Ko je u pravu ?

А што се тиче твоје науке и њеног метода, ево ти ово да научиш колико је поуздана:

Да ли постоје апсолутне истине које није могуће оспорити или ткз." аподиктички судови" ? Имамо три врсте судова: проблематични, асерторични и аподиктички. Ови последњи значе апсолутно истинити, неоспориви и они постоје. Питање је само где?

Веровали или не, у природним наукама таквих судова нема. Научни метод има посла једино са проблематичним судовима. Ево један пример закључивања на темељу индукције при чему је донесени суд проблематичан:

Ако видимо да јабука пада са гране данас а такође је падала и јуче, из тога ћемо индукцијом из два појединачна случаја закључити о општости то јест претпоставити да ће јабука падати са гране на земљу и сутра. Али, само претпостављамо, не можемо бити сигурни. Можда сутра јабуке почну летети у небо када падну са гране. Не можемо имати апсолутну сигурност да ако се нешто дешавало јуче, дешаваће се тако и сутра. Да ће бити тако, само претпостављамо, или боље рећи верујемо.
Дакле, сви природни закони су проблематични судови а за оне који за овако нешто први пут чују споменућу једно име "Дејвид Хум" .
Филозоф који је давно поставио науку и њен метод тамо где јој је место.
 
Nauka nije pitanje mišljenja ili mogućnosti da „možda je ovako, možda je onako“. Naučni dokazi funkcionišu kroz metode koje se mogu ponoviti i proveriti. Eratostenovo merenje senki nije samo priča, već eksperiment koji se danas može ponoviti i dobiti iste rezultate. Satelitski snimci, GPS, zakrivljenje horizonta i kretanje zvezda su praktični, mereni fenomeni – nijedan od njih nije zasnovan na „verovanju“.

Skepticizam je dobar kad vodi ka istraživanju i proveri, ali ne može se koristiti da se odbace svi dokazi i izjednače sa nagađanjem. Ako želiš da sumnjaš, treba da ponoviš eksperiment i vidiš rezultate – a ne da koristiš lažnu ravnotežu da opravdaš maštarije o ravnoj Zemlji.

Tvoje ‘možda je ovako, možda je onako’ nije skepticizam – to je ignorisanje činjenica. Nauka ne funkcioniše na osnovu nagađanja, već kroz metode koje omogućavaju ponovljiva i proverljiva iskustva. Eratosten je pre dve i po hiljade godina merenjem senki dokazao zakrivljenje Zemlje, što se danas može ponoviti bilo gde na planeti.

Satelitski snimci, GPS sistemi, kretanje brodova i aviona, astronomska opažanja i zakrivljenje horizonta nisu teorije – to su merenja koja dosledno potvrđuju sferni oblik Zemlje. Ako bi Sunce bilo ‘par kilometara veliko’ i kružilo iznad nas, dan, noć, senke i kretanje zvezda izgledali bi potpuno drugačije – što nije slučaj.

Skeptik koji zaista istražuje proverava dokaze. Tvoj pristup nije istraživanje, već izjednačavanje naučno dokazanih činjenica sa maštarijama. Ako želiš da ostaneš u zabludi o ‘ravnoj Zemlji’, to je tvoj izbor, ali ne možeš nauku staviti u isti koš sa bajkama i alegorijama.
Pitao sam ja jednog palačinkara da mi da mapu te palačinke i da objasni geografske koordinate u tom palačinkarskom sistemu. Naime, zašto je ugaoni pomeraj u Beogradu tačno koren iz dva podeljeno sa dva puta kraći nego isti takav ugaoni otklon u Kinšasi, i zašto se na severnom polu ne može pomeriti GPS na istok niti na zapad, nego samo na jug.

Znači gde god da se nađemo na svetu, ako recimo idemo na sever ili na jug jedan ugaoni sekund, preći ćemo svuda oko 31m razdaljine.
Međutim, jedan ugaoni sekund na istok ili na zapad zavisi od geografske širine (zapravo kosinusa iste), pa ćemo u Beogradu preći tek oko 22m na istok i zapad, a u Kinšasi koja je blizu ekvatora, prelazimo baš oko 31m u bilo kom pravcu da idemo.

Ovo se sve lako da proveriti običnim GPS-om koji svako ima u svom telefonu. (i jednom mernom trakom od 50m)

Naravno, gledao me je kao tele u šarena vrata. Palačinkari nisu naročito nadareni za prirodne nauke.
 
