Uskoci & Morlaci

Mogao bi biti, i to je iz relativno pouzdanih vrela (ne mitomanija
o tobožnjem bratu Makariju i ostalim bajkama). No, za sada
to i nije najvažnije. Važnije je da:

+Sokolović, "čovjek s terena", izdaje ferman

+ to je službeni dokument, a ne neko zapažanje
turističkoga prolaznika i poluinformiranoga neznalice (omiljeni srpski "izvori")

+ u tom se dokumentu, bez točaka i zareza i poredka
riječi koji bi ga doveli u pitanje, jasno govori o hrvatskom
narodu rimske i grčke vjere, u kraju od Dubrovnika do
Temišvara i Budima- dakle o Hercegovini, Bosni i Slavoniji

+ taj dokument nitko nije doveo u pitanje kao krivotvorinu
ili relativizirao na bilo koji drugi način.

Sapienti sat.

UH, gdje to piše o hrvatskom narodu rimske i grčke vjere u fermanu?
 
UH, gdje to piše o hrvatskom narodu rimske i grčke vjere u fermanu?

Има, али то је због територије. На пример мој отац са другима из села отишли су у Америку као Аустријанци православне вере и илирског порекла. Тако се водило по службеним списима и путним исправама, А стриц и његови сељани који су отишли у Америку са њима уписани су Турци гркохришћанске вере, јер су им документа тако гласила. Има таквих докумената по свету на стотине хиљада.
 
Poslednja izmena:
Biskup Martin Brajković 1698/9-1708. u pismu papi:


„Moja je biskupija vrlo opsežna" — veli biskup papi — „ali nemam svećenika učenih... bilo za podučavanje naroda u stvarima vjere, bilo za vraćanje nesjedinjenijeh, kojih mnogo imade. (...) U senjskoj biskupiji nema župe a u modruškoj malo koja, gdje ne bi nesjedinjenih bilo." :whistling:

vm-krbavska%20biskupija-035%20list.jpg
 
Poslednja izmena:
Има, али то је због територије. На пример мој отац са другима из села отишли су у Америку као Аустријанци православне вере и илирског порекла. Тако се водило по службеним списима и путним исправама, А стриц и његови сељани који су отишли у Америку са њима уписани су Турци гркохришћанске вере, јер су им документа тако гласила. Има таквих докумената по свету на стотине хиљада.

Pa ne; ako se sjećam, a davno sam čitao ferman, ne piše. Zato pitam.
 
Mogao bi biti, i to je iz relativno pouzdanih vrela (ne mitomanija
o tobožnjem bratu Makariju i ostalim bajkama). No, za sada
to i nije najvažnije. Važnije je da:

+Sokolović, "čovjek s terena", izdaje ferman

+ to je službeni dokument, a ne neko zapažanje
turističkoga prolaznika i poluinformiranoga neznalice (omiljeni srpski "izvori")

+ u tom se dokumentu, bez točaka i zareza i poredka
riječi koji bi ga doveli u pitanje, jasno govori o hrvatskom
narodu rimske i grčke vjere, u kraju od Dubrovnika do
Temišvara i Budima- dakle o Hercegovini, Bosni i Slavoniji

+ taj dokument nitko nije doveo u pitanje kao krivotvorinu
ili relativizirao na bilo koji drugi način.

Sapienti sat.

Otkud ti ovo? Izvor?
 
Biskup Martin Brajković 1698/9-1708. u pismu papi:


„Moja je biskupija vrlo opsežna" — veli biskup papi — „ali nemam svećenika učenih... bilo za podučavanje naroda u stvarima vjere, bilo za vraćanje nesjedinjenijeh, kojih mnogo imade. (...) U senjskoj biskupiji nema župe a u modruškoj malo koja, gdje ne bi nesjedinjenih bilo." :whistling:

vm-krbavska%20biskupija-035%20list.jpg

što dublje putujemo u prošlost to je maglovitije vidjenje. ako bi i postojala tako velika biskupija postavlja se pitanje koliki je postotak vernika u njoj, tj. koliki je postotak vernika crkve koja priznaje papu. a koliko venika je u članstvu ostalih verskih zajednica ( bogumila-glagoljaša- bosanske pravoslavne crkve).
 
