Umreti u snu

Moja pokojna baba (majcina majka) je imala tezak zivot.Rano ostala udovica,cetvoro dece umrlo pre nego se rodili ujak i moja majka...I tako sve neki problemi.Bila je vernik.Ustvari verovala je u boga.Ceo zivot (bar koliko je ja pamtim) je govorila:Daj mi boze laku smrt,i da taj dan bude lep da mi se deca ne muce oko sahrane.
Umrla je u snu u toku noci od srcanog udara(predpostavka posto nije radjena obdukcija).Bio je 13.januar,tmurno vreme sa snegom do kolena,koje trajalo danima.Medjutim na dan sahrane izgrejalo je sunce (znam da mi mnogo vas nece verovati,ali nije izmisljotina,svega se secam,tada sam bio u srednjoj skoli).Posto je ocitano opelo,do groblja se moralo malo duze hodati (seosko groblje) i svo vreme je bilo suncano.Posle opela na groblju,kada je pocelo spustanje sanduka,opet su poceli da se navlace oblaci,tako de je sutradan padao strasan sneg da moji nisu uspeli da izadju ponovo na groblje.
Licno bih voleo da umrem u snu.To nekako dodje nagrada jer nema mucenja.Za familiju je malo stresno.ali je mnogo lakse nego kada je neko bolestan i umire mesecima.To je dva puta gori sok nego iznenadna smrt nekoga ko ti je drag.
 
Nekada razmisljam o tome kako je to - umreti u snu?

O tome sam poceo da razmisljam od kako je jedan moj jako dobar prijatelj tako umro. Radio covek nesto nedeljom u basti i u podne usao u kucu. Zene mu rekla da par minuta saceka, rucak jos nije gotov i on seo da malo odrema u fotelju i kada mu je zena rekla da dodje da ruca - on je bio mrtav. Umro dok je dremao...:eek:

Da li covek oseti nesto u snu dok umire? Da li u delicu sekunde shvati da se vise nikad nece probuditi? Da li ima neke snove dok umire? Kosmar?

Ne znam, ali ta pomisao me uzasava.

Ne bih voleo da umrem u snu.

A vi?

to je najljepša smrt. Meni bar. Zaspeš i ne probudiš se.
Daleko gore je biti prikovan za krevet i polako umirati...i svaki dan biti svjestan da se smrt sve više bliži, na kraju i poželjeti ju zbog bolova. to si ne želim.
 
Pa zbog toga se i daje 40 dana kad neko umre...Inače verujem u Boga i to sve stoji,ali ne vidim neki smisao ove teme,zašto bi nešto bilo drugačije ako smrt nastupi tokom sna...?

P to možemo samo da nagađamo, možda se tokom tih 40 dana sudi duši pokojnika i verovatno se ista stavlja na iskušenja...

40 dana je paganski običaj, kojeg je pravoslavna vera preuzela. Zašto ih nema u Islamu? svi smi ljudi i kada umremo put nam je isti nezavisno od religije kojoj smo pripadali
 
Nekada razmisljam o tome kako je to - umreti u snu?

O tome sam poceo da razmisljam od kako je jedan moj jako dobar prijatelj tako umro. Radio covek nesto nedeljom u basti i u podne usao u kucu. Zene mu rekla da par minuta saceka, rucak jos nije gotov i on seo da malo odrema u fotelju i kada mu je zena rekla da dodje da ruca - on je bio mrtav. Umro dok je dremao...:eek:

Da li covek oseti nesto u snu dok umire? Da li u delicu sekunde shvati da se vise nikad nece probuditi? Da li ima neke snove dok umire? Kosmar?

Ne znam, ali ta pomisao me uzasava.

Ne bih voleo da umrem u snu.

A vi?

SMRT, da l' te zatekla u snu il' na javi...NE MOŽEŠ DA DOŽIVIŠ.

Niko i nikada nije i neće doživjeti svoju smrt. Zašto?

Zato što smrt predstavlja nevidljivu granicu između iskustva iz kojeg odlaziš i drugog iskustva u koje ulaziš (Moglo bi se reći; Smrt je PORTAL između dva iskustva).
Smrt se može doživjeti jedino kroz iskustvo umiranja 'drugih' u tvojoj realnosti.

