Усташе- Постанак и развој, њихова улога у рату

Kriv su svi od Trumana do Pape
Ма сви су пребацивали усташе у Аргентину, и нацисти и савезници. укључујући и Дражу вероватно!Општа сарадња је то била.
Невини комунисти нису могли чудом да се начуде.
 
Ма сви су пребацивали усташе у Аргентину, и нацисти и савезници. укључујући и Дражу вероватно!Општа сарадња је то била.
Невини комунисти нису могли чудом да се начуде.
Ti sto su prebacivali naciste i ustase u Juznu Ameriku su odlikovali Drazu posle.
 
ЦИА није то организовала.
Cak je Andrija Artukovic rekao da nece da ide u Juznu Ameriku, nego u Sjedinjene drzave jer mu tamo zivi rodjeni brat u Kaliforniji, i Amerika je rekla nema problrma, i nisu hteli da ga isporuce Jugoslaviji, toliko o Ciji koja nista nije organizovala.
 
Cak je Andrija Artukovic rekao da nece da ide u Juznu Ameriku, nego u Sjedinjene drzave jer mu tamo zivi rodjeni brat u Kaliforniji, i Amerika je rekla nema problrma, i nisu hteli da ga isporuce Jugoslaviji, toliko o Ciji koja nista nije organizovala.
Чуј рекао Артуковић!!!!
Па када му ватикански пацови израде лажна документа и гарантују за њега може где хоће да иде, променио је идентитет.
Нису они злочинци ни у Аргентину ишли под својим именима.
Артуковић је побегао у Ирску прво па тек онда у САД, а није изручен приликом првог захтева јер је хрватски лоби тамо то стопирао.Касније осамдесетих је ипак изручен.Он је изручен и Краљевини Југославији због убиства краља Александра у Марсеју али је пуштен због недостатка доказа.

ЦИА је рецимо организовала да се неки немачки научници, пре свега они који су радили на нуклеарној бомби, пребаце код њих и тамо наставе да раде, али су тада имали свој лични интерес, никакав интерес они нису имали да пребацују усташе озлоглашене злочинце код њих, како би ови радили против комунистичког режима у Југославији који су сами са Стаљином и поставили и сада треба да то дестабилузују све.
Безграничне теорије завере.
 
Чуј рекао Артуковић!!!!
Па када му ватикански пацови израде лажна документа и гарантују за њега може где хоће да иде, променио је идентитет.
Нису они злочинци ни у Аргентину ишли под својим именима.
Артуковић је побегао у Ирску прво па тек онда у САД, а није изручен приликом првог захтева јер је хрватски лоби тамо то стопирао.Касније осамдесетих је ипак изручен.Он је изручен и Краљевини Југославији због убиства краља Александра у Марсеју али је пуштен због недостатка доказа.

ЦИА је рецимо организовала да се неки немачки научници, пре свега они који су радили на нуклеарној бомби, пребаце код њих и тамо наставе да раде, али су тада имали свој лични интерес, никакав интерес они нису имали да пребацују усташе озлоглашене злочинце код њих, како би ови радили против комунистичког режима у Југославији који су сами са Стаљином и поставили и сада треба да то дестабилузују све.
Безграничне теорије завере.
Cia ne zna za ratne zlocince koji im prolaze ispred nosa, da, da...
Oni su zajedno sa Vatikanom i organizovali pacovske kanale, jer je pocinjao hladni rat.
Onda su Izraelu dali da otme Ajhmana, i to je bilo to, nisu im dali posle nikog vise, a bio je ziv i Mengle i Mileri....
Pored Artukovica u Sjedinjenim drzavama je bio i jedan broj nacistickih ratnih zlocinaca koji su tamo primljeni, a nisu usporuceni.
'BALKANSKOM KRVNIKU'

Otkrivena tajna zašto punih 37 godina Artuković nije bio izručen​

Amerikanci su 2006. radili studiju o nacistima koja dokazuje da je SAD bio ‘obećana zemlja’ za zločince. Od jučer taj dokument više nije tajna. Zloglasni ministar unutarnjih poslova NDH se našao u 'uglednom' društvu...
NEW YORK - Američko je ministarstvo pravosuđa još 2006. godine izradilo obimnu studiju na 617 stranica s naslovom “Traganje za odgovornošću u posljedicama holokausta”.

