Uskoci & Morlaci

[Koča]

i ti koca kao predstavnik vlasko-cincarske populacije da se javljas na srpske teme........ zapitaj se

tejk it izi...sta se brukas ovde s ovakvim postovima...

 

[frenčmen]

tejk it izi...sta se brukas ovde s ovakvim postovima...

još nisi izbrisao profil? Nakon onakve bruke o muslimanima hrvatima/srbima, mislim da ti je vrijeme da

 

[frenčmen]

Jedina grěška srpskih istoričara je prisustvo polemičkog tona. Trěba hrvatske fabrikate baciti u đubre i Jovo nanovo. Baš tako. Jovo nanovo! Bez polemike.

hahaha ulazak u raspravu sa vama je prevelik ustupak i luksuz za vas.. Ne kopirajte naše šablone za odjebitis prema vama, smislite nešto novo

 

[Koča]

još nisi izbrisao profil? Nakon onakve bruke o muslimanima hrvatima/srbima, mislim da ti je vrijeme da

u cemu je problem...malo lecenje kompleksa na srpskom forumu...dobrodosao na leciliste Krstarica...

 

[Pumpaj Dinstanović]

OK, no onda je korektno reći da su to vlaške obitelji
u nekoj mjeri posrbljene ili pohrvaćene. Tako
poznata obitelj Miloradovića iz Hercegovine. Vlasi
postali Srbi, a u početku imali znatne afinitete
prema njima. Ti Vlasi. Neki drugi nješto drugo.



Koliko znam, oni se nikad nisu smatrali Srbima.
To su južni Slaveni koji su bili ortodoksni/pravoslavni, te
primili uniju. Nitko ne kaže da su (bili) Rumunji, već slavizirani
Vlasi.



Dobar dio srpskih povjesničara, u 19. i 20. st. Čak u
doba SFRJ nešto je u tom smislu pisao Ivan Božić, a
i drugi historičari koji su se bavili tom problematikom.

Inače, rodonačelnik moje porodice je bio Roman. Porodica nam je nastala prije oko 300 godina i potomci su svi bili Sloveni. Ja vučem korijene iz "direktne linije" (ne ogranaka). Njegovih potomaka ima tri-četiri vjere.

Ne, doseljenici u žumberačku oblast upravo jesu Srbi (nemaju veze sa starosjedelačkim stanovništvom). Prvi put se srpsko ime za njih javlja 1538. godine, u povelji habsburškoga cara Ferdinanda koji ih zove uglavnom "Serviani" (Servianos, ovisno od padeža). Malo rjeđe se javlja i drugi termin, "Rasciani" (Rascianos). U hrvatskim izvorima iz istog stoljeća, javlja se u njemačkom obliku "Sirfen". Moguća zabuna da se radi o "vlasima" proizlazi iz jedne povelje, u kojoj se nabrajaju sva imena koja se koriste za žumberačke doseljenike - Srbi, Rašani i Vlasi. Međutim, prema istoj toj povelji, naglašava se i kako se oni narodno zovu (sebe nazivaju?), "zrbsky" (srpski).

Dobar dio? Pa hajde, imenuj.

 

[Urvan Hroboatos]

Inače, rodonačelnik moje porodice je bio Roman. Porodica nam je nastala prije oko 300 godina i potomci su svi bili Sloveni. Ja vučem korijene iz "direktne linije" (ne ogranaka). Njegovih potomaka ima tri-četiri vjere.

Ne, doseljenici u žumberačku oblast upravo jesu Srbi (nemaju veze sa starosjedelačkim stanovništvom). Prvi put se srpsko ime za njih javlja 1538. godine, u povelji habsburškoga cara Ferdinanda koji ih zove uglavnom "Serviani" (Servianos, ovisno od padeža). Malo rjeđe se javlja i drugi termin, "Rasciani" (Rascianos). U hrvatskim izvorima iz istog stoljeća, javlja se u njemačkom obliku "Sirfen". Moguća zabuna da se radi o "vlasima" proizlazi iz jedne povelje, u kojoj se nabrajaju sva imena koja se koriste za žumberačke doseljenike - Srbi, Rašani i Vlasi. Međutim, prema istoj toj povelji, naglašava se i kako se oni narodno zovu (sebe nazivaju?), "zrbsky" (srpski).

Dobar dio? Pa hajde, imenuj.

