Vaša najstrašnija iskustva???

Aa,šta se meni sinoć desiloo,jaoo... Oko 11 ostala sam sama u stan i pošto se plašim,ostavila sam otvorena vrata na kupatilu i upaljeno svetlo... I odem ja za vodu,vratim se i sednem za komp. Odem za vodu opet posle 10 minuta,vrata na kupatilu zatvorena,ja se uplašim i otvorim ih opet. A kad sam opeet pošla za vodu,vrata su opeet bila zatvorena,ja ih opet otvorim i odem u sobu. I malo kasnije čujem ja zove mene neko,neki hrapav glas,a dolazilo je iz dnevne sobe. Ignorišem ja to i uključim muzikuu... I kada se pesma završila ponovo mene neko zove,i uplašim se ja i upalim svetlo u hodniku... I kada sam sela za komp,neko me opet zove,isti onaj glas,ali sad kao da je dolazilo iz hodnika,i odjednom se ugasi svetlo. Ja odem i ponovo ga upalim,kad čujem neko lupa na vrata. Odem do kupatila,a vrata opet zatvorena,a unutra nema ničega. I ništa,otvorim ja opet vrata,kad čujem ponovo nneke zvuke jezive,i htela sam da uzmem telefon da pozovem mamu da vidim hoće li brzo,a njega nema,a do malo pre je io kod mene. Setim se pa odem do dnevne sobe,kad vidim telefon na podu,izvađena mu baterija i skinut je poklopac... Ja sam se uplašila joooš više i slušala sam muziku celo veče xD ;D
 
Aa,šta se meni sinoć desiloo,jaoo... Oko 11 ostala sam sama u stan i pošto se plašim,ostavila sam otvorena vrata na kupatilu i upaljeno svetlo... I odem ja za vodu,vratim se i sednem za komp. Odem za vodu opet posle 10 minuta,vrata na kupatilu zatvorena,ja se uplašim i otvorim ih opet. A kad sam opeet pošla za vodu,vrata su opeet bila zatvorena,ja ih opet otvorim i odem u sobu. I malo kasnije čujem ja zove mene neko,neki hrapav glas,a dolazilo je iz dnevne sobe. Ignorišem ja to i uključim muzikuu... I kada se pesma završila ponovo mene neko zove,i uplašim se ja i upalim svetlo u hodniku... I kada sam sela za komp,neko me opet zove,isti onaj glas,ali sad kao da je dolazilo iz hodnika,i odjednom se ugasi svetlo. Ja odem i ponovo ga upalim,kad čujem neko lupa na vrata. Odem do kupatila,a vrata opet zatvorena,a unutra nema ničega. I ništa,otvorim ja opet vrata,kad čujem ponovo nneke zvuke jezive,i htela sam da uzmem telefon da pozovem mamu da vidim hoće li brzo,a njega nema,a do malo pre je io kod mene. Setim se pa odem do dnevne sobe,kad vidim telefon na podu,izvađena mu baterija i skinut je poklopac... Ja sam se uplašila joooš više i slušala sam muziku celo veče xD ;D

au, stvarno nezgodno. . .
pa sta je to bilo na kraju? je l si saznala?
mozda te neko zezo, mada. . . stvarno jezivo . . .
 
Svoje price pisacu u prvom licu,radi bolje razumljivosti.Neke ce biti ismisljenje,neke istinite,neke strasne,a neke manje strasne.U svakom slucaju nadam se da ce se bar nekome svideti!Svako ima pravo na svoje misljenje,tako da prihvatam i kritike i pohvale!Tacno je ponoc,vreme je da pocnem.
 
