Vaša najstrašnija iskustva???

Registrovao sam se na forum iskljucivo zbog ove teme i prvih 30 stranica sam procitao u dahu.Nazalost trenutno nemam vremena da nastavim al kad sednem vrvt cu zavrsiti zakljucno sa ovom stranicom :D Obozavam ovu temu i mogao bi citati i pricati o njoj satima,takodje znam mnogo prica meni su se par od njih desile a ako bude bilo ljudi koje interesuje i dalje ova tema,posto vidim da je zadnji post napisan pre 2,3 meseca sve cu ih i ispricati.Za sada jedna malo kraca ali istinita u potpunosti desila se mojoj baki u njenom detinjstvu.I danas kad je podsetim da se secam sta mi je pricala vidim joj cudan strah u ocima i veliku nervozu ako mora ponovo da je ponovi,a morace jer uskoro planiram knjigu da napisem o tim"stvarima" :D
Naime kao i vecina tadasnjeg stanovnistva zivela je na selu oko 30km udaljena od grada(posto u to vreme nije bilo osvetljena,asfalta, i drugih stvari koje danas imamo,retko se ostajalo do kasno budnim).Bilo je leto,zetve oni kao zemljoradnicka porodica svakih 15 dana su nosili zetvu u grad u razmenu za brasno i druge prozivode i u vecini slucajeva to je radio njen otac.Posto se on taj dan osecao poprilicno lose morao je neko da to uradi umesto njega.U kuci od 12 dece nastala je prava pomama,jer voziti konjsku zapregu i ici s njom u grad je bila senzacija.Na kraju dodele to njoj kao najmladjoj i njihovoj mezimici.Sela je otisla,razmenila zito i uprkos ocevom savetu da odmah krene nazad jer ce je uhvatiti mrak, prosvrljala malo gradom.Bilo je kao sto je otac i rekao mrak je pao al ona nije mnogo marila za to.Put ka selu je i tu noc delovao kao i obicno sve do polovine trase odakle su pocele da se desavaju cudne stvari.Negde na pola puta konj je zastao i koliko god ga ona udarala on nije hteo da krene.Sidje baba sa konja kad ispred njih na jedno 30m stoji malo jagnje.Ode ona do njega pokupi ga i stavi u zapregu misleci da je verovatno nekom iz sela pobeglo.Okrene se udari konja i krene.Posle par minuta ista scena:konj stoji i nece da ide okrene se ona vidi nema jagnjeta,sidje s kola i pogleda opet na 30m stoji al jagnje je naglo poraslo gotovo duplo vece nego prvi put.Opet ga ona pokupi stavi na kola i nastavi.Vec pred ulaskom u selu konj joj opet zastane,u trenutku kad se okrenula ogroman ovan je stajao na kolima i kroz par trenutaka se preobrazio u ogromnom crnog coveka konj je poceo da se rita i otkinuo se od kola.Baba je se bacila i uvatila za njega i konj ju je bukvalno dovukao do prvih kuca na selu.Posto je komsija cuo da konj trci istrcao je napolje i primirio zivotinju a njoj samo rekao: Nemoj nikom da pricas sta ti se desilo i meni se ista stvar dogodila pre neki dan,porani ujutru u crkvu zapali svecu i sve ce biti uredu.Tako je i uradila a nikom do mene i nije ispricala njenu pricu.
PS. Ispisao sam sve iz daha posto veoma zurim,nadam se da nema mnogo gresaka pri pisanju i da ce vam se svideti pa da mogu da nastavim da pisem.Srdacan pozdrav forumasi!

Pozdrav!
 
Bilo je to davno,imao sam oko 9-10 godina.Iz moje sobe se ulazilo u drugu sobu koja nije nizašta služila,držalu smo tu stare stvari i tako.Jedno vreme su vrata od te sobe bila pokvarena i često se ottvarala sama od sebe.Jedno veče,ja ležim ne mogu da spavam gledam tv a moji tamo u dnevnoj se zagledali u neku emisiju,i od jedanput ta vrata se otvore i ja onako pomalo i plašljiv al ipak pameta mislim u sebi "opet se otvorila"i prevrtajućim očima krenem da ih zatvorim kad odjednom neće,ja pogledam kad ono ženska osoba malo krupnija vuče ka sebi i otvara to sam na tri sekunde video i urlajući uleteo u dnevnu kod mojih.Sutradan vrata su popravljena ali sam danima spavao u dnevnoj.Jel može neko da mi pojasni šta je to bilo?
 