Ne marim ja za kataloge takvih izjava: meni je dostatan propis Mehmed Paše Sokolovića, objavljen u knjizi povjesničara Josipa Matasovića u izdanju SKA 1930, Sp. 67. str. 111. (prvo izdanje 1927.) "Fojnička regesta".
http://www.hrvatska-povijest.info/index.php/Hrvatske-licnosti/Josip-Matasovic.html

Godine 1566. Sokolović izdaje ferman u kojem kaže da "rimski fratrì po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada grčkoga patrijara"

Dakle, od hrvatskoga naroda koji spada pod grčkoga patrijara, Sokolović- koji u biografiji objavljenoj u 19. st. kaže da je "from the Croats"- katolički popovi ne smiju pitati milostinju. Ne od grčko-istočnih Hrvata. Samo od zapadno-katoličkih.

Odavno sam prestao kvačiti se o ovo ili ono ime kao krunski dokaz za bilo što. Potrebno je daleko, daleko više...

 

[Pumpaj Dinstanović]

Ne marim ja za kataloge takvih izjava: meni je dostatan propis Mehmed Paše Sokolovića, objavljen u knjizi povjesničara Josipa Matasovića u izdanju SKA 1930, Sp. 67. str. 111. (prvo izdanje 1927.) "Fojnička regesta".
http://www.hrvatska-povijest.info/index.php/Hrvatske-licnosti/Josip-Matasovic.html

Godine 1566. Sokolović izdaje ferman u kojem kaže da "rimski fratrì po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada grčkoga patrijara"

Dakle, od hrvatskoga naroda koji spada pod grčkoga patrijara, Sokolović- koji u biografiji objavljenoj u 19. st. kaže da je "from the Croats"- katolički popovi ne smiju pitati milostinju. Ne od grčko-istočnih Hrvata. Samo od zapadno-katoličkih.

Odavno sam prestao kvačiti se o ovo ili ono ime kao krunski dokaz za bilo što. Potrebno je daleko, daleko više...

Bojim se da nemam pojma o čemu pričaš...

 

[Urvan Hroboatos]

Bojim se da nemam pojma o čemu pričaš...

Pričam o tome da postoje dokumenti koji ruše, s treskom,
tzv. conventional wisdom.

Mehmed paša Sokolović je proglašen za "ex-Srbina".

Taj isti Sokolović iz Višegrada u jedinoj na zapadu objavljenoj
monografiji koja počiva na detalnjo proučenim turskim tekstovima-Harold Lamb:
Suleiman the Magnificent, Garden City, NJ, 1957., kaže (str. 23)
da je "iz Hrvata" (from the Croats), i to na upit Sulejmana II. glede želj
mladoga Sokolovića da kao adžami-oglan održava vezu s rodbinom.

I taj isti- navodno "brat" obnovitelja Pećle patrijaršije- izdaje ferman
1566. koji postoji u tekjstu, i to u Fojnici. Objavljen je u više knjiga, napose
1927. i 1930.

I u njem vezir kaže da:»rimski fratrì po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i
uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada grčkoga
patrijara«

Bez točke i zareza- hrvatski narod je, u Dubrovniku, Temišvaru, Budimu..
dakle u osvojenim turskim područjima (pogledati na zemljovid)
i katolički i "grčki". Po Sokoloviću koji zna stanje stvari, a nije neki putnik namjernik.
Ne vidim-ni on-nikakvih Srba.

I kakve onda imaju veze neke pisanije polupismenih zastupnika
uskoka ovih ili onih, u kojim se spominje ime ovo ili ono ?

 

[Mrkalj]

Hrobi, sad je pravi trenutak da isučeš i Ellis Island iz rukava. Šesta decenija uveliko uzima danak...

 

[čvrsnica]

Pričam o tome da postoje dokumenti koji ruše, s treskom,
tzv. conventional wisdom.

Mehmed paša Sokolović je proglašen za "ex-Srbina".

Taj isti Sokolović iz Višegrada u jedinoj na zapadu objavljenoj
monografiji koja počiva na detalnjo proučenim turskim tekstovima-Harold Lamb:
Suleiman the Magnificent, Garden City, NJ, 1957., kaže (str. 23)
da je "iz Hrvata" (from the Croats), i to na upit Sulejmana II. glede želj
mladoga Sokolovića da kao adžami-oglan održava vezu s rodbinom.

I taj isti- navodno "brat" obnovitelja Pećle patrijaršije- izdaje ferman
1566. koji postoji u tekjstu, i to u Fojnici. Objavljen je u više knjiga, napose
1927. i 1930.

