A ti ne razumiješ da kako god okreneš moraš raditi nešto što ne želiš. Nevezano za brak. Ako neko uslovno reći ne želi da se prilagođava i radi neke stvari i mimo svoje volhje nije ni za vezu a ne brak i roditeljstvo.
moraš samo da umreš.
sve ostalo su kompromisi... najlakše bi bilo da imamo samo jedan izbor.
Ako nemaš djece lako je se razvesti. Ili ako su djeca odrasla opet je razvod relativno lak. Ne postoji garancija da pravimo pravi izbor ni u vezi a ne u braku. I tzv nefomalna zajednica nosi određene obaveze i ograničenja. I ljudi u vezi ( ne u braku ) ostaju u njoj iako su svjesni da to nije to. Moj rođak je se relativmno skoro razveo. I kaže ponovo bi se oženio. Pogriješio i ide dalje. Tako da nemaju svi strah od ponovne greške. Sve je to individualno. Dosta ljudi se razvede i ponovo vjenča.
razvod nikada nije lak, menjaš navike, odbacuješ jedan deo života, nešto u šta si ulagao.
lakše je kada su deca mala, što manja... lakše prihvataju i lakše se naviknu.
pa i ja bih se ponovo udala, ali ne bih potpisivala, ne iz straha, već zato što smatram da mi papir ne treba. i tu postoji šansa da napravim izuzetak, ili kompromis, jer ne odlučujem sama o tome. ispoštovati neku društvenu normu zbog reakcije zatucane okoline, ne me zanima.
Ниси рекла експлицитно да је твој став готово правило али то провејава из твојих постова.
Уосталом, нећемо се враћати на почетак где си заокружила на буквалних 100% разлоге за опстајање у браку, нигде не помињући поштовање и љубав међу партнерима као могући разлог.
Наравно да се може и мени десити да се разведем али буди уверена, ако се и деси, сигурно нећу престати да верујем у брак као институцију нити ћу о њему причати као о прецењеној појави.
Научила сам одавно да преузимам одговорност за сопствене изборе па и ако се удам за неког идиота, уверавам те да ћу рађе отићи на психоанализу, како би ми стручно лице помогло да схватим сопствени фелер на бази ког сам изабрала фелеричног мужа.
sofija, nikaki si psihoanalitičar.

rekoh iznad đavolku da bi h se ponovo udala... strah postoji, već sam rekla i zbog čega i smatram da je sve to normalno.
nisam se odrekla ideje o životu u dvoje, samo što će to morati malo da popričeka... još uvek sam, bar mi se tako čini, nespremna na 24h dnevno sa nekim. spavanje u istom krevetu i sl.. prosto, odvikneš se.
još jedna stvar, još se uvek nije pojavio neko sa kim bi to poželela.
verovanje u brak kako instituciju nema veze sa izborima, pogrešnim... nikada nisam verovala da taj papir nešto menja u odnosu.
izvinjavam se, ljubav i poštovanje... bez ovog drugog ne mogu da zamislim nijedan funkcionalan odnos.
stručno lice uključiti samo ako su pogrešni izbori model ponašanja. kod mene to nije slučaj odavmo... udala sam se sa 22 i prekinula niz. ako mi se ponovo desi u ovim godinama, ne treba mi psihoanalitičar, već batina.
To ja mogu odma da im kazem-nek gledaju kakav je covek.Ali ne prema njima nego prema svima.
ovo je istina... i jedan od ključnih uslova, ispred (precenjene) ljubavi.
О Боже....па разилазе се људи и који нису потписали папир.Имају такви и по петоро деце

Усмерила си гнев на погрешну страну.
Самоспознаја је кључ за ову врсту проблематике.
Није ти однос с бившим мужем пропао јер сте потписали папир, већ зато што нисте умели да се поставите једно према другом. Зато што сте били некомпатибилни.
Можда мораш много да радиш на себи да би , пре свега, изабрала адекватног мушкарца, оног који ће те поштовати и волети искрено и зрело.
А као дете разведених родитеља, мислим да имам пуно право да делим лекције на ову тему јер сам се на личном примеру уверила како се човек дубински исфрустрира кад живи у неадекватним породичним односима. Мени је 30 година требало да схватим где константно правим грешку при избору и зашто се за сваког бившег, након вишегодишњих веза, испостављало да сам давала себи шансу са погрешнима.
a gde sam rekla da to nije slučaj? razilaze se, ali ovde se mantra o braku. ako je gnev reći da je bračni ugovor mrtvo slovo na papiru, neka bude.

zašto me tretirate kao retarda? mrzi me više da vas ispravljam, vi u klin ja u ploču i kažem x puta da brak ne kvari odnos, već ljudi, ali ne vredi... odustajem.
prvo smo bili mladi, drugo, bar što se mene tiče, uradila sam to iz totalno pogrešnih motiva... nije tu bilo preterano mnogo sukoba, do pred kraj. što za 11 godina braka i nije tako strašno, ako se izvuče neki prosek.
shvatiš da ne želiš, ili ne možeš tako da provedeš ostatak života, sukobi su pre posledica nezadovoljstva, nikako kompatibilnosti. bar u mom slučaju.
npr, kako da radim na sebi? i ako poradim, imam garanciju da ću dobiti to o čemu pričaš?
i ja sam dete razvedenih roditelja i smatram da nemam nikakva prava da delim bilo kome lekcije... ako neko može da iszvuče nešto korisno iz mog lošeg iskustva, odlično. ako ne, već rekoh... neka stiče sopstvena.
ja sam shvatila posle 11 godina braka da biram po obrascu oca... zašto, ako nije bilo bliskosti i ljubavi, bar sa moje strane, ne znam... ali taj karakterni sklop. i trudim se koliko god mogu da ne pravim iste greške prema deci koje je moja majka pravila... njihov odnos je prestao da me se tiče kada su počele da lete loptice ka meni, kao razlogu opstanka u paklu koji su napravili, pritom nijedno ne priznajući ni delić krivice.
neko vreme se osećaš krivom, a onda shvatiš da neki ljudi ni sa godinama i iskustvom ne sazrevaju, ništa ne nauče i da su sebi samima najbitniji... svako treba da snosi odgovornost za svoje postupke. jednom je bilo lakše uhvatiti se flaše, drugom za lekove... i to je na kraju, nije lepo što ću tako reći, ali ispalo dobro, jer nisu mogli i hteli da se bave decom, bivaš prinuđen da sazriš i brineš se o sebi jako rano. i naučiš da ti niko ne treba.
ti, pretpostavljam, imaš ok odnos sa oba roditelja... ipak znaš da te sve to na neki način obeleži, mislim na traume, poremećen sistem vrednosti, nedostatak samopouzdanja, emotivnu hendikepiranost... zamisli da nisi imala nikakav odnos.
smatram da sam odlično ispala i minimalne greške pravila u izborima, kako je moglo da bude. ovo nije izgovor, za sve krivim sebe i ako sam na nekoga ljuta, mogu to da budem samo na sebe.