Poslednja izmena:
Bilo je to davno,imao sam oko 9-10 godina.Iz moje sobe se ulazilo u drugu sobu koja nije nizašta služila,držalu smo tu stare stvari i tako.Jedno vreme su vrata od te sobe bila pokvarena i često se ottvarala sama od sebe.Jedno veče,ja ležim ne mogu da spavam gledam tv a moji tamo u dnevnoj se zagledali u neku emisiju,i od jedanput ta vrata se otvore i ja onako pomalo i plašljiv al ipak pameta mislim u sebi "opet se otvorila"i prevrtajućim očima krenem da ih zatvorim kad odjednom neće,ja pogledam kad ono ženska osoba malo krupnija vuče ka sebi i otvara to sam na tri sekunde video i urlajući uleteo u dnevnu kod mojih.Sutradan vrata su popravljena ali sam danima spavao u dnevnoj.Jel može neko da mi pojasni šta je to bilo?

Tesko...
 
Proslo jeste dugo vremena od mog posta al nadam se da vas nisam izneverio posto sam najavio jos prica.
Evo jos jedne koja se zbila u mojim moze se reci decackim danima :). Naime jedan moj drugar Milos ima babu koja zivi na selu udaljenom od grada nekih 40 km na samoj granici Srbije i MNE. Ona je jedina preostala ziteljka sela i vecinu vremena provodi sama gore osim leti .Leti se odrzava veliki tunir u fudbalu na kojem dolazi mnostvo ekipa i ljudi i tada i u njenoj kuci bude mnogo gostiju,to leto smo gosti bili celo nase drustvo zajedno sa Milosem.Selo je stvarno idilicno stare kuce od kamenja livade cak ni signala nema osim na jednom mestu u kuci gde svi ostave telefone,ma prosto milina.Tog leta je dosao i Milosev burazer koji studira u Crnoj Gori opsednut pricama o prizivanju duhova,ne zna covek drugu temu pa to ti je.ubedjuje on nas da probamo kaze naucio i reci koje trebaju i nacin prizvanja a mi kao klinci od 14,15 godina svi jos u nekoj neverici.Na kraju ubedio nas je uostalom bio je i medju starijima pa se postovalo sve sto kaze :D .Padne noc nas 7,8 se okupilo oko stola u dnevnoj sobi i krece on svoj ritual.Prvo je uzeo neko ogledalo i na njemu ispisao sva slova stavio casu i poceo da prica neke reci koje je malo bio zaboravio pa je mora da zove Crnu Goru da potvrdi al na kraju je to ispalo kao to :). Nama je to tada delovalo kao neka njegova zajebancija ali kasnije smo shvatili da i nismo bili bas u pravu.Poceo je Mladen(tako se inace zove Milosev burazer)prvi sa pitanjima.Po njegovoj prici moralo je da se ide u krug i da se postavljaju pitanja dok duh bi duh putem case odgovarao.Pita on duse da li smo Vas prizvali sad casa na kojoj svi drzimo po prst krece da ide po onom ogledalu i ide na DA. Iskreno nikom nije bilo svejedno iako smo mislili i dalje da nas opasno zeza.Pita koga smo prizvali,casa ide na Milan.Ja sam se samo stresao u tom trenutku i gledamu Milosa pobledeo totalno.Milan je bio babin muz a njegov deda koji je umro pre 20 i kusur godina.Iskreno jos tada sam hteo da odustanem i vise me nije zanimalo ni dal se neko sali sa mnom ni dal je ozbiljno,mene apsolutno vise nije zanimalo.Medjutim ostaloj vecini je izgleda tek postalo zanimljivo i nisu hteli da cuju(Milos nije bio u toj vecini :D).I tako nastavimo dalje.Pitaju duha da li moze babi koja je u susednoj sobi da ispadne vreteno(u tom trenutku ona je prela).Casa ide na "da" a nije proslo ni nepunih 5 sekudni cujemo babu kako doziva Milosa da dodje da joj doda vreteno ustakla joj se ledja ne moze da se sagne.Tad sam shvatio da se definitivno niko ne zaebava sa nama!Tad zelim definitvno da batalim al nije ni to lako.Moras da zamolis duha da te pusti da prestanes sa tim inace nista od odustajanja.Pitaj ja i casa ide na NE! Ja mislim da se u svojih 20 i kusur godina nikad nisam preplasio kao u tom trenutku.I sta cu sedi i postavi pitanje na mene je red :/.Pitam da li moze da nam svima a kazem bilo nas je tacno 8 te veceri zazvone telefoni i casa ide na DA.Kredenac na kom su nam svi telefoni stajali jer je jedino tu imalo mreze kao sto sam ranije rekao je poceo da bruji.U istom trenutku svakom od nas je zvonio telefon.Mene zove majka da pita kako mi je na selu,Milosa cale, nekom poruke stizu al bukvalno svima je zvonio.Vise niko nije imao herca da nastavi jer ko zna dokle bi stiglo svo to prizivanje a kada je casa otisla na "da" na drugarevo pitanje mozemo li da odustanemo ja mislim da srecniji nikad nisam bio.Jedna od duzih noci svakako u mom zivotu a mozda i najstrasnija.I na kraju smestimo se u krevete po sobama ja i drugar zajedno u krevetu ja do zida spavam.Okrecem se celu noc ne mogu one slike nikako iz glave da izbacim i pocinje taman san da me hvata,pogledam iznad sebe kad na zidu slika baba i deda iz mladosti nasmejani,od tog trenutka od sna naravno nije vise bilo nista i tako sam i zoru docekao i jedva ocekivani povratak kuci.
Drugari tekst sam pisao iz daha tako da ako ima nekih gresaka u pisanju izvinite me i ne zamerite :)Pozdrav!
 