I u njem vezir kaže da:»rimski fratrì po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i
uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada grčkoga
patrijara«

Bez točke i zareza- hrvatski narod je, u Dubrovniku, Temišvaru, Budimu..
dakle u osvojenim turskim područjima (pogledati na zemljovid)
i katolički i "grčki". Po Sokoloviću koji zna stanje stvari, a nije neki putnik namjernik.
Ne vidim-ni on-nikakvih Srba.

I kakve onda imaju veze neke pisanije polupismenih zastupnika
uskoka ovih ili onih, u kojim se spominje ime ovo ili ono ?

oces reci sokolovic hrvat?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Pričam o tome da postoje dokumenti koji ruše, s treskom,
tzv. conventional wisdom.

Mehmed paša Sokolović je proglašen za "ex-Srbina".

Taj isti Sokolović iz Višegrada u jedinoj na zapadu objavljenoj
monografiji koja počiva na detalnjo proučenim turskim tekstovima-Harold Lamb:
Suleiman the Magnificent, Garden City, NJ, 1957., kaže (str. 23)
da je "iz Hrvata" (from the Croats), i to na upit Sulejmana II. glede želj
mladoga Sokolovića da kao adžami-oglan održava vezu s rodbinom.

I taj isti- navodno "brat" obnovitelja Pećle patrijaršije- izdaje ferman
1566. koji postoji u tekjstu, i to u Fojnici. Objavljen je u više knjiga, napose
1927. i 1930.

I u njem vezir kaže da:»rimski fratrì po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i
uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada grčkoga
patrijara«

Bez točke i zareza- hrvatski narod je, u Dubrovniku, Temišvaru, Budimu..
dakle u osvojenim turskim područjima (pogledati na zemljovid)
i katolički i "grčki". Po Sokoloviću koji zna stanje stvari, a nije neki putnik namjernik.
Ne vidim-ni on-nikakvih Srba.

I kakve onda imaju veze neke pisanije polupismenih zastupnika
uskoka ovih ili onih, u kojim se spominje ime ovo ili ono ?

Jeste, ali gledaj, ne možemo sada ići i tvrditi kako nema dokaza da su Hrvati postojali, odnosno da su Hrvati živjeli samo u tri županije, i to kao "politički narod", tj. katolici kojima vlada Hrvatska. Zato velim da nema mnogo smisla što ti pričaš.

To nisu pisanije polupismenih zastupnika, već Imperatorovo.

To ti je kao ono - u suštini, ne možemo reći da Arsenije Čarnojević i 37.000 porodica u stvari nisu svi Albanci i Vlasi, jer na osnovu toga što su ih zvali Srbima i što su oni, nepismene seljačine uglavnom, ostavili po koji spis gdje sebe nazivaju "Racima", "Srbima", pa i nazivahu ih i raznim drugim imenima, to opet ne možemo tvrditi da je Velika seoba Srbalja kako se docnije proizvelo, zaista seoba Srba - to može biti arbano-starosjedelačko stanovništvo, koje je srbizirano kasnije pod uticajem pravoslavne vjere, te je tako Vojvodina postala srpska.

Da je 'navodno' brat - tu postoje nesigurnosti, ali kod koga ne postoje? Ne postoje li kod ogromne mase porodica tih vremena - postoji, no najvjerovatnije je bio njegov brat, a i ako nije, u svakom slučaju dolazi iz iste porodice Bajica Sokolović je iz iste porodice koja je zaredom (zahvaljujući Mehmedu-Baji) držala poziciju patrijarha Srpske pravoslavne crkve, pored zahumske episkopije - kao najbolji dokaz za tom nam je zapis iz 1564. godine, (domaći). Da je brat tvrdi dosta izvora, ljudi bliski poznavatelji samom Mehmedu - Gerlach, pa sve do domaćih manastirskih bilješki.

Teško da je Mehmed Sokolu, bivši Bajo Sokolović, naknadno proglašen za Srbina. Kao prvo, koliko god nacional-romantizovana njegova uloga u obnovi Srpske pravoslavne crkve - to je ipak nesumnjivi čin njega kao (bivšeg?) Srbina. On se odvio nakon duge i srdačne diskusije sa Makarijem Sokolovićem, koga je prethodno ugostio u Istanbulu.