Taj je dokument sve do jučer bio tajan, sve dok nije došao u ruke New York Timesa koji ga je cijeloga objavio. Među primjerima koji potvrđuju kako je SAD zapravo bio “obećana zemlja” za naciste i njihove saveznike nalazi se i Andrija Artuković, zloglasni ministar unutarnjih poslova Pavelićeve NDH.
----

Slavko Goldstein: U SAD-u nije bilo političke volje za izručenje​

Slavko Goldstein kaže da se u Jugoslaviji pitanje izručivanja Andrije Artukovića uvijek doživljavalo kao politika SAD-a prema komunističkim zemljama. Pravnih je zavrzlama, dodaje, zaista bilo jer nije postojao sporazum između SAD-a i Jugoslavije o međusobnim izručenjima optuženika. - Ako se ne varam, koristio se zakon između SAD-a i Srbije iz 1905., a jugoslavenske službe koje su pisale zahtjev, nisu ga adekvatno formulirale. No, prvenstveno se ipak radilo o pomanjkanju političke volje da izruče Artukovića jer je SAD bio u hladnim odnosima s komunističkim zemljama - smatra Goldstein.

- Ako je Artuković izjavio da će mu u Jugoslaviji suditi u politički montiranom procesu, vjerujem da je američkoj javnosti to zvučalo uvjerljivo jer se u svim komunističkim zemljama doista vodilo mnogo montiranih procesa - ističe Goldstein.
 
Cia ne zna za ratne zlocince koji im prolaze ispred nosa, da, da...
Oni su zajedno sa Vatikanom i organizovali pacovske kanale, jer je pocinjao hladni rat.
Onda su Izraelu dali da otme Ajhmana, i to je bilo to, nisu im dali posle nikog vise, a bio je ziv i Mengle i Mileri....
Pored Artukovica u Sjedinjenim drzavama je bio i jedan broj nacistickih ratnih zlocinaca koji su tamo primljeni, a nisu usporuceni.
'BALKANSKOM KRVNIKU'

Otkrivena tajna zašto punih 37 godina Artuković nije bio izručen​

Amerikanci su 2006. radili studiju o nacistima koja dokazuje da je SAD bio ‘obećana zemlja’ za zločince. Od jučer taj dokument više nije tajna. Zloglasni ministar unutarnjih poslova NDH se našao u 'uglednom' društvu...
NEW YORK - Američko je ministarstvo pravosuđa još 2006. godine izradilo obimnu studiju na 617 stranica s naslovom “Traganje za odgovornošću u posljedicama holokausta”.

Taj je dokument sve do jučer bio tajan, sve dok nije došao u ruke New York Timesa koji ga je cijeloga objavio. Među primjerima koji potvrđuju kako je SAD zapravo bio “obećana zemlja” za naciste i njihove saveznike nalazi se i Andrija Artuković, zloglasni ministar unutarnjih poslova Pavelićeve NDH.
----

Slavko Goldstein: U SAD-u nije bilo političke volje za izručenje​

Slavko Goldstein kaže da se u Jugoslaviji pitanje izručivanja Andrije Artukovića uvijek doživljavalo kao politika SAD-a prema komunističkim zemljama. Pravnih je zavrzlama, dodaje, zaista bilo jer nije postojao sporazum između SAD-a i Jugoslavije o međusobnim izručenjima optuženika. - Ako se ne varam, koristio se zakon između SAD-a i Srbije iz 1905., a jugoslavenske službe koje su pisale zahtjev, nisu ga adekvatno formulirale. No, prvenstveno se ipak radilo o pomanjkanju političke volje da izruče Artukovića jer je SAD bio u hladnim odnosima s komunističkim zemljama - smatra Goldstein.

- Ako je Artuković izjavio da će mu u Jugoslaviji suditi u politički montiranom procesu, vjerujem da je američkoj javnosti to zvučalo uvjerljivo jer se u svim komunističkim zemljama doista vodilo mnogo montiranih procesa - ističe Goldstein.
Не митоманиши.
 