Poslednja izmena:
Otkud ti ovo? Izvor?

Riječ je o velikohrvatskoj iredentističkoj interpetaciji fermana iz 1566. godine. U hrvatskom bukvalnom prevodu, jedno od zemalja koje se nabraja je "od naroda hrvatskoga", iako je poprilično jasno i iz samog dokumenta da je riječ o Hrvatskoj, odnosno riječ je o rubnim područjima Osmanskog carstva, pa tako i nose imena iz administrativnih činilaca odnosno centara - nabrajaju se Budim, Temišvar, Dubrovnik i Hrvati.

Zabranjeno je Rimokatoličkoj crkvi da od ljudi pravoslavne vjere po tim krajevima pokušavaju ubirati poreze. Ferman je bio izdat na srpski zahtjev da se spriječi odliv para u Katoličku crkvu koji bi trebalo da pripadne njihovoj Crkvi.

U očim nacionalističkih megalomana nije bitno što piše u samom izvoru, naravno, pa tako se "proširuju" Hrvati na sva ta rubna područja, te tako ispada hrvatski polumjesec obuhvata krajeve zapravo od Boke kotorske do kraja Karpata... :mrgreen: Što naravno, nema veze sa samim izvorom. (ne treba ni napominjat apsurd Mehmed-paše, koji je rodom Srbin iz Bosne i vernakular srpskim imenom i nazivao sam lično, te pomenuti ferman izdao na zahtjeve pravoslavnog življa da ih zaštiti od RKC). Krajnje apsurdna interpretacija koja je, naravno, izvan pojedinih ekstremističkih blogova i sajtova, umrla zajedno sa Dominikom Mandićem u ozbiljnom svijetu.
 
Treba pročitati Sokolovića. Upisat ću ga u "must read" listu. Nešto tu ne štima.

To je samo Sokolović u poznatom izdanju Josipa Matasovića o Fojničkoj regesti.
No bitnije je ovo: hrvatsko ime je vrlo prošireno u osmanskim izvorima od 16. do 18. st,. i to
na daleko većem ozemlju od sadašnje RH.

Točno je da su neki podvižnici kao Dominik Mandić svugdje gledali Hrvate, no ne može se izbjeći zaključak
da je u uglednih osmanskih ljudi kao što je bio Evlija Čelebi, ili kod raznih paša, vezira i sl., hrvatsko ime iznimno zastupljeno, pače
više nego u zapdnim vrelima toga doba.

Možda pojam "Hrvati" nekad znači južni Slaveni općenito; nekad katolici na cijelom području; nekad nešto treće
(npr. pojam "Madžari" se često rabio za sadašnje Hrvate zbog "latinskoga" prizvuka madžarskoga imena).
No ostaje da je jezik u Sarajevu jezik "bosanskog i hrvatskog naroda" (po Čelebiju), da je hrpa Hrvata nabrojana
od Međimurja do Albanije, da Marco Piaffageta navodi razgovor između- zaboravio sam- nekog paše i Vrančića, u Carigradu,
na hrvatskom jeziku (tekst je na latinskom) u 16. st., a da u 19. st. bosanski franjevac Jako Baltić piše o brojnim Hrvatima iz okolice Skadra
isto u Carigradu.

Niz spomena narodnih imena treba gledati svaki zasebno: koliko je pouzdan svjedok, je li samo
na proputovanju ili nešto i zna, tj. više se zadržavao; koji je opseg pojma kojeg on rabi; što to zapravo znači;
u kojoj je mjeri značilo u doba u kom se piše i sl.

Da se ne dođe u poziciju osramoćenja, poput povjesničarke Snježane Buzov koja je hrvatsko ime
kod osmanskoga povjesničara hrvatskoga porijekla pokušala protumačiti zemljopisnim akrobacijama
koje nisu ni za malu djecu.
 
Treba pročitati Sokolovića. Upisat ću ga u "must read" listu. Nešto tu ne štima.

Šta ne štima? Evo citata iz hrvatske literature:

Car daje ferman, da rimski fratri po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grčkog patrijara.

