Jeste, ali gledaj, ne možemo sada ići i tvrditi kako nema dokaza da su Hrvati postojali, odnosno da su Hrvati živjeli samo u tri županije, i to kao "politički narod", tj. katolici kojima vlada Hrvatska.
Zato velim da nema mnogo smisla što ti pričaš.
To nisu pisanije polupismenih zastupnika, već
Imperatorovo.
To ti je kao ono - u suštini, ne možemo reći da Arsenije Čarnojević i 37.000 porodica u stvari nisu svi Albanci i Vlasi, jer na osnovu toga što su ih zvali Srbima i što su oni, nepismene seljačine uglavnom, ostavili po koji spis gdje sebe nazivaju "Racima", "Srbima", pa i nazivahu ih i raznim drugim imenima, to opet ne možemo tvrditi da je Velika seoba Srbalja kako se docnije proizvelo, zaista seoba Srba - to može biti arbano-starosjedelačko stanovništvo, koje je srbizirano kasnije pod uticajem pravoslavne vjere, te je tako Vojvodina postala srpska.
Da je 'navodno' brat - tu postoje nesigurnosti, ali kod koga ne postoje? Ne postoje li kod ogromne mase porodica tih vremena - postoji, no najvjerovatnije je bio njegov brat, a i ako nije, u svakom slučaju dolazi iz iste porodice Bajica Sokolović je iz iste porodice koja je zaredom (zahvaljujući Mehmedu-Baji) držala poziciju patrijarha Srpske pravoslavne crkve, pored zahumske episkopije - kao najbolji dokaz za tom nam je zapis iz 1564. godine, (domaći). Da je brat tvrdi dosta izvora, ljudi bliski poznavatelji samom Mehmedu - Gerlach, pa sve do domaćih manastirskih bilješki.
Teško da je Mehmed Sokolu, bivši Bajo Sokolović, naknadno proglašen za Srbina. Kao prvo, koliko god
nacional-romantizovana njegova uloga u obnovi Srpske pravoslavne crkve - to je ipak nesumnjivi čin njega kao (bivšeg?) Srbina. On se odvio nakon duge i srdačne diskusije sa Makarijem Sokolovićem, koga je prethodno ugostio u Istanbulu.
Ko je mladi Bajo bio porijeklom - otprilike se zna. Ali zna se i njegova povijest prije otmice kao danka u krvi, nakon koje je prekršten iz pravoslavnog 'rišćanina u muslimana. Učio je manastirsku školu u manastiru Mileševa - nije ju uspio završiti, pokupili su ga i odveli dok mu je bilo 10 godina. Srpski su ga monasi pokušali zaštiti, ali nisu uspjeli. Ovo nije nikakva nedavno-iskonstruisana pretpostavka - već dokumentovana od strane Mehmedovih savremenika, koji su ga vrlo dobro poznavali. Tu priču potvrđuje masa izvora - poslanici Venecije u Istanbulu, itd. sve do samog jednog domaćeg, ondosno mogli bismo reći hrvatskog - Frano Gondola (Gundulić).
A što se tiče konkretni tvrdnji da li jeste ili nije bio Srbin - evo od mletačkog poslanika pri Porti, iz 1573. godine:
Ima još izvora što se tiče njegova života, "
po narodnosti je Srbin" npr. prema jednom iz još 1553. godine. Mada eto interesantno, nije "ex", već izgleda i "aktuelni",
Šalu na stranu, što se tiče Mehmedovih/Bajičinih ličnih piskarija - imamo tu sačuvano i njegovo pismo iz 1551. godine. U njemu se čudi zašto mu pišu na "fruškom jeziku" i zahtjeva da mu se piše na "
srpskom jeziku".