Rečni monitor Drava u Aprilskom ratu

Casual Observer

Stara legenda
Poruka
80.639

"I mala ratišta su imala velike ljude": Čelarci održavaju uspomenu na posadu rečnog broda "Drava" i komandanta Berića​


6304E9D9-1AE2-4765-A126-05C69DADBBAB.jpeg


Euronews Srbija
12/04/2025 - 16:52
Na obali Dunava kod Čelareva, u petak je održan komemorativni skup u znak sećanja na posadu rečnog monitora "Drava“, koji je potonuo tokom Aprilskog rata 1941. godine, kada je 77 mornara, predvođenih komandantom Aleksandrom Berićem, stradalo braneći otadžbinu.


Za Euronews govorio je Marko Bates iz udruženja "Dunđerski" koje drugu godinu zaredom učestvuje u obeležavanju godišnjice potonuća rečnog monitora kod Čelareva.

"U petak 11. aprila organizovali smo komemorativni skup na obali Dunava, u blizini mesta gde je brod potonuo. Polaganje venaca u reku i simbolično oglašavanje brodskih sirena predstavljaju čin sećanja na poručnika bojnog broda prve klase Aleksandra Berića i 76 mornara koji su poginuli u odbrani otadžbine. Kroz saradnju sa Rečnom flotilom, osnovnom školom i kulturnim institucijama, trudimo se da ovu priču prenesemo mladima, da razumeju kako su se važni trenuci istorije dešavali i na mestima koja su im danas jako bliska, poput naše najbliže obale Dunava", objašnjava on.

Brod "Drava" se vratio iz Mohača i uplovio u legendu​

Rečni monitor "Drava" je tokom Aprilskog rata 1941. godine bio deo rečne flotile Kraljevine Jugoslavije, sa zadatkom da štiti ključne tačke uzduž Dunava, kao i da ometa nemačke trupe u pokušajima prelaska reke i prodora dublje u teritoriju


Na samom početku Aprilskog rata, brod Kraljevine Jugoslavije vodio je borbe na području Mađarske, gde je, prema rečima sagovornika, posada rečnog broda onesposobila neprijateljske letelice koji su bili na aerodromu sa kojih su poleteli avioni koji su bombardovali Beograd 06. aprila 1941.godine

"Od početka rata, monitor 'Drava' je jednom prilikom uspeo da pređe granicu Mađarske i tom prilikom bombarduje aerodrom u Mohaču. Dejstvima svojih snažnih topova je uspeo da uništi i onesposobi veliki broj neprijateljskih aviona" kaže Bates.

Brod "Drava" je tokom strateškog povlačenja niz Dunav bio napadnut od strane "Lufwaffe"-a koji je izgubio nekoliko letelica pre nego što je potopio brod Kraljevine Jugoslavije.

"Posada je otvorila vatru iz protivavionskih topova i uspela da obori nekoliko aviona. Nažalost, pogođena je direktno, što je izazvalo eksploziju municije i potonuće broda. Komandant broda Aleksandar Berić ostao je na komandnom mostu do poslednjeg trenutka, iako teško ranjen salutirao je zastavi države koja nestaje i stradao zajedno sa većinom posade. Njihova hrabrost i žrtva zaslužuju da ostanu duboko urezana u kolektivnom pamćenju i mi kao udruženje se trudimo da u tome pomognemo koliko možemo", kaže sagovornik.

"Suština održavanja pomena čini gradivni element budućih vrednosti"​

Sagovornik ističe kako posada rečnog monitora "Drava" ima svoje mesto u kulturi sećanja, te da se kroz odavanje počasti prošlosti grade vrednosti za budućnost.


"Monitor 'Drava' i njena posada simbolizuju najveću hrabrost i odlučnost u ratnim uslovima. Njihova borba na reci, često zaboravljena u senci velikih kopnenih bitaka i Socijalističke Republike koja je posle rata nastala na našoj teritoriji, podseća nas da su i "mala ratišta" imala velike ljude", podvlači sagovornik

Suština održavanja Pomena, prema Batesovim rečima, nije samo u održavanje sećanja na stradale, već ono čini gradivni element budućih vrednosti.