Pitao sam Mrkalja da pokuša (mislim da on ima) dobaviti izvornik iz izdanja SKA, koje se navodi kao izvor, tako da ćemo vidjeti šta piše u potpunosti. Meni se ne čini, na osnovu ovoga, nejasno.

Sada mi je stao malo, mozak, ali mislim da sam viđao i neke drugačije, novije prevode, koji prevode slobodnije (radi izbjegavanja zabune, pretpostavljam) kao iz Hrvatske...Možda može Tandoori Masala pomoći.

To je samo Sokolović u poznatom izdanju Josipa Matasovića o Fojničkoj regesti.
No bitnije je ovo: hrvatsko ime je vrlo prošireno u osmanskim izvorima od 16. do 18. st,. i to
na daleko većem ozemlju od sadašnje RH.

Točno je da su neki podvižnici kao Dominik Mandić svugdje gledali Hrvate, no ne može se izbjeći zaključak
da je u uglednih osmanskih ljudi kao što je bio Evlija Čelebi, ili kod raznih paša, vezira i sl., hrvatsko ime iznimno zastupljeno, pače
više nego u zapdnim vrelima toga doba.

Možda pojam "Hrvati" nekad znači južni Slaveni općenito; nekad katolici na cijelom području; nekad nešto treće
(npr. pojam "Madžari" se često rabio za sadašnje Hrvate zbog "latinskoga" prizvuka madžarskoga imena).
No ostaje da je jezik u Sarajevu jezik "bosanskog i hrvatskog naroda" (po Čelebiju), da je hrpa Hrvata nabrojana
od Međimurja do Albanije, da Marco Piaffageta navodi razgovor između- zaboravio sam- nekog paše i Vrančića, u Carigradu,
na hrvatskom jeziku (tekst je na latinskom) u 16. st., a da u 19. st. bosanski franjevac Jako Baltić piše o brojnim Hrvatima iz okolice Skadra
isto u Carigradu.

Niz spomena narodnih imena treba gledati svaki zasebno: koliko je pouzdan svjedok, je li samo
na proputovanju ili nešto i zna, tj. više se zadržavao; koji je opseg pojma kojeg on rabi; što to zapravo znači;
u kojoj je mjeri značilo u doba u kom se piše i sl.

Da se ne dođe u poziciju osramoćenja, poput povjesničarke Snježane Buzov koja je hrvatsko ime
kod osmanskoga povjesničara hrvatskoga porijekla pokušala protumačiti zemljopisnim akrobacijama
koje nisu ni za malu djecu.

Kakve crne akrobacije. Pa zar nije postojala osmanska oblast na jugozapadu bosanskog pašaluka koja je bila nazivana "Hrvati"?

U ovom slučaju, stvar je prilično jasna. Govorimo o dokumentu koji bi, ako sam dobro razumio, trebalo da bude pravni akt. I to nema apsolutno nikakve veze sa pojedinim putopisima koji bilježe hrvatsko ime tamo ili vamo, a svakako apsolutno nikakve sa polufantazmagoričnim podacima kod Evlije Čelebije...

A da hrvatsko ime iznimno zastupljeno, pače više nego u zapdnim vrelima toga doba. jednostavno nemaš, uz sve dužno poštovanje, osnova za tvrditi.
 
Poslednja izmena:
Mogao bi biti, i to je iz relativno pouzdanih vrela (ne mitomanija
o tobožnjem bratu Makariju i ostalim bajkama). No, za sada
to i nije najvažnije. Važnije je da:

+Sokolović, "čovjek s terena", izdaje ferman

+ to je službeni dokument, a ne neko zapažanje
turističkoga prolaznika i poluinformiranoga neznalice (omiljeni srpski "izvori")

+ u tom se dokumentu, bez točaka i zareza i poredka
riječi koji bi ga doveli u pitanje, jasno govori o hrvatskom
narodu rimske i grčke vjere, u kraju od Dubrovnika do
Temišvara i Budima- dakle o Hercegovini, Bosni i Slavoniji

+ taj dokument nitko nije doveo u pitanje kao krivotvorinu
ili relativizirao na bilo koji drugi način.

Sapienti sat.

Otkud ti ovo? Izvor?