Ko je mladi Bajo bio porijeklom - otprilike se zna. Ali zna se i njegova povijest prije otmice kao danka u krvi, nakon koje je prekršten iz pravoslavnog 'rišćanina u muslimana. Učio je manastirsku školu u manastiru Mileševa - nije ju uspio završiti, pokupili su ga i odveli dok mu je bilo 10 godina. Srpski su ga monasi pokušali zaštiti, ali nisu uspjeli. Ovo nije nikakva nedavno-iskonstruisana pretpostavka - već dokumentovana od strane Mehmedovih savremenika, koji su ga vrlo dobro poznavali. Tu priču potvrđuje masa izvora - poslanici Venecije u Istanbulu, itd. sve do samog jednog domaćeg, ondosno mogli bismo reći hrvatskog - Frano Gondola (Gundulić).

A što se tiče konkretni tvrdnji da li jeste ili nije bio Srbin - evo od mletačkog poslanika pri Porti, iz 1573. godine:

Mehmed, prvi vezir, ima za ženu sultanovu ćerku, od koje ima sina od pet do šest godina (starog). On sam ima šezdeset do sedamdeset godina, po narodnosti je Srbin.

Ima još izvora što se tiče njegova života, "po narodnosti je Srbin" npr. prema jednom iz još 1553. godine. Mada eto interesantno, nije "ex", već izgleda i "aktuelni",

Šalu na stranu, što se tiče Mehmedovih/Bajičinih ličnih piskarija - imamo tu sačuvano i njegovo pismo iz 1551. godine. U njemu se čudi zašto mu pišu na "fruškom jeziku" i zahtjeva da mu se piše na "srpskom jeziku".

 

[Koča]

Ne marim ja za kataloge takvih izjava: meni je dostatan propis Mehmed Paše Sokolovića, objavljen u knjizi povjesničara Josipa Matasovića u izdanju SKA 1930, Sp. 67. str. 111. (prvo izdanje 1927.) "Fojnička regesta".
http://www.hrvatska-povijest.info/index.php/Hrvatske-licnosti/Josip-Matasovic.html

Godine 1566. Sokolović izdaje ferman u kojem kaže da "rimski fratrì po Budimu, Temišvaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada grčkoga patrijara"

Dakle, od hrvatskoga naroda koji spada pod grčkoga patrijara, Sokolović- koji u biografiji objavljenoj u 19. st. kaže da je "from the Croats"- katolički popovi ne smiju pitati milostinju. Ne od grčko-istočnih Hrvata. Samo od zapadno-katoličkih.

Odavno sam prestao kvačiti se o ovo ili ono ime kao krunski dokaz za bilo što. Potrebno je daleko, daleko više...

...ti si definitivno imbecil...

 

[Tandoori Masala]

Ako mislis tjerati mak na konac, Stojan Jankovic je jos kao tinejdzer ratovao za Serenissimu, on i Jovan Sinobad (pravoslavci dakako) su jedini od svih kotarskih Uskoka koji su dobili titulu viteza Sv. Marka.

Pogrijesio sam... Oprosti mi, Hrobi! Bas sam zlocest, kunem ti se da vise necu lagati!

 

[udariga]

svi uskoci su bili Hrvati,sto bi drugo mogli i biti.morlaci su bili etnicki vlasi,koji su pljacakali i ubijali kao turski placenici.

 

[Sanovnik]

svi uskoci su bili Hrvati,sto bi drugo mogli i biti.morlaci su bili etnicki vlasi,koji su pljacakali i ubijali kao turski placenici.

Kakva imbecilna tvrdnja

Pa ajd sad ....
Svi Uskoci su bili Srbi , ko sto je u nasim deseterackim pesmama i opisano . Sta su i mogli biti , obzirom da Hrvati nemaju deseterac .

 

[Mrkalj]

Reč uskok (kao i morlak) ima slovensko značenje - znači lukav, prevejan. (Hipoteza da su oni negde "uskočili" je tanka.) Vlaki su težaci; tur. eflakani, tal. morlaki. Beli vlaki su gajili bele, a crni vlaki crne ovce. Nema blage veze s bojom kože i bojom nošnje.

Sloveni su sve rimske sluge zvali vlakima, a rimljani njih Servima i Slavima. Za razliku od uvrežene podvale upravo su današnje latinske reči Sclavus i Servus nastale od imena naroda, dok je reč vlak nastala kao naziv klase težaka, teškog radnika, tegljača. Rimske sluge poprimali su latinski jezik, pa je kroz vekove nastalo sekundarno značenje reči vlak - onaj koji zna latinski. Ovo značenje se raširilo na Mađare, Nemce, pa je njihova istoriografija to uzela zdravo za gotovo. Pogrešno.