"U kulturi sećanja, 'Drava' ima posebno mesto jer pokazuje da su se i na vodi vodile borbe koje su zahtevale ogromnu hrabrost, stručnost i odanost. Održavanjem sećanja na njih ne odajemo počast samo prošlosti, već i gradimo vrednosti za budućnost - odgovornost, čestitost i spremnost da se stane u odbranu zajednice. To je, po našem mišljenju, suština kulture sećanja koju negujemo kroz sve aktivnosti udruženja Dunđerski", zaključuje Bates.

https://www.euronews.rs/srbija/drus...adi-drava-povodom-84-godisnjice-potonuca/vest
 

БЕСМРТНА ПЛОВИДБА МОНИТОРА “ДРАВА”


Бошко АНТИЋ, контраадмирал у пензији

У хладно јутро 12. априла 1941. године, у близини Чиба (данашње Челарево) немачке „штуке“ су се обрушавале на монитор „Драва” , који је, погођен, после седмодневног отпора немачким освајачима, тонуо на дно Дунава. На његовом јарболу вијорила се изрешетана застава, а испод ње на командном мосту, у ставу мирно, стајао је рањен командант брода поздрављајући симбол оданости посаде земљи и народу коме припада. Два симбола – застава и командант брода тонули су заједно са њим стојећи на свом месту – застава на јарболу, а командант на командном мосту.

Придржавајући се старог морнарског принципа, командант монитора „Драва“ није напустио свој брод ни мртве другове на палуби брода и у његовој утроби, који су полако нестајали у вртлогу који је брод, тонући, стварао, док су ка обали пливали морнари носећи са собом успомену на свог храброг команданта, на своје погинуле другове, као и сећање које ће овај брод одвести у легенду. У легенду која говори о посади брода као нераздвојивој целини, о родољубљу, о другарству и поносу, о несаломивости оних који воле слободу, чак и онда када се за њу иде у смрт.
...
 
Ironijom sudbine Kralj Aleksandar nije doživeo 1941., ipak je nepravda što tvorac Jugoslavije nije mogao da vidi ulazak Nemaca u Zagreb. Kralj Aleksandar je stvarao Jugoslaviju sa jednim Antem Pavelićem (starijim, Pravaš-Milinovac u hrvatskoj literaturi poznatim i kao zubar), a rušili su je Kominterna i frankovački Ante Pavelić, kasniji vođa ustaša).


Ante Pavelić zubar (1869 –1938),
4C575356-7363-4F1B-99E7-B8AA0EE60822.jpeg

"Тко погледа географску карту видјет ће, да је териториј на који могу рачунати Хрвати неподесан за снажну државу. Срби, који би у тој држави били, а којих има двадесет посто зацијело би, и то с правом, тражили и надаље сједињење са Србијом"<a


Ante Pavelić i Vančo Černozemski, atentator na Kralja Aleksandra.
BB25F85B-70A8-4AF5-A5A0-58A0F2A534B3.jpeg
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ironijom sudbine Kralj Aleksandar nije doživeo 1941., ipak je nepravda što tvorac Jugoslavije nije mogao da vidi ulazak Nemaca u Zagreb. Kralj Aleksandar je stvarao Jugoslaviju sa jednim Antem Pavelićem (starijim, Pravaš-Milinovac u hrvatskoj literaturi poznatim i kao zubar), a rušili su je Kominterna i frankovački Ante Pavelić, kasniji vođa ustaša).


