Opcija a)
Kecali su se figurativno, znaci ne fizicki. Ti stari delovi biblije, kao sto je Knjiga postanka, su alegorijske price o medjuodnosima i dejstvima pojedinih nadrealnih sila ili principa realnosti, koja su dovela do nastanka covekove individualne svesti. Bogovi su personalizacije tih zakona, koji uredjuju nasu stvarnost. Personalizacija je bila nuzna da bi se znanje o njima moglo prenositi mladjim generacijama. Oni oak postoje van naseg vremena i uopste im ne smeta da se spajaju, gradeci nove entitete bez obzira na njihovu predhodnu povezanost. Njihovo otelotvorenje nije fizicko, a jos je manje genetsko tako da pojam incest medju njima jednostavno nema smisla, iako se govori o njihovom bliskom srodstvu. Zbog toga i drugi spisi slicne starosti vrve od incestnih veza medju bogovima i prvim ljudima Njihovim spajanjem i tokovima posle tih spajanja, znaci u vremenu, moze se alegorijski objasniti, sublimacija onoga sto se danas popularno zove covekova licnost. A to ti je nastanak coveka nista drugo. Alegorije su kasnijom demecijom coveka shvacene bukvalno da bism najzad stigli do tvog pitanja.
Opcija b)
Covek danasnjice stvoren je procesom nalik genetskim ukrstanjem pramajmuna i neke visokoiteligentne rase, da bi se stvorila vrsta prihvatljivog nivoa razumnosti i sposobnosti opstanka na zemlji. Vrsta je u vreme nastajanja bila po svojim osobinama mnogo savrsenija i u pogledu inteligencije i u pogledu opstanka, pa joj u to vreme incest nije ugrozavao opstanak, kao sto je to slucaj i danas sa mnogim drugim zivotinjskim vrstama, medju sisarima takodje. Osim toga, zivotni vek je tada bivao mnogo duzi i inteligencija je uveliko nadmasivala danasnje domete. Nagovestaji toga takodje ne manjkaju u starim spisima.