Za mene nema sumnje da je sam srpski narod svoje lukavce nazvao uskocima (prevejancima) a da su italijani to preuzeli kao škoko, skoko. Ko zna italijanski, zna da ne postoji italijanska reč koja završava na grleni suglasnik, pa je na kraju reči dodato italijansko "debelo jer" tj. glas o kao uostaliom i u reči Morlacco (Morlak). Iz mor(v)lak ispada v po pravilu kao u ovim primerima: ob(v)esiti, ob(v)ećati, ob(v)ući, (v)lače itd..

 

[frenčmen]

ne znam Mrkalj, meni ovo sve smrdi na zaveru...

 

[Mrkalj]

Ajde, ti sam kaži je li Balkanska istorija

A) razjašnjena
B) polurazjašnjena
C) samo delimično razjašnjena

Slažemo se, zar ne. A koje je tvoje objašnjenje?

 

[Tandoori Masala]

svi uskoci su bili Hrvati,sto bi drugo mogli i biti.morlaci su bili etnicki vlasi,koji su pljacakali i ubijali kao turski placenici.

Zumberacki Uskoci su pljackali kmetove u ime Njegovog rimskog kraljevskog velicanstva.

Ra'cianos Uskoky tj. pravoslavni Slaveni...

 

[Urvan Hroboatos]

Ne, doseljenici u žumberačku oblast upravo jesu Srbi (nemaju veze sa starosjedelačkim stanovništvom). Prvi put se srpsko ime za njih javlja 1538. godine, u povelji habsburškoga cara Ferdinanda koji ih zove uglavnom "Serviani" (Servianos, ovisno od padeža). Malo rjeđe se javlja i drugi termin, "Rasciani" (Rascianos). U hrvatskim izvorima iz istog stoljeća, javlja se u njemačkom obliku "Sirfen". Moguća zabuna da se radi o "vlasima" proizlazi iz jedne povelje, u kojoj se nabrajaju sva imena koja se koriste za žumberačke doseljenike - Srbi, Rašani i Vlasi. Međutim, prema istoj toj povelji, naglašava se i kako se oni narodno zovu (sebe nazivaju?), "zrbsky" (srpski).

Dobar dio? Pa hajde, imenuj.

I stand corrected- za sada. Pogledavši u knjigu Vojna krajina u izdanju Libera, 1984, navedeno je da je Aleksa Ivić u nizu iskaza krivotvorio i lažno ubacivao srpsko ime gdje ga nije bilo. No, to je izrijekom rečeno bez osvrtanja na pojedine radove.

Aleksa Ivić (sumnjiv izvor) i Fedor Moačanin glavni su, uz Radoslava Lopašića, auktori djela o Žumberačkim uskocima. Ne vjerujem da je Ivić izravno krivotvorio dokumente u kojima se navode podatci o imenaima doseljenika, pa je stoga prihvatljivo da je u seobi 1530-ih dominantno etničko srpsko ime za doseljenike.

Naravno, tema je Žumberak, za razliku od drugih područja.

 

[Urvan Hroboatos]

oces reci sokolovic hrvat?

Mogao bi biti, i to je iz relativno pouzdanih vrela (ne mitomanija
o tobožnjem bratu Makariju i ostalim bajkama). No, za sada
to i nije najvažnije. Važnije je da:

+Sokolović, "čovjek s terena", izdaje ferman

+ to je službeni dokument, a ne neko zapažanje
turističkoga prolaznika i poluinformiranoga neznalice (omiljeni srpski "izvori")

+ u tom se dokumentu, bez točaka i zareza i poredka
riječi koji bi ga doveli u pitanje, jasno govori o hrvatskom
narodu rimske i grčke vjere, u kraju od Dubrovnika do
Temišvara i Budima- dakle o Hercegovini, Bosni i Slavoniji

+ taj dokument nitko nije doveo u pitanje kao krivotvorinu
ili relativizirao na bilo koji drugi način.

Sapienti sat.

 

[Urvan Hroboatos]

Zumberacki Uskoci su pljackali kmetove u ime Njegovog rimskog kraljevskog velicanstva.

Ra'cianos Uskoky tj. pravoslavni Slaveni...

Čini se da se ovdje miješaju razine. Naime, Drago je Rokasndić u knjizi "Etnos, konfesija, tolerancija", 2004, objavio latinski tekst iz 1530-ih (druga polovica) u kojem Jurišić piše cariu kako je iz područja Klisa veća grupa "servianos/rascianos" izrazila želju da prijeđe na carsko područje.