Josip Matasovic, Fojnicka regesta, Spomenik, LXVII, Srpska kraljevska akademija, 1930, str. 111.
Ne pise "u kraju od Dubrovnika do Temišvara i Budima" nego: "Naredba povodom harzuala grckoga patrijara: car daje ferman, da rimski fratri po Budimu, Temisvaru i Dubrovniku i uopce od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grckoga patrijara. A sto su milostinje primili, moraju dati patrijatu; no ako pak narod pod patrijarku ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk."

matasovic1-1.jpg


Postoje dva ozbiljna problema sa Matasovicevim djelom. Izvorni spis nije predocen nego samo sazet prevod. Dalje, Vladimir Corovic, Branislav Djurdjev i Radmila Trickovic su jos ranije upozorili da treba biti pazljiv sa koristenjem "Fojnicke regeste" jer u njoj ima "anahronizama" (Trickovic), "dosta krivo datiranih dokumenata, a vjerovatno i falsifikovanih" (Djurdjev).
 
Poslednja izmena:
Od osvojenih oblasti, u krajevima Cetine i Zrmanje, Turci su bili osnovali Vilajet Hrvati.

books


Tako da zaista ne shvatam o kakvim akrobacijama Uvan Hroboatos govori, jer u pitanju su notorne činjenice. U Hrvate = u Hrvatskoj. To je u skladu sa našim jezikom i istorijskim razvojem (ban Hrvatom=ban Hrvatske).

U tom smislu, uzmemo li da je Matasović dobro prenio Sokolovićevu naredbu, sve je poprilično jasno.
 
Нема можда баш много везе са овом темом, али и сам назив ,,усташе" је прво коришћен код Срба. Срби су тако називали своје устанике ,,усташе", ,,усташи". Ево једног очигледног примера: на Поплату код Стоца постоји споменик Који Оборини, Србину православне вере и на том споменику исписано ћирилицом стоји ,,Којо Оборина УСТАША". Ево тог споменика:

kojooborina.jpg

kojooborina500px.jpg


Оборина је био учесник херцеговачког устанка (знам да нема везе са овом темом) и видимо да на свом споменику јасно пише за себе да је усташа. Дакле и сам тај назив за једну групу хрватских националиста, Хрвати су украли од Срба. Испоставиће се да је много што шта хрватско заправо пореклом српско.
 
Josip Matasovic, Fojnicka regesta, Spomenik, LXVII, Srpska kraljevska akademija, 1930, str. 111.
Ne pise "u kraju od Dubrovnika do Temišvara i Budima" nego: "Naredba povodom harzuala grckoga patrijara: car daje ferman, da rimski fratri po Budimu, Temisvaru i Dubrovniku i uopce od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grckoga patrijara. A sto su milostinje primili, moraju dati patrijatu; no ako pak narod pod patrijarku ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk."

matasovic1-1.jpg


Postoje dva ozbiljna problema sa Matasovicevim djelom. Izvorni spis nije predocen nego samo sazet prevod. Dalje, Vladimir Corovic, Branislav Djurdjev i Radmila Trickovic su jos ranije upozorili da treba biti pazljiv sa koristenjem "Fojnicke regeste" jer u njoj ima "anahronizama" (Trickovic), "dosta krivo datiranih dokumenata, a vjerovatno i falsifikovanih" (Djurdjev).

Sve treba provjeriti, no ovdje se radi da je hrvatsko ime spomenuto, dosta često, prilično izvan krajeva sadašnje RH
(posebno u Madžarskoj i drugdje, po Albaniji).
Zanimljivo je pitanje zašto je tako...

- - - - - - - - - -

Od osvojenih oblasti, u krajevima Cetine i Zrmanje, Turci su bili osnovali Vilajet Hrvati.

books


Tako da zaista ne shvatam o kakvim akrobacijama Uvan Hroboatos govori, jer u pitanju su notorne činjenice. U Hrvate = u Hrvatskoj. To je u skladu sa našim jezikom i istorijskim razvojem (ban Hrvatom=ban Hrvatske).

U tom smislu, uzmemo li da je Matasović dobro prenio Sokolovićevu naredbu, sve je poprilično jasno.

Ovo je mikro stvar. Hrvate razni osmanlije i drugi spominju, ovako-onako, po Hungariji, po Crnoj Gori, Albaniji, o BH
da ne govorimo...