Бих сад скоро у селу нешто са рођаком... Ми имамо те неке обичаје да у ноћ изађемо испред куће уз које пивце и причамо нешто... Некако ми стигосмо до сазвежђа и звезда. И гледамо ти ми тако у ноћно небо које се не може ни поредити са градским..Када ја одједном крајичком ока на западном небу видим нешто што би се описало као џиновска звезда... Значи баш се издваја...Покажем ја то њему... Он покуша то да објасни, односно да да рационално објашњење или како год, али је застао... Обзервирамо ми то десет секунди, кад се оно чудо помери...Не лево, не десно, него како да кажем...И горе и од нас...Значи, полако се креће на горе, али чезне пошто се удаљава..Ајде да се то кретало чим смо га угледали, него то је прво било стационарно...Као да нас је посматрало па побегло кад је видело да смо га уочили...


Није ми било страшно ни најмање(заболе ме нешто јако), али је свакако било крајње чудно..
 
Бих сад скоро у селу нешто са рођаком... Ми имамо те неке обичаје да у ноћ изађемо испред куће уз које пивце и причамо нешто... Некако ми стигосмо до сазвежђа и звезда. И гледамо ти ми тако у ноћно небо које се не може ни поредити са градским..Када ја одједном крајичком ока на западном небу видим нешто што би се описало као џиновска звезда... Значи баш се издваја...Покажем ја то њему... Он покуша то да објасни, односно да да рационално објашњење или како год, али је застао... Обзервирамо ми то десет секунди, кад се оно чудо помери...Не лево, не десно, него како да кажем...И горе и од нас...Значи, полако се креће на горе, али чезне пошто се удаљава..Ајде да се то кретало чим смо га угледали, него то је прво било стационарно...Као да нас је посматрало па побегло кад је видело да смо га уочили...


Није ми било страшно ни најмање(заболе ме нешто јако), али је свакако било крајње чудно..

OMG, isto mi se desilo skoro u Grockoj na keju. Setao sam sa ortakinjom i isto sam video "dzinovsku zvezdu" i isto se kretala polako na gore i posle nekog trenutka nestala. O.o
 
Bilo je to davno,imao sam oko 9-10 godina.Iz moje sobe se ulazilo u drugu sobu koja nije nizašta služila,držalu smo tu stare stvari i tako.Jedno vreme su vrata od te sobe bila pokvarena i često se ottvarala sama od sebe.Jedno veče,ja ležim ne mogu da spavam gledam tv a moji tamo u dnevnoj se zagledali u neku emisiju,i od jedanput ta vrata se otvore i ja onako pomalo i plašljiv al ipak pameta mislim u sebi "opet se otvorila"i prevrtajućim očima krenem da ih zatvorim kad odjednom neće,ja pogledam kad ono ženska osoba malo krupnija vuče ka sebi i otvara to sam na tri sekunde video i urlajući uleteo u dnevnu kod mojih.Sutradan vrata su popravljena ali sam danima spavao u dnevnoj.Jel može neko da mi pojasni šta je to bilo?

Kokejn biznis
 
Zaljubljenik sam u horor filmove i literaturu, verujem da postoje paranormalne pojave, ali ih licno nikada nisam iskusio. Bilo je prica gde su ljudi prepricavali tudje dozivljaje, ali malo je bilo uverljivih. U stvari, oni koji citaju lica vise mogu da provale da li neko laze ili ne kada je ova tema u pitanju.

Uglavnom, iako mi se licno nikada nista paranormlano nije dogodilo, u selu iz kojeg je moja majka, u Backoj, desavaju se povremeno stvari gde sami mestani kazu da je ukleto. Ovde ne mislim da se pojavljuju vampiri, duhovi, demoni i slicno, vec mislim da veliki broj tragedija koja pogadjaju jednu tako malu zajednicu u kratkim vremenskim razmacima. Dakle selo sada ima oko 3.000 ljudi, u najboljem vremenu imalo je 4.500. Za selo to je veliki broj stanovnika, dok je za nas u gradu to brojka koje ima jedno naselje.