Bila sam devojcica od nekih 15-tak godina,kada je bratovljeva zena na svet donela mrtvorodjenog decaka u nasoj maloj skromnoj kuci pod svetlima fenjera tih 50-tih godina u jednom sumadijskom selu!Te tuzne noci ja sam dobila zadatak da obavestim najstariju sestru da je decak rodjen mrtav i da ce sutradan biti sahrana!Ona je zivela u susednom selu i precicom preko dve sume koje je razdvajala livada stizalo se za nekih 2-3 sata!Nismo imali satove u to vreme,selo je bilo jako siromasno i moj brat je procenio da je otprilike jos pola sata do svitanja.Ispratio me je kroz prvu sumu do livade i rekao mi je da dok stignem do druge sume vec ce se razdaniti i vratio je se natrag da pripemi sahranu umesto slavlja!Livada je bila okupana mesecinom u vazduhu se osecao miris pokosenog sena,bila je mrtva tisina!Kako sam se priblizavala sumi shvatala sam da je noc jos uvek mlada i da je moj brat pogresio i da cu morati preci kroz nju pre zore.U dubini sume cuo se jezivi huk sove,opale suve grancice pucketale su pod mojim stopalima,osecala sam neopisiv strah,a onda sam stigla do jaruge.Jaruga je duboka rupa na sredini sume u koju su seljaci koristili za bacanje mrtvih zivotinja,vremenom je ona zarasla u duboku travu i prestali su da je koriste,ali sada je ta jaruga bila osvetljena nekom sablasnom svetloscu koja je obasjavala gotovo celu sumu!Sakrila sam se iza prvog i najblizeg zbuna i sledila sam se pred jezivim prizorom!Naime moj otac je umro jos dok se ja nisam rodila i znam ga samo sa starih pozutelih slika,ali sada je taj covek isao u krug oko jaruge i za ruku je drzao malu bebu!Beba je bila tako sicusna,kao da se tek rodila,ali ipak je hodala i drzala je moga oca za ruku!Obisli su par krugova,a onda me je otac pogledao tim toblim prodorno plavim ocima i samo mi se nasmejao,cula sam i deciji smeh,ali sam se izgubila u dubinama tih ociju.Okrenuli su mi ledja,a onda su jednostavno uskocili u jarugu i nestali.Par trenutaka mi je trebalo da dodjem sebi,a onda sam morala da nastavim dalje.Stigla sam do moje sestre i tek tada je svanulo.Par dana posle sahrane ispricala sam baki i majci za cudan susret u sumi,majka je samo rekla:,,Dosao je deda po svoje unuce"!
 
Homoljski zmaj

Moji preci poticu sa Homoljske visoravni i od davnina sa generacije na generaciju,prenosila je se jedna prica koja je vremenom prerasla u legendu nase porodice!Svaka generacija je nesto dodavala,nesto oduzimala,ja cu je preneti onako kako sam je ja cuo od poslednjeg stanovnika,moje sada vec pokojne bake,koja je ostala na vekovnom ognjistu i tu i skoncala u samoci jednog sada napustenog i zaborvljenog sela!Tadija je imao dva sina Zvezdana i Vedrana,vec su bili stasali za zenidbu i devojke su ih htele i gledale jer su bili naociti momci,krsni,pravi gorstaci.Prosto su se otimale koja ce da igra pored njih u kolu!S proleca Tadija ozeni starijeg Zvezdana sa devojkom iz dobre porodice,a Vedrana ostavi jos jednu godinu da momkuje!Isao je Vedran svakog dana za ovcama na ispasu,voleo je svoju planinu,poznavao je svaki izvor i proplanak,znao je da ostane na bogatim livadama i do sumraka!Leto je vec bilo na izmaku,dan je postajao vec kraci kada je primetio da je se jedan od najboljih ovnova zagubio negde,posto je bio blizu kuce oterao je ostale ovce u tor,javio se u kuci i krenuo da potrazi odlutalog ovna.Vece je bilo bez meseca,mracno i neobicno tiho,meseca nije bilo na nebu,stari fenjer je vec pretio da se ugasi,a noc je bila mracna i taman kad je krenuo kuci opazio je njene plave kose!Milion prica o vilama i drugim necastivim silama koje je slusao kao decak prosle su mu kroz glavu,ali nesto ga je vuklo ka njoj,Bio je samo na par koraka od nje,ali ona jos nije osecala njegovo prisustvo bila je zanesena u svojoj pesmi,njen glas je bio nesto najlepse sto je Vedran cuo u svome zivotu,a njena lepota ga je ostavljala bez daha!Konacno pogle da ga tim ocima boje badema,isprva se trznu i uplasi,za trenutak nestade i on krenu za njom,a onda se pojavi iza njega.On se okrenu ka njoj i bez reci se njihove usne i tela spojise u greh i tako se bez ijedne reci zavolese covek i vila!Kasnije su se skoro svako vece sastajali na izvoru koji je rasecao proplanak,ona je njemu pevala,dok je on mrsio njenu bujnu kosu!Pricala mu je da je dok je svet bio jos mlad,a ljudi vrlo malo hodala svetom sa svojim sestrama i da niko tacno ne zna kako su one nastale pa cak i one same,ali da postoji samo jedno pravilo ne smeju da vole,ali smeju da budu voljene i tako vec hiljadama godina zive!Vecne zavodnice,ali nikada zavedene!I tako voleli su se do kraja jeseni i tajno su se sastajali,sve dok jednoga dana ostale vile ne otkrise nihovu ljubav!Vedranovu vilu proterase na kraj sveta,a Vedrana pretvorise u zmaja i poslase ga na najvisi vrh Homolja da se dok je sveta i veka skriva od ljudi i da ceo zivot krade druge devojke trazeci svoju vilu!Procu se u narodu da nestaju mlade devojke i da ih neka sila davi i ostavlja pored potoka jedna cak i uspe da se spasi i isprica tu pricu svojoj porodici,a oni prosirise dalje na sela Homolja i dodje ta prica i do Tadije koji je vec bio izgubio svaku nadu da ce naci negde Vedrana i od tada Tadijini potomci dobise prezime Zmajevic,a ja sam poslednji od njih.Homoljski zmaj jos uvek mozda leti homoljskim prostranstvima,njegova vila ga mozda jos uvek pesmom zove negde daleko na kraju sveta i ko zna mozda nekada njene sesre i skinu kletvu,mozda njihova ljubav ponovo procveta,ali jedno sigurno znam da su Homoljska sela sada prazna i da sada ovu legendu prenosim vama i ljubav coveka i vile u vecnost!
 