I to nije neki Mujo na proputovanju nego ozbiljni pisci, putopisci, povjesničari i sl. Budući da je Hrvatska
bila politički individualizirana, no ipak razvidno absorbirana u Madžarsku i kasnije Austriju, ovolik spomen hrvtaskog imena nije baš
za očekivanje, od Aalija do Čelebija, preko onoga Piaffagete i sličnih.

Sokolović spominje Temišvar, Budim...kave to veze ima s vilajetom Hrvati ....
 
Sve treba provjeriti, no ovdje se radi da je hrvatsko ime spomenuto, dosta često, prilično izvan krajeva sadašnje RH
(posebno u Madžarskoj i drugdje, po Albaniji).
Zanimljivo je pitanje zašto je tako...

- - - - - - - - - -



Ovo je mikro stvar. Hrvate razni osmanlije i drugi spominju, ovako-onako, po Hungariji, po Crnoj Gori, Albaniji, o BH
da ne govorimo...

I to nije neki Mujo na proputovanju nego ozbiljni pisci, putopisci, povjesničari i sl. Budući da je Hrvatska
bila politički individualizirana, no ipak razvidno absorbirana u Madžarsku i kasnije Austriju, ovolik spomen hrvtaskog imena nije baš
za očekivanje, od Aalija do Čelebija, preko onoga Piaffagete i sličnih.

Sokolović spominje Temišvar, Budim...kave to veze ima s vilajetom Hrvati ....

Kako kakve? Pa objasnio sam već....budimski, hrvatski, temišvarski, dubrovačka; sve su to rubna područja Osmanskog carstva. To nema nikakve veze sa Hrvatima, baš kao što nije ni poenta da Temišvarci žive po svim krajiškim predjelima Osmanskog carstva (ili, pak, Budimci).
Krajiška područja Osmanskog carstva najizloženija su spoljnjem uticaju. Imajmo na umu i da je ovo još uvijek XVI stoljeće, dakle prije jasnije definisanja teritorija odnosno razgraničenja između Turske i njenih susjeda. Dakle o tome je ovdje riječ.

Svaki izvor treba istražiti ponaosob, a potom i u kontekstu. Da li Evlija Čelebija ili neki drugi izvor pominje negdje i u nekom kontekstu Hrvate, ne mijenja ovo što je jedini logički sljed koji je moguća interpretacija. Vratimo se na početak - Pravoslavna se crkva buni i traži kod Turaka Osmanlija intervenciju radi zaštite, zbog odliva određenog kapitala u RKC - što ni samom Osmanskom carstvu nije u interesu, jer sredstva na taj način mogu da odlaze iz države. Čak i ovaj izvor, u stanju kakvom imamo, jasno opisuje geografske oblasti u kojima se događani "incidenti" dešavaju, te rimokatoličko sveštenstvo pokušava oporezivati pravoslavne hrišćane. Potom, nabrajaju se vrlo jasno sva krajiška područja Osmanskog carstva.

Drugačije interpretacije nisu logične niti su (opet, uzmimo za uzev i autentičnost navedenog teksta) uopšte logične. Šta treba da to znači? Da su Srbi tražili da se od Hrvata koji žive i po Temišvaru (?) pravoslavne vjere RKC ne uzima...jednostavno nema smisla.

Sad možemo to relativizovati i reći ovako ili onako tu se nešto HRV- spominje, pa još spajati čitava stoljeća i različite epohe, ali to nema nikakvog smisla i apsolutno ni do čega povezanog se ne stiže. To nije nauka; to je nepovezano pomahnitalo lupetanje gluposti, kao recimo redanje srpskog imena tek tako jedno za drugim da se utvrdi da su srednjovjekovna Bosna ili Makedonija bile etnički srpski prostor (ciljam na Vasilija Đerića, kao primjer).
I ostajem pri komentaru da mi ne djeluje uvjerljivo da je kroz povijest hrvatski etnonim ostao očuvaniji u krajevima Osmanskog carstva (i to van hrvatskog istorijskog područja) više nego u samoj, habzburškoj, Hrvatskoj. Mislim da je to posljedica upravo ovakvog istrgavanja iz konteksta i slobodašnih interpretacija, isključivanjem svih mogućih odgovora (uključiv i one koji su najvjerovatniji) zarad jedne hipotezice na obroncima kritičkog mišljenja, a-la ovo famozno čitanje Porfirogenita kod kojeg se dio Hrvata odvaja i odlazi u Ilirik i Panoniju kao nekakvog tobožnjeg dokaza da su istorijska područja Bosne, Huma i Zete bila u tom trenutku, prilikom doseljavanja na Balkansko poluostrvo, bila naseljena (i) hrvatskim življem.