Ништа од тих аргуменaта почев од Ератостена, нису апсолутно истинити на начин да се не могу доводити у питање. Чак се и званично узима као коначан доказ који је ставио тачку на вековну расправу о облику земље, снимак исте из свемира, онај са Месеца. А колико је то уверљиво и непобитно можеш сам закључити. Тако да сумња остаје.
Можда је овако а можда је и онако.
Ok.
Imas li ti naucna saznanja da potvrdis svoju teoriju?
Sad kad sam procitala o “farmi” :lol: interesuje me na kojim osnovama lezi to sto pises?
 
Ok.
Imas li ti naucna saznanja da potvrdis svoju teoriju?
Sad kad sam procitala o “farmi” :lol: interesuje me na kojim osnovama lezi to sto pises?
Има их пуно, али искрено, не бавим се много тиме, нисам некакав залуђеник на ту тему, каквих има много, имаш безброј видеа на јутубу. Само хоћу рећи да постоји могућност да Земља није округла и то је све. А да ли јесте или није, нажалост нити ја нити ико може бити сигуран.
Осим можда оних неколико масона који су летели у свемир, или слободно крстарили Антарктиком.
Теби и мени тако нешто није дозвољено.
 
Има их пуно, али искрено, не бавим се много тиме, нисам некакав залуђеник на ту тему, каквих има много, имаш безброј видеа на јутубу. Само хоћу рећи да постоји могућност да Земља није округла и то је све. А да ли јесте или није, нажалост нити ја нити ико може бити сигуран.
Осим можда оних неколико масона који су летели у свемир, или слободно крстарили Антарктиком.
Теби и мени тако нешто није дозвољено.
Ja volim da verujem u ono sto je naucno dokazano i provereno, a sto mogu i sama da proverim, naucim, ispitam.
Onda donesem zakljucak da li teoriju prihvatam kao tacnu ili ne. Ti nisi ponudio nijedan dokaz svojoj tvrdnji.
Zasto bi ti neko verovao?
 
Ja volim da verujem u ono sto je naucno dokazano i provereno, a sto mogu i sama da proverim, naucim, ispitam.
Onda donesem zakljucak da li teoriju prihvatam kao tacnu ili ne. Ti nisi ponudio nijedan dokaz svojoj tvrdnji.
Zasto bi ti neko verovao?
Нисам понудио никакав доказ јер као што рекох не бавим се много тиме,
,нисам некакав залуђеник на ту тему, каквих има много, имаш безброј видеа на јутубу. Само хоћу рећи да постоји могућност да Земља није округла и то је све. А да ли јесте или није, нажалост нити ја нити ико може бити сигуран.
Осим можда оних неколико масона који су летели у свемир, или слободно крстарили Антарктиком.
Теби и мени тако нешто није дозвољено.

Ево ти један видео од милион, па проверавај

 
Ја немам намеру да од тебе нешто овде браним, објашњавам и доказујем.
Само ћу указати на један пример који показује како потпуно исти експеримент, даје сасвим различите закључке зависно од модела од кога смо пошли.
Наиме, ради се о чувеном Ератостеновом огледу, којим је он, још у античко доба, измерио "обим Земље".
Тај оглед деца раде и данас у школама:

"Eratostenov eksperiment je globalni eksperiment u kom se meri obim Zemlje po meridijanu, a za koji nam je potreban samo štap i Sunčeva senka. Tako učenici širom sveta, u trenutku kada je Sunce u povoljnom položaju, računaju obim Zemlje na način na koji je to Eratosten uradio u trećem veku pre naše ere. U eksperimentu je učestvovalo 38 zemalja širom sveta , a škola „Dr Dragiša Mišović“ je jedna od 12 škola iz Srbije koje su u ponedeljak 21. marta izvele ovaj planetarni eksperiment. itd."

Pogledajte prilog 1780519


Сада, ако попут Ератостена, пођемо од претпоставке да је Земља лопта а да је Сунце толико далеко да његови зраци падају паралелно, закључује се, простом рачуницом, да је обим Земље 39 600 km.

Међутим, ако пођемо од тога да је Земља равна, истом једначином долазимо до тога да је Сунце удаљено само 4800 км. и да је пречника 50км.