Uglavnom u selu se cesto desavaju jezivi zlocini i nesrece (nista misteriozno, svi reseni), u kratkim vremenskim razmacima sto je previse za jedan grad a kamoli za tako jednu malu sredinu. Idem povremeno, znam dosta ljudi, ne bas sve ali dosta, tako da sam mnogim tragedijama licno pogodjen jer su se dogodile meni dragim ljudima ili ljudi sa kojima sam se upoznao.Ovo sto cu navesti dogadjalo se u periodu od nekih 7-8 godina i to je ono cega sam mogao da se setim.

Jedna moja drugarica iz sela je umrla iznenada u toku noci od izliva krvi u mozak. Naizgled zdrava, ali tek nakon smrti utvrdjeno je da je imala valjda anurizmu. IPre toga jedan drugar mog brata je oboleo i za kratko vreme umro od leukemije. Covek koji je bio veterinar i koji je i nama cesto kontrolisao meso ubio se jer je jednom prilikom pogresno dao pecat za meso zarazeno trihinelom. U selu su bila u kratokm razmaku jos dva samoubistva ljudi koje ja licno ne znam, ali sto je bio sok za porodice. Nedavno se ubio i od mog tece rodjeni brat sa kojim je zajedno ziveo u dvoristu. Razlog zaista ne postoji, makar ne ozbiljan. Covek je tezak kada popije, na nekom slavlju se potukao, ali nista strasno. Dosao kuci, ostavio pismo da ne zeli vise da sramoti porodicu i obesio se u pomocnim prostorijama. Iza sebe ostavio zenu, dvoje dece i petoro unucadi, svi su ga voleli.Mene je posebno potreslo kada se jedan nas drugar obesio u obliznjoj sumici, dan posle srpske nove godine. NIsta, ali bas nista nije ukazivalo da ce tako nesto da se dogodi. Za srpsku novu se zezao, lepo provodio. Zivi tesko, koliko i vecina ljudi u selu, mozda da bude smoren, ali ne da se ubije.

Kada su u pitanju tragedije, ovde cu napisati samo onoga cega se setim. Od moje snaje neka drugarica, bila je u sedmom mesecu trudnoce kada ju je ubila struja dok je kuvala rucak. Iza sebe ostavila muza i dvogodisnju cerkicu. Mog dobrog drugara ubio je njegov brat (ne rodjeni) kolima ispred diskoteke u selu. Zaleteo se bez razloga kolima, deo puta je neosvetljen i nije ni video kada je odbacio naseg drugara u vazduh. Preminuo je nakon par minuta. Jos jedan moj drugar je zajedno sa njegovom sestrom tragicno nastradao kada ih je iz kalasnjikova izresetao sestrin muz koga je ona napustila. Napustila ga je tako sto se vratila roditeljima koji zive par ulica dalje, ne dalje od 300 metara. Dosao u dvoriste pucao u nju, nas dugar se bacio daje zastiti, izresetao i njega i posle pucao sebi u glavu. Ostao je samo mali sin koji je tada imao manje od dve godine. Nas drugar je pred Bozic isao da sece Badnjak u obliznju sumu sa velikim drustvim Obicno se nosi rakije, petarde, oruzje ko ima. Nas drugar je radio u zandarmeriji, nosio sluzbeni pistolj, pa se tradicionalni senlucilo.U jednom trenutku se metak zaglavio u cevi, on je pokusao da odglavi, okrenuo kratko cev ka sebi, pistolj opalio metak ga pogodio u glavu. Preminio pred ocevim ocima i drugarima.

Posebno jeziv period u selu je bio negde 2002. godine, ako se ne varam, kada su se u selu desavala teska prebijanja. Niko ne zna ni kako ni zasto, ali nekoliko ljudi je pretuceno skoro na smrt u nocnim satima (ali ne dalje od 22 uvece), maltene ispred sopstvenih dvorista. Selo je klasicno vojvodjansko, usoreno, kuce jedna pored druge, ali slabo osvetljeno. U selu je mesecima vladala histerija, jedno 7-8 ljudi je proslo sa teskim telesnim povredama a ne zna niko ni ko, ni zasto ih je napao. Secam se da su policajci iz mog sela (koji zive tu), kada nisu bili na smeni, setali uvece kroz selo ne bi li namamili nasilnike i uhapsili. ALi tada ih niko nije napao. Ovo je bilo i u mnogim novinama. Jedni su sumnjali na Madjare, jer su okolo neka madjarska sela, ali Madjari su jako miroljubivi tamo i nisu uopste u tom fazonu. Drugi smatraju da je sekta Crna ruza koja snazno deluje u Vojvodini, treci smatraju da su to lokalni klinci koji iz obesti rade te stvari. Stvar je prosla sama od sebe, bez ikakvog odgovora ili hapsenja.