Ne spominju se Vlasi, nego Servianos & Rascianos. No, to je nakon pada Klisa, i nema veze s Kliškim uskocima koji su se s padom Klisa preselili na druga područja, napose u Senj. Ovi "Servianos" su bili u turskim postrojbama koje su opsjedale Klis, nisu nikakvi uskoci ni borci protiv Turaka, a nakon zauzeća Klisa su- Roksandić analizira motive- odlučili prijeći na kršćansku stranu.

Glede Uskoka u Žumberku, vladala je politika koja se
dosta brzo iskristalizirala: dok su uskoci ostali u martološkim
civilizacijskim okvirima i pljačkali itd.- Sabor je doni oodluku da se
nabijaju na kolac. To je i provođeno, i "uskoci", tj. Martolozi u Žumberku i drugdje,
"primireni" su nabijanjem na kolac. Nakon njekog vremena civilizirali su
se, prihvatili uniju i postali značajan čimbenik u obrani zemlje.

 

[Mrkalj]

Hroboatos: Glede Uskoka u Žumberku, vladala je politika koja se
dosta brzo iskristalizirala: dok su uskoci ostali u martološkim
civilizacijskim okvirima i pljačkali itd.- Sabor je doni oodluku da se
nabijaju na kolac. To je i provođeno, i "uskoci", tj. Martolozi u Žumberku i drugdje,
"primireni" su nabijanjem na kolac. Nakon njekog vremena civilizirali su
se, prihvatili uniju i postali značajan čimbenik u obrani zemlje.

Če' da ovo ubacim na http://forum.krstarica.com/threads/285821&page=5

 

[čvrsnica]

Mogao bi biti, i to je iz relativno pouzdanih vrela (ne mitomanija
o tobožnjem bratu Makariju i ostalim bajkama). No, za sada
to i nije najvažnije. Važnije je da:

+Sokolović, "čovjek s terena", izdaje ferman

+ to je službeni dokument, a ne neko zapažanje
turističkoga prolaznika i poluinformiranoga neznalice (omiljeni srpski "izvori")

+ u tom se dokumentu, bez točaka i zareza i poredka
riječi koji bi ga doveli u pitanje, jasno govori o hrvatskom
narodu rimske i grčke vjere, u kraju od Dubrovnika do
Temišvara i Budima- dakle o Hercegovini, Bosni i Slavoniji

+ taj dokument nitko nije doveo u pitanje kao krivotvorinu
ili relativizirao na bilo koji drugi način.

Sapienti sat.

hvala,vrijedne informacije.

izjave takve jedne osobe sigurno imaju svoju tezinu

 

[Mrkalj]

Hroboaćanine, jesi li imao u rukama Manojlo Sladojević: Povest biskupijah senjske i modruške?


Autor: Ican – Ilija Šarinić, Milan Kranjčević;
Otočac, 2003., str. 48. -51.


O POVIJESTI VLAHA U ŠVIČKOM OKRUŽJU
Na vrhu brijega Rudine više dolnjeg jezera prostire se oveći zaravanak obrašten lijepom gustom šumom. Odavle je prekrasan vidik na vodopad Gacke, a kad je jezero za najvećeg vodostaja ispunilo sav prostor do podnožja Bila, čini ti se da stojiš na kakvom otoku usred morskog zaljeva.

Pogled zahvaća na cijelu Švicu i Ponore, a tamo prema istoku preko tornjeva otočkih crkava i nekoliko kuća dopireš okom i dalje po Gackoj dolini. Na tom zaravanku posred sljemena Rudine iz Švice se lijepo vidi današnja parohijaina crkva, koju narod zove crkva 'mlade nedjelje' i kod koje se drži zbor na onu nedjelju koja dolazi po Uskrsu o prvom mlađaku.

Prije nego spomenem sagrađenje danas opstojeće parohijaine crkve, navest ću ovdje historičke podatke i o samom doseljenju Srba u ovu, a i daljnju okolicu.

I do sada najbrojniji historičari nazivaju u svojim djelima žiteljstvo istočnopravoslavne vjere 'Walachen', dakle po današnjem narodnom nazivu 'Vlasi'.

Bezdanka ili Perinka (Foto: s. Božičević, 1987. g.)

Ovaj se je naziv sačuvao i danas u narodu kao porugljivo ime za Srbe u ovim krajevima. Srbi pak za katolike, Hrvate, kažu porugljivo da su Kranjci.

Po mom nemjerodavnom nagađanju mogli su ti pridjevci za oba plemena nastati tako što je sa Srbima došlo ovamo zbilja i Vlaha iz Rumunjske i drugih pokrajina pred progonom Turaka.