Bila sam devojcica od nekih 15-tak godina,kada je bratovljeva zena na svet donela mrtvorodjenog decaka u nasoj maloj skromnoj kuci pod svetlima fenjera tih 50-tih godina u jednom sumadijskom selu!Te tuzne noci ja sam dobila zadatak da obavestim najstariju sestru da je decak rodjen mrtav i da ce sutradan biti sahrana!Ona je zivela u susednom selu i precicom preko dve sume koje je razdvajala livada stizalo se za nekih 2-3 sata!Nismo imali satove u to vreme,selo je bilo jako siromasno i moj brat je procenio da je otprilike jos pola sata do svitanja.Ispratio me je kroz prvu sumu do livade i rekao mi je da dok stignem do druge sume vec ce se razdaniti i vratio je se natrag da pripemi sahranu umesto slavlja!Livada je bila okupana mesecinom u vazduhu se osecao miris pokosenog sena,bila je mrtva tisina!Kako sam se priblizavala sumi shvatala sam da je noc jos uvek mlada i da je moj brat pogresio i da cu morati preci kroz nju pre zore.U dubini sume cuo se jezivi huk sove,opale suve grancice pucketale su pod mojim stopalima,osecala sam neopisiv strah,a onda sam stigla do jaruge.Jaruga je duboka rupa na sredini sume u koju su seljaci koristili za bacanje mrtvih zivotinja,vremenom je ona zarasla u duboku travu i prestali su da je koriste,ali sada je ta jaruga bila osvetljena nekom sablasnom svetloscu koja je obasjavala gotovo celu sumu!Sakrila sam se iza prvog i najblizeg zbuna i sledila sam se pred jezivim prizorom!Naime moj otac je umro jos dok se ja nisam rodila i znam ga samo sa starih pozutelih slika,ali sada je taj covek isao u krug oko jaruge i za ruku je drzao malu bebu!Beba je bila tako sicusna,kao da se tek rodila,ali ipak je hodala i drzala je moga oca za ruku!Obisli su par krugova,a onda me je otac pogledao tim toblim prodorno plavim ocima i samo mi se nasmejao,cula sam i deciji smeh,ali sam se izgubila u dubinama tih ociju.Okrenuli su mi ledja,a onda su jednostavno uskocili u jarugu i nestali.Par trenutaka mi je trebalo da dodjem sebi,a onda sam morala da nastavim dalje.Stigla sam do moje sestre i tek tada je svanulo.Par dana posle sahrane ispricala sam baki i majci za cudan susret u sumi,majka je samo rekla:,,Dosao je deda po svoje unuce"!

Bukvalno si rekla da si imala 15 godina 50ih. Znaci sad imas koliko?....76?
 
Bukvalno si rekla da si imala 15 godina 50ih. Znaci sad imas koliko?....76?

Svoje price pisacu u prvom licu,radi bolje razumljivosti.Neke ce biti ismisljenje,neke istinite,neke strasne,a neke manje strasne.U svakom slucaju nadam se da ce se bar nekome svideti!Svako ima pravo na svoje misljenje,tako da prihvatam i kritike i pohvale!Tacno je ponoc,vreme je da pocnem.

;)...
 

Back
Top