Ja imam teoriju da je selo ukleto, ne u onom horor smislu,vec u nekom fazonu karme. Selo je nekada bilo nemacko, nakon Drugog svetskog rata naseljeno je nasim ljudima sa juga Srbije, Crne Gore i Bosne. Nemci su normalno proterani, jer je vecina porodica imala svoje ljude u zloglasnoj Princ Eugen diviziji i drugim nacistickim jedinicama. Ipak, u selu je negde krajem 70-ih ili pocetkom 80-ih godina sruseno Svapsko groblje, gde su vekovima sahranjivani ljudi koji su ranijih generacija ziveli tu. Po mom misljenju groblje je sruseno iz ciste obesti i na tom mestu je izgradjen fudbalski teren za lokalni klub. Selo je moglo da izgradi klub bukvalno gde je zelelo, ali eto, odluceno je da je najbolje srusiti groblje i izgraditi teren.. Jos mali deo sa nekoliko desetina grobnica ostao je iza nekog brdasca i sav je zarastao u korov. MOj brat od tetke mi je pricao kada su bili klinci da su mnogi mangupi sami razbijali grobnice i uzimali svasta sa cime su pokojnici sahranjivani. Veliki greh je pocinjen. Nije mi zao svaba koji su proterani, ali grobovi se ne rusei ne pljackaju.

Sa druge strane, u selo su dosli ljudi koji su postajali clanovi komunisticke partije. Oni svoju decu (nase roditelje) nisu krstili. Selo je prvu pravoslavnu crkvu dobilo tek 90-ih godina, a do tada je u selu postojala (postoji i danas) samo napustena katolicka crkva koja se nalazi u centru sela.

Kada sam pricao sa drugarom koji je bio pop u tom selu (poslat je na sluzbu dalje u CG), on kaze da je problem jer citave generacije nisu krstene. On kaze da su nasi ljudi koji su ovde naseljavani izgubili vezu sa crkvom, ali doneli su razna sujeverja. Tako se u selu znalo ko su vracare i gatare, uvek se suskalo ko ti radi o glavi.

Da je selo ukleto pisalo je i u famoznom "Trecem oku", ali to smece od casopisa je pominjalo neke druge razloge, legende i sta ti ja znam sta sve ne. Selo sam uvek zvao Tvin piks, jer ono sto sam naveo su samo neke tragedije koje su se tu dogadjale (a i dalje se dogadjaju). Ima naravno i prica o duhovima, utvarama i slicno sto mnogi tvrde da su doziveli, ali u cije price i nisam bas uveren, ali o tome nekom drugom prilikom.
 
Kad sam imao jedno 15 god (manje-vise) preko leta uvek odem kod brata od tetke,i tamo ostanem skoro mesec dana,jedne noci se tako ja probudim oko 3 i nesto,da idem u wc,kad u hodniku,koji razdvaja sve sobe,ne radi svetlo,odem ja po mraku,do drugog prekidaca,na drugom kraju hodnika,da probam njega da upalim,ne radi ni on. Ujutru ja to kažem,i teča kaže da možda crkle sijalice,ali kakva slucajnost može biti da sve tri sijalice crkle u isto vreme,jedna u sredini hodnika,a ostale dve,na pocetku i kraju hodnika,ovakve (nisu bas ta marka,al taj fazon)
adm6384-180x180.jpg

Uzme on stublice,i srafciger da odvije srafove sto drže staklo..proveri jednu,drugu,pa trecu..sve su radile,bile su odvijene sve tri.
 
Ponovo moj brat od tetke i ja,na prvom maju,u sumi,tu je bilo još drustvo..na selu. U tom delu sume,nije bilo nikog osim nase grupe. Nebo cisto,zvezde,vidi se sve,nebo obasjava sve,ne treba ti sijalica. I pojavi se jedna krupna zvezda,koja je stojala na nebu jedno sat vremena otprilike,svi smo je videli,i komentarisali kako je upecatljiva,u jednom trenutku zvezda se spustila naglo,negde iza brda,jedno dva kilometra dalje od nas,u stvari mi smo to pretpostavili,i o tome smo prestali da pricamo,proslo jedno vise od sat vremena,i u jednom trenutku,jedan iz grupe pocne da nam sapuce,kako nas dve osobe posmatraju,i da možemo da ih vidimo,i tako je i bilo,videli smo dve siluete ili senke u obliku osoba. Kad smo krenuli prema njima,uz dovikivanje,"ko je tamo,sto samo stoje tu,koji k$$ac se kriju itd" prisli smo im do razdaljine jedno 7-8 metra,odjednom zasvetlelo im je obojici u predelu glave u sekundi,ili cak manje od sekunde,ne jace od sijalice od 40 vati,i siluete su nestale,nisu otisli u sumu,nestali u momentu.
 