Današnja prezimena nekih srpskih porodica odaju da nisu slavenskog porijekla. U Ponorima je to prezime 'Sekiz' . Po gackim i ličkim selima ima i drugih, a od poznatih mi navađam ova:

Varda,

Eror,

Kangrga,

Karleuša,

Malbaša,

Drakula,

Žakula i dr.

Među Hrvate pak doselilo se dosta Slovenaca ili Kranjaca, kao u Kosinju i Kaluđeravcu, pa otud ostalo za sve Hrvate - katolike ono ime 'Kranjci'. Tomu je pogodovalo i vjera jednih i drugih doseljenika.

Slovenskog porijekla su prezimena:

Marincel,

Marinclin,

Vidmar i dr., te ona u Švici spomenuta.

Kako Lopašić u 'Spomenicima hrvatske Krajine', a Grbić u 'Karlovačkom vladičanstvu' navađaju, bilo je u Primorskoj krajini, koja se prostirala od Kapele do mora i uz more, po svim mjestima naseljenih Vlaha, osobito u Krmpotama, Jablancu i Krasnu.

Godine 1658. naseljeni su Vlasi oko Otočca u Gackom polju, koje se zove i Vilićko polje po nekoj gradini koja se zvala Vilić. Ovaj je narod doselio iz Usore (pokrajina u porječju rijeke Bosne). Taj je narod vodio pregovore s Herbersteinom još god. 1642., koji o njima veli 'da su pošteni ljudi'.

Na predlog Petra Zrinskog, nasljednika Herbersteinova, odluči car Leopold 27. srpnja 1659. da se Usorci nasele oko Otočca u Primorskoj krajini na Gackom polju.

Uređena tradicijska kuća na Skeli (Foto: M. Kranjčević, 2002. g.)





Glavni zapovjednik nad Likom i Krbavom (inspector in militaribus), arciđakon Marko Mesić piše oko godine 1700. papi o oskudici svećenika za Liku ovako:

'U senjskoj biskupiji, a u župi otočkoj jesu samo Hrišćani u vilićkom srezu, a većim dijelom u Gadskoj, gdje broj duša lako 1000 prevaljuje. U Viliću podsprđuju se s našom crkvom sv. Duha, slavnom nekada čudesi i vole drugdje liturgiju držati.

Biskup pak Martin Brajković godine 1700. piše:

U senjskoj biskupiji nema župe, a u modruško-riječkoj malo koja gdje ne bi 'nesjedinjenih' bilo. U senjskoj biskupiji, a u župi otočkoj, jesu sami Hrišćani u velićkom srezu, a većim dijelom u Gadskoj.'

Sladović opet u 'Povesti biskupijah senjske i modruške' na str. 49. veli:

Mimo ti imade nesjedinjenih grčke crkve u srezu Sv. Jurja, Krmpota, Jablanca i Krasna pomiješani skupa s našima (katolicima) ali ne imadu svoga, van našeg svećenika.



"Pun divljenja", pogled na Dolnje Švičko jezero, Zbirka fotografija T452 HDA Zagreb

U pisanoj ispravi senjskoga kaptola navađa on ovo:

Godine 1527. dne 4. pred Tominjem, iz Ostrogona Ferdinando I. dariva senjskom kapitulu na veke za podušje Ludovika II., svog šurjaka (poginulog u ritih kod Mohače 1526.), Krasansku goru u senjskom ujatu (districtu). Ovo okružje naseliše Hrišćani dopuštenjem senjskog kapitula, a niti poznaju kapitula za gospodara, niti hoće na plaćanje desetine podložiti se.

Iz ovih podataka vidi se da se je srpski živalj od doseljenja miješao silom prilika s hrvatskim, pa se je moralo dogoditi da je po neka porodica i prešla na katoličku vjeru. To nam dokazuju i danas mnoga prezimena, zajednička Hrvatima i Srbima.

Tako su i danas u Sv. Jurju Popovići, koji jedino još tamo nose bradu, kao i Krasnari. Kod ovih posljednjih ima još i sada mnogo imena: Rade, Iso, Mane, a kod ženskih do pred nekoliko godina viđao si zobun i pregače, koje im je bivša vojna Krajina jednom odredbom zabranjivala nositi kao 'neukusnu' nošnju. I danas još koja Krasnarka posjeduje tu starinu, a i pozdravit će te naklanjanjem glave kao i one iz Gorića i Ponora.

