Dal pisah ovde? Nemam pojma, krečana
U početku sam imala ogroman otpor. To me podsećalo na one nekadašnje oglasnike/agencije za upoznavanje usamljenih dušica. Totalno jadno. Prvi put sam se upoznala - preko neta - sa par forumašica odavde. I to je bilo super. One su mi dragi prijatelji i dan danas, a prošlo je već ihahaj godina.
Što se tiče dejtinga...pa kažem, imala sam žešći otpor. Ali prošle godine, sticajem okolnosti, nisam nigde mrdnula iz Bg-a pošto sam morala da završim štošta. I sad, šta ću, neđe nikog, meni dooooosadno, oću dumrem. I krenem ja tako da "četujem". Pa s ćaskanja, pređem na viber. Mislim da sam otišla na 4 ili 5 dejtova. Uvek zakažem kod repa konja, makar nešto da me podseća na dobra stara vremena

I iznenadim se, pozitivno. Naravno, nisam kliknula sa svima, samo s jednim - u stvari to i nije bio klik nego eksplozija, ali to je već druga tema - dakle i sa tim ljudima sa kojima sam samo jednom ili par puta popila ćeps, otišla na Adu bilo je skroz kul i prijatno. Nekima sam odmah u startu morala da kažem da nema hemije, nekima nisam, nego se to produžilo na više susreta - potpuno platonskih. Sve do eksplozije.
I to je to.
Spadam u osobe koje nikada ništa a priori ne odbacuju, samo na osnovu iskustva. Da sam doživela ijednu neprijatnost, više me net upoznavanje videlo ne bi. Ali stvarno nisam. Svi sa kojima sam se upoznala bili su izuzetno fini, vaspitani ok ljudi, muškarci i žene.