No najbliže iskustvo istini o umiranju nije iskustvo umiranja 'drugih' u tvojoj realnosti već to jeste iskustvo promjene nepovezanih doživljaja u jednom SNU. Ako ste sanjali da vozite auto recimo, a onda odjednom sanjate da ste na brodu negdje na pučini okeana...pa onda da ležite u krevetu kao dijete...to je to. Svaka promjena nepovezanih iskustava u jednom snu je isto što i smrt jeste: tranzicionalni mehanizam koji ti omogućava da svako novo iskustvo doživiš nezavisno od prethodnog...daje ti pravo da postaneš 'priča za Sebe'.

Nema razloga za strah od smrti...jer i onda kada tvoje tijelo umre...Ti nastavljaš da BUDEŠ...TI :)
 
SMRT, da l' te zatekla u snu il' na javi...NE MOŽEŠ DA DOŽIVIŠ.

Niko i nikada nije i neće doživjeti svoju smrt. Zašto?

Zato što smrt predstavlja nevidljivu granicu između iskustva iz kojeg odlaziš i drugog iskustva u koje ulaziš (Moglo bi se reći; Smrt je PORTAL između dva iskustva).
Smrt se može doživjeti jedino kroz iskustvo umiranja 'drugih' u tvojoj realnosti.

No najbliže iskustvo istini o umiranju nije iskustvo umiranja 'drugih' u tvojoj realnosti već to jeste iskustvo promjene nepovezanih doživljaja u jednom SNU. Ako ste sanjali da vozite auto recimo, a onda odjednom sanjate da ste na brodu negdje na pučini okeana...pa onda da ležite u krevetu kao dijete...to je to. Svaka promjena nepovezanih iskustava u jednom snu je isto što i smrt jeste: tranzicionalni mehanizam koji ti omogućava da svako novo iskustvo doživiš nezavisno od prethodnog...daje ti pravo da postaneš 'priča za Sebe'.

Nema razloga za strah od smrti...jer i onda kada tvoje tijelo umre...Ti nastavljaš da BUDEŠ...TI :)

1pm-hea.jpg
 
Zašto bi se iko plašio smrti osim ako je postupao loše za života?

Kakve veze ima postupanje sa strahom?

Pretpostavljam da se ta tvoja opaska odnosi na hrišćansku indoktrinaciju koja kaže da ukoliko si 'dobar' u ovom životu ideš u raj ili obrnuto...


Ipak, to ne predstavlja najbližu istinu o strahu od smrti.

Strah od smrti dolazi od pomisli na svoje NE-postojanje.
Strah od smrti nije isto sa strahom od 'PAKLA' niti pak sa strahom od akta 'umiranja'. U Paklu...ipak postojiš :), doduše znaš već kako...akt 'umiranja' može da bude zastrašujući...ali pri tome dok 'umireš' još nisi MRTAV, dok u potpunoj nemoći da zamisliš svoje NE-postojanje više NEMAŠ KUDA...svi putevi se završavaju sa 'smrću'...sa tom zamisli nezamislivog. Taj strah se nasleđuje u genima.

Stoga, oslobađanje od tog straha ne dolazi od misli da ćeš možda izbjeći 'strašni sud', niti sa pomisli da ćeš umrijeti u snu i ne znajući to, već strah od smrti nestaje spoznajom da si Ti Biće KOJE JESI i da kao takvo Biće ne možeš da umreš. Iskustva tog Bića KOJE JESI 'umiru', tačnije prestaju da se projektuju, ali ono (Biće-postojanje, Istinski TI) prenosi svoj Centar, Sebe, na drugo iskustvo formirajući s tim novu Svjesnost o Sebi-iskustvu.
 
Nekada razmisljam o tome kako je to - umreti u snu?

O tome sam poceo da razmisljam od kako je jedan moj jako dobar prijatelj tako umro. Radio covek nesto nedeljom u basti i u podne usao u kucu. Zene mu rekla da par minuta saceka, rucak jos nije gotov i on seo da malo odrema u fotelju i kada mu je zena rekla da dodje da ruca - on je bio mrtav. Umro dok je dremao...:eek:

Da li covek oseti nesto u snu dok umire? Da li u delicu sekunde shvati da se vise nikad nece probuditi? Da li ima neke snove dok umire? Kosmar?