Ante Pavelić zubar (1869 –1938),
Pogledajte prilog 1713511
"Тко погледа географску карту видјет ће, да је териториј на који могу рачунати Хрвати неподесан за снажну државу. Срби, који би у тој држави били, а којих има двадесет посто зацијело би, и то с правом, тражили и надаље сједињење са Србијом"<a


Ante Pavelić i Vančo Černozemski, atentator na Kralja Aleksandra.
Pogledajte prilog 1713507
zanimljivo je kako su njemci osvojili beograd 41ve
Njemački kapetan Klingerberg sa 4 vojnika, 12 aprila u čamcu pređoše Dunav, tamo naiđoše na 50 jugoslovenskih vojnika koje razoružaše, oduzeše im kamion i odvezoše se u Beograd u kojem je još uvek imalo nekoliko tisuća jugovojske, i istakoše njemačku zastavu

Beograđani su lepo i mirno prihvatili njemačku okupaciju, nije bilo nikakvog otpora, za vreme rata poginulo je 2 njemačka vojnika u beogradu i oba su bila nenaoružana, što znači da su se njemci osećali sigurno i bezbedno i nisu nosili oružje u gradu
 
zanimljivo je kako su njemci osvojili beograd 41ve
Njemački kapetan Klingerberg sa 4 vojnika, 12 aprila u čamcu pređoše Dunav, tamo naiđoše na 50 jugoslovenskih vojnika koje razoružaše, oduzeše im kamion i odvezoše se u Beograd u kojem je još uvek imalo nekoliko tisuća jugovojske, i istakoše njemačku zastavu
Beograđani su lepo i mirno prihvatili njemačku okupaciju, nije bilo nikakvog otpora, za vreme rata poginulo je 2 njemačka vojnika u beogradu i oba su bila nenaoružana, što znači da su se njemci osećali sigurno i bezbedno i nisu nosili oružje u gradu
Београд је проглашен отвореним градом како би се спасао разарања, и зато није брањен као остатак земље.
Отпора је било итекако, али углавном кроз диверзије и саботаже а не кроз убијање немачких војника, што би довело до репресалија и егзекуција грађана и талаца, тако да је страдало више сарадника окупатора него самих окупатора.
 
Београд је проглашен отвореним градом како би се спасао разарања, и зато није брањен као остатак земље.
Отпора је било итекако, али углавном кроз диверзије и саботаже а не кроз убијање немачких војника, што би довело до репресалија и егзекуција грађана и талаца, тако да је страдало више сарадника окупатора него самих окупатора.
to i ja kazem, prihvatili su mirno okupaciju.
Bez otpora
 
Београд је проглашен отвореним градом како би се спасао разарања, и зато није брањен као остатак земље.
Отпора је било итекако, али углавном кроз диверзије и саботаже а не кроз убијање немачких војника, што би довело до репресалија и егзекуција грађана и талаца, тако да је страдало више сарадника окупатора него самих окупатора.
"otvoreni grad" a u njemu tisuće vojnika
 
to i ja kazem, prihvatili su mirno okupaciju.
Bez otpora
Београд да, ако не рачунамо ваздухопловство које је бранило целу земљу па и Београд.
"otvoreni grad" a u njemu tisuće vojnika
Они су доведени тамо по окупацији како би били интернирани у заробљеничке логоре у Немачкој.
 
Ti heroji sa "Drave" zasluzuju da se o njima snimi pravi film.

Kakva je sudbina bila ostala tri monitora koje je Recna flotila imala u sastavu? Bese su sva tri potopile posade kod Beograda, a jedan je kasnije izvadjen od strane NDH?

Beograđani su lepo i mirno prihvatili njemačku okupaciju, nije bilo nikakvog otpora, za vreme rata poginulo je 2 njemačka vojnika u beogradu i oba su bila nenaoružana, što znači da su se njemci osećali sigurno i bezbedno i nisu nosili oružje u gradu
U svakom slucaju makar gradjani nisu bacali cvece na Nemce kada su usli u grad i za razliku od Zagreba neko od Nemaca je u Beogradu i poginuo.
 

Back
Top