Kao što smo secirali na onoj temi svaki pojedinačni izvor koji u srednjovjekovnoj (i potom ranoturskoj) Bosni pominje srpsko etničko ime (a njih uopšte nije malo), tako se to može učiniti i za sve to na šta ti misliš. Ovako, van konteksta i svih informacija uopšte, donositi nekakve zaključke nije uopšte osnovano.
 
Kako kakve? Pa objasnio sam već....budimski, hrvatski, temišvarski, dubrovačka; sve su to rubna područja Osmanskog carstva. To nema nikakve veze sa Hrvatima, baš kao što nije ni poenta da Temišvarci žive po svim krajiškim predjelima Osmanskog carstva (ili, pak, Budimci).
Krajiška područja Osmanskog carstva najizloženija su spoljnjem uticaju. Imajmo na umu i da je ovo još uvijek XVI stoljeće, dakle prije jasnije definisanja teritorija odnosno razgraničenja između Turske i njenih susjeda. Dakle o tome je ovdje riječ.

Svaki izvor treba istražiti ponaosob, a potom i u kontekstu. Da li Evlija Čelebija ili neki drugi izvor pominje negdje i u nekom kontekstu Hrvate, ne mijenja ovo što je jedini logički sljed koji je moguća interpretacija. Vratimo se na početak - Pravoslavna se crkva buni i traži kod Turaka Osmanlija intervenciju radi zaštite, zbog odliva određenog kapitala u RKC - što ni samom Osmanskom carstvu nije u interesu, jer sredstva na taj način mogu da odlaze iz države. Čak i ovaj izvor, u stanju kakvom imamo, jasno opisuje geografske oblasti u kojima se događani "incidenti" dešavaju, te rimokatoličko sveštenstvo pokušava oporezivati pravoslavne hrišćane. Potom, nabrajaju se vrlo jasno sva krajiška područja Osmanskog carstva.

Drugačije interpretacije nisu logične niti su (opet, uzmimo za uzev i autentičnost navedenog teksta) uopšte logične. Šta treba da to znači? Da su Srbi tražili da se od Hrvata koji žive i po Temišvaru (?) pravoslavne vjere RKC ne uzima...jednostavno nema smisla.

Sad možemo to relativizovati i reći ovako ili onako tu se nešto HRV- spominje, pa još spajati čitava stoljeća i različite epohe, ali to nema nikakvog smisla i apsolutno ni do čega povezanog se ne stiže. To nije nauka; to je nepovezano pomahnitalo lupetanje gluposti, kao recimo redanje srpskog imena tek tako jedno za drugim da se utvrdi da su srednjovjekovna Bosna ili Makedonija bile etnički srpski prostor (ciljam na Vasilija Đerića, kao primjer).
I ostajem pri komentaru da mi ne djeluje uvjerljivo da je kroz povijest hrvatski etnonim ostao očuvaniji u krajevima Osmanskog carstva (i to van hrvatskog istorijskog područja) više nego u samoj, habzburškoj, Hrvatskoj. Mislim da je to posljedica upravo ovakvog istrgavanja iz konteksta i slobodašnih interpretacija, isključivanjem svih mogućih odgovora (uključiv i one koji su najvjerovatniji) zarad jedne hipotezice na obroncima kritičkog mišljenja, a-la ovo famozno čitanje Porfirogenita kod kojeg se dio Hrvata odvaja i odlazi u Ilirik i Panoniju kao nekakvog tobožnjeg dokaza da su istorijska područja Bosne, Huma i Zete bila u tom trenutku, prilikom doseljavanja na Balkansko poluostrvo, bila naseljena (i) hrvatskim življem.