Ne znam, ali ta pomisao me uzasava.

Ne bih voleo da umrem u snu.

A vi?

to ti je najlepsi vid smrti.
san snova, koji mnogi prizeljkuju.
pa razmisli, sta je bolje npr da se slogiras i mucis godinama i sebe i druge i da zavisis od drugih, ili da samo jednog dana zdrav legnes u krevet i vise nikad ne probudis?
naveo sam slog kao primer jer mi je ta bolest jedna od uzasavajucih koja mi je prva pala na um.
 
Potpuno mi je svejedno da li ću, kada za to dođe vreme, umreti budan ili u snu.Kranji ishod je isti.Jedino ne bih voleo da me muči neka teška bolest al ni to nije uvek do nas.
 
40 dana je paganski običaj, kojeg je pravoslavna vera preuzela. Zašto ih nema u Islamu? svi smi ljudi i kada umremo put nam je isti nezavisno od religije kojoj smo pripadali

Nije tacno....
Jedan test koji su sproveli naucnici sa zabljim i daznjevnjakovim emrionom (gde je snopom svetlosti 'ozraceno' jaje zabe kroz dazvnjaka i tako preneshen njegov DNK ..ako niste culi potrazite na google) je pokazao josh jednu zanimljivu pojavu, posle uklanjanja svih eksperimentalnih naprava i zivotinja, ozraceni DNK lanac se u laboratoriji zadrzao 40 dana. Mislim da je to razlog obelezavanja 40 dana nakon necije smrti...
 
Nekada razmisljam o tome kako je to - umreti u snu?

O tome sam poceo da razmisljam od kako je jedan moj jako dobar prijatelj tako umro. Radio covek nesto nedeljom u basti i u podne usao u kucu. Zene mu rekla da par minuta saceka, rucak jos nije gotov i on seo da malo odrema u fotelju i kada mu je zena rekla da dodje da ruca - on je bio mrtav. Umro dok je dremao...:eek:

Da li covek oseti nesto u snu dok umire? Da li u delicu sekunde shvati da se vise nikad nece probuditi? Da li ima neke snove dok umire? Kosmar?

Ne znam, ali ta pomisao me uzasava.

Ne bih voleo da umrem u snu.

A vi?

Isto je!
Umreti "ovako" ili u snu.
Ali, stanje sna je jako slično stanju u kome se naša esencija tj. svest nalazi posle smrti, kad pređe sa "one strane"...
Ako ste dobri sanjači, lako ćete se snaći posle smrti ;).

A ako niste.. šta da kažem... budite spremni na sve :mrgreen: .
 
Koja gomila gluposti...

Neko bio tamo preko pa da zna šta se zbiva u smrti? (nakon smrti je pogrešan termin, sem ukoliko ne označava sam trenutak smrti a ni tada nismo sigurni đšta se dešava, možda ponovno rođenje, tj, reinkarnacija, pa termin smrt gubi smisao...

Nego, da ne palamudim kao vi... u samom trenu smrti nema ništa nadnaravnog ili mističnog. Jeste da je ljudski organizam projektovan da traje večno, ali ne traje. Upravo tu je mistika, u živima... al' da ne duljim, stanje svesti nakon smrti će ostati najveće i nikad rešena misterija čoveka.

Svi unutrašnji, atavistički strahovi čoveka (od tame, od gušenja, od pada) pa preko fobija (strah od pauka i ostale gluposti) su u stvari strahovi od prerane i-ili same smrti oslikan kroz neku od top 10 fobija.

Ali, sreća naša i blago nama, svako od nas ponaosob će da otkrije tu konačnu misteriju, samo, tada neče biti u mogučnosti da se konektuje i da trtlja o tome :)
 