Poslednja izmena:
Evo jednog mog iskustva (kako ono kažemo...neverujemo u supernaturalno, ali....pa bilo bi lepo da nešto postoji)

Nikada nisam bila ljubitelj nakita, ali imam jedne biserne minđuše, koje za mene imaju posebnu vrednost, pored toga što su lepe, u svojoj jednostavnosti i izradi. Poklonila mi ih je mama (bila sam još klinka), nećkala sam se, izgubiću ja njih, znam sebe. Nisam to rekla majci, ali kada mi ih je davala, rekla mi je da ne brinem da li će mi negde ispasti, ona će ih čuvati za mene?!
Nosila sam ih retko, ali posle mamine smrti, omilile su mi se, tako da sam retko izlazila iz kuće bez njih.
Jedan dan vraćam se sa posla i na drugom spratu čujem biser kako udara o stepenice i tako jedan po jedan stepenik, sve do prizemlja, Spustim se, znam naćiću je, čula sam zveckanje i čula sam da je tu negde. Skoro sat vremena pretraživala sam stepenište, prizemlje (niko nije ni ulazio ni izlazio iz zgrade) i NIŠTA: Nigde moje minđuše...Nosiću ovu jednu , što mi je ostala, mislim se, dodirujem je rukom...Da li da još tražim? Ali moja minđuša kao da je u zemlju propala. Ulazim u kuću, tužna, skidam jaknu i krećem mahinalno rukom da skinem minđuše i stavim ih na pult, gde su uvek stajale...Kad, ni na drugom uvetu nema ništa, pogledam ispred sebe, a na onom istom pultu, one iste moje biserne minđušice stoje.
A da stavim znak pitanja? :)
 
Nisam nikad razumela sta je to bilo.Imala sam par pretpostavki ali ni za jednu ne mogu reci da je bas tacna. U svakom slucaju, dosta godina kasnije, kad sam odrasla i upoznala decka kojeg sam zavolela i za njega se udala,pala sam u iskusenje da odem kod vracarke da mi spasi brak. Naime, u braku u kojem sam bila tek par meseci, moj muz se jako promenio i poludeo prema meni nacisto. Za sve me krivio i jednostavno mucio psihicki svojim ponasanjem,pa me i na kraju ostavio...zbog neke tamo sto je sreo preko interneta. Onda sam ja nakon razvoda otisla kod jedne jako jako poznate vracare u Srbiji i tad o tome nisam znala nista ali sam se kao davljenik uhvatila za slamku. Zamolila sam je da mu uradi bilo sta lose, samo da osveti moje suze. Ona mi je rekla da uzmem njegovu majicu koju je koristio i da joj donesem, to sam i uradila. Majica je bila kod nje par dana i onda mi je dala i rekla da je dam njemu da obuce i ja sam je kradom stavila u njegov ormar u stanu jer sam imala nas zajednicki kljuc od stana,iako tu vise nisam zivela. Prolazili su dani,nista se nije desavalo, i onda tako jednog dana,mozda nekih mesec dana nakon toga, cujem da je dao otkaz, poceo piti,ostavio tu ljubavnicu, prekinuo kontakt sa svojim roditeljima i totalno poludeo..Na kraju je namerno izazvao sudar u kojem je zamalo izgubio zivot. E tu sam se vec trznula,iako napominjem, to sam uradila iz ciste ljutnje iako nisam imala ocekivanja da ce sta uspeti da mu se ruzno desi. Platila sam toj vracari jako puno novca za tu majicu i onda sam pomislila da je mozda to i nesto sto uspeva. I kontaktirala sam je opet i rekla joj sta se desilo sa bivsim muzem i ona mi kaze : Pa zar mi nisi rekla da hoces da mu se desi bilo sta ruzno, da plati tvoje suze? I ja kazem jesam ali nisam verovala bas da ce to pokusaja samoubistva doci.Covek je skrenuo sa uma i pokusao svasta kako nebi oduzeo sebi zivot. Ona kaze e pa dete sad prekini ugovor sa djavolom ako mozes,nije to igra za decu kao sto si ti. I ja svesna situacije i pakla u kojem sam se nasla, zamolim je da ako ista postoji da to prestane jer ne zelim da se ubije.Htela sam samo da se malo napati kao sto je mene napatio zbog te tamo neke ali ne i da se ubije. Ona meni kaze jedino sto mozes je da odes po majicu i da je zapalis. I ja tako odem u stan i nadjem majicu medju prljav ves.Uzmem je i odnesem na jedno brdo i tu je i zapalim.Ona smrdi kao da je les. Odem ja tu noc kuci,zamolim se Bogu za oprostaj i legnem.E te noci su moje muke pocele. Cujem glasove po sobi, budim se od ruznih snova, i sve mislim ajde to je samo post efekat ovog kosmara. Medjutim, jedno vece mi se desilo nesto sto me je zauvek promenilo. Probudila sam se iz sna i otvorila oci.Lezala sam na krevetu i nisam se mogla pomaknuti.Nisam osecala svoje telo i sve oko mene je bilo mracno.Onda sam tako lezeci samo bila podignuta u vazduhu nekih 10cm od kreveta da sam od straha gotovo umrla.Osetila sam kako me nesto dize u vazduh i onda nakon par sekundi bacena sam na krevet osecala sam da mi je nesto selo na pluca i vrat da ne mogu da disem.Plakala sam i majka je moja usla u sobu i upalila svetlo. Pocela me je drmati dok me nije popustilo nisam se mogla pomaknuti.Onda mi je rekla da se dobro molim Bogu za oprostaj i da vise nikad ne idem vracarkama sto sam i poslusala.Medjutim, od tog nije proslo puno,i bolje je nego sto je bilo pre ali i dan danas kad ostanem sama, ne uvek ali cesto,posebno nocu,placam svoju osvetu suzama i strahom.Vidjam jako ruzne likove kad sam sama kako mi se smeju u lice i to uvek uvece pre nego zaspem ili kad se probudim.Moj savet je svima vama,koliko god vas neko povredio u zivotu i naneo vam zla, ne idite vracarima,pustite Bog nek im vrati,jer nije vredno.Zaista nije vredno. Eto to je jedan odlomak iz mog zivota iz kojeg sam izvukla dobru lekciju. Svaka se skola placa.
Ana, htela bih da stupim sa vama u kontakt ako je to moguce. Imala sam slicna iskustva pa bih volela sa nekim ko to razume da razmenim iskustva. Pozdrav
 