Cia ne zna za ratne zlocince koji im prolaze ispred nosa, da, da...
Oni su zajedno sa Vatikanom i organizovali pacovske kanale, jer je pocinjao hladni rat.
Onda su Izraelu dali da otme Ajhmana, i to je bilo to, nisu im dali posle nikog vise, a bio je ziv i Mengle i Mileri....
Pored Artukovica u Sjedinjenim drzavama je bio i jedan broj nacistickih ratnih zlocinaca koji su tamo primljeni, a nisu usporuceni.
'BALKANSKOM KRVNIKU'

Otkrivena tajna zašto punih 37 godina Artuković nije bio izručen​

Amerikanci su 2006. radili studiju o nacistima koja dokazuje da je SAD bio ‘obećana zemlja’ za zločince. Od jučer taj dokument više nije tajna. Zloglasni ministar unutarnjih poslova NDH se našao u 'uglednom' društvu...
NEW YORK - Američko je ministarstvo pravosuđa još 2006. godine izradilo obimnu studiju na 617 stranica s naslovom “Traganje za odgovornošću u posljedicama holokausta”.

Taj je dokument sve do jučer bio tajan, sve dok nije došao u ruke New York Timesa koji ga je cijeloga objavio. Među primjerima koji potvrđuju kako je SAD zapravo bio “obećana zemlja” za naciste i njihove saveznike nalazi se i Andrija Artuković, zloglasni ministar unutarnjih poslova Pavelićeve NDH.
----

Slavko Goldstein: U SAD-u nije bilo političke volje za izručenje​

Slavko Goldstein kaže da se u Jugoslaviji pitanje izručivanja Andrije Artukovića uvijek doživljavalo kao politika SAD-a prema komunističkim zemljama. Pravnih je zavrzlama, dodaje, zaista bilo jer nije postojao sporazum između SAD-a i Jugoslavije o međusobnim izručenjima optuženika. - Ako se ne varam, koristio se zakon između SAD-a i Srbije iz 1905., a jugoslavenske službe koje su pisale zahtjev, nisu ga adekvatno formulirale. No, prvenstveno se ipak radilo o pomanjkanju političke volje da izruče Artukovića jer je SAD bio u hladnim odnosima s komunističkim zemljama - smatra Goldstein.

- Ako je Artuković izjavio da će mu u Jugoslaviji suditi u politički montiranom procesu, vjerujem da je američkoj javnosti to zvučalo uvjerljivo jer se u svim komunističkim zemljama doista vodilo mnogo montiranih procesa - ističe Goldstein.
Aha, saveznici i nacisti bili na jednoj strani, a Rusi i komunisti na drugoj.
 