mislim da to sta ces da vidis zavisi od licnih shvatanja.
objasnicu to licnim primerom.
jedared sanjam ja kako se nalazim ispred svoje zgrade, ali naravno sve je drugacije. cak i neki lokali i radnje postoje u snu, a na javi nikad nije bilo ni pomena o tome. izmedjuostalih lokala, bese u tom mom cudnovatom snu i neka banka. ja stojim ispred banke, cekam nekog da zavrsi nesto, i odjedno m vidim da se nesto u banci uskomesalo, i da su svi na podu. shvatim da jepljacka u pitanju, ali bejah mnogo spor u snu, pa ne imadoh gde da pobegnem ili da se sakrijem. stojim tako ukopan i vidim kako jedan od tih bandita istrcava iz banke i puca u mene. upucao me je u stomak. nakon toga, ispred mene nista. kao da sam sklopio oci i nista se ne desava, nema misli, nema ncegaa. samo jednostavno nista.
za razliku od mene, moja mladja sestra je dugo posle toga isto sanjala da je umrla, ali da je otisla u raj, bio je tu i neki vrt, cvece, vocke.. potoci, seoska idila, ukratko.
e sad, uzmemo li u obzir da mi je sesstra vernik, ne zagrizeni fanatik, nego uobicajeni vernik, koji retko obilazi bogomolje, ali veruje u boga, a da sam ja agnostik, koji ne zalazi u crkve... rekao bih i da je samo tumacenje posmrtnog "zivota" samo stvar percepcije. pa eto, neko ce mozda, kao nas kolega dzek, mozda ocekivati da se ponovo rodi u novom obliku... dakle, sve je stvar licnog ubedjenja. bar ja tako mislim.
 
Nekada razmisljam o tome kako je to - umreti u snu?

O tome sam poceo da razmisljam od kako je jedan moj jako dobar prijatelj tako umro. Radio covek nesto nedeljom u basti i u podne usao u kucu. Zene mu rekla da par minuta saceka, rucak jos nije gotov i on seo da malo odrema u fotelju i kada mu je zena rekla da dodje da ruca - on je bio mrtav. Umro dok je dremao...:eek:

Da li covek oseti nesto u snu dok umire? Da li u delicu sekunde shvati da se vise nikad nece probuditi? Da li ima neke snove dok umire? Kosmar?

Ne znam, ali ta pomisao me uzasava.

Ne bih voleo da umrem u snu.

A vi?

A ti bi na nekoj zenskoj ili u radu?
Sta te uzasava,sama smrt ili sto je u snu?Ne kapiram!
 
Najtačnije podatke koje imamo, (a ne mislim na nagađanja koje pojedini poturaju kao činjenice, ono, "jes' tako, majke mi, zna čovek, garant") su svedočenja onih koji su preživeli kliničku smrt.
Ono, beli tunel, najmiliji te čekaju, osečaj ugodnosti, topline, bestelesnosti i tako. Nauka, tj, medicina ima odgovor za to, kažu da kada mozak prestaje sa svojim funkcijama, počne da luči neki cirkus koji izaziva te halucinacije, i naravno ja im verujem. Ljudi od naučnog autoriteta ne lupetaju i reskiraju svoje karijere zarad malo pažnje, nego studizno, sa skepticizmom i upornim ponavljanjem testova, opservacija i eksperimenata donose zaključke...

Ali trc! Šta sa onim, pre tunela, kada pacijenti na pragu onostranog vide sve šta se dešeava sa njihovim telom, opisuju nakon "povratka" sa praga večnosti sve , celu uzebanciju tima lekara opišu to do nasitnijeg detalja?

E u tom zecu leži grm! To su jedini zasada a mislim i ostaće, validni nagoveštaji šta se dešava odmah nakon prestanka funlcija mozga.
 
Nekada razmisljam o tome kako je to - umreti u snu?

O tome sam poceo da razmisljam od kako je jedan moj jako dobar prijatelj tako umro. Radio covek nesto nedeljom u basti i u podne usao u kucu. Zene mu rekla da par minuta saceka, rucak jos nije gotov i on seo da malo odrema u fotelju i kada mu je zena rekla da dodje da ruca - on je bio mrtav. Umro dok je dremao...:eek:

Da li covek oseti nesto u snu dok umire? Da li u delicu sekunde shvati da se vise nikad nece probuditi? Da li ima neke snove dok umire? Kosmar?

Ne znam, ali ta pomisao me uzasava.

Ne bih voleo da umrem u snu.

A vi?

Blajbi, iskreno ne razmisljam o tom trenu.
Mislim da je u tom zecu grm .
Kad bude bice tu ne mozemo nista da unaprijed znamo .
 

Back
Top