono ne nosi samo u grudima?
ono je osmeh vetra da bi se lakše zaboravljalo? da bi se lakše čeznulo
a tamo? drvored beli kamičci a ovde? blagost poverenje
zbog čega to tako zoveš? jer ne umem da lažem...
Ti si moj spokoj i volim te snom dotaknuti,ali ipak najviše te kao vatru uživam.Tvoj korak,tvoj oblik,tvoj miris i blagost tvoga bića,to su moja vatra,moja voda,moj vazduh i moja zemlja.
oblaci..visoko gore,tamo gde neke ptice uspevaju da se vinu..tamo streme misli moje..
jutros i gotovo svakog dana.. misli putuju u svim pravcima i tamo i ovde..u prošlost
i budućnost,a pogotovo visoko,visoko, među oblake