Pozdrav svima.
Imao sam jedan slucaj na ovu slicnu temu.
Godina 2017,vozim bicikl,vracam se s treninga,11 mjesec,oko 19 sati,vozim ja tako i nista sve super. Prolazim pored jedne kuce,koja je sva zarasla drvecem,i ostalim biljem,ugl. nitko ne zivi u njoj. 10 metara prije te kuce,kao da je netko bio pored mene,i rekao mi;"Pogledaj prema desno (prema toj kuci),i sve ce ti biti jasno". Ja okrenem glavu,kad ono tamo covjek,visok 2.5-3metra,oko 80 godina,u crnom mantilu,naslonjen na ogradi,sa crnim psom,koji mase repom,i gleda u mene,taj covjek se smije i gleda u mene. Nesvjesno idem dalje kao da nista nisam vidio,okrecem glavu,jer sam mislio da sam si umislio,pogledam iza,on okrece glavu i smije se,ali osmijeh mu je bilo tako oduran i negativan. Dolazim kuci,govorim sve to roditeljima,toliko sam se tresao da nisam mogao sve to ispricati. Vjerujem da nije bio neki covjek,posto nitko tu nezivi,rijetko tko moze biti visok oko 3 metra,i da je jos toliko star. Inace imam deja vu,i predvidio sam nekoliko saobracajnih nesreca.
 
E sad, molim bez mnogo spamovanja, tema je prvenstveno namenjena za sve one koji su možda imali neka jeziva iskustva........ ja nisam i nadam se da neću... Ali da verujem, verujem u nesto....... Bez zavitlavanja molim, ko ima sta da kaže neka kaže, a ko nema neka ne zeza...

A da, priča o mom ocu, pre možda desetak godina, desilo se nesto vrlo cudno mom ocu. Bila je zima, 11 sati uvece, nestalo struje( sva se ježim dok pišem), moj "pametni" otac vraćao se od njegovih roditelja( gledali utakmicu i onda nestalo struje i on ajd' kuci), prolazi on tako pored crkve( a tu ima jedna trafika gde se prodaju svece i jedano ogromno siroko drvo na koje se lepe umrlice), vraca se ona tako( jos nosio torbu u kojoj su bila jaja i kolaci), i ide on normalno( a moram da napomenem da moj otac apsulutno ne veruje u takve stvari, duhovi, vampiri... i te stvarcice), ide ona prolazi pored tog drveta, i kaže CAP nešto ga uhvati za nogu i ne pusta... E sad kaže nema ni oci ni noge ni ruke, samo crno... Dodje ti on tako kuci, sa prebledeo i isprepadan, prekrsti se tri puta i isprica... A kao dokaz da nije lagao sva mu se jaja polupala u torbi( ne smejte se!!!), ja se USRALA ŽIVA. I od tad ja počinjem verovati u te stvarčice i verovali ili ne ni jednom noću nisam prošla sama tuda, iako je sada osvetljeno...