Pavelić nije imao povjerenja ni u svoje suradnike u Ustaškom pokretu. Od čelnika Ustaškog pokreta u domovini nitko se nije održao na vlasti do kraja rata osim profesora Ivana Oršanića, koji je bio na sporednim dužnostima: Upravni zapovjednik Ustaške mladeži, 1941.-1944., i državni savezničar.
1944.-1945. Slavko Kvaternik mora o j e u izbjeglištvo u Njemačku potkraj veljače 1943., Budak j e bio u domovinskom izbjeglištvu od 25. listopada 1943., a Lorković j e bio zatvoren 30. kolovoza 1944., te ubijen u Lepoglavi vjerojatno u jutarnjim satima 25. travnja 1945. Grup a ustaških pukovnika iz ustaških logora bila je glavni oslonac Pavelićeve politike, ali i iz te grupe Eugen Did o Kvaternik, vjerojatno politički najsposobniji medu njima, sišao j e s vlasti u listopadu 1942. i mora o u izbjeglištvo u veljači 1943. da bi spasio glavu. Vlado Singer zatvoren je u Jasenovcu već u jesen 1941., te izgubio život u Staroj Gra diški 1943. Najvažniji u toj grupi ustaških pukovnika povratnika bili su: Vjekoslav Luburić, Vjekoslav Servatzi, Vilko Pečnikar, Ant e Moškov, Ivo Heren - čić, Erih Lisak i Mijo Bzik. Vjerojatno j e dao najbolju ocjenu Pavelića kao po glavnika Ustaškog pokret a Ivan Oršanić:
Može biti čudno da je dr. Ante Pavelić simbolizirao jedinstvo ustaštva, bio njegov šef i ujedno tehnički realizator njegova nejedinstva. Zbog neprestanog straha da bi mogao biti likvidiran, on je stvarno želio da svakom ustaši od važnosti bude izravan šef i da ga povezuje izravno uza sebe i ima ga na uvidu i povjerenju. Oni koji su bili ministri ili generali ili visoki ustaški dužnosnici ili u izvještajnoj službi, svi su bili u izravnom odnosu s Poglavnikom i bez ikakovih posrednika. Poslije ovih osoba izravnog i neposrednog povjerenja, kojih je moglo biti oko 40, dolazili su drugi po rangovima ili kao masa. Od tih četrdeset ustaša nije bilo ni dvojice međusobno stopostotnog osobnog povjerenja. Svi su bili razbijeni povjerenjem prema Poglavniku, koji je savršeno vješto manevrirao i intrigirao njihove međusobne odnose. On je dopustio lojalnost, vjernost i poslušnost samo prema sebi. Prijateljstvo između tri ustaška ministra, tri ustaška generala, tri ustaška izvještajca, doživljavao je kao opasnost, kao mogućnost urote, nelojalnost, kao nešto što se ima nadzirati, razbiti i onemogućiti.«i5
Sličan j e zaključak donio i Eugen Dido Kvaternik: »Potrebno je naglasiti, da dr. Pavelić nikada ne bi uspio provesti svoju osobnu protuhrvatsku politiku, da je u svojoj vladi naišao na jedinstveni otpor. Da to spriječi, on je već prvih dana N.D.H., najogavnijim intrigama i tipično balkanskim podvalama uspio na smrt međusobno zavaditi svoje najbliže suradnike. Ljudi, koji su 10 i više godina srpske tiranije zajedno surađivali, povlačili se po zatvorima, izgubili mladost i pretrpjeli progone i nasilja svake vrsti, te koje je vezalo osobno prijateljstvo, očeličeno u zajedničkoj borbi za iste ideale, preko noći su postali osobni neprijatelji, a da sami nisu znali zašto. U takvim prilikama Pavelić je u vladi bio isključivi arbiter i radio po miloj volji, što bi mu se prohtjelo.«^*
 
https://www.visegrad365.com/jure-fr...ubica-6000-srba-u-starom-brodu-kod-visegrada/

Усташке јединице, предвођене Јуром Францетићем, у пролеће 1942. године кренуле су у офанзиву са намером да протерају и побију српско становништво из источног дела Босне и Херцеговине како би остварили свој циљ – границу НДХ на Дрини, и Најмасовније клање извршено је у Старом Броду код Вишеграда.

Јуре Францетић рођен је 3. јула 1912. године у Прозору код града Оточца, тачније у малом селу Вивозе. Отац му је био Јурај, а мајка Ката. Основну школу завршио је у Оточцу, где је касније започео гимназију и завршио у Сењу.

Даље школовање финансирао му је стриц, па матуру похађа у Крижевцима. Године 1931. уписао је Правни факултет у Загребу, након чега је завршио у затвору због напада на политику тадашње власти. Из Загреба је добио три месеца строгог затвора и пет година прогона.У септембру 1941. године преузео је команду над јединицама сарајевског усташког логора, који су прерасли у Црну легију. Добио је и чин капетана усташке војске, а 23. јула 1941. године Усташко редарствено равнатељство у Загребу упутило је тајно писмо Усташкој комисији за Босну и Херцеговину у Сарајеву на челу са Францетићем. У њему се налаже хапшење „свих православних Јевреја и Срба, који су већ били познати као комунисти, било да су сумњичави или склони покрету“, као и хрватских комуниста.
 

Александар Стевановић: Секира за зликовца Францетића​


Петар Трбојевић је из старог карабина пуцао на Францетића и погодио га у оквир аутомата. Онда је са секиром у рукама на Францетића полетео Миле Трбојевић.

 

Back
Top