Видиш, зависно од модела од кога смо пошли, вршећи потпуно исти експеримент, добијамо сасвим различите закључке.
Problem tvoje logike je što izjednačavaš matematičku formulu sa stvarnošću, a to nije isto. Naučni modeli se biraju i potvrđuju prema stvarnim podacima, a ne prema želji da dobiješ određeni rezultat.

Ako bi Zemlja bila ravna, a Sunce udaljeno 4800 km i prečnika 50 km, to bi imalo sasvim drugačije posledice od onih koje vidimo:

1. Senke i dan/noć: Kod ravne Zemlje sa tako malim Sunčevim prečnikom i udaljenošću, senke bi menjale dužinu i pravac mnogo brže nego što ih stvarno vidimo. Na različitim geografskim širinama, u isto vreme, senke bi morale biti potpuno različite, što nije slučaj – ovo je lako proveriti jednostavnim eksperimentom sa štapom i merama senke u isto vreme na različitim lokacijama (kao što je uradio Eratosten).


2. Zvezde i astronomija: Ako bi Sunce bilo tako blizu, zvezde uopšte ne bi bile vidljive kako ih vidimo. Na ravnoj Zemlji svetlosna disperzija i mala udaljenost Sunca ne mogu da objasne pomeranje zvezda po nebu, sezonske sazvežđa i noćne cikluse.


3. Gravitacija i fizika: Masa Sunca od 50 km prečnika ne može da generiše gravitaciju koja drži planete u orbitalnom sistemu. Takođe, voda i atmosfera ne bi se ponašale onako kako se ponašaju – voda ne može „da se drži“ na ravnoj ploči pod silama koje stvarno postoje.


4. GPS i sateliti: GPS sistem funkcioniše jer sateliti kruže oko Zemlje kao sfere. Ako bi Zemlja bila ravna i Sunce blizu, sateliti bi morali da lete u apsurdnim linijama da bi signal stigao i preciznost GPS-a bi bila nemoguća.



Dakle, formula koju koristiš daje drugačiji rezultat samo zato što počiva na pogrešnoj pretpostavci. Nije problem u matematici, već u fantaziji. Sve stvarne mere i opažanja dosledno potvrđuju sferni oblik Zemlje i udaljenost Sunca od oko 150 miliona km, što je proverljivo i ponovljivo.“
 
Ја немам намеру да од тебе нешто овде браним, објашњавам и доказујем.
Само ћу указати на један пример који показује како потпуно исти експеримент, даје сасвим различите закључке зависно од модела од кога смо пошли.
Наиме, ради се о чувеном Ератостеновом огледу, којим је он, још у античко доба, измерио "обим Земље".
Тај оглед деца раде и данас у школама:

"Eratostenov eksperiment je globalni eksperiment u kom se meri obim Zemlje po meridijanu, a za koji nam je potreban samo štap i Sunčeva senka. Tako učenici širom sveta, u trenutku kada je Sunce u povoljnom položaju, računaju obim Zemlje na način na koji je to Eratosten uradio u trećem veku pre naše ere. U eksperimentu je učestvovalo 38 zemalja širom sveta , a škola „Dr Dragiša Mišović“ je jedna od 12 škola iz Srbije koje su u ponedeljak 21. marta izvele ovaj planetarni eksperiment. itd."

Pogledajte prilog 1780519


Сада, ако попут Ератостена, пођемо од претпоставке да је Земља лопта а да је Сунце толико далеко да његови зраци падају паралелно, закључује се, простом рачуницом, да је обим Земље 39 600 km.

Међутим, ако пођемо од тога да је Земља равна, истом једначином долазимо до тога да је Сунце удаљено само 4800 км. и да је пречника 50км.

Видиш, зависно од модела од кога смо пошли, вршећи потпуно исти експеримент, добијамо сасвим различите закључке.
Ako stvarno tvrdiš da je Zemlja ravna, pitam te – imaš li ijedan ozbiljan, konkretan protiv-dokaz nauci? Nauka ima milijarde dokaza koji potvrđuju da je Zemlja sfera, od satelitskih snimaka, GPS sistema, kretanja zvezda, zakrivljenja horizonta, pa do jednostavnih eksperimenta sa senkama ili kruženjem planina i mora. Priroda ti to pokazuje čak i kroz nešto tako jednostavno kao što je jabuka – torus, kružni obrasci, ciklusi – sve je u skladu sa oblikom i zakonima sveta.