Pa šta vi mislite, šta je to moglo biti? Znam da mi otac ne laže ( mada sada kad ga pitam, kaže nije ništa učiinilo se tati- pošto zna koliko sam godinama nakon toga isprepadana, a nikad neću zaboraviti njegovu facu kad je došao kući te noći)... Ja sumnjam, možda bio neki pijanica( ima ih mnogo u nasem mestu), ,možda gladan džukac( ????)... Ili... mada me čudi, crkva je to i porta, sveto mesto, tu bar ne bi trebalo da se dešavju " takve stvari",....... ah, da tu nekih 20 metara je i veliki spomenik poginulim iz rata...

Vase misljenje i vasa iskustva! Hvala

KataDave:shock::shock::shock:
Kakvo smejanje ja sve verujem. Al su mi malo neki okultisti isprali mozak i odma mi na pamet padaju najjezivije stvari heh.

Evo mog iskustva na koje cu dobiti najzesci smeh:
U jednom periodu pre hm oko 3 godine, danima me je pratio neki osecaj da nisam svoja, da je nesto tu sa mnom, neka uzasno negativna energija je stalno bila oko mene. Kada sam isla ulicom sve mi je izgledalo drugacije, sve i svako mi je izgledao drugacije, posebno predeli grada, vidim neki radovi na putu sve se cudim odkud sad to kako, sve mi cudno. Emocije su mo zatupele. Nista nisam osecala, nista, prazna totalno, hladna, ne znam da opisem. Mrtva.
Plasila sam se da sama idem ulicom.
E onda krece samo tih par stvari. Isla sam ulicom, hocu da skrenem levo i cujem glas u glavi: desno. Automatski krenem desno i ako ne zelim. Onda: ipak levo. Automatski skrenem levo i nastavim. Zatim sam dva tri puta cula dok idem ulicom: gde ces, stani, ne idi. Okrecem se, nigde zive duse, nikoga.

Ono nastrasnije: bila sam sa tadasnjim deckom, sedimo i pricamo nesto, odjednom ga pogledam i, faca mu je bila uzarena, crvena, pusila se, kose oci, siljast mali mali nos, EBENI MALI CRVENI ROGOVI. Nemam pojma koliko dugo sam ukoceno gledala u njega, sve dok mi nije rekao: sta ti je, ko da si djavola videla? Mislim se, mozda i jesam.
Plasila sam se ogledala. Identicnu facu sam videla umesto svog lica u ogledalu. Kao onaj naucnofantasticki mitski glupavi primer djavola. Smesno zvuci znam. Totalno hipnotisano buljim u ogledalo i govorim sebi nisi ti ovo nisi nisi ne gledaj, i konacno se trgnem. Zatim mi je u ogledalu preko ociju bila bela senka, mutno. Preko celih sarenjaca i ociju kao magla. Opet ko hipnotisana blenem i ubedjujem sebe da to nije stvarno.
Imala sam i mnogo trenutaka kada kao da je nesto uslo u mene i kontrolisalo mi ponasanje. Zelim da zapalim cigaru, krenem da sklanjam pepeljaru i ustajem, otvaram svesku, zatvorim je i krenem na terasu. Jos jedan jezivi deo je kada sam htela da se bacim sa terase, kao da me je nesto vuklo i vuklo guralo na ogradu, i ocu da se vratim i vracam se a ono me vuce, krenem da se penjem na ogradu a u sebi se derem vrati se, vrati se, vratim se i opet na ogradu, sreca naisla je sestra zgranuta skontala da se nesto desava i odvukla me. Pricala sam naglas da bih znala sta hocu da radim a ne da radim sta me to nesto tera.
 
Pozdrav svima.
Imao sam jedan slucaj na ovu slicnu temu.
Godina 2017,vozim bicikl,vracam se s treninga,11 mjesec,oko 19 sati,vozim ja tako i nista sve super. Prolazim pored jedne kuce,koja je sva zarasla drvecem,i ostalim biljem,ugl. nitko ne zivi u njoj. 10 metara prije te kuce,kao da je netko bio pored mene,i rekao mi;"Pogledaj prema desno (prema toj kuci),i sve ce ti biti jasno". Ja okrenem glavu,kad ono tamo covjek,visok 2.5-3metra,oko 80 godina,u crnom mantilu,naslonjen na ogradi,sa crnim psom,koji mase repom,i gleda u mene,taj covjek se smije i gleda u mene. Nesvjesno idem dalje kao da nista nisam vidio,okrecem glavu,jer sam mislio da sam si umislio,pogledam iza,on okrece glavu i smije se,ali osmijeh mu je bilo tako oduran i negativan. Dolazim kuci,govorim sve to roditeljima,toliko sam se tresao da nisam mogao sve to ispricati. Vjerujem da nije bio neki covjek,posto nitko tu nezivi,rijetko tko moze biti visok oko 3 metra,i da je jos toliko star. Inace imam deja vu,i predvidio sam nekoliko saobracajnih nesreca.

Proveri priče koje su vezane za tu kuću. Sve je moguće.
 

Back
Top