Kao što smo secirali na onoj temi svaki pojedinačni izvor koji u srednjovjekovnoj (i potom ranoturskoj) Bosni pominje srpsko etničko ime (a njih uopšte nije malo), tako se to može učiniti i za sve to na šta ti misliš. Ovako, van konteksta i svih informacija uopšte, donositi nekakve zaključke nije uopšte osnovano.

Ne radi se o tom. Sokolović, koji je bio upoznat sa stanjem na terenu, jasno kaže da se radi i o Hrvatima grčke i rimske vjere (ovdje nije spomenuo
nikakve Srbe).

Taj citat, uz dosta drugih osmanskih, potvrđuje nazočnost hrvatskoga imena daleko izvan granica i onih koje je opisala Sv. Rota u 17. st
(povijesne pokrajine Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna). Baš ti rubni krajevi nisu vidjeli nešto etničkih Hrvata- nije ih ni bilo u to doba
u nekoj većoj mjeri, ne govorim o Budimskim franjevcima u 18. st.

Dakle, kod navođenja narodnih imena, bez propagande, treba pozorno paziti na surječje u kom se to
iskazuje i tko to zapravo bilježi i koliko je to pouzdano. Sokolović je pouzdan, Piaffageta je pouzdan, Kuripečić je uglavnom pouzdan,...

Kod srpskog imena dolazu u igru još jedan problem- miješanje narodnog i vjerskog.

U zapadnim izvorima jedino jače spominjanje (uz očekivana) nečega hrvatskoga je Turska Hrvatska ili sadašnja Bosna do
rijeke Vrbas, te franjevačka pokrajina Bosna Hrvatska koja se odijelila od Bosne srebrene, te obuhvaća zapadni dio Bosne i dio Dalmacije.

Ono što bi ozbiljan i netendenciozan rad trebao polučiti nije puko nabrajanje imena, nego solidno proučavanje arhiva,
spoznaja o pouzdanosti, te interpretacije značenja u tom vremenu.

U tom je surječju besmisleno samo zato što je banjolučki muderis napisao da je teološki islamski spis, njegovo
djelo, nastao u pokrajini Hrvata- za razliku od ostalih, koje su pisali u Heratu i ostalim dijelovima Irana, njega proglašavati "Hrvatom".
To nema veze s hrvatskom ni bošnjačkom naciogenezom i ostaje
samo bizarna natuknica.Svi su se ovi nacionalni entiteti gradili stoljećima, pa iako postoji manje preklapanje (npr. povelja Kulina bana baština
je hrvatska, bosanska i srpska), za pretežnu većinu se to ne može reći.
 
Па било је Хрвата заиста, на целом подручју Динарских планина, уз јадранску обалу. Где год има планинских хрбата има и становника који себе називају Хрватима.
Један од најпознатијих хрбата је Змајев хрбат у националном парку Пакленица. То би била северна Далмација, рецимо.

Али "етнички Хрват" је већ домен криптозоологије, нешто на нивоу Јетија или Бигфута.
Јербо многи тврде да су видели "етничког Хрвата" али док га не уфате и ставе у зоолошки врт да му измеримо њоњу, уши и стопала, нема потребе да се етнологија и лингвистика баве глупостима.
 
Upravo tako, s napomenom da ne postoji ni jedan jedini dokaz da su Morlaci ikad bili poromanjeni, niti da se prostor na kojem žive zvao Balkan pre 19. veka kada su mu Nemci dali to tursko ime. Osim te dve primedbe, u ostalom se sasvim slažem.

Pop Dukljanin ih naziva Crnim Latinima. A za Balkan, ne znam ko i kada je taj naziv prvo primenio ovom poluostrvu. Slažem se da je turski i prilično kasni.
 
С обзиром да сам "Морлак" из сјеверне Далмације, требао би бити потомак некакових "поромањених-словенизираних "к**аца-палаца? Интересантно да никад, ни у породици, ни у "морлачком" окружењу нисам чуо да смо ишта друго били до Срби. :mrgreen:

Него, зна ли ко о "Ускочком рату" 1615-1617.? Помиње се у уџбенику историје за 7. разред издавачке куће ЛОГОС.
IMAG1290.jpg
 

Back
Top