Svi ovi sačuvani običaji podsjećaju nas na prvotno porijeklo. u drugim selima Gacke i Like naći je također istih prezimena kao u Donjem Pazarištu gdje su Borovci i Jovanovići danas katolici; u Jablancu i Starigradu Babići, koje još uvijek porugljivo zovu 'Vlasi'. Oko Jablanca su i Dragičevići. Među takve pokatoličene Srbe mogli bi se ubrojiti i neki iz Krasna, a naročito Anići, Samardžije.


Povjesničari spominju prepirke koje su imali naseljeni 'Vlasi' u Krivom Putu sa Senjanima radi livada i pašnjaka na Senjskom bilu.

Da ih je bilo naseljenih u okolici Senja, spominje to i Franz Valvasor u svom djelu 'Die Ehre des Herzogthums Krain' od 1689. str. 89, sv. IV knjiga XII-XY. ovako:

Die um Zeng herum wochnende Völker werden insgemein, wie allbereit worden, Walachen oder Vlahi zu Latein Walachi genannt. Die Walachische Sprache vergleichet sich in gar vielen mit der dalmatinischen oder sclavonischen. Johannes Becius gedenkt zwar, dass die Walachische Sprache in etwas mit der Italienischen und Lateinischen iibereinstimmei allein es ist der curiose Leser hier vor ganz gewiss zu berichten, dass die rechte Walachen solche Sprache ganz nieht verstehen, sandern es ist dieselbige eingentlieh Marlaeken, welehe bei denen Walaehun angrenzen.27

Nadalje veli da su Vlasi u nekim selima dobri rimokatolici, a u nekim da imadu svoju vlastitu - skoro na način Grka - ali ipak ne u svemu uređenu religiju: davon ist allbereit, als von der Uskoken Gattesdienst gehandelt warden, genugsamen Bericht erstaltet habe.28

U daljnjem njihovom opisu govori: da jedu sir, kruh i meso. Jedu vrlo mnogo i piju dobru vodu, koje imaju u izobilju; također ovčje i kozje mlijeko. Den Wein achten sie aber wenig.29 Imaju dobar zrak i doživljavaju visoku starost, pa spominje nekoga starca u Senju od 124 godine.

Kod Otočca spominje Valvasor dva vlaška sela: Brlog i Vilichi ader Viliz,30 iz kojih u slučaju nužde može se podići 500 hrabrih vojnika. Dalje od ovih sela prostire se plodno polje, koje se uslijed velikih turskih napadaja ne obrađuje.

O njihovim ženama govori da u okolici Otočca moraju obavljati razne muške poslove, pa su zaslužile više štovanja nego ga uživaju od svojih groben Männern.31

Dalje veli da čovjek nikada svoju ženu časno ne imenuje, nego kaže: Slovesem moia shena.32 O ljudima spominje da su dobri i srčani muževi "izabrano zrno vojnika".

U istom djelu donaša i sliku drvene vlaške utvrde, koja je morala biti negdje u Gusić polju ili u Rapajin dolu.

U ovim povijesnim podacima često se spominje selo Vilić, koje je i pod ovdješnju parohiju spadalo. Vjerojatno je da je to današnje Staro Selo kod Otočca.

Čudno je samo kako i zašto je izgubilo to svoje prvotno i historičko ime.

Danas se pozna mjesto na Gacki u Starom Selu gdjeje mlinica, pa je to možda jedan od onih mlinova koga još 1435. darova petero braće Frankopana senjskim franjevcima na ime svetih maša, a nalazi se u Vilićkom polju.

"Kad Perinka ne može popiti svu vodu",
pogled na Dolnje Švičko jezero i Skelu
(Foto: S. Božičević, 60-ih g. 20. st.)

_________________________________________
27 Narode koji žive oko Senja naziva se, kao što se uglavnom mislilo, Vlahi ili Vlasi, na latinskom Walachi. Vlaški jezik u mnogo čemu uspoređuje se s
dalmatinskim ili slavonskim. Johannes Becius misli da vlaški jezik u većem sliči talijanskom i latinskom jeziku, samo pažljivi slušatelj ondje može zamjetiti da pravi Vlasi takav jezik ne razumiju, nego su to u stvari Morlaci koji s Vlasima graniče.

28 podnio sam zadovoljavajući izvještaj o tome kako Uskoci drže bogoslužje.

29 Ali vino malo cijene.

30 Vilići ili Vilić.

31 grubih muškaraca.

32 Da prostite, moja žena.