Naravno, niko ti ne brani da sam istražuješ i eksperimentišeš – dokaži suprotno ako možeš. Ali dok to ne učiniš, tvoje tvrdnje ostaju samo maštarije, a ne naučni dokazi.

Zar možeš da sumnjaš u jednog Ajnštajna? Da li ti pametniji od njega?
 
U sve treba sumnjati, pa i u Ajnštajnove zaključke.

Ajnštajnove teorije – i specijalna i opšta teorija relativnosti – primenjuju se u praksi i to na više načina, čak i u svakodnevnom životu. Evo nekoliko ključnih primera:

1. GPS sistem – Sateliti koji određuju lokaciju moraju da računaju kako se vreme usporava zbog gravitacije Zemlje (opšta relativnost) i kako sateliti brzo putuju u odnosu na površinu Zemlje (specijalna relativnost). Bez ovih korekcija GPS bi pravio greške od nekoliko kilometara dnevno.


2. Telekomunikacije i sateliti – Signal između satelita i Zemlje mora da uzme u obzir relativističke efekte da bi precizno stigao do cilja.


3. Astrofizika i astronomija – Opšta teorija relativnosti objašnjava zakrivljenje svetlosti oko masivnih objekata (gravitaciona sočiva), orbite planeta, crne rupe i kretanje galaksija.


4. Nuklearna energija i čestice – E = mc² (specijalna relativnost) je osnova za razumevanje nuklearnih reakcija, uključujući energiju u atomskim elektranama i u Suncu.


5. Eksperimentalna fizika – Čestice u akceleratorima, kao što je LHC, ponašaju se prema pravilima relativnosti pri brzinama bliskim brzini svetlosti.



Dakle, Ajnštajnove teorije nisu samo apstraktne ideje – one se svakodnevno primenjuju u tehnologiji, inženjerstvu i naučnim istraživanjima.
 
O cemu se tu radi?
Kakvo je to mesto?
Postoji jedan cosak na mestu koje se zove Viktorija lines, mala betonska terasica 1x1m, u novije vreme ogradjena sipkom, a nekad nije bila (pa su ljudi padali coveku u dvoriste ispod) - cesto su ljudi pozeleli da polete sa tog mesta, svejedno, kad se stane tu na terasicu i pogleda na zapad-severozapad, celo vidno polje je otvoreno bez prepreka, kao da covek visi u vazduhu. Naravno, treba da bude dobra vidljivost. Posto se horizont sa tog mesta vidi u daljini a izmedju ima malo zemlje, i mnogo mora, po ivicama pogleda na horizont moze se primetiti da je povrsina zakrivljena i da se na horizontu savija tako da se iza toga nista ne moze videti (osim ako iskoci neki brod iz cista mira iz horizonta). Osecaj da se nalazis na vrhu planete i da je sve ispod tebe je toliko jak da je proizvelo naziv 'Top of the world'. Bukvalno je takav osecaj, kao da si na vrhu sveta.

p.s. najveca nadmorska visina na Malti je 253m (Top of the world cak i nije tako visoko)

p.p.s: mornari znaju da je svet okrugao jer sa broda vidis samo nekih 4.8-5km ako bi covek prosecne visine stojao na povrsini mora. Tako da se na moru drugi brodovi takoreci izenada pojavljuju i nestaju (cim predju liniju horizonta)
 
Само хоћу рећи да постоји могућност да Земља није округла и то је све.
Ne postoji takva mogućnost. Okrugla zemlja je proračunata tačno u metar još u 19 veku i danas se svi se tim oblikom koriste.
Sve profesionalne karte za pilote aviona, pomorske, vojne, topografske.....se rade po modelu okrugle Zemlje
 
p.p.s: mornari znaju da je svet okrugao jer sa broda vidis samo nekih 4.8-5km ako bi covek prosecne visine stojao na povrsini mora. Tako da se na moru drugi brodovi takoreci izenada pojavljuju i nestaju (cim predju liniju horizonta)
Još nisam sreo ni jednog pomorca koji veruje u budalaštinu zvanu zemlja tepsija. U takve nebuloze redovno veruju neki likovi koji nikad nisu videli broda ni okeana.
 

Back
Top